Favoriti, pripazite na Modriču!
«Uljari» su na pripremama sve protivnike uvjerljivo pobjeđivali, dolaskom Slaviše Božičića na mjesto šefa stručnog stožera stvorili odličnu atmosferu, a momčad koja je ovom stručnjaku na okupu u svakom pogledu zaslužuje respekt...
Piše: Danijel IVANKOVIĆ
Ovog vikenda kreće šesta zajednička sezona nogometne Premier lige BIH u kojoj su favoriti za titulu prvaka uglavnom isti kao i prošle sezone, premda ove sezone tim papirnatim favoritima Sarajevu, Zrinjskom, Slaviji i Širokom Brijegu ne bi bilo loše pripaziti na Modriča Maximu, jer su «uljari» na pripremama sve protivnike uvjerljivo pobjeđivali, dolaskom Slaviše Božičića na mjesto šefa stručnog stožera stvorili odličnu atmosferu, a momčad koja je ovom stručnjaku na okupu u svakom pogledu zaslužuje respekt.
Naime, u Modriči su zadržali okosnicu sastava što su je sačinjavali iskusni vratar Bojan Tripić, mladi reprezentativni stoper Nemanja Stjepanović, veznjaci Marko Bajić i Dragan Jolović, te prvi strijelac Premier lige u prošloj sezoni Stevo Nikolić (19 golova). Doveli su najboljeg stopera lige, Zorana Beloševića iz Slavije, Marka Živkovića iz Obilića, najboljeg igrača Radnika iz Bijeljine Željka Gavrilovića, kao i Brazilca Rafaela Pereiru. Nemaju neki veliki rezultatski imperativ, a s obzirom da iza kluba stoji predsjednik RS-a Milan Jelić na «uljare» uistinu i te kako treba pripaziti.
Od kandidata za vrh poretka najmanje promjena je bilo u Zrinjskom, ali s obzirom kako su «plemići» igrali u prošloj sezoni možda je to baš njihova prednost i neosporno je kako će ove sezone pokušati doći do svoje druge titule prvaka. Pojedinci poput Rajovića (sveukupno vodeći strijelac u pet dosadašnjih sezona ove lige), Smajića, Žižovića, Ivankovića, Selimovića, Žuržinova, te ostali momci iz Zrinjskoga opet će pod vodstvom trenera Sliškovića vrlo visoko kotirati.
U krug favorita svakako spada i aktualni prvak Sarajevo, međutim saznanje da u BIH još nitko nije obranio naslov najboljeg nikako im ne ide na ruku. Na Koševu za razliku od Mostara posljednjih dana vlada odlična atmosfera, imaju lagan prvenstveni start, jer prve dvije utakmice (Orašje, Modriča) igraju kući, imaju i vrlo jaku logistiku iza leđa, jer javna je tajna kako su uz ovaj klub vrlo čvrsto i Haris Silajdžić i Željko Komšić i mnogi drugi utjecajni ljudi. Doveli su nekoliko novih igrača, no teško da mogu nadoknaditi odlazak Emira Obuće i Marciana Do Nascimenta.
Ovaj potonji je završio u Širokom Brijegu, klubu koji se najviše pojačao tako da i Širokobriježani dosta ravnopravno ulaze u utrku za prvaka, jer pored Brazilca novim igračima kluba s Pecare postali su i bivši reprezentativac Velimir Vidić (Zrinjski), povratnik iz Austrije Stanko Bubalo (Kaernten), mladi hrvatski reprezentativci Marko Zelenika i Tomislav Božić, potom Marko Jurić iz Pule, Ricardo Costa, Dalibor Kožul, Marko Hannich... Ako im još pridodamo Šilića, Karoglana, Wagnera, Vasilja, Topića, dakle starosjedioce u ovom klubu, nije sporno kako je Široki Brijeg znatno jači nego prošle sezone.
Slavija opet nekako iz sjene ulazi u utrku za prvaka, no možda baš to opet bude njihova prilika, možda Milomir Odović i želi vrebati iz prikrajka, a ima momčad koja je kadra za velike stvari i stoga bi u Istočnom Sarajevu opet moglo biti slavlja i veselja. Od ostalih klubova nabrojanim još bi se mogao pridružiti eventualno zenički Čelik koji je najveće pojačanje dobio dovođenjem Ive Ištuka, trenera reprezentacije BIH za šefa stručnog stožera. Od poznatijih igrača angažirali su Zorana Novakovića, Almira Hasanovića, Emira Hadžića i Armina Imamovića, a evo i Brazilce Gamu i Mourija. Ištuk nigdje ne dolazi da bi se borio za opstanak, već da bi titule osvajao i zato bi ova sezona napokon mogla biti iskorak Čelika u vrh BH nogometa!
Posušje, Velež i Željezničar su klubovi koji kvalitetom ne bi trebali ugroziti klubove iz vrha, no sumnjamo da će ove sezone i oni biti ugroženi što se tiče borbe za opstanak, premda će primjerice Želji puno nedostajati Albin Pelak, a Posušju dvojac Damir Milanović – William Tabi. Od dva nova premierligaša se ništa posebno neočekuje, iako se Laktaši ipak nešto jačim doimaju od Travnika.
