Ovo što je napisao "lopta" je 100 % objektivan i istinit opis onoga što se dešavalo oko Vozuće.
Vozućki četnici, na čelu sa starosjediocima Stojkom Blagojevićem, Slobodanom Stjepanovićem, Mladenom Božićem, Miladinom Ilićem, Mladenom Savićem, Zoranom Smiljićem (Trkuljom) i drugim, 25. juna 1992. godine, otvaraju artiljerijsku vatru po Bošnjačkim kućama u Vozući. I ako slabo naoružana i tek nastala Teritorijalna Odbrana Vozuće energično se suprostavljaja daleko spremnijem i naoružanijem neprijatelju i uspijevaju spriječiti četnike da urade još veći genocid. Uplašeni narod u zbjegovima kreće prema Zavidovićima, ali četnici pucaju u masu civila i ubijaju dvadeset i jednog.
Stojko Blagojević, komšija, predsjednik zamoproglašene "Srpske Opštine Zavidovići". Za ostale sam čuo,ali ih lično ne poznajem. Dodao bih ovom uvodu da su Srbi iz Zavidovića počeli odlaziti netom prije spomenutih događaja počeli napuštati grad i odlaziti u Vozuću, Stog i druga "srpska" sela prema Vozućoj. Sjećam se da je moja stara,vidjevši da se nešto događa pitala jednog komšiju,Srbina, (imena neću spominjati) gdje i zašto idu,a on joj je odgovorio da idu na selo raditi nešto oko krompira i bašte,a kad ga je pitala zašto nosi toliko stvari,odgovorio joj je dvosmisleno. Sin od tog komšije,momak generacijski blizak meni, je prišao mojoj staroj i šapnu joj da ostali ne vidi, da mene skloni jer će biti rat. Nas dvojica smo generacija 70.-73. Iskreno,mi nismo znani ama baš ništa šta nam se sprema i čak smo im pomagali da utovare stvari. Volio bih ako bi neko,ko je srpske nacionalnosti,a zivio je u Zavidovićima tada, kaže da li ovo tačno ili ne. Uglavnom, mi smo nastavili živiti "normalno" i zaista smo mislili da komšije idu zbog bašte. Sjećam se i kada je taj Stojko Blagojević mahuo staroj, nasmijao se vrlo ljubazno i rekao da ide na videndicu. Više se nije vraćao.
Ono što nisam znao,a saznao sam prije 5-6 dana u jendom razgovoru uz kafu sa stanovnicima Vozuće,jesu dešavanja u samoj Vozućoj u to vrijeme. Muslimani su živjeli u svojim kućama,a počela se pojavljivati srpska vojska, tenkovi, transporteri itd. Da skratim, muslimani su prvi put izbjegli prema selu Delići (selo iznad Vozuće) da bi se za nekoliko dana vratili svojim kućama. Za nekoliko dana čovjek (čije ime neću spominjati) je primejtio sa se srpska vojska grupiše i da se nešto sprema. Aktivirao je i razbudio muškarce i žene i rekao da se spreme da bježe prema Delićima i Banovićima (prema Zavidovićima nisu mogli jer je komunikacija bila prekinuta.) Isto jutro srpka vojska je pokrenula napad na civile i zahtijevala putem megafona da se ljudi predaju"Srpskoj vojsci". Počeli su pucati,a muslimanski narod se počeo izvlačiti. Tada je poginulo mnogo civila i dobrih momaka od kojih sam neke i sam znao, Rahmet im duši. Tako je Vozuća "oslobođena" od muslimana. Srbi su zapali nekoliko muslimanskih kuća,a ostale su naselili ili koristili u vojne svrhe. To znam jer sam ušao u Vozuću 95. par dana nakon događaja o kojima ovdje govorimo.
