Ja se sjecam da je u skoli u kojoj smo mi bili smjesteni bio jedan obrok dnevno, mjenjalo izmedju usmrdjenog graha i budjave lece.prilagodjena wrote:jajčana je bilo najviše moj brat u to vrijeme išao u ugostiteljsku školu i ode mu mama na roditeljski,plače žana kad se vrati.u jednoj učionica učenici...u drugoj puna učionica izbjeglica,suše veš,spavaju.uh,žalosnoNot My Idea wrote:al stvarno kolko ljudi je proslo kroz moj dio grada.prilagodjena wrote:u to vrijeme je u zenici bilo najmanje zeničana,zato,ne cijeni o zeničanima po tim danima
nekad kad vidim neku kucu gdje su zivjeli, zapitam se gdje su sad, kako im je ...
sjecam se ljudi iz Jajca, Zepe, Kljuca...
jedina dobra stvar je bila što je u toj školi za potrebe praktične nastave bila opremljena kompletna profesionalna kuhinja tako da su bar kuhati imali gdje...ako su imali šta
@nihil,ne zamjeri...sve je to od smoga
Uz to dobijes frtalj hljeba, par kapi ulja na hljeb i malo soli.
i sjetih se da nas lokalno zenicani nisu bas voljeli, stalno smo se tukli i stalno smo ratovali sa njima.
Kasnije kad sam se preselio nakratko u neku zgradu spajdasio sam se sa domacim, jednom sam obio ficu sa otvaracem za konzerve, naucili me zenicani.
A jednom sam ubio goluba i mislio ga ocerupat pa pojesti al nisam mogo pa sam ga zakopo