Orašje i Sloboda su po svemu sudeći lošiji nego prošle sezone, posebice «labudovi sa Save» budući su im otišla dva ponajbolja igrača Damir Tosunović i Edin Husić, no teško je vjerovati kako će moćnici koji stoje iza ovih klubova dopustiti preseljenje istih u niži rang natjecanja, posebice momčadi iz Posavine! Na kraju dolazimo i do tri najozbiljnija kandidata za ispadanje, a to su Leotar koji je ostao samo na domaćim snagama, Jedinstvo iz Bihaća (otišli im Selimović i Mešić), a također i Žepče.
TOP 10 TRANSFERA OVOG LJETA
1. Marciano Do Nascimento (Sarajevo – Široki Brijeg)
2. Stanko Bubalo (Kaernten – Široki Brijeg)
3. Admir Raščić (Bela Krajina – Sarajevo)
4. Zoran Belošević (Slavija – Modriča Maxima)
5. Velimir Vidić (Zrinjski – Široki Brijeg)
6. Albin Pelak (Željezničar – Zvezda Irkutsk)
7. Zoran Novaković (Troglav – Čelik)
8. Marko Maksimović (Pula – Sarajevo)
9. Vernes Selimović (Jedinstvo – Zrinjski)
10. Vladimir Vuković (OFK Beograd – Laktaši)
PAROVI 1. KOLA:
SARAJEVO: Sarajevo – Orašje, TRAVNIK: Travnik – Sloboda, ŽEPČE: Žepče – Željezničar, ŠIROKI BRIJEG: Široki Brijeg – Zrinjski, MODRIČA: Modriča Maxima – Čelik, ISTOČNO SARAJEVO: Slavija – Laktaši, POSUŠJE: Posušje – Leotar, MOSTAR: Velež – Jedinstvo.
2.8.2007.
Pincom.info
Željo - ekipa 2007/08.
Moderators: Charuga, Tomahawk11
-
dijaliza
- Posts: 301
- Joined: 15/11/2006 14:12
#27
Favoriti, pripazite na Modriču!
«Uljari» su na pripremama sve protivnike uvjerljivo pobjeđivali, dolaskom Slaviše Božičića na mjesto šefa stručnog stožera stvorili odličnu atmosferu, a momčad koja je ovom stručnjaku na okupu u svakom pogledu zaslužuje respekt...
Piše: Danijel IVANKOVIĆ
Ovog vikenda kreće šesta zajednička sezona nogometne Premier lige BIH u kojoj su favoriti za titulu prvaka uglavnom isti kao i prošle sezone, premda ove sezone tim papirnatim favoritima Sarajevu, Zrinjskom, Slaviji i Širokom Brijegu ne bi bilo loše pripaziti na Modriča Maximu, jer su «uljari» na pripremama sve protivnike uvjerljivo pobjeđivali, dolaskom Slaviše Božičića na mjesto šefa stručnog stožera stvorili odličnu atmosferu, a momčad koja je ovom stručnjaku na okupu u svakom pogledu zaslužuje respekt.
Naime, u Modriči su zadržali okosnicu sastava što su je sačinjavali iskusni vratar Bojan Tripić, mladi reprezentativni stoper Nemanja Stjepanović, veznjaci Marko Bajić i Dragan Jolović, te prvi strijelac Premier lige u prošloj sezoni Stevo Nikolić (19 golova). Doveli su najboljeg stopera lige, Zorana Beloševića iz Slavije, Marka Živkovića iz Obilića, najboljeg igrača Radnika iz Bijeljine Željka Gavrilovića, kao i Brazilca Rafaela Pereiru. Nemaju neki veliki rezultatski imperativ, a s obzirom da iza kluba stoji predsjednik RS-a Milan Jelić na «uljare» uistinu i te kako treba pripaziti.
Od kandidata za vrh poretka najmanje promjena je bilo u Zrinjskom, ali s obzirom kako su «plemići» igrali u prošloj sezoni možda je to baš njihova prednost i neosporno je kako će ove sezone pokušati doći do svoje druge titule prvaka. Pojedinci poput Rajovića (sveukupno vodeći strijelac u pet dosadašnjih sezona ove lige), Smajića, Žižovića, Ivankovića, Selimovića, Žuržinova, te ostali momci iz Zrinjskoga opet će pod vodstvom trenera Sliškovića vrlo visoko kotirati.
U krug favorita svakako spada i aktualni prvak Sarajevo, međutim saznanje da u BIH još nitko nije obranio naslov najboljeg nikako im ne ide na ruku. Na Koševu za razliku od Mostara posljednjih dana vlada odlična atmosfera, imaju lagan prvenstveni start, jer prve dvije utakmice (Orašje, Modriča) igraju kući, imaju i vrlo jaku logistiku iza leđa, jer javna je tajna kako su uz ovaj klub vrlo čvrsto i Haris Silajdžić i Željko Komšić i mnogi drugi utjecajni ljudi. Doveli su nekoliko novih igrača, no teško da mogu nadoknaditi odlazak Emira Obuće i Marciana Do Nascimenta.
