Zasto ste ostali?

[tempora]

s grbavice pobjegla s porodicom (tad bila jos maloljetna), vucarala se po cijelom gradu, malo kod ove familije, pa malo kod ove familije itd.... na kraju ispadne sansa da s mamom napustim rodni grad - mi izadjemo, dvije starije sestre (studenti, punoljetni) i otac - ostanu, nisu smjeli izaci : seke punoljetne, a tata ljekar i vojno obavezan... kako god, 7 dana po nekakvim sumama, putevima raskrcenim prije dva dana bagerima, dodjemo do splita, pa rijeke u izbjeglicki kamp (na stadionu), pa onda vozom u drugi izbjeglicki centar u gasince u djakovo, nekadasnji vojni poligon, nekih 25 km od granice sa srbijom i bih... nakon 2 dana hrvati fino stave bodljikavu zicu od 3 metra, nema izlaska osim u hitnim slucajevima (bolest i smrt), u satorima, zajednicki wc-i, tusevi... mama (pedijatar) morala da radi i zbrinjava nasu bosansku djecicu, jer doktorice iz zagreba nisu imale kad od silnog ispijanja kafa sa gardistima humanitarna je dolazila, odmah se pretovarala na druge kamione i iznosila van kampa...
nakon nekoliko mjeseci provedenih tu, ispadne sansa organizovano da se ide kao na "odmor" u svicarsku. moja mama se tajno upisala na listu, jer joj uprava kampa nije dala da ide, jer ko ce lijeciti djecu, ako ona ode... mi uspjesmo, stigosmo u svicarsku... provela lijepe godine tamo, ali i groznih, jer u to vrijeme mi je i otac poginuo u ratu, seke same, godinu dana nismo culi nista za njih.. mami skocio secer, aritmija srca... i drugi simptomi prouzrokovani stresom... cim sam zavrsila srednju, mi smo se vratile.... dobrovoljno, iako smo mogle ostati... ali dzabe, bosna je jedna i jedina!

ovdje zavrsila fakultet, radim i sto je najvaznije svi smo na okupu!!!

Jedno veliko hvala na postu.Zalim za tvojim gubitkom oca i svim nedacama koje su te srele.Ali radujem se i tvojim sadasnjim zivotnim uspjesima. Hvala!

[ja_cura_]

s grbavice pobjegla s porodicom (tad bila jos maloljetna), vucarala se po cijelom gradu, malo kod ove familije, pa malo kod ove familije itd.... na kraju ispadne sansa da s mamom napustim rodni grad - mi izadjemo, dvije starije sestre (studenti, punoljetni) i otac - ostanu, nisu smjeli izaci : seke punoljetne, a tata ljekar i vojno obavezan... kako god, 7 dana po nekakvim sumama, putevima raskrcenim prije dva dana bagerima, dodjemo do splita, pa rijeke u izbjeglicki kamp (na stadionu), pa onda vozom u drugi izbjeglicki centar u gasince u djakovo, nekadasnji vojni poligon, nekih 25 km od granice sa srbijom i bih... nakon 2 dana hrvati fino stave bodljikavu zicu od 3 metra, nema izlaska osim u hitnim slucajevima (bolest i smrt), u satorima, zajednicki wc-i, tusevi... mama (pedijatar) morala da radi i zbrinjava nasu bosansku djecicu, jer doktorice iz zagreba nisu imale kad od silnog ispijanja kafa sa gardistima humanitarna je dolazila, odmah se pretovarala na druge kamione i iznosila van kampa...
nakon nekoliko mjeseci provedenih tu, ispadne sansa organizovano da se ide kao na "odmor" u svicarsku. moja mama se tajno upisala na listu, jer joj uprava kampa nije dala da ide, jer ko ce lijeciti djecu, ako ona ode... mi uspjesmo, stigosmo u svicarsku... provela lijepe godine tamo, ali i groznih, jer u to vrijeme mi je i otac poginuo u ratu, seke same, godinu dana nismo culi nista za njih.. mami skocio secer, aritmija srca... i drugi simptomi prouzrokovani stresom... cim sam zavrsila srednju, mi smo se vratile.... dobrovoljno, iako smo mogle ostati... ali dzabe, bosna je jedna i jedina!

ovdje zavrsila fakultet, radim i sto je najvaznije svi smo na okupu!!!

