Ad blocker detected: Our website is made possible by displaying online advertisements to our visitors. Please consider supporting us by disabling your ad blocker on our website.
Kjajević Majko wrote:Nisi pokvarena jer imaš slabosti, svi ih imaju i manje više skrivaju.
Pokvarena si jer se ne želiš suočiti s tim slabostima nego ideš linijom manjeg otpora i koristiš slabosti drugih da sakriješ svoje. Lijena si da radiš na svojim slabostima da se ojačaš. Za sve dobro se treba potruditi.
Ovo me podsjeti na jedan roman(Herman Hesse-Stepki vuk) u kojem otprilike nesto ovako stoji: Patnja zadaje bol samo zato sto je se bojis.Ona te proganja zato sto bjezis od nje.Ne moras bjezati,ne moras je se bojati.
Dakle voli patnju.Nemoj bjezati od nje,nemoj joj se odupirati.Okusi kako je ona u dubini slatka,predaj joj se i nemoj je primati s mrznjom.Tvoja mrznja je to sto ti nanosi bol i nista drugo.Patnja nije patnja,smrt nije smrt,ako ih ti ne ucinis time....
River_isle wrote:To o cemu ti pricas se zove savjest - a treba li covjek biti savjestan i prema sebi slijedece je pitanje.
Neki ce reci ne radi nista sto ne bi da drugi tebi rade; po tom principu ne bih se voljela naci u drustvu nekog mazohiste
Bol je osjecaj koji se ne moze kontrolisati, ljudi instiktivno reaguju i obicno tada zalaju, ugrizu, napadnu - budu pokvareni - budu zivotinje.
Bol se moze kontrolisati. Instinkt je jedno, bol je drugo. Nema sanse da u boli nemamo toliko kontrole da se povucemo i ne padamo na neke grane. Mozemo svakako. Izuzetak bih jedno priznala kada je u pitanju bol zbog gubitka clana porodice, djeteta posebno gdje se sva "pravila" krse. Kada su u pitanju svi drugi i u boli mozemo biti dostojanstveni ukoliko zelimo. Naravno, lakse jeste (kao sto je vec receno) dati egu prednost pa se dreknuti misleci time kako se velicamo, kako smo nadmocni, ali obicno poslije nekog vremena shvatimo kako kvaka lezi u nama. Situacija je tu, postupali mi ovako ili onako.
SoFff wrote:
Ovo me podsjeti na jedan roman(Herman Hesse-Stepki vuk) u kojem otprilike nesto ovako stoji: Patnja zadaje bol samo zato sto je se bojis.Ona te proganja zato sto bjezis od nje.Ne moras bjezati,ne moras je se bojati.
Dakle voli patnju.Nemoj bjezati od nje,nemoj joj se odupirati.Okusi kako je ona u dubini slatka,predaj joj se i nemoj je primati s mrznjom.Tvoja mrznja je to sto ti nanosi bol i nista drugo.Patnja nije patnja,smrt nije smrt,ako ih ti ne ucinis time....
metal_rules_cura wrote:Bol se moze kontrolisati. Instinkt je jedno, bol je drugo. Nema sanse da u boli nemamo toliko kontrole da se povucemo i ne padamo na neke grane.
Ne bih da budem bezobrazna ali ti djevojko ne znas sta je bol. Ne govorim o nekim stvarima na koje se furamo da nas bole, fol mi povrjedjeni pa nekom probusimo gumu. Govorim ti o onoj boli koja se osjeti u svakom djelu tjela - reci mi kako kontrolisati nesto takvo? Vidjela sma puno ljudi koji pate, koji su bili u takvim bolovima da su rodjenu majku od sebe gurali - takva bol se ne moze kontrolisati i pod utjecajem takve boli reagujemo - kako? instiktivno, nagonski!
Sto se tice suceljavanja, u svakom slucaju dok ne znas uzrok necega ne mozes naci ni rjesenje.
sojka wrote:Nikad mi to nece biti jasno. Shta ih navodi da ono shto se kazhe i rodjenu mater prodaju?
Shta ih navodi na zlo?