Zarobljeno je i dosta civila koji su transportovani kamionima na Ozren i razmjenjeni su u Doboju. Tačno je i to da je bilo pojedinaca, lokalnih Srba,starosjedilaca, koji su se pokušali suprostaviti četnicima,ali bez uspjeha. Tačno je i to da četnici nisu porušili džamiju koja je bila 80 % završena prije rata i koja je završena poslije rata. Mala digresija, jedno od najvažnijih, ako ne i najvažniji manastir na Ozrenu je sačuvan u potpunosti, manastir Vozućica sve do danas i svakodnevno ga posjeću vjernici vjernici pravoslavne vjeroispovjesti
Zahvaljujući pomoći jedinica Teritorijalne odbrane, ostali se izvlače na slobodnu teritoriju. Četnici nastavljaju svoj pir te iznemogle starce, Hamdiju i Zlatku Softić, spaljuju žive u njihovoj kući,starac Salko Softić (Žuna) iz sela Brdo iste je sudbine. Zibu Mehanović polivaju benzinom i živu spaljuju pokraj spomenika žrtvama fašizma u centru Vozuće. Džebraila (Džebu) Demirovića, Fikreta Turbića (Zrnu) i Senada Čamdžića (Džinu) su goloruke i nenaoružane skupa na istom mjestu pobili četnici iznad sela Delići, njihovi ostaci su onako nepokopani pored puta ( mjesto pogibije) pronađeni nakon oslobađanja (tri godine nakon ubistva) i zajedno sahranjeni u jedan mezar na Teferiču jer 100 % - na identifikacija nije bila moguća. Smrtni ostaci Hakije Muharemovića su pronađeni tek 2001 godine (zahvaljujući neumornom traganju njegove porodice i Muhameda Čamdžića Čamulje ) u selu Miljevići (četnicko selo sa provizornim logorima za Bošnjake odakle su dalje slati u zloglasne logore na Ozrenu kao sto su Rosulje i Tumare) iznad Vozuće. Bošnjacima koji su ostali nehtjevši da napuste svoje domove ili su pak uhvaćeni prilikom bijega ni danas dan nema traga.
100 % istina
Ozrenski četnici nastavljaju zločinački pir svakodnevnim granatiranjem okolnih sela te Zavidovića, Maglaja, Lukavca, Banovića, Tuzle. Posebno su Bosnjaci Zavidovića i Maglaja po zlu zapamtili brdo Blizna, odakle su četnici iz Bočinje snajperima i artiljerijom svakodnevno tukli po ovim gradovima ubijajući žene, starce, djecu...
Nisu baš mogli snajperima tući po gradu,ali obližnja sela su bila pod vatrom svakako.
Podsjelovo je greda koju čine četiri dominantne kote, 715, 726, 702 i 706, što neupućenima u topografiju ovih prostora ne znači mnogo, ali ova greda je kapija Ozrena i onaj ko je kontrolira, lahko može zauzeti cijeli Ozren.
E odavde su gađali Zavidoviće svakodnevno.
Četnici su bili svjesni toga, pa su ovaj dio ratišta izuzetno utvrdili držeći jake snage na njemu. Prema izjavama mnogih visokih oficira Armije BiH, ovi se položaji nisu mogli zauzeti bez pomoći avijacije. Mnoge jedinice Armije BiH su se izredale na ovoj koti, ali bez ikakvog uspjeha, a onda je taj zadatak pripao odredu El- Mudžahid
I ovo je tačno. Mnoje armijske jedinice nisu uspjele zauzeti ovu gredu, dok nisu došli mudžahedini. Inače njihov dolazak u Zavidoviće nije prihavećen sa odobravanjem od strane Zavidovićana, pošto su sa sobom donijeli običaje koji nisu bili u duhu bosanstva koje smo gajili. Znali su "maltretirati" parove koji se drže za ruke, nisu dali da se toči alkohol i sl. Međutim nakon "sukoba" sa lokalnom rajom,te su se stvari izgladile i kasnije (95.) toliko su stekli povjerenja kod Armije da malete ne niko nije htio ići u akciju ako ne idu mudžahedini. To su vrhunski obučeni borci. Tako nešto samo treba vidjeti.