Ovo boldirano mi fakat nije jasno

da pojasnim

u tom kampu je bila uprava kampa, sve ljudi iz hrvatske, sto je i normalno, koji su primali platu, jer su radili u tom kampu. doticne doktorice iz zagreba, su ispijale kafu, a nase izbjeglice, sto doktori sto medicinske sestre su morale da rade u improviziranoj ambulanti u izbjeglickom kampu i da lijece nase izbjeglice, iako su sami ljekari i med.sestre izbjeglice... nasi ljudi su radili dzabe, sto nikome nije tesko padalo, jer svi smo mi isti narod, ali je bilo grozno vidjeti da hrvatski lijecnici sjede i piju kafu s gardistima i budu jos debelo placeni, jer to je rad na terenu...
ako se pojavio kakav osip medju djecom, ako bebe povracaju, onda su krivili licno moju mamu i ostalo nase med. osoblje za to, isto kao da im je moja mama davala mlijeko (vodu, obojenu sa malo mlijekom, kako bi izgledalo kao mlijeko) ... a kad su vidjeli da izbjeglice napustaju kamp, bilo je onda: doktorice, vi necete ici, zar ne, vi zelite da i dalje lijecite bosansku djecicu ovdje??? pa cemu sluze te doktorice iz zagreba, pitam se??? moja mama i ostale zene su radile s puno zara, jer su tako pomagale nasem narodu a i tim putem su uspijevale da malo smetnu misli o svojima, jesu li zivi, kako im je itd....

u tom kampu je bilo grozno, od ponizavanja od strane uprave kampa, do splacina za obroke, kako bi se ustedilo, pa straha hocu li dobiti kakvu bolescinu u tim nehigijenskim uslovima... a po cijeli dan na razglasu slusas ustaske pjesme.... ne ponovilo se....

je li sad jasnije?

[ja_cura_]

@tempora

hvala ti, ali nisam samo ja imala takvu sudbinu, znamo svi dobro da je tako bilo vecini....stosta je tu svega jos bilo, ali evo, izaslo je na dobro sve... ja samo kazem sama sebi: pamti, ne zaboravi!

[_BosanaC]

s grbavice pobjegla s porodicom (tad bila jos maloljetna), vucarala se po cijelom gradu, malo kod ove familije, pa malo kod ove familije itd.... na kraju ispadne sansa da s mamom napustim rodni grad - mi izadjemo, dvije starije sestre (studenti, punoljetni) i otac - ostanu, nisu smjeli izaci : seke punoljetne, a tata ljekar i vojno obavezan... kako god, 7 dana po nekakvim sumama, putevima raskrcenim prije dva dana bagerima, dodjemo do splita, pa rijeke u izbjeglicki kamp (na stadionu), pa onda vozom u drugi izbjeglicki centar u gasince u djakovo, nekadasnji vojni poligon, nekih 25 km od granice sa srbijom i bih... nakon 2 dana hrvati fino stave bodljikavu zicu od 3 metra, nema izlaska osim u hitnim slucajevima (bolest i smrt), u satorima, zajednicki wc-i, tusevi... mama (pedijatar) morala da radi i zbrinjava nasu bosansku djecicu, jer doktorice iz zagreba nisu imale kad od silnog ispijanja kafa sa gardistima humanitarna je dolazila, odmah se pretovarala na druge kamione i iznosila van kampa...
nakon nekoliko mjeseci provedenih tu, ispadne sansa organizovano da se ide kao na "odmor" u svicarsku. moja mama se tajno upisala na listu, jer joj uprava kampa nije dala da ide, jer ko ce lijeciti djecu, ako ona ode... mi uspjesmo, stigosmo u svicarsku... provela lijepe godine tamo, ali i groznih, jer u to vrijeme mi je i otac poginuo u ratu, seke same, godinu dana nismo culi nista za njih.. mami skocio secer, aritmija srca... i drugi simptomi prouzrokovani stresom... cim sam zavrsila srednju, mi smo se vratile.... dobrovoljno, iako smo mogle ostati... ali dzabe, bosna je jedna i jedina!

ovdje zavrsila fakultet, radim i sto je najvaznije svi smo na okupu!!!

