Zenica / III Korpus A RBiH
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1076 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Stanje ljudstva i naoružanja u 3. korpusu, januar 1993:
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1077 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
328. brdska brigada (Zavidovići), obrazloženje za dodjelu priznanja "SLAVNA"
328. bbr. je prirodni sljedbenik jedinica koje su prije njenog zvaničnog formiranja djelovale na području Zavidovićke opštine. To su bile jedinice pod komandom OpSO koji je u tom periodu bio nosilac odbrambenih aktivnosti na području Zavidovića. Krajem 1992. g. (19.12.) većina tih jedinica ulazi u sastav tada formirane 318.bbr.,dok manji broj ostaje i dalje pod neposrednom komandom OpSO Zavidovići. Zbog ukazanih potreba sredinom novembra 1993. dolazi do formiranja 320. bbr. u čiji sastav ulaze jedinice iz sastava OpSO,kao i jedan broj boraca iz 318. bbr. Od tada pa sve do kraja septembra 1994. g. na području Zavidovićke opštine djeluju dvije brigade: 318. bbr. i 320. bbr.
Dana 28.09.1994.g.u okviru procesa reorganizacije jedinica ARBIH, pomenute brigade transformišu se u jedna, koja pod nazivom 328. bbr. djeluje do današnjih dana i dalje. U momentu formiranja ova jedinca brojala je cca 4500 vojnika.
Komandanti OpSO i brigada koje su djelovale na ovom području su bili: Sead Starčević, Ismet Memagić i Fuad Zilkić (OpSO); Haris Ćatić i Jasmin Šarić: 318.bbr.; Fuad Zilkić( 320. i 328.bbr.).
Iz gore navedenih činjenica jasno se uočava, odnosno potkrepljuje konstatacija o 328.bbr. kao prirodnom sljedbeniku ranijih formacija koje su bile teritorijalno vezane za nasu opštinu.
Rezultati koji su ostvareni u dosadašnjem toku odbrambene i oslobodilačke borbe jasno ukazuju da su Zavidovićki borci, odn. borci i starješine sadašnje 328 bbr., ostvarili niz vrlo značajnih uspjeha, prvenstveno na bojnom polju, koji mora se priznati, vrlo česti nisu bili adekvatno prezentovani široj javnosti i ukupno gledajući nisu imali takvog odjeka kao uspjesi nekih drugih jedinica.
Zavidovićka opština, zahvaljujući prije svega borcima i jedinicama sa ovog područja, jedna je od onih čija se slobodna teritorija od početka agresije do danas same, sirila. Tako su Zavidovići, od svojevremenom prepolovljene opštine, gdje je SCA držao pod svojom kontrolom oko 50% teritorije, postali opština koja je u cijelosti slobodna, u svojoj predratnoj veličini.
Prvi veliki uspjeh Zavidovićki borci su ostvarili 29.05.1992.g. zaustavivši jak agresorski napad u dolini Krivaje u rn. s. Smailbašići, 14 km od grada. Ubrzo nakon toga, 10.06.1992.g. naši borci oslobođaju planinu Klek koja se nalazi nad samim gradom i tako eliminišu neposrednu opasnost po grad. Tokom čitavog ljeta i jeseni 1992.g. vode se teške i dugotrajne borbe protiv četnika u dolini r. Gostović. Zavidovićki branitelji su danima iscrpljivali neprijatelja i nanosili mu gubitke. Početkom decembra ti napori su urodili plodom i nakon pobjeda na Vrlaji, Sajtovcu, Verigovcu i Grabovici rezultirali su konačnim oslobađanjem cjelokupne doline Gostovića, kao i dijela teritorije žepačke opštine. Bila je to jedna od najvećih pobjeda ARBiH u prvoj godini rata, a ujedno i najveća cjelovita površina oslobođene teritorije koja je iznosila oko 200 km2.U okviru toga oslobođeno je 17 sela. U dotadašnjim borbama Zavidovićki borci su na onaj svijet otpremili 68 četnika sa užeg područja Gostovića. Njihov spisak pronađen je u zarobljenim čelničkim novinama tzv. „Udrim“.
Upravo u danima kada su se u ovim krajevima vodile teške borbe za slobodu, jedan dio već iskusnih Zavidovićkih boraca odlazi na Maglajsko ratište da potpomogne odbranu Maglaja. Naši borci tom prilikom daju puni doprinos odbrani susjednog grada, duboko svjesni da se zemlja ne brani samo na svojoj opštini.
Interesantno je pomenuti da su naši borci već tokom 1992. g. u dva navrata 02. 10. i 07.11. oslobađali lijevi vrh brda Blizna, dominantnog objekta na ovcom terenu i jednog od najjačih četničkih uporišta u Srednjoj Bosni. Agresoru su naneseni gubici u živoj sili i MTS-u a naši borci su bili prinuđeni na provlačenje sa oslobođenog vrha Blizne zbog izuzetno jake koncentracije neprijateljske artiljerijske vatre.
Početkom 1993.g. težište b/d prebacuje se na sjeveroistočni i istočni dio Zavidovićkog ratišta gdje neprijatelj svim silama pokušava da siđe u dolinu r. Krivaje radi stvaranja cestovnog koridora dolinom ove rijeke. Od brojnih napada izdvojili bismo one u januaru i martu i bitke koje su značile biti ili ne biti za ovaj kraj. I pored svih teškoća i tehnički daleko opremljenijih agresorskih snaga, napadi na Sadickoj visi k 715 su odbijeni. Inače, četničkih napada je bilo zaista mnogo, bili su skoro svakodnevni, tako da se komotno može reci da nije bilo dana bez b/d na Zavidovićkom ratištu. Neprijatelj bi nakon svakog neuspjeha granatirao gradsko područje i naseljena mjesta opštine.
I pored svakodnevnih borbi jedan broj Zavidovićkih boraca, njih oko 100, odlazi na područje Viteza gdje su postrojbe HVO-a već aktivno djelovale protiv jedinica ARBiH. Bilo je to u aprilu 1993. g.U to vrijeme snage tadašnje 318. bbr. i OpSO ponovo odbijaju jake i dobro organi zova ne napade četnika na vise pravaca. Najžešći su bili na području Hajderovića, Sadickoj visi i k 513, a nešto poslije toga namjere SCA su bile osujećene i na objektu Previla sa koga su naši borci kontrolisali područje sela Dolac, D. Bočinja i Globarica.