Ja vjerujem da ti je sada,nakon ove duge 3 godine jasno,sto to navodi ljude da budu pokvareni,a ako ti jos nije jasno,onda pricekaj jos koju godinicu!
Na odredjene stvari u zivotu,zivot i vrijeme daju odgovor!Znam da je to skupa nauka,ali je garantirano ispravna!
Samo pogledaj nekog u tvojem zivotnom okruzenju,kakav je bio prije 3 godine,a kakav je danas!?
PS.....A ako ti jopet ne bude to jasno,e onda,lipa moja jaranice,ni ja ti ne mogu pomoci!?
metal_rules_cura wrote:Bol se moze kontrolisati. Instinkt je jedno, bol je drugo. Nema sanse da u boli nemamo toliko kontrole da se povucemo i ne padamo na neke grane.
Ne bih da budem bezobrazna ali ti djevojko ne znas sta je bol. Ne govorim o nekim stvarima na koje se furamo da nas bole, fol mi povrjedjeni pa nekom probusimo gumu. Govorim ti o onoj boli koja se osjeti u svakom djelu tjela - reci mi kako kontrolisati nesto takvo? Vidjela sma puno ljudi koji pate, koji su bili u takvim bolovima da su rodjenu majku od sebe gurali - takva bol se ne moze kontrolisati i pod utjecajem takve boli reagujemo - kako? instiktivno, nagonski!
Sto se tice suceljavanja, u svakom slucaju dok ne znas uzrok necega ne mozes naci ni rjesenje.
Uzrok se moze naci ukoliko se to zeli. Iskrenim razgovorom!!!
Ne bih o tome da li sam i u kojoj mjeri osjetila bol, ali je ocito i jasno da ga svi primamo i prozivljavamo na drugaciji nacin i drugacijim intenzitetom. Zbog toga tvrditi kako ga nisam okusila je smijesno. Ali, imas pravo na misljenje...
Slazem se sa postom vezanim za vrijeme. Nauka koja zahtijeva mnogo zivaca i strpljenja, ali se na kraju pokaze sve.
River_isle wrote:samo se ne mogu sloziti sa konstatacijom da se bol moze kontrolisati odatle moj zakljucak i idalje stojim iza toga.
pa bol se i ne treba kontrolisati, onda to vise nebi bila bol.
Bol se u izvjesnim slucajevima treba sagledati. Postoji mnogo ljudi koji se u bolu toliko zagube da toga nisu ni svjesni. Bol je emocija kao i svaka druga, radja se u glavi, centru u mozgu zaduzenom za emocije, pa se stoga moze i sagledati. Ona nije odvojena od nas samih pa da na nju gledamo kao nesto sto egzistira neovisno o nama. To je moje misljenje. Nisam rekla da bol nema svrhu, svakako ima, ali pretjerivati u tome svakako nije dobro. Ako nista, najvise utice na zdravlje.
River_isle wrote:samo se ne mogu sloziti sa konstatacijom da se bol moze kontrolisati odatle moj zakljucak i idalje stojim iza toga.
Ja sam uspjela donekle kada sam sebe natjerala da situaciju sagledam iz ugla trece osobe.
ti govoris o necemu skroz drugom - nema sagledavanja kada je u pitanju bol, bila ona psihicka ili fizicka - kad boli boli, iz bilo kojeg ugla. ako bi isla za tim da bol potjece iz mozga (kao sto jeste) daj onda iznadji i recept za prekidanje svih receptora koji vode taj osjecaj do mozga pa nece biti potrebe ni za morfijima ni analgeticima - kako ce ko reagovati to je druga stvar cime se vracamo na temu. kad je bilo sta upitanju ja stisnem zube, boli osjecam, ne prolazi, trpim... drugi ce neko pak odmah reagovati prema trecoj osobi - pogotovo ako je ta osoba uzrocnik bola. pa hiljadu puta u sali naas neko udari pa mu opsujemo mater, ne zato sto smo to htjeli ili sto smo nekulturni nego jednostavno zivac->mozak->bol=reakcija
Dosli smo do necega krucijalnog oko cega se ne slazemo. Nikad neko drugi ne moze biti uzrocnik naseg bola! Uzrok ne lezi nikada u drugima nego u nama. I kad sagledas sve iz svakog ugla shvatis da je to tako, kao sto sam ja shvatila. Neko drugi ce se ponasati ovako ili onako, nase je da to prihvatimo ili odemo, svako protivljenje (posebno ukoliko traje duze) izaziva u nama emotivne reakcije i usljed toga bol i svaki drugi osjecaj. Bol se javlja kad zelimo nesto, pa to ne dobijemo, ali javlja se onda kada dobro zaglibimo u ono sto nemamo, a nadamo se kako cemo svojim ponasanjem nesto promijeniti. Kad sve oduzmes i saberes opet je sve bilo na nama. I konacni rezultat nikad nije djelovanje nekog drugog nego nase posmatranje i dozivljaj toga. Meni je puno lakse otkako sam to shvatila. Ne kazem da opet ne ulazim u neke situacije poslije kojih shvatim da sam se "nesmotreno" emotivno vezala, nego uz pomoc ovog sto sam ti rekla umijem puno realnije sagledati situaciju.