Ovo boldirano mi fakat nije jasno

da pojasnim

u tom kampu je bila uprava kampa, sve ljudi iz hrvatske, sto je i normalno, koji su primali platu, jer su radili u tom kampu. doticne doktorice iz zagreba, su ispijale kafu, a nase izbjeglice, sto doktori sto medicinske sestre su morale da rade u improviziranoj ambulanti u izbjeglickom kampu i da lijece nase izbjeglice, iako su sami ljekari i med.sestre izbjeglice... nasi ljudi su radili dzabe, sto nikome nije tesko padalo, jer svi smo mi isti narod, ali je bilo grozno vidjeti da hrvatski lijecnici sjede i piju kafu s gardistima i budu jos debelo placeni, jer to je rad na terenu...
ako se pojavio kakav osip medju djecom, ako bebe povracaju, onda su krivili licno moju mamu i ostalo nase med. osoblje za to, isto kao da im je moja mama davala mlijeko (vodu, obojenu sa malo mlijekom, kako bi izgledalo kao mlijeko) ... a kad su vidjeli da izbjeglice napustaju kamp, bilo je onda: doktorice, vi necete ici, zar ne, vi zelite da i dalje lijecite bosansku djecicu ovdje??? pa cemu sluze te doktorice iz zagreba, pitam se??? moja mama i ostale zene su radile s puno zara, jer su tako pomagale nasem narodu a i tim putem su uspijevale da malo smetnu misli o svojima, jesu li zivi, kako im je itd....

u tom kampu je bilo grozno, od ponizavanja od strane uprave kampa, do splacina za obroke, kako bi se ustedilo, pa straha hocu li dobiti kakvu bolescinu u tim nehigijenskim uslovima... a po cijeli dan na razglasu slusas ustaske pjesme.... ne ponovilo se....

je li sad jasnije?

Oki, tnx...

[vinja]

Tema nije za dijasporu, jer se nje i ne tice. Znaci pitanje je: zasto ste ostali u BiH i koji su glavni razlozi vaseg ostanka?

Zasto sam ostala u ratu, ili zasto sam ostala netom poslije rata, kada je mnogo, mnogo ljudi otislo?
U ratu sam ostala jer tata nije htio nigdje. A ni meni se nije islo...u pocetku. Kasnije mi se islo bilo gdje.
Kada je rat zavrsen, bilo mi je neizrecivo drago sto sam ostala. Hvala Bogu, niko od moje familije nije poginuo, samo je mama malo ranjena. Ali, svi strahovi i sav ocaj je bio vrijedan ovoga sto sam postala. Naime, toga sam postala svjesna kada su poceli dolaziti iz dijaspore...raja mojih godina...Imaju tako plitko razmisljanje, tako su nezreli... Mislim da je neminovno da su sve nas koji smo ostali sve one visegodisnje svakodnevne strahote ucinile mnogo zrelijim...U smislu da istinski cijenimo pun sto i mogucnost da hodamo ulicom, a ne trcimo...
Istina je da nesto pocnes da cijenis tek kada to izgubis...
Vjerovatno je to razlog da su ovi iz dijaspore tri puta glasniji u izrazavanju patriotizma nego mi...
Bila sam otisla u Italiju '95. Vratila sam se za 9 dana. Ja ne mogu bez Mostara...