Ovaj potonji je završio u Širokom Brijegu, klubu koji se najviše pojačao tako da i Širokobriježani dosta ravnopravno ulaze u utrku za prvaka, jer pored Brazilca novim igračima kluba s Pecare postali su i bivši reprezentativac Velimir Vidić (Zrinjski), povratnik iz Austrije Stanko Bubalo (Kaernten), mladi hrvatski reprezentativci Marko Zelenika i Tomislav Božić, potom Marko Jurić iz Pule, Ricardo Costa, Dalibor Kožul, Marko Hannich... Ako im još pridodamo Šilića, Karoglana, Wagnera, Vasilja, Topića, dakle starosjedioce u ovom klubu, nije sporno kako je Široki Brijeg znatno jači nego prošle sezone.
Slavija opet nekako iz sjene ulazi u utrku za prvaka, no možda baš to opet bude njihova prilika, možda Milomir Odović i želi vrebati iz prikrajka, a ima momčad koja je kadra za velike stvari i stoga bi u Istočnom Sarajevu opet moglo biti slavlja i veselja. Od ostalih klubova nabrojanim još bi se mogao pridružiti eventualno zenički Čelik koji je najveće pojačanje dobio dovođenjem Ive Ištuka, trenera reprezentacije BIH za šefa stručnog stožera. Od poznatijih igrača angažirali su Zorana Novakovića, Almira Hasanovića, Emira Hadžića i Armina Imamovića, a evo i Brazilce Gamu i Mourija. Ištuk nigdje ne dolazi da bi se borio za opstanak, već da bi titule osvajao i zato bi ova sezona napokon mogla biti iskorak Čelika u vrh BH nogometa!
Posušje, Velež i Željezničar su klubovi koji kvalitetom ne bi trebali ugroziti klubove iz vrha, no sumnjamo da će ove sezone i oni biti ugroženi što se tiče borbe za opstanak, premda će primjerice Želji puno nedostajati Albin Pelak, a Posušju dvojac Damir Milanović – William Tabi. Od dva nova premierligaša se ništa posebno neočekuje, iako se Laktaši ipak nešto jačim doimaju od Travnika.
Orašje i Sloboda su po svemu sudeći lošiji nego prošle sezone, posebice «labudovi sa Save» budući su im otišla dva ponajbolja igrača Damir Tosunović i Edin Husić, no teško je vjerovati kako će moćnici koji stoje iza ovih klubova dopustiti preseljenje istih u niži rang natjecanja, posebice momčadi iz Posavine! Na kraju dolazimo i do tri najozbiljnija kandidata za ispadanje, a to su Leotar koji je ostao samo na domaćim snagama, Jedinstvo iz Bihaća (otišli im Selimović i Mešić), a također i Žepče.
TOP 10 TRANSFERA OVOG LJETA
1. Marciano Do Nascimento (Sarajevo – Široki Brijeg)
2. Stanko Bubalo (Kaernten – Široki Brijeg)
3. Admir Raščić (B.Krajina– Sarajevo)
4. Zoran Belošević (Slavija – Modriča Maxima)
5. Velimir Vidić (Zrinjski – Široki Brijeg)
6. Albin Pelak (Željezničar – Zvezda Irkutsk)
7. Zoran Novaković (Troglav – Čelik)
8. Marko Maksimović (Pula – Sarajevo)
9. Vernes Selimović (Jedinstvo – Zrinjski)
10. Vladimir Vuković (OFK Beograd – Laktaši)
PAROVI 1. KOLA:
SARAJEVO: Sarajevo – Orašje, TRAVNIK: Travnik – Sloboda, ŽEPČE: Žepče – Željezničar, ŠIROKI BRIJEG: Široki Brijeg – Zrinjski, MODRIČA: Modriča Maxima – Čelik, ISTOČNO SARAJEVO: Slavija – Laktaši, POSUŠJE: Posušje – Leotar, MOSTAR: Velež – Jedinstvo.
2.8.2007.
Pincom.info
«Uljari» su na pripremama sve protivnike uvjerljivo pobjeđivali, dolaskom Slaviše Božičića na mjesto šefa stručnog stožera stvorili odličnu atmosferu, a momčad koja je ovom stručnjaku na okupu u svakom pogledu zaslužuje respekt...
Piše: Danijel IVANKOVIĆ
Ovog vikenda kreće šesta zajednička sezona nogometne Premier lige BIH u kojoj su favoriti za titulu prvaka uglavnom isti kao i prošle sezone, premda ove sezone tim papirnatim favoritima Sarajevu, Zrinjskom, Slaviji i Širokom Brijegu ne bi bilo loše pripaziti na Modriča Maximu, jer su «uljari» na pripremama sve protivnike uvjerljivo pobjeđivali, dolaskom Slaviše Božičića na mjesto šefa stručnog stožera stvorili odličnu atmosferu, a momčad koja je ovom stručnjaku na okupu u svakom pogledu zaslužuje respekt.