Ono što četnici nisu uspjeli sami pokušaće zajedno sa ekstremnim dijelom HVO-a. Tako 24.06.1993. g. postrojbe 111 xp brigade HVO-a iz svog raspoloživog naoružanja napadaju gradsko područje na desnoj obali rijeke Bosne. Kako su se već nalazili na lijevoj strani, cilj im je bio okupacija cjelokupne površine grada i dijela popštinske teritorije, dok .je preostali dio po dogovoru dva neprijatelja trebalo da pripadne četnicima. Zaluđeni tim namjerama četnici i HVO u rn. s. D. Bočinja i Globarica instaliraju pontonski most na r. Bosni kojim će čitavo vrijeme sukoba sa HVO sa Ozrena i dr. okupiranih područja na ovo ratište pristizati četničke jedinice i zajedno sa ekstremistima HVO-a svakodnevno atakovati na grad. Međutim i u ovakvim do tada najtežim uslovima Zavidovićki borci uspijevaju da odbiju sve napade i da ustaše potisnu van područja grada oslobodivši njihovo najjača uporište s. Biljačići. Formirane su nove l/o i prema ustašama tako da je njihova ukupna dužina iznosila oko 90 km. Na toliko širokom prostoru trebalo je braniti i grad i opštinu, stanovništvo i materijalna dobra u nevjerovatno teškim okolnostima i to od dva združena neprijatelja. Pakao koji je slijedio narednih mjeseci na ratištu Dubravice neposredno iznad grada teško je opisati. Napadi združenih neprijatelja bili su stalni. Jedan od najjačih bio je 11.08., zatim dva dana kasnije 13.08. Uslijedilo je niz nešto slabijih ali veoma opasnih napada da bi daleko najorganizovaniji i najžešći bio 26. 9. 1993. Kako je l/o bila veoma blizu grada neprijatelji su svim silama i sa desetak tenkova pokusali probiti naše l/o u rn. Zubica i Dubravice.
Iako u svemu podređeni osim u moralu i htijenju, naši borci nadčovječanskim naporima odbijaju i u smiraj dana okončavaju ovaj napad. Svi ostali pokušaji imali su sličan završetak.
Zimu 93/94 ovaj kraj će dočekati u skoro totalnoj blokadi, borci sa oksudnim naoružanjem, municijom koja se brojala na komad, sa simboličnim zalihama hrane koje je iz dana u dan bilo sve manje i sa samo jednom uskom vezom sa ostalim slobodnim dijelovima teritorije planinskim putem preko Ponijera. Uz sve to vojska je bila vrlo oskudno odjevena i obuvena. Ni u takvoj situaciji nije bilo dilema niti pada morala. U više navrata naši borci izvode uspjele diverzantske akcije ulazeći u dubinu neprijateljske teritorije, a najveći poraz ustaškim formacijama nanesen je krajem januara 94.g. kada su jedinice iz sastava 318. i 320. bbr. uz neke pridodate jedinice iz sastava 3K oslobodile objekat Varda. Time su stečene pretpostavke za dalje napredovanje naših snaga prema Žepču i Maglaju. Međutim mjesec dana kasnije uslijediće primirje i prestanak sukoba sa HVO-om.
Istovremeno na sjevernom dijelu Zavidovićkog ratišta naši borci bilježe novi uspjeh. Osujećeni su brojni četnički napadi na Zeleni kamen, čijim bi padom bio neposredno ugrožen i sam grad. Napadi su nesmanjenim intenzitetom trajali nekoliko dana. Na uski prostor Zelenog kamena iz više pravaca padalo je i po 1000 art. projektila u jednom danu. Nakon uzaludnih pokušaja i velikih gubitaka koje su pretrpjele u zz/s četnici posustaju pred stamenom odbranom naših boraca. U ovakvim veličanstvenim bitkama rađali su se Zavidovićki „Zlatni ljiljani“.
U najkraćem mogućem prikazu borbenih rezultata jedinica iz sastava sadašnje 328. bbr. ne mogu se ne spomenuti aprilski i majski uspjesi Zavidovićkih kada su oslobođeni Pavetina i Stolici, značajni objekti u dolini Krivaje.
Juna pomenute godine združene snage 3K sa pridodatim "Crnim labudovima" ostvarili su impozantne rezultate. Za veliki dio uspjeha zaslužni su borci današnje 328.bbr. koji su po broju ljudstva bili najbrojniji učesnici u operaciji „Brana 94“. Nakon uvođenja „Crnih labudova'' od strane Zavidovićkih boraca u pozadinu neprijateljske l/o naše snage su oslobodile vrlo značajne objekte za dalja borbena dejstva i to Šuplju bukvu i Simin brijeg kao i 12 sela i oko 30 km2. Tih dana SCA na ovo ratište dovlači velika pojačanja u ljudstvu i tehnici i ohrabren prisustvom ratnog zločinca Ratka Mladica koji će neposredno komandovati akcijom preduzima ofanzivu do tad neviđenih razmjera na naše l/o. Težište napada bilo je usmjereno na k 715 čijim bi eventualnim padom bilo direktno ugroženo cjelokupno područje Hajderovića i veliki dio slobodne teritorije. Naši borci uz pomoć drugih jedinica 3K odbili su sve agresorske napade nanijevši mu velike gubitke u zz/s i uništivši mu nekoliko tenkova. Četnici tad utvrđuju svoje položaje na svega 30 m od naših l/o svakodnevno nastojeći ugroziti naše položaje. Budno motreći kroz periskope pripadnici naših jedinica to im nisu nikada dozvolili.
U mjesecu septembru slijedi reorganizacija i spajanje 318. i 320. bbr. u 328. bbr. Tih dana naša jedinica je iz svog sastav iznjedrila i 4. mnb jedan od najboljih u 3K.
U novembru iste godine interventne jedinice 328. bbr. u dobro isplaniranoj i izvedenoj akciji oslobađaju Davulija. Oslobađanjem Davulije konačno je oslobodjen i kompletan plato k 715 a četnici maknuti na „pristojnu“ udaljenost. Istovremeno je oslobođena i Malovan greda. Ponovo su Zavidovićki borci dali maksimalan doprinos ovim uspjesima. Oni će do maja 95.g. uspješno čuvati i braniti novooslobođena područja kao i ostala na kojima je SCA svakodnevno djelovao. Krajem maja ove godine ponovo je uslijedila kontraofanziva jedinica ARBiH i novi veliki uspjesi od kojih je najznačajniji stavljanje pod našu kontrolu cjelokupne grede Podsjelovo, Jezera i Gaja. U tim b/d borci 328. bbr. ponovo su dali značajan doprinos.