Na Spasovdan, 27. maja, četnici su izvršili masakr u ulici Vase Miskina. Na taj isti dan, sličan zločin su izveli i u Zavidovićima, a tog 27. maja 1995. godine, u samo svitanje, na četnike su udarili borci odreda El-Mudžahid. Podijeljeni u dvanaest grupa, uskačući u rovove i u borbi prsa u prsa, za samo desetak minuta ovladali su ovom kotom. Iznenađenje i pobjeda su bili potpuni, a u rovovima je ostalo 170 četnika koji više nikome nisu mogli postavljati pitanja u stilu:” Treba li vam vreća za Tuzle?”
Sve tačno,100 % samo umjesto 170 tog jutra je poginulo 173 četnika, isključivo vojnika.
Da skratim, sve ostalo što je napisano o akciji je potpuno tačno. Ovdje bih pored nabrojanih jedinica 2. i 3. korpusa, spomenuo momke iz "Crnih Labudova" koje sam gledao kad su peli na Paljenik (to je bilo nekad 94. kada Vozuća nije oslobođena). Ni u filmovima tako nešto nećete vidjeti.
Price o predaji Vozuce i zamjeni za Srebrenicu i danas su aktuelne na srpskoj strani. Potkrijepljuju ih trvdnjama da su linije na spoju Srbacke brigade koja je drzala kotu Paljenik i Policijske cete prepuštene. Na spoju ovih jedinica ostao je prazan rov iz kojeg su se vojnici povukli
Ovo može biti tačno,ali napominjem da se Vozuća pokušavala uzeti 5-6 puta u peridu 93.-95., zbog izuzetnog geostrateškog položaja koji je imala. Da bi ste došli iz Zavidovća u Tuzlu, morali ste ići putem Zavidovici - Zenica - Kakanj - Breza - Vareš - Banovići - Tuzla. Put je trajao čitav dan, minimalno. Oslobađanjem Vozuće koridor Tuzla - Zenica je postao prohodan i skraćen je put na neka 2-3 sata. Mislim da je Srbima Vozuća prvenstveo bila bitna zbog toga jer je umanjivala mobilnost Armijskih jedinica. S druge strane Vozuća je bila bitna zbog komunikacije Han Pijesak - Olovo - Vozuća - Zavidovići - Maglaj - Doboj. Nadam se da se sjećate ratnih izvještavanja iz ovoh gradova i sve će vam biti jasno. Tako prića o razmjeni teritorija nema čvrstu osnovu, mada ne kažem da je neistina.
Bas zbog svega onog iznad sto sam napisao nakacise vozuckim Srbima taj epitet cetnistva, pa zar je cetnistvo kad znas da nema uzmicanja i da takvo pitanje u glavi ne postoji. Za vrijeme i posle rata su nas glorifikovali i u RS nazivali herojima jer smo opstajali i pored takvih uslova... a u federaciji satanizovali zbog mnogih Bosnjaka koji su na Vozucoj poginuli. A to sto se tice Ozrena, nadji bilo kojeg Vozucanina, Srbina ili Bosnjaka, pa ga nazovi Ozrencem, pa ces cut sta ce ti reci...
S ovim se mogu složiti,ali te pitam šta je sa Srbima iz Miljevića npr. (ako se sjećaš Ine i društva) ? Sjećam se kada je taj Ina,ne znam kako se preziva, 90. sjedio ispred Doma kulture sa šajkačom na glavi i pjevao neku pjesmu "Oj turčine za nesreću zete !".
U svakom slučaju drago mi je da si se javio i da imaš ovakav pogled na život u budućnost. Svakako si dobrodošao.
Jest jarane,u pravu si,sve je kako si napisao,sve,djeca,kuca u mislima,ali jarane,.....godina je '95!!!!!
Sta bi prije toga,jel' '92,'93,'94 bilo tih sika??????
Da, to zaboravljamo ... I ne zaboravimo da se ova završna bitka desila netom poslije Srebrenice.
Volio bih da se javi neko i sa "druge" strane pa da malo popričamo,činjenično. U svakom slučaju ovakve i slične teme sa "druge" stane su potrebne. pozz
.Priča je jedno, a pravdanje zla drugo.