[Arogantni]

s grbavice pobjegla s porodicom (tad bila jos maloljetna), vucarala se po cijelom gradu, malo kod ove familije, pa malo kod ove familije itd.... na kraju ispadne sansa da s mamom napustim rodni grad - mi izadjemo, dvije starije sestre (studenti, punoljetni) i otac - ostanu, nisu smjeli izaci : seke punoljetne, a tata ljekar i vojno obavezan... kako god, 7 dana po nekakvim sumama, putevima raskrcenim prije dva dana bagerima, dodjemo do splita, pa rijeke u izbjeglicki kamp (na stadionu), pa onda vozom u drugi izbjeglicki centar u gasince u djakovo, nekadasnji vojni poligon, nekih 25 km od granice sa srbijom i bih... nakon 2 dana hrvati fino stave bodljikavu zicu od 3 metra, nema izlaska osim u hitnim slucajevima (bolest i smrt), u satorima, zajednicki wc-i, tusevi... mama (pedijatar) morala da radi i zbrinjava nasu bosansku djecicu, jer doktorice iz zagreba nisu imale kad od silnog ispijanja kafa sa gardistima humanitarna je dolazila, odmah se pretovarala na druge kamione i iznosila van kampa...
nakon nekoliko mjeseci provedenih tu, ispadne sansa organizovano da se ide kao na "odmor" u svicarsku. moja mama se tajno upisala na listu, jer joj uprava kampa nije dala da ide, jer ko ce lijeciti djecu, ako ona ode... mi uspjesmo, stigosmo u svicarsku... provela lijepe godine tamo, ali i groznih, jer u to vrijeme mi je i otac poginuo u ratu, seke same, godinu dana nismo culi nista za njih.. mami skocio secer, aritmija srca... i drugi simptomi prouzrokovani stresom... cim sam zavrsila srednju, mi smo se vratile.... dobrovoljno, iako smo mogle ostati... ali dzabe, bosna je jedna i jedina!

ovdje zavrsila fakultet, radim i sto je najvaznije svi smo na okupu!!!

Dobro je pa svi ne mislimo isto.
Ko je uspio pobjeci, taj je bio pametan i to ucinio. Ko nije uspio pobjeci, taj nije imao srece...

E sad ko je pobjegao i dali bi se vratio...Ja iskreno da kazem nebi nikad se vratio u BIH. I to nije ono nikad ne reci nikad, vec samo ono cisto Nikad
Ne bi imao zivce za te dole gluposti kao br.1 a drugo nebi da mi djeca sutra dozive neki novi rat br.2

[vinja]

Zajebo se, ali nadam se da cu ispravit gresku i promjenit adresu stanovanja, tj. drzavu
Zasto? Jednostavno iz razloga da mi dijete ne zivi u zemlji i gradu gdje je sasvim normalno na Bajram donijeti zolju sa namjerom da je ispalis u masu jer je kao tebi neko nesto reko. Zatim ne zelim da mi djeca poznaju instituciju dvije skole pod jednim krovom, zatim ne zelim da zivim u zemlji u kojoj je najnormalnija stvar ukrasti milione, biti osudjen, nakon toga pusten, pa onda izaberes ministra pravde i taj isti te na kraju oslobodi, zatim ne zelim da zivim u zemlji u kojoj imas najmanje intelektualaca po glavi stanovnika, a istovremeno najvise univerziteta po glavi stanovnika, ne zelim da zivim u zemlji kojoj je osnovna strategija ekonomskog razvoja rasprodaja svega sto se prodati moze, makar to i bila preduzeca od vitalnog interesa za drzavu, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj se desava da propadne naftna kompanija, zatim ne zelim da zivim u zemlji u kojoj zeljeznice ne rade, jer neko mora uzimati lovu na prevozu kamionima, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj snijeg u decembru iznenadi zimsku sluzbu, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj 10 godina ne mogu da se dogovore oko izgradnje autoputa, a i kad se dogovore za neki kilometar, onda im smeta kisa, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj jedna prijeratna cistacica moze da postane sudija vrhovnog suda, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj je fasizam na vecoj cijeni od antifasizma, ne zelim da zivim u zemlji gdje je najnormalnije zapaliti komsiji kucu ili ispaliti granatu na bogomolju, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj su najbolji sportisti invalidi, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj ti postojis radi administracije, a ne administracija radi tebe, ne zelim da zivim u zemlji sa 14 vlada, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj se sijece suma, da bi se izvozilo drvo za namjestaj koji proizvode strani proizvodjaci, koji mi kasnije kupujemo, dok nase fabrike namjestaja propadaju, ne zelim da zivim u zemlji visokog predstavnika i probisvjeta oko njega, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj se jedan okorjeli kriminalac osudi na 20 godina zatvora, a zatim ga novoizabrana vlast uz sveopste medijsko odobravanje pusti na slobodu, dok sudija koji ga je osudio ne smije hodati ulicom, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj jedan mafijas moze da ostavi bez posla 19 specijalaca, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj se ili ne sudi kriminalcima ili ako se sudi presude se ne izvrsavaju, ne zelim da zivim u zemlji gdje politiku vode vjerski sluzbenici i gdje se izbori odlucuju u bogomoljama, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj je sasvim zakonski legalno otpustiti trudnicu s posla, jer zaboga trudna je, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj vladajuca stranka u jednom gradu za 3 godine srusi 5 fabrika i dovede ih do stecaja, kako bi se njen kadrovik mogao obogatiti na prodaji te razvaline, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj ne postoje sahtovi na ulicama, jer ih neko krade i prodaje u staro zeljezo, koje otkupljuje kadrovik vladajuce stranke i zaradjuje na tome, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj je zahtjev za mjeracem decibela u kaficima plod toga da je neko od vladajucih uvezao te mjerace i treba ih prodati, a ne plod brige za gradjane, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj inspekcije i saobracajna policija najbolje rade pred praznike, jer treba oteti od gradjana kako bi se napunio budzet koji treba da isplati nagrade administrativnim radnicima za praznike, ne zelim da zivim u zemlji u kojoj na potpis na potvrdi cekas dvadeset dana i platis ga isto toliko maraka i mogao bi nabrajati ovako do sutra, jer jednostavno ne zelim da zivim u drzavi koju ne volim i koju prezirem, ali eto volim ova brda i planine, ali sa drzavom fakat vise ne zelim da imam nista zajednicko.