Najsjaniji trenuci za ovaj kraj dogodili su se 10. 09.1995. i narednih septembarskih dana kada je konačno oslobođena Vozuća, Blizna, s. Dolac i veliki dio Ozrena. Borci 328. bbr. bili su i ovoj operaciji sastavni dio mehanizma naših združenih snaga koji je vrlo dobro funkcionisao. Okončanjem ove operacije Zavidovićka opština je u potpunosti postala slobodna. Do pobjede na Vozućoj površina novooslobođenih prostora je iznosila oko 270 km2. Ne zanemarujući udio ostalih jedinica u dosadašnjim uspjesima, za ovaj kraj je ipak od presudnog značaja bila borba, spremnost, odlučnost i hrabrost v.jnika 328. bbr., odnosno jedinica od kojih je ona nastala. Sve linije koje su držali Zavidovićki borci bile su neprelazna barijera za agresora. Istina bilo je određenih pomjeranja i korekcija ali daleko više u dubinu neprijateljske teritorije.
O tome dovoljno kazuje i činjenica da su branitelji Zavidovića u b/d sa četnicima ušli i započeli na samom rubu grada da bi danas, nakon kontinuiranog uspjeha i velikih bitaka, čvrsto stajali na svjoim l/o duboko na teritoriju Maglajske opštine.
U borbi za odbranu ovih teritorija i države RBiH živote je dalo 417 boraca sa područja naše opštine, njih 7 je nestalo u b/d a oko 2000 je ranjeno. 23 pripadnika 328. bbr. dobitnici su najvišeg vojničkog priznanja „Zlatni ljiljan“. Još 3 naša doskorašanja pripadnika koji su sada u redovima 4. mnb i 35. dKoV takođe su dobitnici „Zlatnog Ljiljana“. Ova brigada kao i brigada čijim je spajanjem nastala 328. bbr. pismeno su pohvaljivane od strane komandanta GS ARBiH. (318., 320. i 328. bbr.).
Sve to govori u prilog konstataciji o golemim i značajnim uspjesima Zavidovićkih boraca odn. jedinica sa ovog područja. I pored brojnih pojedinačnih priznanja nijedna od Zavidovićkih jedinica nije nosilac adekvatnog kolektivnog priznanja. Mišljena smo da 328. bbr. s punim pravom može i treba da ponese epitet slavne ili što je možda i realnije viteške brigade. Bila bi to velika čast i odgovarajuće priznanje kako za naše borce tako i za čitavu opštinu i grad. Ujedno bi se na izvjestan način odužili i žrtvama naših šehida i poginulih boraca koji su u velikom broju dali svoje živote za slobodu ove zemlje.
328. bbr. je prirodni sljedbenik jedinica koje su prije njenog zvaničnog formiranja djelovale na području Zavidovićke opštine. To su bile jedinice pod komandom OpSO koji je u tom periodu bio nosilac odbrambenih aktivnosti na području Zavidovića. Krajem 1992. g. (19.12.) većina tih jedinica ulazi u sastav tada formirane 318.bbr.,dok manji broj ostaje i dalje pod neposrednom komandom OpSO Zavidovići. Zbog ukazanih potreba sredinom novembra 1993. dolazi do formiranja 320. bbr. u čiji sastav ulaze jedinice iz sastava OpSO,kao i jedan broj boraca iz 318. bbr. Od tada pa sve do kraja septembra 1994. g. na području Zavidovićke opštine djeluju dvije brigade: 318. bbr. i 320. bbr.
Dana 28.09.1994.g.u okviru procesa reorganizacije jedinica ARBIH, pomenute brigade transformišu se u jedna, koja pod nazivom 328. bbr. djeluje do današnjih dana i dalje. U momentu formiranja ova jedinca brojala je cca 4500 vojnika.
Komandanti OpSO i brigada koje su djelovale na ovom području su bili: Sead Starčević, Ismet Memagić i Fuad Zilkić (OpSO); Haris Ćatić i Jasmin Šarić: 318.bbr.; Fuad Zilkić( 320. i 328.bbr.).
Iz gore navedenih činjenica jasno se uočava, odnosno potkrepljuje konstatacija o 328.bbr. kao prirodnom sljedbeniku ranijih formacija koje su bile teritorijalno vezane za nasu opštinu.
Rezultati koji su ostvareni u dosadašnjem toku odbrambene i oslobodilačke borbe jasno ukazuju da su Zavidovićki borci, odn. borci i starješine sadašnje 328 bbr., ostvarili niz vrlo značajnih uspjeha, prvenstveno na bojnom polju, koji mora se priznati, vrlo česti nisu bili adekvatno prezentovani široj javnosti i ukupno gledajući nisu imali takvog odjeka kao uspjesi nekih drugih jedinica.
Zavidovićka opština, zahvaljujući prije svega borcima i jedinicama sa ovog područja, jedna je od onih čija se slobodna teritorija od početka agresije do danas same, sirila. Tako su Zavidovići, od svojevremenom prepolovljene opštine, gdje je SCA držao pod svojom kontrolom oko 50% teritorije, postali opština koja je u cijelosti slobodna, u svojoj predratnoj veličini.
Prvi veliki uspjeh Zavidovićki borci su ostvarili 29.05.1992.g. zaustavivši jak agresorski napad u dolini Krivaje u rn. s. Smailbašići, 14 km od grada. Ubrzo nakon toga, 10.06.1992.g. naši borci oslobođaju planinu Klek koja se nalazi nad samim gradom i tako eliminišu neposrednu opasnost po grad. Tokom čitavog ljeta i jeseni 1992.g. vode se teške i dugotrajne borbe protiv četnika u dolini r. Gostović. Zavidovićki branitelji su danima iscrpljivali neprijatelja i nanosili mu gubitke. Početkom decembra ti napori su urodili plodom i nakon pobjeda na Vrlaji, Sajtovcu, Verigovcu i Grabovici rezultirali su konačnim oslobađanjem cjelokupne doline Gostovića, kao i dijela teritorije žepačke opštine. Bila je to jedna od najvećih pobjeda ARBiH u prvoj godini rata, a ujedno i najveća cjelovita površina oslobođene teritorije koja je iznosila oko 200 km2.U okviru toga oslobođeno je 17 sela. U dotadašnjim borbama Zavidovićki borci su na onaj svijet otpremili 68 četnika sa užeg područja Gostovića. Njihov spisak pronađen je u zarobljenim čelničkim novinama tzv. „Udrim“.
Upravo u danima kada su se u ovim krajevima vodile teške borbe za slobodu, jedan dio već iskusnih Zavidovićkih boraca odlazi na Maglajsko ratište da potpomogne odbranu Maglaja. Naši borci tom prilikom daju puni doprinos odbrani susjednog grada, duboko svjesni da se zemlja ne brani samo na svojoj opštini.