Ovdje ti pisem o emotivnoj boli. Bol zuba ili nekog organa tijela je nesto vise refleksno i biolosko i sasvim razlicito od ovog sto pricamo.
Nikad niko ne moze biti uzrocnik naseg bola??? Ajde da zanemarimo tu fizicku bol i posvetimo se tvojoj tezi u odnosu na psihicku. Flegmana nista ne dira, ne tangira. postoje ljude koje je zaista tesko povrijediti, nazovi ih nadcovjekom mada ja ne znam ni jednog, ali recimo da takvi postoje. samim tim takvu jednu osobu ne moze povrijediti nista pa im ni drugi ne mogu nanijeti bol - takav covjek nema emocija. ali za nas vecinu emotivaca, izvinit ces bol itekako drugi mogu nanijeti. ne znam da li si ikada vidjela zgazenog psa na ulici - neko tebi nepoznat ga je usmrtio, zaboli ali brzo prodje (opet zavisi od osobe do osobe) a zamisli tek kada neko uradi nesto direktno tebi ili nekome za koga bi zivot dao???
Toliko o tome da niko drugi nikada ne moze biti uzrocnik boli.
Cekaj malo, stani na loptu... Ja nisam rekla da covjek ne osjeti bol, ali sam rekla da nisu drugi uzrocnik tog bola nego nas stav prema situaciji i covjeku. Flegman je poremecaj i takav covjek ne osjeca bol. Ja ti govorim o vecini ljudi koji bol mogu osjetiti i osjete, ali vecinom kao posljedicu svojih ocekivanja. Standardne situacije. Covjek nije svjestan da nije snaga u mrznji i okrivljavanju drugog, vec da takvim stavom samo sebe dublje uvlaci u problem i duze drzi u tome cime sebi steti. Snaga je u izdizanju, posmatranju stvari odvojeno od licnog. Ovdje ti pricam o vecini situacija kroz koje ljudi prolaze i oko cega proizilaze problemi. Drugo su krupnije stvari, zivotni sokovi kroz koje pojedinac prodje i koji se u principu dese par puta kroz par godina i kada je besmisleno govoriti o bilo cemu gore navedenom. Podvlacim, pricam o svakodnevnim situacijama. Sto vise idemo protiv necega, borimo se, nastojimo i ocekujemo veca je sansa da cemo ostati povrijedjeni i u bolu. A zdravi odnosi se, sto je najgore, ne temelje na tome.
Pregazen pas na ulici... Zalost, vrsta tuge, ali ovdje pricamo o bolu, sto je mnogo dublje.
Mozda i jesam, ko bi znao. Ionako svako zivi onako kako misli da je najbolje
Meni je i bolje i lakse ne kriviti druge nego pustiti vremenu. Tako se osjecam bolje. Mogu skrenuti paznju na nesto, ali nekoga smatrati uzrocnikom ne. Pricam iz iskustva i znam kako sam se osjecala poslije nakon sto sam nekog okrivila. Bila ja po cinjenicama u pravu ili ne, necu da trosim energiju nekoga ubjedjivati u to i prosipati prema njemu negativne emocije jer sam tako skodila sebi vise i teze prelazila preko nekih stvari i isla dalje.