Naime, u Modriči su zadržali okosnicu sastava što su je sačinjavali iskusni vratar Bojan Tripić, mladi reprezentativni stoper Nemanja Stjepanović, veznjaci Marko Bajić i Dragan Jolović, te prvi strijelac Premier lige u prošloj sezoni Stevo Nikolić (19 golova). Doveli su najboljeg stopera lige, Zorana Beloševića iz Slavije, Marka Živkovića iz Obilića, najboljeg igrača Radnika iz Bijeljine Željka Gavrilovića, kao i Brazilca Rafaela Pereiru. Nemaju neki veliki rezultatski imperativ, a s obzirom da iza kluba stoji predsjednik RS-a Milan Jelić na «uljare» uistinu i te kako treba pripaziti.
Od kandidata za vrh poretka najmanje promjena je bilo u Zrinjskom, ali s obzirom kako su «plemići» igrali u prošloj sezoni možda je to baš njihova prednost i neosporno je kako će ove sezone pokušati doći do svoje druge titule prvaka. Pojedinci poput Rajovića (sveukupno vodeći strijelac u pet dosadašnjih sezona ove lige), Smajića, Žižovića, Ivankovića, Selimovića, Žuržinova, te ostali momci iz Zrinjskoga opet će pod vodstvom trenera Sliškovića vrlo visoko kotirati.
U krug favorita svakako spada i aktualni prvak Sarajevo, međutim saznanje da u BIH još nitko nije obranio naslov najboljeg nikako im ne ide na ruku. Na Koševu za razliku od Mostara posljednjih dana vlada odlična atmosfera, imaju lagan prvenstveni start, jer prve dvije utakmice (Orašje, Modriča) igraju kući, imaju i vrlo jaku logistiku iza leđa, jer javna je tajna kako su uz ovaj klub vrlo čvrsto i Haris Silajdžić i Željko Komšić i mnogi drugi utjecajni ljudi. Doveli su nekoliko novih igrača, no teško da mogu nadoknaditi odlazak Emira Obuće i Marciana Do Nascimenta.
Ovaj potonji je završio u Širokom Brijegu, klubu koji se najviše pojačao tako da i Širokobriježani dosta ravnopravno ulaze u utrku za prvaka, jer pored Brazilca novim igračima kluba s Pecare postali su i bivši reprezentativac Velimir Vidić (Zrinjski), povratnik iz Austrije Stanko Bubalo (Kaernten), mladi hrvatski reprezentativci Marko Zelenika i Tomislav Božić, potom Marko Jurić iz Pule, Ricardo Costa, Dalibor Kožul, Marko Hannich... Ako im još pridodamo Šilića, Karoglana, Wagnera, Vasilja, Topića, dakle starosjedioce u ovom klubu, nije sporno kako je Široki Brijeg znatno jači nego prošle sezone.
Slavija opet nekako iz sjene ulazi u utrku za prvaka, no možda baš to opet bude njihova prilika, možda Milomir Odović i želi vrebati iz prikrajka, a ima momčad koja je kadra za velike stvari i stoga bi u Istočnom Sarajevu opet moglo biti slavlja i veselja. Od ostalih klubova nabrojanim još bi se mogao pridružiti eventualno zenički Čelik koji je najveće pojačanje dobio dovođenjem Ive Ištuka, trenera reprezentacije BIH za šefa stručnog stožera. Od poznatijih igrača angažirali su Zorana Novakovića, Almira Hasanovića, Emira Hadžića i Armina Imamovića, a evo i Brazilce Gamu i Mourija. Ištuk nigdje ne dolazi da bi se borio za opstanak, već da bi titule osvajao i zato bi ova sezona napokon mogla biti iskorak Čelika u vrh BH nogometa!
Posušje, Velež i Željezničar su klubovi koji kvalitetom ne bi trebali ugroziti klubove iz vrha, no sumnjamo da će ove sezone i oni biti ugroženi što se tiče borbe za opstanak, premda će primjerice Želji puno nedostajati Albin Pelak, a Posušju dvojac Damir Milanović – William Tabi. Od dva nova premierligaša se ništa posebno neočekuje, iako se Laktaši ipak nešto jačim doimaju od Travnika.
Orašje i Sloboda su po svemu sudeći lošiji nego prošle sezone, posebice «labudovi sa Save» budući su im otišla dva ponajbolja igrača Damir Tosunović i Edin Husić, no teško je vjerovati kako će moćnici koji stoje iza ovih klubova dopustiti preseljenje istih u niži rang natjecanja, posebice momčadi iz Posavine! Na kraju dolazimo i do tri najozbiljnija kandidata za ispadanje, a to su Leotar koji je ostao samo na domaćim snagama, Jedinstvo iz Bihaća (otišli im Selimović i Mešić), a također i Žepče.