Nije u skladu sa zakonom otpustiti trudnicu s posla! Clan 53. Zakona o radu ("Sluzbene novine FBiH" broj 43/99) :" Poslodavac ne moze odbiti da zaposli zenu zbog njene trudnoce, ili joj zbog tog stanja otkazati ugovor o radu..." Hvala Bogu, pa nadjoh jednu (barem) stvar koja nije crna kao sto kazes.
Najgore je sto si u svemu drugom u pravu...
I znas sta - e, ja ne dam da mi zgade ovu zemlju! Moja je isto koliko i njihova! Ja cu se boriti ( i borim se) da bude bolje. Zato sam zavrsila pravo. Nece me niko .bavat' u mozak.
Jeste da je sve kao sto si rekao ( kako se samo svega toga sjeti??!!!), ali sta bi bilo od ove zemlje da nam je svima toliko ogade, pa da svi odemo? Da oni ostanu "sami"? E, ne dam! Mene nece otjerati! Nisu granatama, pa nece niti ovako!

[pinkzelena]

Dobro je pa svi ne mislimo isto.
Ko je uspio pobjeci, taj je bio pametan i to ucinio. Ko nije uspio pobjeci, taj nije imao srece...

E sad ko je pobjegao i dali bi se vratio...Ja iskreno da kazem nebi nikad se vratio u BIH. I to nije ono nikad ne reci nikad, vec samo ono cisto Nikad
Ne bi imao zivce za te dole gluposti kao br.1 a drugo nebi da mi djeca sutra dozive neki novi rat br.2

Nisi ti izgleda pročitao uvodni post s pitanjem i napomenu...

[Umjetnik a]

majke vam gdje ce te svi hoce li ostat iko u ovoj BiH

U ovim uslovima, pod ovim okolnostima...tesko...
Okrutno i tuzno jest, al istinito
I stoji da je tesko ostaviti roditelje isl...tesko otic u tudjinu...al sam sigurna da gdje god da ode covjek, bice mu bar mrvicu bolje nego ovdje...
Meni kao jednom mladom stanovniku ove drzave, je muka slusat svaki dan o reformi ovog, onog, o tome kako nas Karla D. laze 12 godina, o Haretu, o Dodiku...o ovom i onom...a i ono sto valja odma se omalovazava iako je toga jako malo.
I ne zelim provesti zivot ovdje i da se za 30ak godina pitam sto bar nisam pokusala...Necu da zavrsim fakultet a da radim nesto sto nema veze sa mojom strukom i to za crkavicu...necu da mi mladost i zivot propada u lavirintu...hocu bar da pokusam pa ako uspijem dobro jest, onda imam izbor ostat tamo negdje il vratit se ovdje...ako ovdje kad sunce zasija...