Interesantno je pomenuti da su naši borci već tokom 1992. g. u dva navrata 02. 10. i 07.11. oslobađali lijevi vrh brda Blizna, dominantnog objekta na ovcom terenu i jednog od najjačih četničkih uporišta u Srednjoj Bosni. Agresoru su naneseni gubici u živoj sili i MTS-u a naši borci su bili prinuđeni na provlačenje sa oslobođenog vrha Blizne zbog izuzetno jake koncentracije neprijateljske artiljerijske vatre.
Početkom 1993.g. težište b/d prebacuje se na sjeveroistočni i istočni dio Zavidovićkog ratišta gdje neprijatelj svim silama pokušava da siđe u dolinu r. Krivaje radi stvaranja cestovnog koridora dolinom ove rijeke. Od brojnih napada izdvojili bismo one u januaru i martu i bitke koje su značile biti ili ne biti za ovaj kraj. I pored svih teškoća i tehnički daleko opremljenijih agresorskih snaga, napadi na Sadickoj visi k 715 su odbijeni. Inače, četničkih napada je bilo zaista mnogo, bili su skoro svakodnevni, tako da se komotno može reci da nije bilo dana bez b/d na Zavidovićkom ratištu. Neprijatelj bi nakon svakog neuspjeha granatirao gradsko područje i naseljena mjesta opštine.
I pored svakodnevnih borbi jedan broj Zavidovićkih boraca, njih oko 100, odlazi na područje Viteza gdje su postrojbe HVO-a već aktivno djelovale protiv jedinica ARBiH. Bilo je to u aprilu 1993. g.U to vrijeme snage tadašnje 318. bbr. i OpSO ponovo odbijaju jake i dobro organi zova ne napade četnika na vise pravaca. Najžešći su bili na području Hajderovića, Sadickoj visi i k 513, a nešto poslije toga namjere SCA su bile osujećene i na objektu Previla sa koga su naši borci kontrolisali područje sela Dolac, D. Bočinja i Globarica.
Ono što četnici nisu uspjeli sami pokušaće zajedno sa ekstremnim dijelom HVO-a. Tako 24.06.1993. g. postrojbe 111 xp brigade HVO-a iz svog raspoloživog naoružanja napadaju gradsko područje na desnoj obali rijeke Bosne. Kako su se već nalazili na lijevoj strani, cilj im je bio okupacija cjelokupne površine grada i dijela popštinske teritorije, dok .je preostali dio po dogovoru dva neprijatelja trebalo da pripadne četnicima. Zaluđeni tim namjerama četnici i HVO u rn. s. D. Bočinja i Globarica instaliraju pontonski most na r. Bosni kojim će čitavo vrijeme sukoba sa HVO sa Ozrena i dr. okupiranih područja na ovo ratište pristizati četničke jedinice i zajedno sa ekstremistima HVO-a svakodnevno atakovati na grad. Međutim i u ovakvim do tada najtežim uslovima Zavidovićki borci uspijevaju da odbiju sve napade i da ustaše potisnu van područja grada oslobodivši njihovo najjača uporište s. Biljačići. Formirane su nove l/o i prema ustašama tako da je njihova ukupna dužina iznosila oko 90 km. Na toliko širokom prostoru trebalo je braniti i grad i opštinu, stanovništvo i materijalna dobra u nevjerovatno teškim okolnostima i to od dva združena neprijatelja. Pakao koji je slijedio narednih mjeseci na ratištu Dubravice neposredno iznad grada teško je opisati. Napadi združenih neprijatelja bili su stalni. Jedan od najjačih bio je 11.08., zatim dva dana kasnije 13.08. Uslijedilo je niz nešto slabijih ali veoma opasnih napada da bi daleko najorganizovaniji i najžešći bio 26. 9. 1993. Kako je l/o bila veoma blizu grada neprijatelji su svim silama i sa desetak tenkova pokusali probiti naše l/o u rn. Zubica i Dubravice.
Iako u svemu podređeni osim u moralu i htijenju, naši borci nadčovječanskim naporima odbijaju i u smiraj dana okončavaju ovaj napad. Svi ostali pokušaji imali su sličan završetak.
Zimu 93/94 ovaj kraj će dočekati u skoro totalnoj blokadi, borci sa oksudnim naoružanjem, municijom koja se brojala na komad, sa simboličnim zalihama hrane koje je iz dana u dan bilo sve manje i sa samo jednom uskom vezom sa ostalim slobodnim dijelovima teritorije planinskim putem preko Ponijera. Uz sve to vojska je bila vrlo oskudno odjevena i obuvena. Ni u takvoj situaciji nije bilo dilema niti pada morala. U više navrata naši borci izvode uspjele diverzantske akcije ulazeći u dubinu neprijateljske teritorije, a najveći poraz ustaškim formacijama nanesen je krajem januara 94.g. kada su jedinice iz sastava 318. i 320. bbr. uz neke pridodate jedinice iz sastava 3K oslobodile objekat Varda. Time su stečene pretpostavke za dalje napredovanje naših snaga prema Žepču i Maglaju. Međutim mjesec dana kasnije uslijediće primirje i prestanak sukoba sa HVO-om.
Istovremeno na sjevernom dijelu Zavidovićkog ratišta naši borci bilježe novi uspjeh. Osujećeni su brojni četnički napadi na Zeleni kamen, čijim bi padom bio neposredno ugrožen i sam grad. Napadi su nesmanjenim intenzitetom trajali nekoliko dana. Na uski prostor Zelenog kamena iz više pravaca padalo je i po 1000 art. projektila u jednom danu. Nakon uzaludnih pokušaja i velikih gubitaka koje su pretrpjele u zz/s četnici posustaju pred stamenom odbranom naših boraca. U ovakvim veličanstvenim bitkama rađali su se Zavidovićki „Zlatni ljiljani“.
U najkraćem mogućem prikazu borbenih rezultata jedinica iz sastava sadašnje 328. bbr. ne mogu se ne spomenuti aprilski i majski uspjesi Zavidovićkih kada su oslobođeni Pavetina i Stolici, značajni objekti u dolini Krivaje.
Juna pomenute godine združene snage 3K sa pridodatim "Crnim labudovima" ostvarili su impozantne rezultate. Za veliki dio uspjeha zaslužni su borci današnje 328.bbr. koji su po broju ljudstva bili najbrojniji učesnici u operaciji „Brana 94“. Nakon uvođenja „Crnih labudova'' od strane Zavidovićkih boraca u pozadinu neprijateljske l/o naše snage su oslobodile vrlo značajne objekte za dalja borbena dejstva i to Šuplju bukvu i Simin brijeg kao i 12 sela i oko 30 km2. Tih dana SCA na ovo ratište dovlači velika pojačanja u ljudstvu i tehnici i ohrabren prisustvom ratnog zločinca Ratka Mladica koji će neposredno komandovati akcijom preduzima ofanzivu do tad neviđenih razmjera na naše l/o. Težište napada bilo je usmjereno na k 715 čijim bi eventualnim padom bilo direktno ugroženo cjelokupno područje Hajderovića i veliki dio slobodne teritorije. Naši borci uz pomoć drugih jedinica 3K odbili su sve agresorske napade nanijevši mu velike gubitke u zz/s i uništivši mu nekoliko tenkova. Četnici tad utvrđuju svoje položaje na svega 30 m od naših l/o svakodnevno nastojeći ugroziti naše položaje. Budno motreći kroz periskope pripadnici naših jedinica to im nisu nikada dozvolili.
