Beauty01 wrote:Zdravo, dobri ljudi
Ne mogu da čitam sve, ali molim za savjet. Naime već dugo vremena se borim sama sa sobom. Najgori mi je strah koji se javlja usljed fizičkih bolova-simptoma raznih bolesti, radi kojih sam pravila mnoge pretrage i hvala Bogu, svi nalazi su uredu. Ja više ne znam kako da izdržim sama sa sobom, mene svaki dan nešto žiga. Užasno me pogodi tužna informacija, ako nešto malo "lupi" odmah se prepadnem kao da je Bog zna šta bilo (ona bol u srcu kad se trznem), sputava me, evo već par dana želudac mi je užasan, boli i napet je
Kako doći do pravog doktora (da li je to neuropsihijatar) i kako dobiti pravu dijagnozu i prave lijekove..
Da, ljekar je neuropsihijatar. I tesko ces sama rijesiti nekim meditacijama i Valerijanom ili Persenom. Da je barem tako lako, bilo bi odlicno. Otidji ljekaru. Ako te ne shvataju ozbiljno u studentskoj, idi na drugo mjesto. Ja sam isao na neuropsihijatrijsku kliniku na Kosevu. Lijekovi ce ti najvejrovatnije biti Xanax kao redovna terapija i Lexilum kad imas akutni napad. I autosugestivne vjezbe. Ako nemas depresiju onda bi to bilo to, ako imas depresiju onda jos i neki antidepresiv. Zavisi kako ti je tesko stanje ocekuj od 2 do 6 mjeseci terapije. Nakon toga bi trebala doci u stanje u kojem vise napade straha nemas nikako. Neko vrijeme ces nositi sa sobom Lexiliume ocekujuci da ce ti trebati, ali i to ces prestati raditi. Ali da znas da se poslije "izljecenja" opet moze vratiti. Meni se vratilo nakon 10 godina, medjutim, imajuci prethodno iskustvo, rijesio sam to relativno brzo.
Citaj lagana stiva, gledaj lagane filmove, rjesavaj krizaljke, bavi se hobijem koji ti zaokuplja mozak. Fizicka aktivnost je dobra, ali ako ces recimo trcati ili plivati i razmisljati o tome kako ti je, necas puno postici. Jos gore ce ti biti, od umora, znojenja i ubrzanog rada srca zbog fiskulture ces pomisliti da ti je lose i eto opet napada. Ako se bavis necim sto ti nece dati mogucnost da razmisljas o tome kako ti je, vec samo o tome cime se trenutno bavis, to ce ti dobro doci. Da li su to krizaljke ili rjesavanje diferencijalnih jednacina i nesvojstvenih integrala, to zavisi od tebe i tvojih sklonosti. Ne kazem da ne ides na fizicku aktivnost, fiskultura je uvijek dobra, ali ne mora ti pomoci.
Da znas i ovo. Simptomi organskih bolesti koje osjecas ti vjerovatno nece biti posljedica nekog oboljenja, vec posljedica anksioznosti. Ali to ne znaci da se ne moze desiti da se zaista pojavi neko oboljenje. Nemoj pogrijesiti pa pravo oboljenje ignorisati misleci da su simptomi posljedica anksioznosti, a ne pravog oboljenja. Nadam se da se to nece desiti, ali uvijek je moguce i to da se desi.
Ja sam se odlucio na slijedecu taktiku: Koliko god laznih uzbuna bilo, bolje je otici doktoru da ne treba, nego ne otici a da treba.
Patnja jeste, ali sta ces. Tako ti grah pao
Nakon nekoliko mjeseci terapije (na primjer tri mjeseca, zavisi kako je tesko stanje kod tebe, sve je to individualno) ne bi trebala imati vise simptome kao posljedicu anksioznosti, a ako se tada jave neki bolovi ili slicno, moguce je da je u pitanju stvarno oboljenje.
Kada se sjetim prvi put kada mi se to desilo znao sam po dva ili tri puta u toku jedne noci traziti taksi i trcati u hitnu ili na CUM na Kosevo imajuci najgore misli o tome sta mi je i vracati se kuci jer mi nije nista, vec se glava igrala sa mnom. I tako nekoliko noci u sedmici. To se rijesi, samo moras izdrzati dok ti terapija pomogne.
Ja sam namjerno, ma koliko me bilo strah i ma koliko sam ocekivao da ce mi se nesto desiti, izlazio iz kuce i prvo odlazio u kafanu blizu kuce na kafu i da vidim ljude, pa se tako i poneko upozna i u razgovoru se smiris, pa postepeno isao u kafane, prodavnice, itd sve dalje i dalje od kuce. A najradije bih se sklupcao u krevetu i ne micao. Znao da bi to bila greska pa sam se u mukama tjerao da se ne zatvaram u kucu. I to mi je pomoglo. Jednom izadjes, izdrzis da budes sat na kafi, vratis se, i kada vidis da ti nije nista drugi put je lakse. I tako dan za danom. I onda opet postanes sposobna ici normalno na posao, skolu, na izlete i na kraju na duga putovanja.
E, da. Ja nisam od onih tipova koji kada imaju neki simptom odmah idu na internet i istrazuju sve sta bi moglo biti. Meni to samo odmaze. Ja ili ignorisem simptom, ili ako mi se cini da ga ne treba ignorisati idem ljekaru. I izbjegavam pricati o zdravlju, citati o zdravlju, pratiti emisije o zdravlju. To jeste, pratim o zdravoj hrani, zdravom zivotu i slicno, ali kada na TV ili u novinama pocne neka emisije ili clanak o bolestima, to preskacem. Ne opterecujem se stvarima vise nego sto moram. Da jos idem na internet i o tome citam, samo bi mi bilo gore. Nekome je lakse tako, meni je gore. Zato i nisam isao na grupne seanse iako mi je doktorica predlagala i izbjegavao sam ljude koji su u slicnoj situaciji. Meni je prisustvo takvih ljudi samo hranilo problem, pa mi je bilo bolje ne biti u njihovom prisustvu. Sebicno je, ali ja sam sebi najvazniji
Ti znas sebe, pa kako ti je lakse.
Samo budi uporna. Uzimaj terapiju i bori se.
Sretno.
doktor mi je propisao misar 0,25 i rekao da ga pijem po potrebi,koristim ga sedmicno jednom ili dvaput ono bas kad mi dodje da poludim!!I tako prodje vec godina dana kako se mucim
Al kad te strah necega,strah te je samoubistva 
Vidio temu o xanaxu pa se zbunio dok sam pisao,Citram sam pio 