TOP 10 TRANSFERA OVOG LJETA
1. Marciano Do Nascimento (Sarajevo – Široki Brijeg)
2. Stanko Bubalo (Kaernten – Široki Brijeg)
3. Admir Raščić (B.Krajina– Sarajevo)
4. Zoran Belošević (Slavija – Modriča Maxima)
5. Velimir Vidić (Zrinjski – Široki Brijeg)
6. Albin Pelak (Željezničar – Zvezda Irkutsk)
7. Zoran Novaković (Troglav – Čelik)
8. Marko Maksimović (Pula – Sarajevo)
9. Vernes Selimović (Jedinstvo – Zrinjski)
10. Vladimir Vuković (OFK Beograd – Laktaši)
PAROVI 1. KOLA:
SARAJEVO: Sarajevo – Orašje, TRAVNIK: Travnik – Sloboda, ŽEPČE: Žepče – Željezničar, ŠIROKI BRIJEG: Široki Brijeg – Zrinjski, MODRIČA: Modriča Maxima – Čelik, ISTOČNO SARAJEVO: Slavija – Laktaši, POSUŠJE: Posušje – Leotar, MOSTAR: Velež – Jedinstvo.
2.8.2007.
Pincom.info
-
camac07
- Posts: 13
- Joined: 24/07/2007 14:31
#29
Evo jedan interesantan članak o najpopularnijem bh. klubu objavljen u portalu sportske vesti http://www.sportskevesti.net/articles/7 ... nica1.html
18+
Ne nadajte se, nećemo u ovom tekstu postavljati pornografski materijal niti amaterske video snimke članova i malobrojnih članica redakcije (ko zna, možda vas uskoro i sačeka takvo iznenadjenje, budite strpljivi), već ćemo se, prisetiti nekih dobrih, starih vremena...
Dobar deo posetilaca ovog sajta, zbog svojih godina i okolnosti (postoji jedna druga reč, ali ću pokušati da se suzdržim od vulgarnosti) koje su nas zadesile, nikad nisu videle stadione van Srbije, nisu se makli dalje od Marakane, JNA ili Karadjordja, u najboljem slučaju, a oronulih njiva okruženih jadnom žičanom ogradom, po kojima pase kojekakva stoka, u najgorem...
Ovaj tekst, početak je serije sličnih, a tema je krajnje jednostavna i uvek aktuelna - kako i zašto su propali nekada slavni i veliki klubovi sa ex-YU prostora.
Neki, malo stariji, sećaju se, ipak "lepših i boljih vremena", sećaju se doba kada Radnički Niš nije bio na ivici zone, kada je Spartak nešto značio, makar u domaćim okvirima (koji nisu bili za potcenjivanje i podsmeh), pa i vremena kada je Željo bio strah i trepet za mnoge evropske timove. Iz tog doba datira i onaj čuveni vic, kada Sarajlija, na pitanje za koga navijaš, odgovora "Pa, za Sarajevo, a od velikih evropskih timova za Željo".
Kako objasniti ono što je usledilo, kako objasniti da tim koji je bio nadomak finala kupa UEFA svojevremeno, danas brine brigu hoće li opstati u korumpiranoj, nacionalno podeljenoj i nadasve nekvalitetnoj, iz Bog zna kojih razloga nazvanoj, Premijeri ligi BiH?
Znate, malo nevezano za celu priču, ratni vihor pokidao je mnoge veze, naizgled neraskidiva prijateljstva, pa su tako neki pevači u pojedinim republikama preko noći prešli put od "onih što razbijaju tiraž" do "persona non grata". Ipak, ubedjen sam da najveći ostaju i nadjačavaju svaku bezrazložnu mrznju (a, postoji li drugačija...), a jedan od njih je čuveni panonski mornar, Djordje Balašević, poštovan, i ne samo poštovan, vec voljen, obožavan, gde god se pojavi. Ima Djole par stihova koji kazu "da li su to stvarno bila bolja vremena, ili smo bolji bili mi", a tu je i čuveni hit "Sve je otislo u Honduras". I zaista, zašto mi da se trudimo, kada je majstor sve rekao - sve je, otišlo u Honduras. Možda krivicom drugih, ali dozvolom, isključivo našom.
No, ako se zaista sećate tih vremena, ili makar priča "matoraca" nabijenih setom, uz neki roštilj i po koju gajbicu, sećate se i tog nadasve simpatičnog sarajevskog kluba, Željeznicara, odmila Želje. A, gde je Željo, tu su i oni - Manijaci. I zaista, ko bi mogao zaboraviti ludake, uvek originalne, uvek inventivne, uvek odane. Šarmom, simpatičnošću i neupitnim fanatizmom, spadali su u sam vrh, tada jugoslovenske, i nećemo preterati, ako kažemo ne samo jugoslovenske navijačke scene.
No, kako u našem dvorištu, tako i u komšijskom (komšijskim) - sve je otišlo u Honduras. Nema se šta pridodati, stvarno jeste - sve, osim Manijaka - oni su još uvek tu, sa istim žarom i istom strašću. Oni su Željini i Željo je njihov, kad gubi i kad pobedjuje, kad gazi Evropom i kad drhti do poslednjeg kola bosanskog šampionata.