U mjesecu septembru slijedi reorganizacija i spajanje 318. i 320. bbr. u 328. bbr. Tih dana naša jedinica je iz svog sastav iznjedrila i 4. mnb jedan od najboljih u 3K.
U novembru iste godine interventne jedinice 328. bbr. u dobro isplaniranoj i izvedenoj akciji oslobađaju Davulija. Oslobađanjem Davulije konačno je oslobodjen i kompletan plato k 715 a četnici maknuti na „pristojnu“ udaljenost. Istovremeno je oslobođena i Malovan greda. Ponovo su Zavidovićki borci dali maksimalan doprinos ovim uspjesima. Oni će do maja 95.g. uspješno čuvati i braniti novooslobođena područja kao i ostala na kojima je SCA svakodnevno djelovao. Krajem maja ove godine ponovo je uslijedila kontraofanziva jedinica ARBiH i novi veliki uspjesi od kojih je najznačajniji stavljanje pod našu kontrolu cjelokupne grede Podsjelovo, Jezera i Gaja. U tim b/d borci 328. bbr. ponovo su dali značajan doprinos.
Najsjaniji trenuci za ovaj kraj dogodili su se 10. 09.1995. i narednih septembarskih dana kada je konačno oslobođena Vozuća, Blizna, s. Dolac i veliki dio Ozrena. Borci 328. bbr. bili su i ovoj operaciji sastavni dio mehanizma naših združenih snaga koji je vrlo dobro funkcionisao. Okončanjem ove operacije Zavidovićka opština je u potpunosti postala slobodna. Do pobjede na Vozućoj površina novooslobođenih prostora je iznosila oko 270 km2. Ne zanemarujući udio ostalih jedinica u dosadašnjim uspjesima, za ovaj kraj je ipak od presudnog značaja bila borba, spremnost, odlučnost i hrabrost v.jnika 328. bbr., odnosno jedinica od kojih je ona nastala. Sve linije koje su držali Zavidovićki borci bile su neprelazna barijera za agresora. Istina bilo je određenih pomjeranja i korekcija ali daleko više u dubinu neprijateljske teritorije.
O tome dovoljno kazuje i činjenica da su branitelji Zavidovića u b/d sa četnicima ušli i započeli na samom rubu grada da bi danas, nakon kontinuiranog uspjeha i velikih bitaka, čvrsto stajali na svjoim l/o duboko na teritoriju Maglajske opštine.
U borbi za odbranu ovih teritorija i države RBiH živote je dalo 417 boraca sa područja naše opštine, njih 7 je nestalo u b/d a oko 2000 je ranjeno. 23 pripadnika 328. bbr. dobitnici su najvišeg vojničkog priznanja „Zlatni ljiljan“. Još 3 naša doskorašanja pripadnika koji su sada u redovima 4. mnb i 35. dKoV takođe su dobitnici „Zlatnog Ljiljana“. Ova brigada kao i brigada čijim je spajanjem nastala 328. bbr. pismeno su pohvaljivane od strane komandanta GS ARBiH. (318., 320. i 328. bbr.).
Sve to govori u prilog konstataciji o golemim i značajnim uspjesima Zavidovićkih boraca odn. jedinica sa ovog područja. I pored brojnih pojedinačnih priznanja nijedna od Zavidovićkih jedinica nije nosilac adekvatnog kolektivnog priznanja. Mišljena smo da 328. bbr. s punim pravom može i treba da ponese epitet slavne ili što je možda i realnije viteške brigade. Bila bi to velika čast i odgovarajuće priznanje kako za naše borce tako i za čitavu opštinu i grad. Ujedno bi se na izvjestan način odužili i žrtvama naših šehida i poginulih boraca koji su u velikom broju dali svoje živote za slobodu ove zemlje.
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1078 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
375. oslobdilačka brigada (manevarska brigada 37. divizije - Tešanj), obrazloženje za priznanje "SLAVNA"
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1079 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Treći izviđačko-diverzantski bataljon
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1080 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Treći manevarski bataljon
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1081 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Prvi bataljon 7. muslimanske
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1082 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
POB/POČ Zelene beretke, 319. bbr./osl. br., Željezno Polje
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1083 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Imam ja toga gomilu još, kako budem imao vremena postavljat ću, malo o drugim jedinicama, o nekim istaknutim borcima...Sarajmen wrote:Hvala na prilozima
Nadam se da će se još ljudi uključiti.
Je li neko možda kupio/gledao ovu Monografiju Trećeg korpusa što je objavila grupa bivših oficira, među kojima i Mahmuljin?
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1084 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Odličan snimak, mada je ovo 7. korpus 
-
SkyLimit
- Posts: 5193
- Joined: 10/10/2012 15:49
#1085 Re: VOZUCA 1995
Ima jedna anegdota iz Vozuće sa početka rata.
Vozuća je rodno mjesto današnjeg vlasnika fabrike namještaja "Babilon" u Tuzli. On potiče iz jedne imućne porodice iz tog kraja, a vrlo lahko je skontati o kome se radi.
I tako je taj glavni akter moje priče u mladosti otišao iz Vozuće da studira u Sarajevo. Kad je bio već druga godina studija, pred njegovim vratima pojavio se još jedan momčić iz Vozuće, njegov poznanik.
Taj dečko se i sam tek upisao na isti Fakultet kao i On, bio bistar i vrijedan mladić, ali...Poticao je iz siromašne porodice iz Vozuće, i roditelji su ga bukvalno poslali u Sarajevo da vidi kod "zemljaka" bi li mu pomogao, pa ako bude htio eto studiraj, a ako ne vrati se u Vozuću i čuvaj krave, šta ćeš.
I on njeg primi. Da mu svoj krevet, a sebi namjesti spužvu. Hranu je preuzeo na sebe, do kraja studija gost nikad paštete svojim parama kupio nije.
I tako su završili Fakultet, a bili su izuzetni studenti obojica. Cimeri i veliki prijatelji.
Prošle su godine, obojica su postali uvaženi stanovnici Vozuće koje se pitalo, jednog među bošnjačkom a drugog među srpskom populacijom(jer, ako niste shvatili do sada, jedan od njih je bio Bošnjak a drugi Srbin).