Tuzno je kad ljudi moraju ic iz svog, al cini se da nam nista drugo danas ne preostaje ako hocemo bolje sutra

Dirljivo je ovo što si ti napisala..ali zašto ti kao "mladi stanovnik" moraš da slušaš o reformama,Karli D.,o Haretu,Dodiku..itd???

Nemoj shvatiti okrutno moje pitanje..i drsko nedaj Bože..ali zar nemaš pametnijeg posla?

Kad vidiš vijesti,ili dnevnik na tv-u..ili bilo šta što se tiče politike..a ti lijepo okreni kanal.. ili ugasi tv..upali radio..

Uzmi čitaj neku knjigu.. uči.. izađi s drugaricama..odi u pozorište..u kino...na kolače..vani..na dernek

Pa na fax..biblioteka..ovo ono..raja... pa malo forum..al ne ovako teške teme..

Mislim,ima toliko pametnijih i zdravijih stvari,koje bi mogla raditi i da ti odvuku pažnju od ovog silnog medijskog trovanja.

Onda pričaš o faxu..i kako ne želiš da radiš za crkavicu,a nisi ga još završila jel tako?Nisi još dobila svoju šansu?Nisi još pokušala..uvjerila se..nego si pod uticajem mnogih priča starijih,što apsolutno razumijem.

Mladost i život ti ne mogu propasti tako lako..nije ovo baš lavirint..
šta bi rekla da ti kažem da su 2 mlade djevojke otišle za američkim snom.. i završile ko žrtve serijskog ubice i silovatelja,koji ih je izmasakrirao..a njihovi roditelji i dan danas životare..čekaju dan kad će se rastati sa životom??? Šta ako ti kažem da ovo nije blef..ni šuplja..da su to dvije djevojke koje sam poznavala??Zvuči nevjerovatno..to je nešto što gledamo na filmovima..eh,pa vjeruj mi...nažalost.... postoje ovakve tragedije i u "našem svijetu"

Nikad nemoj biti sigurna da je negdje drugo život bolji.. sve je stvar sreće..a i sudbine..

Zato ti ja savjetujem da se ti posvetiš fakultetu sada i reorganizuješ malo svoj život i svoje slobodno vrijeme,pa ćeš biti pozitivnija..a svijet ti neće pobjeći.. može se otići kad se takva odluka donese.


edit: i nipošto ovo nemoj shvatiti kao neko odgovaranje,ili tome slično nek je svakom hairli šta god da odabere..

dobar post pinkzelena

ladyblue18, poslušaj savjet, ako ne znaš kako se odmoriti od Hareta i Dodika, znaš gdje ćeš me naći

[Umjetnik a]

s grbavice pobjegla s porodicom (tad bila jos maloljetna), vucarala se po cijelom gradu, malo kod ove familije, pa malo kod ove familije itd.... na kraju ispadne sansa da s mamom napustim rodni grad - mi izadjemo, dvije starije sestre (studenti, punoljetni) i otac - ostanu, nisu smjeli izaci : seke punoljetne, a tata ljekar i vojno obavezan... kako god, 7 dana po nekakvim sumama, putevima raskrcenim prije dva dana bagerima, dodjemo do splita, pa rijeke u izbjeglicki kamp (na stadionu), pa onda vozom u drugi izbjeglicki centar u gasince u djakovo, nekadasnji vojni poligon, nekih 25 km od granice sa srbijom i bih... nakon 2 dana hrvati fino stave bodljikavu zicu od 3 metra, nema izlaska osim u hitnim slucajevima (bolest i smrt), u satorima, zajednicki wc-i, tusevi... mama (pedijatar) morala da radi i zbrinjava nasu bosansku djecicu, jer doktorice iz zagreba nisu imale kad od silnog ispijanja kafa sa gardistima humanitarna je dolazila, odmah se pretovarala na druge kamione i iznosila van kampa...
nakon nekoliko mjeseci provedenih tu, ispadne sansa organizovano da se ide kao na "odmor" u svicarsku. moja mama se tajno upisala na listu, jer joj uprava kampa nije dala da ide, jer ko ce lijeciti djecu, ako ona ode... mi uspjesmo, stigosmo u svicarsku... provela lijepe godine tamo, ali i groznih, jer u to vrijeme mi je i otac poginuo u ratu, seke same, godinu dana nismo culi nista za njih.. mami skocio secer, aritmija srca... i drugi simptomi prouzrokovani stresom... cim sam zavrsila srednju, mi smo se vratile.... dobrovoljno, iako smo mogle ostati... ali dzabe, bosna je jedna i jedina!