Mogli su, reci Želji, istinu baš kao ovo novo Zabranjeno Pušenje "Hteo bih da budem gospodin i izbegnem reakcije besne, ali ko te kara, nek ti piše (peva) pjesme"... Ne, dok drugi jašu i, citiraćemo ZP, karaju, oni pišu i pevaju pesme i dalje.
Ako biste pitali nekog fudbalskog eksperta, koji je najveći uspeh u istoriji ovoga kluba, ne biste dugo čekali na odgovor - naravno, taj čuveni pohod u okviru kupa UEFA. Međutim, opet ćemo mi malo da se pravimo pametni - ne slažemo se, nikako. Najveći uspeh Željezničara je što i danas, posle rata, raznih lopovčina i manipulanata, što posle večitih pritisaka još od stvaranja tada zajedničke nam države, pa do osnivanja nekih novih država, trpe teror vlasti, neretko otvorenu podršku gradskom rivalu i što nakon svih tih tortura i agonija - još uvek postoje. I ne samo što postoje, nego što su tu i Manijaci, najbolja navijačka grupa u BiH (uvek avangarda, nikad kopija), još uvek sa onim jedinstvenim sarajevskim šmekom. Neko bi rekao, pa to nije fudbalski uspeh - nije, ali i Željo je više umetnost, nego fudbal. I opstanak istog, kao i onih koji ga vole, prava je umetnost, zaista. Ko ne razume - nikad ni neće...
Zašto toliko pažnje Manijacima? Zato, što su oni danas, jedina svetla tačka u vezi kluba, pored svih onih koji se guraju u fotelje, nesposobnih, korumpiranih, partijski obojenih, pored svih onih koji gotovo deceniju i po gledaju svoju ličnu korist, a ako ne korist, ono makar štetu - naravno, ne svoju, nego klupsku.
Kao i za većinu sportskih društava sa ovih prostora, veliki udarac Želji, bio je, pogađate rat, s tim da je na njega uticaj bio ipak malo viši nego na ostali. Tokom tih nekoliko godina, ne samo da je normalan rad bio misaona imenica, nego nije postojao ni pristup stadionu Grbavica usled vojnih aktivnosti.
Ipak, cela ta priča se završila, igrači su ponovo bili na svom radnom mestu, navijači su front zamenili tribinama i usledila je nova šampionska titula, 1997. / 98. i to na krajnje sladak način - "Pitare" je, u bukvalno poslednjim trenucima finala plejofa, utišao izvesni Hadis Zubanović za minimalnu pobedu, a maksimalno slavlje.
No, vrhunac u posle ratnoj eri dostignut je, gledaj simbolike, pod što ove naše kolege vole da kažu, dirigentskom palicom, ni manje ni više, nego sina Ivice Osima. Totalno neprilagođen, veran bojama voljenog kluba, pre svega navijač, pa tek onda trener, ali isto tako i sasvim solidan znalac, Amar Osim "dolazi tiho i ulazi u legendu". Nakon Ekranesa i Lilestroma, usledio je istorijski duel u trećem kolu kvalifikacija LŠ protiv velikog Njukasla - rezultat negativan, ali ko mari za rezultat... O, Evropo, kako je lepo, videti te opet!
U celom tom zanosu, zaboravila se jedna stvar, večita kob ovog prostora - ovo je, prijatelji moji, ipak Balkan i mi smo ipak Balkanci. Koliko god to imalo prednosti, neshvatljivih drugi, tako ima i mani - tek, Amar Osim veoma brzo, delom svojom krivicom, delom krivicom drugih, gubi oreol heroja i postaje simbol nove tragedije, nove propasti. Zajedno sa pojedincima, umesto da bude Cezar, postaje Željin Neron. Upušta se o priče oko transfera, obavlja više funkcija, sukobljava se sa svima, a posebnu ulogu u novom "raspadu sistema" imaju brojne uprave, koje funkcionišu po sistemu jedno obećanje, (najmanje) dve mahinacije, a obećanja koliko god hoćeš - pa ti gledaj...A, onda po Sarajevu niču kafići, vile i ostalo.
Na istom tom albumu Zabranjenog pušenja (jao, ljudi, hoće li me Sejo Saxon platiti nešto za ovu reklamu, pa stvarno bi bio red), ima još jedna fina pesmica - "Džeki". A, u toj finoj pesmici, ima nekoliko krajnje dopadljivih stihova, koje ćemo za potrebe ovog teksta, krajnje bezobrazno izvaditi iz konteksta:
"Ovo je Džeki, što bi rekli neki
Pas bez pedigrea - avlijaner
Al' jedino on je od pseće kolone
Predevero ove teške dane
Prilazio taj bi u velikom luku
Prije neg' bi nekom poliz'o ruku
Kad skupio bi čopor, na klošare bi rež'o
Kad ostao bi sam, tad bi cvilio i bjež'o
Džeki bi se umiljavo i mah'o repom
Samo kad mu dadneš kakvu hapu
Jer nikome nije taj vjerov'o do kraja
Nije dao da ga vodiš na kanafu
.....
