Taral wrote:Dragi forumaši,
Kod oca mi je prije nekih mjesec dana ustanovljen planocelularni karcinom pluća,umjerene diferentovanosti koji se nalazi na lijevom plućnom krilu između bronha za lingulu i kulmena. Poslije onkološkog konzilija propisana mu je hemoterapija u 3 ciklusa sa pauzama od po 21 dan (3 dana zaredom pa pauza 21 dan) jer za sad kacer nije operativan.
Ima li iko od vas iskustva sa ovim pušačkim kancerom pluća (koji je 4,5cm sa 4,2cm na spoju te aorte i pluća -na tom uglu).
Otac je proša prvi ciklus terapije i za sad se dobro osjeća. Znate li možda za kavu alternativnu medicinu, travare, preparate ili bilo što što mu može pomoći.
Veliki pozdrav i veliko hvala na odgovorima
Pozdrav...
Moje iskustvo je sljedeće: prošle godine su mi pronašli karcinom na plućima, u blizini lijevog bronha, i prislonjenog uz plućnu arteriju. Spadao je u podvrstu adenokarcinoma... i njegov nastanak, znatno je vezan za moj dugogodišnji pušački staž. Nalazi su u početnoj fazi govorili da se ne mogu operisati jer je komplikovano i rizično zbog blizine artrije. Uključili su mi tri ciklusa kemoterapije i karcinom je, nakon dva mjeseca, smanjen za oko šest milimetrara. Potom sam odmah opersian i odstranjen mi je dio plućnog krila. Nisu pronađene metastaze. Nakon operacije imao sam još dva, preventivna, ciklusa kemoterapije. I to me je oborilo, slomilo, ali se predao nisam. Ja sam sanjao svoje snove....Potom sam, ponovo, radi prevencije, išao 20 dana na zračenje... I zračenje je za kemoterapiju, pjesma...
Cijelo vrijeme mog bolovanja, naglašavam posebice izazvanog kemoterapijom, nisam gotovo ništa koristio od alterantivnih lijekova ili dodataka osim meda... Jednostavno sam imao averziju( zbog, ne treba posebno isticati,kemoterpaije) i prema noni soku, soku od cvekle, raznim čajevima, čak i vodi, određenoj hrani...Moj režim ishrane, u odnosu na ranije godine, nije se drastično promijenio izuzev što sam obroke obogatio s više voća i povrća...
Evo, već osam mjeseci radim na poslu...Ništa me ne boli

...Istina ne mogu više trčati i igrati lopte....Redovno idem na kontrole...i za sada su hvala Bogu doktori mi govore samo dobre vijesti...Ne koristim nikakve lijekove, niti posebne čajeve, ono popije se jedan šolja dnevno, zelenog, crnog ili nane...kamilice i slično... Imam dobar apetit, da čak nekad pomislim kako ću morati na dijetu...Na kilaži sam dobio bar sedam osam kg...

Odlično se osjećam i fizički i mentalno....
I da, najbitnije u ovoj borbi je Pozitivno razmišljanje...Niti jednog trenutka, šesto čulo mi nije govorilo da ću umrijeti. Čak i kada je bilo najteže, kada nisam mogao ustati iz kreveta, zbog slabosti, ja sam razmišljao tipa: eh kada ponovo krenem na posao, u grad, na more,...Moram priznati da mi je u svemu pomoglo i moje uvjerenje u Božiju pomoć i njegovu konačnu odluku... Pomogli su mi moji ukućani, prijatelji, koji su gotovo svaki dan dolazili i s
tražarili karj mene, pričajući samo pozitivne priče o svakodnevici
Kada mi je bilo najcrnje, zbog kemoterapije, znao sam otići u kino, pozoriššte, kafanu... nekad na svoju inicijativu, nekada na inicijativu prijatelja. Svaki pregled i odlazak doktoru obavljao sam sam, bez ičije pomoći ako je to bilo moguće...
Zato ne gubiti nadu to je broj jedan! Osnova svih osnova. Gledao sam ljude koji su onog trenutka kada im je doktor rekao da imaju karcinom umrli. Onih mjesec il dva do stvarnog fizičkog odlaska provodili su u razmišljanju o smrti, krajnje se predavajući...
Ja to nisam htio...