ovdje zavrsila fakultet, radim i sto je najvaznije svi smo na okupu!!!

Jedno veliko hvala na postu.Zalim za tvojim gubitkom oca i svim nedacama koje su te srele.Ali radujem se i tvojim sadasnjim zivotnim uspjesima. Hvala!

također, post je da zaplačeš

[new_jazzWa]

ima ih dosta koji su u zadnjoj sekundi mogli birati samo izmedju:

1. zivota (bilo gdje u inostranstvo osim nazad na svoju teritoriju u BiH)
2. smrti

Oni koji su u "zadnjoj sekundi" birali,nisu imali kad smugnut preko grane,nego su birali slobodnu teritoriju u BIH

dragi moj patriuse,slobodna teritorija je bila misaona imenica u periodu kada sam bila u gradu...nemoj da nabrajam da je bilo prosto nemoguce izaci iz centra grada 1.maja i kasnije...mogla sam birati-silovanje,logor,ili Bijeljina...pogodi sta je moja cijela porodica odlucila...i opet to nije bila moja odluka,ali ova nova jeste

[patrius]

ima ih dosta koji su u zadnjoj sekundi mogli birati samo izmedju:

1. zivota (bilo gdje u inostranstvo osim nazad na svoju teritoriju u BiH)
2. smrti

Oni koji su u "zadnjoj sekundi" birali,nisu imali kad smugnut preko grane,nego su birali slobodnu teritoriju u BIH

dragi moj patriuse,slobodna teritorija je bila misaona imenica u periodu kada sam bila u gradu...nemoj da nabrajam da je bilo prosto nemoguce izaci iz centra grada 1.maja i kasnije...mogla sam birati-silovanje,logor,ili Bijeljina...pogodi sta je moja cijela porodica odlucila...i opet to nije bila moja odluka,ali ova nova jeste

Ma slazem se zemljakinjo,ali 1.Maj je vec bio dan poslije "zadnjeg casa" Ja sam jedini uspio izmaci,dok je moja porodica(otac,mati,brat i sestra)"zakasnila"...

[new_jazzWa]

onda znas o cemu ti pricam...nekad nije stvar "izbora"...

[patrius]

onda znas o cemu ti pricam...nekad nije stvar "izbora"...

Dabome,nije tu bilo nikakvog izbora...

[cHupjahalic@]

onda znas o cemu ti pricam...nekad nije stvar "izbora"...

Dabome,nije tu bilo nikakvog izbora...

izbor se sastojao od toga sto ti neprijatelj "ponudi".

[patrius]

onda znas o cemu ti pricam...nekad nije stvar "izbora"...

Dabome,nije tu bilo nikakvog izbora...

izbor se sastojao od toga sto ti neprijatelj "ponudi".

To je ucjena...ili ultimatum.A mnogima,vjeruj,nisu ni to ponudili

[maccarona]

meni jako idu na zivce ove teme zasto ste ostali ili zasto ste otisli....
vljada se zna i jedno i drugo....ja licno nisam zeljna potresnih detalja

[Divlji u Srcu]

Tema nije za dijasporu, jer se nje i ne tice. Znaci pitanje je: zasto ste ostali u BiH i koji su glavni razlozi vaseg ostanka?