Dok gledam dok se kurče mafijaši, partijaši
Koje pamtim iz vremena nekih
Svaki ima pogled pun topline i dubine
Isti 'nakav kakav ima Džeki"
E, pa vidite, puno je i previše Džekija prošlo (eh, da je samo prošlo, nego se malo i zadržalo) u upravnoj zgradi Želje.
No, ni svi Džekiji ovoga sveta nisu dovoljni da unište i sahrane iskrenu ljubav Manijaka, koja će biti tu, dok bude kluba, a kluba će opet biti, pa makar u najnižoj mogućoj ligi, sve dok ima te ljubavi...I tako u krug. I krug, i u inat - svima i svemu. Dok ne dođu neka lepša vremena...I za Želju i za nas.
18+
Ne nadajte se, nećemo u ovom tekstu postavljati pornografski materijal niti amaterske video snimke članova i malobrojnih članica redakcije (ko zna, možda vas uskoro i sačeka takvo iznenadjenje, budite strpljivi), već ćemo se, prisetiti nekih dobrih, starih vremena...
Dobar deo posetilaca ovog sajta, zbog svojih godina i okolnosti (postoji jedna druga reč, ali ću pokušati da se suzdržim od vulgarnosti) koje su nas zadesile, nikad nisu videle stadione van Srbije, nisu se makli dalje od Marakane, JNA ili Karadjordja, u najboljem slučaju, a oronulih njiva okruženih jadnom žičanom ogradom, po kojima pase kojekakva stoka, u najgorem...
Ovaj tekst, početak je serije sličnih, a tema je krajnje jednostavna i uvek aktuelna - kako i zašto su propali nekada slavni i veliki klubovi sa ex-YU prostora.
Neki, malo stariji, sećaju se, ipak "lepših i boljih vremena", sećaju se doba kada Radnički Niš nije bio na ivici zone, kada je Spartak nešto značio, makar u domaćim okvirima (koji nisu bili za potcenjivanje i podsmeh), pa i vremena kada je Željo bio strah i trepet za mnoge evropske timove. Iz tog doba datira i onaj čuveni vic, kada Sarajlija, na pitanje za koga navijaš, odgovora "Pa, za Sarajevo, a od velikih evropskih timova za Željo".
Kako objasniti ono što je usledilo, kako objasniti da tim koji je bio nadomak finala kupa UEFA svojevremeno, danas brine brigu hoće li opstati u korumpiranoj, nacionalno podeljenoj i nadasve nekvalitetnoj, iz Bog zna kojih razloga nazvanoj, Premijeri ligi BiH?
Znate, malo nevezano za celu priču, ratni vihor pokidao je mnoge veze, naizgled neraskidiva prijateljstva, pa su tako neki pevači u pojedinim republikama preko noći prešli put od "onih što razbijaju tiraž" do "persona non grata". Ipak, ubedjen sam da najveći ostaju i nadjačavaju svaku bezrazložnu mrznju (a, postoji li drugačija...), a jedan od njih je čuveni panonski mornar, Djordje Balašević, poštovan, i ne samo poštovan, vec voljen, obožavan, gde god se pojavi. Ima Djole par stihova koji kazu "da li su to stvarno bila bolja vremena, ili smo bolji bili mi", a tu je i čuveni hit "Sve je otislo u Honduras". I zaista, zašto mi da se trudimo, kada je majstor sve rekao - sve je, otišlo u Honduras. Možda krivicom drugih, ali dozvolom, isključivo našom.
No, ako se zaista sećate tih vremena, ili makar priča "matoraca" nabijenih setom, uz neki roštilj i po koju gajbicu, sećate se i tog nadasve simpatičnog sarajevskog kluba, Željeznicara, odmila Želje. A, gde je Željo, tu su i oni - Manijaci. I zaista, ko bi mogao zaboraviti ludake, uvek originalne, uvek inventivne, uvek odane. Šarmom, simpatičnošću i neupitnim fanatizmom, spadali su u sam vrh, tada jugoslovenske, i nećemo preterati, ako kažemo ne samo jugoslovenske navijačke scene.
No, kako u našem dvorištu, tako i u komšijskom (komšijskim) - sve je otišlo u Honduras. Nema se šta pridodati, stvarno jeste - sve, osim Manijaka - oni su još uvek tu, sa istim žarom i istom strašću. Oni su Željini i Željo je njihov, kad gubi i kad pobedjuje, kad gazi Evropom i kad drhti do poslednjeg kola bosanskog šampionata.
Mogli su, reci Želji, istinu baš kao ovo novo Zabranjeno Pušenje "Hteo bih da budem gospodin i izbegnem reakcije besne, ali ko te kara, nek ti piše (peva) pjesme"... Ne, dok drugi jašu i, citiraćemo ZP, karaju, oni pišu i pevaju pesme i dalje.