Kad se počelo zakuhavati pred rat, On bi često bio primoran slušati zabrinuta predviđanja od strane svog rođenog brata, ali bi mu uvijek odgovarao da "dok je našeg ****** nema se razloga brinuti".
Ali zapravo, upravo taj ****** se stavio na čelo onih koji su protjerivali Bošnjake iz Vozuće. Isti onaj koji se puno godina ranije skoro uplakan pojavio pred njegovim vratima u Sarajevu ga je lično protjerao iz Vozuće.
Taj ******, taj njegov nekadašnji gost i cimer, zvao se Stojko Blagojević, politički lider Srba Vozuće ratnog doba.
Vozuća je rodno mjesto današnjeg vlasnika fabrike namještaja "Babilon" u Tuzli. On potiče iz jedne imućne porodice iz tog kraja, a vrlo lahko je skontati o kome se radi.
I tako je taj glavni akter moje priče u mladosti otišao iz Vozuće da studira u Sarajevo. Kad je bio već druga godina studija, pred njegovim vratima pojavio se još jedan momčić iz Vozuće, njegov poznanik.
Taj dečko se i sam tek upisao na isti Fakultet kao i On, bio bistar i vrijedan mladić, ali...Poticao je iz siromašne porodice iz Vozuće, i roditelji su ga bukvalno poslali u Sarajevo da vidi kod "zemljaka" bi li mu pomogao, pa ako bude htio eto studiraj, a ako ne vrati se u Vozuću i čuvaj krave, šta ćeš.
I on njeg primi. Da mu svoj krevet, a sebi namjesti spužvu. Hranu je preuzeo na sebe, do kraja studija gost nikad paštete svojim parama kupio nije.
I tako su završili Fakultet, a bili su izuzetni studenti obojica. Cimeri i veliki prijatelji.
Prošle su godine, obojica su postali uvaženi stanovnici Vozuće koje se pitalo, jednog među bošnjačkom a drugog među srpskom populacijom(jer, ako niste shvatili do sada, jedan od njih je bio Bošnjak a drugi Srbin).
Kad se počelo zakuhavati pred rat, On bi često bio primoran slušati zabrinuta predviđanja od strane svog rođenog brata, ali bi mu uvijek odgovarao da "dok je našeg ****** nema se razloga brinuti".
Ali zapravo, upravo taj ****** se stavio na čelo onih koji su protjerivali Bošnjake iz Vozuće. Isti onaj koji se puno godina ranije skoro uplakan pojavio pred njegovim vratima u Sarajevu ga je lično protjerao iz Vozuće.
Taj ******, taj njegov nekadašnji gost i cimer, zvao se Stojko Blagojević, politički lider Srba Vozuće ratnog doba.
-
B6Redhell
- Posts: 5870
- Joined: 25/12/2010 04:56
#1086 Re: VOZUCA 1995
Najbolji komentar. Svaka castseln wrote:Ja stvarno ne kontam zasto vi salonci ocekujete da ce neko pozuriti da se opravdava cim vi pustite neki mentalni vjetar.zavidovicivozuca wrote:Vidim da niko od pozavalaca prilika na teritoriji opstine Zavidovici ne komentarise snimak koji sam postavio.Sta bi sa onim nenaoruzani goloruki muslimanski narod?
Kraj 1991 godine oni postrojavaju jedinice PL.
Gdje sada moee?
https://www.youtube.com/watch?v=2oL3LnPSAbI
Ovo je samo jos jedan od dokaza kako ne pije vode o tome da muslimani nisu bili spremni na rat,i tekako su bili spremni,od njihovih tadasnjih mentora Hrvata koji su ih nazivali hrvatskim cvijecenj i sa njima vezivali zastave.
Sta je, Todore, mislis "jaaano, sad sam pokazao Turcima"?
Pa, dobro, da ti objasnim...
Tacno je da su u drugoj polovini 1991 postojali neki pokusaji organizacije, a glede i u svezi dogadjanja u Hrvatskoj, kada je postalo jasno da se "JNA" ne bori za Jugoslaviju, vec za veliku srbiju, ali sve je to bilo jadno....
i u mojoj pripizdini su od kraja ljeta 1991 organizovane nekakve straze, ali to je bilo smijesno i zalosno...po dvojica na prilaznim putevima, naoruzani pistoljima
A u okolini se vec povremeno culo "kad je noc hladna i zvjezdana" kako ljudi s tri prsta senluce dugim rafalima iz automatskog oruzja.
Tada su i neki od mojih komsija poceli da se "naoruzavaju"...to jest, kupovali su na crnom trzistu (1500 DM) kalash i dva okvira municije
da se brani kucni prag, u doslovnom smislu rijeci, ako ti "neko" udari na kucu. Nismo se cak ni usudjivali da imenujemo tog "nekog", kako smo naivni bili.
Eto, prvi ja...jaran mi kaze, kupi pusku, bice rata...a ja mu kazem "ma nema sanse, svako zna da nas cuva JNA". April 1992 smo docekali sa ca. 20 kalasha i nesto lovackog oruzja, bez ikakve organizacije, bez sistema komande, sredstava veze...nista...
a u daljini se vec vidi plamen "lepih sela".
I? Krivo ti sto nismo bili potpuno goloruki? Premalo ti haubice i tenkovi protiv malo pjesadijskog oruzja?
Nije se poklalo i silovalo koliko je bio merak?
Idi ba, Todore, sit sam vas toliko da mi se povraca. Idi, pojedi malo slanine, zalij se brljom i zaguslaj.
-
SkyLimit
- Posts: 5193
- Joined: 10/10/2012 15:49
#1087 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Prilikom poznatog javljanja novinarke nakon oslobađanja Sanskog Mosta rečeno je parafraziram: "Ovdje više nema Arkanovih Tigrova, sad su ovdje Kakanjski Tigrovi"(jer je na nekom objektu vidjela natpis "Kakanjski Tigrovi"), ali da li je jedinica pod tim nazivom zaista postojala? Na internetu se ne može ništa više pronaći o njoj osim te anegdote u vezi S. Mosta.
-
SkyLimit
- Posts: 5193
- Joined: 10/10/2012 15:49
#1088 Operativna grupa 7 - Jug Maglaj
S obzirom da su jedinice sa ovog područja jedno vrijeme pripadale 2. a jedno vrijeme 3. korpusu, pa je nejasno na temi o kojem od ta dva korpusa treba pisati o njima, došao sam na ideju da otvorim zasebnu temu o njima.