Cim ukinu vize ja odo... halal vam bila i zemlja i policija i alija i radovan i lopovluk i kriminal ,

halal vam bili bureci i cevapi , sevdah i sevdalinke dobre trebe, javasluk i marifetluk dabogda vam i dalje puna usta bila bosne
lijepe jedinstvene nedjeljive suverene ,
dabogda...

a ja odo...
a vi ostajte... ( tude)...

[patrius]

Tema nije za dijasporu, jer se nje i ne tice. Znaci pitanje je: zasto ste ostali u BiH i koji su glavni razlozi vaseg ostanka?

Cim ukinu vize ja odo... halal vam bila i zemlja i policija i alija i radovan i lopovluk i kriminal ,

halal vam bili bureci i cevapi , sevdah i sevdalinke dobre trebe, javasluk i marifetluk dabogda vam i dalje puna usta bila bosne
lijepe jedinstvene nedjeljive suverene ,
dabogda...

a ja odo...
a vi ostajte... ( tude)...

Jesi l' ti divlji samo u srcu

[Šibicar]

ja sam ostao zato što sve kontam hajde dsesiće se ono nešto a to nešto je "REVOLUCIJA OMLADINE",ali ustvari tek odnedavno sam počeo razmišljati o odlasku jer sam shvatio da od tog nema ništa a jedino nas je to moglo spasiti.Sjetite se Beograda tako se to radi ne kaze se djaba "batina je iz raja izašla"(pa ako ništa barem su pokazali svoje nezadovoljstvo na taj za nekog primitivan a za mene jedini razumljiv način za "naš" narod).Dakle, dok se omladina ne probudi i ne pokaže svoje nezadovoljstvo handre nas i handriće nas ovi papci tipa Tihića,Silajdžića... i ostale bagre koji se pojavom u džamiji za vrijeme Bajrama prodaju naivnim(da ne kazem priglupim) penzionerima i drugim ljudima koji razmišljaju na taj način kako su oni "veliki i pošteni muslimani" i preko njih dobijaju podršku da samo nastave tako.Eh dok nam imena ljudi,džamija,crkva,katedrla i ostale Bogomolje budu oslikavale kakav je ko čovjek nikad ovdje bolje neće biti već samo gore.Pa kad pogledam takvu situaciju ono iole zdravog razuma što mi je ostalo od našeg prokletog rata mi govori da nisam ni trebao ostati već se davno ispaliti odavde.
To je moje mišljenje

VOZDRA

[_BosanaC]

meni jako idu na zivce ove teme zasto ste ostali ili zasto ste otisli....
vljada se zna i jedno i drugo....ja licno nisam zeljna potresnih detalja

Zna se, i jedno i drugo...

[maccarona]

meni jako idu na zivce ove teme zasto ste ostali ili zasto ste otisli....
vljada se zna i jedno i drugo....ja licno nisam zeljna potresnih detalja

Zna se, i jedno i drugo...

naravno da se zna....ko hoce da zna...ko hoce da shvati....ili bar pokusa da shvati, je vec veliki korak...
a ne svoje frustracije na drugima ispoljavati....i tvrdoglavo se drzati jednog da je moj razlog opravdan a tvoj nije
bla bla blaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

[LjepoticaiZvjer]

pa eto moze se staviti u vidu ankete, jer koliko sam ja procitala do sada su navede samo tri opcije:

1-zato sto nisam mogao otici
2-zato jer sam patriota
3-zato jer mislim da je zivot u bih dobar

[_BosanaC]

meni jako idu na zivce ove teme zasto ste ostali ili zasto ste otisli....
vljada se zna i jedno i drugo....ja licno nisam zeljna potresnih detalja

Zna se, i jedno i drugo...

naravno da se zna....ko hoce da zna...ko hoce da shvati....ili bar pokusa da shvati, je vec veliki korak...
a ne svoje frustracije na drugima ispoljavati....i tvrdoglavo se drzati jednog da je moj razlog opravdan a tvoj nije
bla bla blaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Upravo. Potpisujem od rijeci do rijeci.

[kameni spavač]

Kad je rat poceo stari bio patriota.

Nakon rata sam ja glumila patriotu.

Sada mi se neda negdje drugo krenuti sa zivotom iz pocetka...