Ako biste pitali nekog fudbalskog eksperta, koji je najveći uspeh u istoriji ovoga kluba, ne biste dugo čekali na odgovor - naravno, taj čuveni pohod u okviru kupa UEFA. Međutim, opet ćemo mi malo da se pravimo pametni - ne slažemo se, nikako. Najveći uspeh Željezničara je što i danas, posle rata, raznih lopovčina i manipulanata, što posle večitih pritisaka još od stvaranja tada zajedničke nam države, pa do osnivanja nekih novih država, trpe teror vlasti, neretko otvorenu podršku gradskom rivalu i što nakon svih tih tortura i agonija - još uvek postoje. I ne samo što postoje, nego što su tu i Manijaci, najbolja navijačka grupa u BiH (uvek avangarda, nikad kopija), još uvek sa onim jedinstvenim sarajevskim šmekom. Neko bi rekao, pa to nije fudbalski uspeh - nije, ali i Željo je više umetnost, nego fudbal. I opstanak istog, kao i onih koji ga vole, prava je umetnost, zaista. Ko ne razume - nikad ni neće...
Zašto toliko pažnje Manijacima? Zato, što su oni danas, jedina svetla tačka u vezi kluba, pored svih onih koji se guraju u fotelje, nesposobnih, korumpiranih, partijski obojenih, pored svih onih koji gotovo deceniju i po gledaju svoju ličnu korist, a ako ne korist, ono makar štetu - naravno, ne svoju, nego klupsku.
Kao i za većinu sportskih društava sa ovih prostora, veliki udarac Želji, bio je, pogađate rat, s tim da je na njega uticaj bio ipak malo viši nego na ostali. Tokom tih nekoliko godina, ne samo da je normalan rad bio misaona imenica, nego nije postojao ni pristup stadionu Grbavica usled vojnih aktivnosti.
Ipak, cela ta priča se završila, igrači su ponovo bili na svom radnom mestu, navijači su front zamenili tribinama i usledila je nova šampionska titula, 1997. / 98. i to na krajnje sladak način - "Pitare" je, u bukvalno poslednjim trenucima finala plejofa, utišao izvesni Hadis Zubanović za minimalnu pobedu, a maksimalno slavlje.
No, vrhunac u posle ratnoj eri dostignut je, gledaj simbolike, pod što ove naše kolege vole da kažu, dirigentskom palicom, ni manje ni više, nego sina Ivice Osima. Totalno neprilagođen, veran bojama voljenog kluba, pre svega navijač, pa tek onda trener, ali isto tako i sasvim solidan znalac, Amar Osim "dolazi tiho i ulazi u legendu". Nakon Ekranesa i Lilestroma, usledio je istorijski duel u trećem kolu kvalifikacija LŠ protiv velikog Njukasla - rezultat negativan, ali ko mari za rezultat... O, Evropo, kako je lepo, videti te opet!
U celom tom zanosu, zaboravila se jedna stvar, večita kob ovog prostora - ovo je, prijatelji moji, ipak Balkan i mi smo ipak Balkanci. Koliko god to imalo prednosti, neshvatljivih drugi, tako ima i mani - tek, Amar Osim veoma brzo, delom svojom krivicom, delom krivicom drugih, gubi oreol heroja i postaje simbol nove tragedije, nove propasti. Zajedno sa pojedincima, umesto da bude Cezar, postaje Željin Neron. Upušta se o priče oko transfera, obavlja više funkcija, sukobljava se sa svima, a posebnu ulogu u novom "raspadu sistema" imaju brojne uprave, koje funkcionišu po sistemu jedno obećanje, (najmanje) dve mahinacije, a obećanja koliko god hoćeš - pa ti gledaj...A, onda po Sarajevu niču kafići, vile i ostalo.
Na istom tom albumu Zabranjenog pušenja (jao, ljudi, hoće li me Sejo Saxon platiti nešto za ovu reklamu, pa stvarno bi bio red), ima još jedna fina pesmica - "Džeki". A, u toj finoj pesmici, ima nekoliko krajnje dopadljivih stihova, koje ćemo za potrebe ovog teksta, krajnje bezobrazno izvaditi iz konteksta:
"Ovo je Džeki, što bi rekli neki
Pas bez pedigrea - avlijaner
Al' jedino on je od pseće kolone
Predevero ove teške dane
Prilazio taj bi u velikom luku
Prije neg' bi nekom poliz'o ruku
Kad skupio bi čopor, na klošare bi rež'o
Kad ostao bi sam, tad bi cvilio i bjež'o
Džeki bi se umiljavo i mah'o repom
Samo kad mu dadneš kakvu hapu
Jer nikome nije taj vjerov'o do kraja
Nije dao da ga vodiš na kanafu
.....
Dok gledam dok se kurče mafijaši, partijaši
Koje pamtim iz vremena nekih
Svaki ima pogled pun topline i dubine
Isti 'nakav kakav ima Džeki"
E, pa vidite, puno je i previše Džekija prošlo (eh, da je samo prošlo, nego se malo i zadržalo) u upravnoj zgradi Želje.
No, ni svi Džekiji ovoga sveta nisu dovoljni da unište i sahrane iskrenu ljubav Manijaka, koja će biti tu, dok bude kluba, a kluba će opet biti, pa makar u najnižoj mogućoj ligi, sve dok ima te ljubavi...I tako u krug. I krug, i u inat - svima i svemu. Dok ne dođu neka lepša vremena...I za Želju i za nas.