Najznačajnije oružane formacije:
327. brigada Maglaj
372. brigada garava Tešanj
373. motorizovana brigada Doboj - Jug
374. brigada Teslić
377. Pousorska ljuta brigada Jelah
Neka prva asocijacija na ovo područje mi je "groblje tenkova" i Maglaj u zajedničkom okruženju HVO Žepče i VRS.
I jedna zanimljivost iz knjige Mehmeda Alagića "Rat u srednjoj Bosni", o problemu prelaska ovih jedinica iz 2. u 3. Korpus:
Najznačajnije oružane formacije:
327. brigada Maglaj
372. brigada garava Tešanj
373. motorizovana brigada Doboj - Jug
374. brigada Teslić
377. Pousorska ljuta brigada Jelah
Neka prva asocijacija na ovo područje mi je "groblje tenkova" i Maglaj u zajedničkom okruženju HVO Žepče i VRS.
I jedna zanimljivost iz knjige Mehmeda Alagića "Rat u srednjoj Bosni", o problemu prelaska ovih jedinica iz 2. u 3. Korpus:
Tacno. Mahmuljanina i mene na punktu pred Maglajom, uz komadanta Maglajske brigade, docekao je oficir Cerovac. Kada sam stigao u Maglaj, produzio sam u Tesanj u komandu OG 7 Jug. Moja posjeta imala je za cilj upoznati se sa tim problemom. Tacno je da su se oni zestoko protivili ulasku u 3. korpus. Osnovni razlog bio je neshvatanje 3. korpusa, jer je tada vazio za "mudzahedinski", radikalno muslimanski, ne gaji bratstvo i jedinstvo itd. To pitanje nije ni rijeseno do konacne smjene i promjene sastava komande. OG 7 Jug usloznjavao je ionako slozen sistem RIK - a u 3. korpusu.
-
zforumas
- Posts: 8619
- Joined: 25/10/2016 20:35
#1089 Re: Operativna grupa 7 - Jug Maglaj
Joj vidi Kere Kantrija 
Djetinjstvo i mladost sam prveo na ovom poligonu i tribinama gdje vojska pjeva.
Djetinjstvo i mladost sam prveo na ovom poligonu i tribinama gdje vojska pjeva.
-
SkyLimit
- Posts: 5193
- Joined: 10/10/2012 15:49
#1091 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
RIFET KOPRDŽA - VELIKI HEROJ O KOJEM SE MALO ZNA
Teška vremena rađaju heroje. Heroji su ona vrsta ljudi koja teška vremena svojim djelima čine podnošljivim, ulijevaju snagu iznemoglom, hrabrost uplašenom, povjerenje iznevjerenom, nadu izgubljenom. Heroji su oni koji umiru sa osmijehom, sigurni da su radili pravu stvar. Šta god da činili ne traže ništa za uzvrat, jednostavno heroji su rođeni da iza sebe ostave trag.
Kako teška vremena rađaju heroje, tako i neka lakša vremena rađaju zaborav. Tako najprije budu zaboravljeni upravo oni koji su teška vremena pokušavali učiniti boljim. Zaborave se njihova djela i herojstvo i prije nego se upamti.
Bosna i Hercegovina je kroz svoju tešku historiju porodila mnogo heroja, samo su neki imali tu sreću da budu upamćeni, da ih pero sjećanja ubilježi u knjigu pamćenja, međutim mnogi su ostali zaboravljeni, neupamćeni, nezabilježeni...
Dvije decenije su prošle od završetka agresije Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovinu s namjerom izvršenja genocida nad Bošnjacima, a mi već uveliko tonemo u more zaborava. Zaboravili smo puno toga, između ostalog smo zaboravili i one kojima dugujemo ovo što danas imamo, slobodu, mir, državu, opstanak i ostanak na ovom bosanskom tlu iz čijeg grumena zemlje smo stvoreni i baš s ovom zemljom srođeni do granice priraslosti. Zaboravili smo one koji su umrli da bismo mi pisali našu priču života. Zaboravili smo istinske heroje ovog naroda i države. Te hrabre sinove koji su jurišali u smrt da bi bilo Bosne i Bošnjaka u njoj. Danas se o njima zna malo ili se ne zna ništa, jer su se kukavice potrudile da se njihovo herojstvo zametne u pretince zaborava, da njihova kukavička priroda ne bi bila izražena. Poznato je da je kukavicama najveća prijetnja upravo hrabar čovjek, jer ih stalno podsjeća koliko je jadno biti to što oni jesu. Kako je svaki grad u BiH za njezin opstanak dao svoje najbolje sinove, ni moj Vareš nije izostao. Mali gradić koji je u sebi čuvao momke lavljeg srca, prave gazije koji su svoje živote ugradili u temelje državnosti i nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine i opstanak njezinih građana.
Prošla je samo dvadeset i jedna godina od kako se u Bosni ne puca, ne ubija i ne gine, ali kad bi danas upitali Bošnjake Vareša ko je Rifet Koprdža, malo njih bi znalo odgovor, djeca u školi nikad nisu čula za njega izuzev ako im neko u kući nije ispričao, nažalost da naša mladost zna imena trećerazrednih glumaca iz bjelosvjetskih sapunica i imena pjevača s onu stranu Drine, odakle nam vijekovima dolaze s genocidnim namjerama, ali ne znaju imena devet heroja rata, imena dobitnika najvišeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“, ne znaju svoje lokalne heroje koji bi trebali biti ponos grada, pamte ga samo njegovi najbliži, njegovi suborci i pokoji patriota koji pokušava otjerati mrak zaborava sa svjetla pamćenja. Rifet Koprdža je bio heroj iz naše vareške čaršije, gazija-ratnik bez premca. Ideal slobode, Bosne i mira mu je bio preči od života, što je pokazivao svakim svojim djelom, a djela i to onih herojskih je bilo za knjigu napisati. Sa nepunih osamnaest godina priključio se odbrani domovine, zanemarujući zov mladosti koji je s njime imao drugi plan. Osvajanje agresorskih (četničkih) utvrda je bio izazov kojem nije mogao da odoli, išao je tamo gdje drugi nisu smjeli ni da pomisle, s osmjehom kakav posjeduju samo heroji jer znaju da su na pravom putu pregazio je sva bosanska ratišta prvi i uvijek prvi. Bio je pripadnik elitnih jedinica Armije R BiH, Crnih Labudova, a potom 7. Muslimanske viteške brigade. Njegovi suborci s ponosom pričaju o njegovom herojstvu, o tome kako je zauzimao agresorske rovove, komande i uvijek bio spreman da pritekne drugima u pomoć, tamo gdje je on išao pobjeda je bila zagarantovana. Šeret u zatišju, ludo hrabar u borbi. Volio je one najteže bitke, jačale su ga i kalile. Mnogi tvrde da je vrijedio za deset boraca. Sa prostrjelnom ranom ruke koju je zadobio na Šerićko-tesličkom ratištu, deset dana prije akcije na Ravnom Nabožiću u junu mjesecu 1995.godine, koje je ujedno bilo i jedno od najtežih ratišta gdje se od početka agresije vodila bespoštedna borba za svaku kotu, rov, zemunicu, naprosto za svaki centimetar prostora, uz strogu poštedu zbog ranjavanja, svojevoljno se priključio jedinici, srce je gorilo žarom slobode, brano je svoj rodni kraj, tamo nadomak pogledu iza onog brda su njegovi rodni Kadarići, nije mogao odoliti da ne vrati dug...
Nije dočekao da živi slobodu, otišao je kao zalog da bi je mi živjeli. Tačka na njegovu dunjalučku priču stavljena je upravo na Ravnom Nabožiću, 15.06.1995.godine, poginuo je kao pripadnik 7. Muslimanske viteške brigade, 20 kg agresorskog eksploziva zaustavilo je hrabro srce ovog gazije. Danas ga pamte oni koji razumiju značenje i smisao slobode. Po njemu u našem gradu ništa ne nosi ime, malo ko zna da je nosilac najvišeg ratnog priznanja „Zlatni ljiljan“ ali će, ako Bog da, njegovo ime da odzvanja džennetskim baščama, tamo gdje su duše odabrane i gdje su nagrade zagarantovane.
Rifet sin Arifa Koprdža iz sela Kadarići Općina Vareš je heroj o kojem se danas malo zna. Što zbog kukavičluka, što zbog naše sklonosti da zaboravimo i prije nego upamtimo. Tamo gdje su eksplozivom zaustavili Rifeta i desetine hiljada heroja ovog naroda, nastavimo mi, čuvanjem od zaborava. A zaboravit se ne mogu oni koji su živi samo ih mi ne vidimo.
Rifete, gazijo, neka ti je vječni rahmet i da tvoj šehated bude svjedočanstvo kojim ćeš se zauzimati i za nas koji smo ostali, da čuvamo uspomenu na heroje koji nikad ne umiru, jer njihova djela su živa, kao što je živ i svjedok kojeg Allah počasti šehadetom.
Rifet Koprdža je jedan od osamdeset osam, ako Bog da, šehida Općine Vareš.
http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=61000
-
Tutnjavac
- Posts: 141
- Joined: 13/01/2014 16:01
#1093 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Na ovoj FB stranici ima dosta odličnih fotki Sedme muslimanske:
https://www.facebook.com/Taib-Terovi%C4 ... 582901680/
https://www.facebook.com/Taib-Terovi%C4 ... 582901680/
-
Pitar s Kariba
- Posts: 856
- Joined: 01/06/2007 09:34
- Location: Karibi
#1094 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Je li ovo jedinica koju je oformio, obučio i vodio Sead Rekić nakon izlaska iz zatvora?Tutnjavac wrote:Treći izviđačko-diverzantski bataljon
-
taxidriver
- Posts: 84
- Joined: 23/05/2005 22:28
#1095 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
@Tutnjavac,
Molim te da mi odgovoris. Da li se ovaj posljednji dokument odnosi na Dič kojim je komandovao Tuka Ili je jedinica u kojoj je bio rah. Berin?
Pozdrav domovini!
Molim te da mi odgovoris. Da li se ovaj posljednji dokument odnosi na Dič kojim je komandovao Tuka Ili je jedinica u kojoj je bio rah. Berin?
Pozdrav domovini!
-
mishic
- Posts: 6236
- Joined: 28/04/2011 16:29
#1096 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Ovaj "trimi 68" je, ubijeđen sam, u ratu bio neki nevidljivi dron sa jako dobrim senzorima i još boljim kamerama. I uz to, naravno, kao mašina objektivan i neutralan. Ovo što on "zna" o Vozući, pored njegove nevidljivosti, senzora i kamera, nije se moglo dokučiti i bez pomoći svih satelita koji se nalaze u orbiti Zemlje. Jer ova priča je toliko vjerodostojna, uvjerljiva i ubjedljiva da ni kenguri u dalekoj Australiji ne mogu posumnjati u nju.
Brat bratu, uz svu pomoć koju je imao ovaj (o)dron, ova priča RS-u vrijedi makar još nekoliko miliončića eurića. I baš mašta može svašta!!!
Brat bratu, uz svu pomoć koju je imao ovaj (o)dron, ova priča RS-u vrijedi makar još nekoliko miliončića eurića. I baš mašta može svašta!!!
-
Woody
- Posts: 1690
- Joined: 17/12/2003 00:00
- Location: Jedna država, dva entiteta, tri naroda, četiri pičke materine
#1097 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Ekshumirani ostaci tijela Srba ubijenih na Vozući 1995. godine
Na lokaciji Podsjelovo, planine Ozren na području općine Zavidovići, završen je proces ekshumacije posmrtnih ostataka kojom je pod nadzorom postupajućeg tužioca koordinirao istražilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, a ekshumirani su posmrtni ostaci tri osobe.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/ekshumi ... /181029091
Na lokaciji Podsjelovo, planine Ozren na području općine Zavidovići, završen je proces ekshumacije posmrtnih ostataka kojom je pod nadzorom postupajućeg tužioca koordinirao istražilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH, a ekshumirani su posmrtni ostaci tri osobe.
https://www.klix.ba/vijesti/bih/ekshumi ... /181029091
-
Border
- Posts: 31
- Joined: 31/01/2019 11:10
#1098 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Da li ima ovdje neko ko je poznavao momka imena Trogrlic Nenad koji je nestao u Zenici 93.god. ili da eventualno zna sta se snjim desilo,momak je nestao u civilu....
-
Border
- Posts: 31
- Joined: 31/01/2019 11:10
#1099 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
https://www.icmp.int/where-we-work/ naravno da jeste niste dobro provjerili...Otto_13 wrote:Taj momak nije evidentiran uopšte kao nestala osoba na području BiH . Bar ako je vjerovati komisiji za traženje nestalih
-
Border
- Posts: 31
- Joined: 31/01/2019 11:10
#1100 Re: Zenica / III Korpus A RBiH
Ima ga i na ovom spisku...Nenad (Pero) Trogrlić 1970 god.Otto_13 wrote:Moja greška gledao sam na ovom spiskuBorder wrote:https://www.icmp.int/where-we-work/ naravno da jeste niste dobro provjerili...Otto_13 wrote:Taj momak nije evidentiran uopšte kao nestala osoba na području BiH . Bar ako je vjerovati komisiji za traženje nestalih
http://www.ino.ba/default.aspx?pageInde ... gTag=hr-HR