Zasto smo tako slabi u sportu?

[PipiDugaDevetka]

Niko se ne brine o ishrani fudbalera, odnosno, sportaša, reprezentativaca, olimpijaca, klupskih igrača,.... I ovo je jedan od organizacionih problema u sportu. Da barem imaju povremeni seminari na nekom od fakulteta o ishrani sportista, ali nema.

Ja sam to odavno primjetio, u svim kolektivnim sportovima, bh. igrači igraju prvo poluvrijeme, dobro, a kasnije ''ispušu'' i izgube. Da li je i do ishrane? Ja sam siguran da jeste, odnosno, pored ostalih nedostaka i pogrešna/opasana ishrana,...je dio problema zvanog, NEUSPJEH NAŠIH SPORTISTA.
Ovdje je tema o načinu ishrane sportista:

http://www.sarajevo-x.com/forum/viewtop ... 14&t=59313

Ako ste nekada bili sportisti, ili ste to sada, molim da savjetujete mladje i one koji ne znaju puno o ishrani sportista.

[scheph]

Nemamo POBJEDNICKI mentalitet, ne samo u sportu vec i u ostalim sferama zivota. Previse se izvlacimo na onu vec ofrcanu izreku:"kakva drzava takva i reprezentacija". Puno se sjedi i pametuje a premalo se radi i trenira, a najvise se izgleda sanjari...o profesionalnim ugovorima i eurima. Dok jedan sportista uspije doci do profesionalnog nivoa treba puno rada, treninga i prolivenog znoja, ali ponajvise ljubavi prema onome cime se bavis ili sto treniras. Ako zelis uspijeti i biti najbolji onda moras da shvatis sport i trening kao ozbiljnu stvar a ne kao neki hobi. Moj uzor je oduvijek bio i bice Drazen Petrovic. Ja mislim da se vise nece roditi u Evropi takva sportska licnost koja se odnosila sa takvom ljubavi prema treningu, utakmici, timu i reprezentaciji kao on. Svaki mladi koji zeli nesto postici treba na njega da se ugleda i da mu on bude uzor i to ne samo kroz sport vec i kroz citav zivot.

[AbU_JamaL_MovE]

Evo jednog od glavnih razloga zasto smo slabi

Suton želi igrati za Hrvatsku, BiH želi njega
Glavni tajnik HKS-a Željko Drakšić potvrdio kako je zvijezda Michigan Spartansa Goran Suton pozitivno reagirao na sugestiju da zaigra u budućnosti za Hrvatsku; rođeni Sarajlija već pozivan u bh. vrstu...

Rođeni Sarajlija Goran Suton trenutačno je hottest thing u Americi. Zvijezda sveučilišne momčadi Michigan Statea, koji je upravo zahvaljujući Sutonu izborio završni turnir u sveučilišnoj američkoj košarci, natjecanja koji po popularnosti nimalo ne zaostaje za najjačim američkim sportovima, trenutačno je po broju objavljenih članaka blizu LeBronu Jamesu ili Alexu “A-Rodu” Rodriguezu, najpopularnijem baseball igraču.

I baš takvu zvijezdu željele bi u svojim redovima vidjeti košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine te Hrvatske. I dok je izbornik bh. repke nekoliko puta Sutona uvrštavao na širi popis, pravdajući njegov nedolazak neskladom između američkih obveza i reprezentativnog kalendara, hrvatska reprezentacija bila je kudikamo konkretnija.

Preko Sutonovog brata Darijana uspostavljen je kontakt putem elektronske pošte i planula je obostrana ljubav. Goran Suton navodno je izrazio veliku želju da igra za reprezentaciju. U HKS-u su oduševljeni, a blagoslov još samo treba dati izbornik Jasmin Repeša.

Kontakt je davno uspostavljen. Ljudi koji su zaduženi za praćenje potencijalnih kandidata Sutona prate odavno. I to nije ideja od jučer. Sutonove dobre igre na završnici sveučilišnog košarkaškog natjecanja nisu bile povod da pokušamo doći do njega, nego je Suton primijećen još puno prije ovog turnira. On je dao pozitivnu reakciju i svakako da ima želju nastupiti za hrvatsku reprezentaciju. Hrvatsko državljanstvo ima, s te strane nema prepreka, i sad je samo na struci da odluči treba li nam on, kazao je glavni tajnik Hrvatskog košarkaškog saveza Željko Drakšić.

Iako je Goran Suton bio na popisu reprezentacije BiH, to za HKS ne predstavlja prepreku jer nije odigrao niti jednu službenu utakmicu za bh. momčad. Teoretski, na Sutonove reprezentativne usluge može polagati pravo i SAD, koje su ga udomile od njegove 14. godine, ali i Srbija jer preko majke ima i srpskih korijena. Sada je samo na talentiranom 23-godišnjem košarkašu da odluči za koju će reprezentaciju igrati.

Nije uopće važno to što se našao na spisku reprezentacije, ako nije odigrao niti jednu službenu utakmicu. Malo ću karikirati, ali to je isto kao da ja poželim da za Hrvatsku igra Michael Jordan. Mi svi možemo željeti Sutona u reprezentaciji, ali on je taj koji će odlučiti, dodao je Drakšić.

Po svemu sudeći HKS je ozbiljno zagrizao za zvijezdu Spartansa kojemu je ovo posljednja godina u NCAA ligi i koji će, vrlo vjerojatno, na NBA draft. Hrvatska je već propustila priliku da Australcima ukrade Andrewa Boguta, pa žele sa Sutonom ispraviti taj neuspjeh, ako se uopće neuspjehom može nazvati.

[stickitout]

Veliki problem je sto su rukovodstva vecine klubova i saveza primitivci, polupismene intersdzije, progurani mediokriteti i (kao sto je vec navedeno) kriminalci koji se nikada nisu ni bavili sportom uopste, a da ne spominjem da se nisu bavili direktno sportom kojim rukovode po klubovima i savezima.

Npr. Slaven Kovacevic, http://www.san.ba/index.php?id=5777, koji se uporno gura na fotelje za koje niti je skolovan niti ima iskustvo. Svirajuci na notu nacionalne zastupljenosti. To je covjek koji cak ni fizicko nije radio u osnovnoj skoli ali je putem SDP-a uspio doci do funkcija predsjednika i sekretara sportskog drustva "Bosna" koje, naravno, stagnira dugi niz godina.

Mirza Muzurovic, sportski direktor rukometne reprezentacije. Sta reci? Covjek je igrao kosarku, tenis, fudbal i remi rekreativno, casa viskija mu je cesce bila u ruci nego bilo kakva lopta a da ne govorimo rukometna. Mora mu se priznati da se trudi, ali postoje veci strucnjaci koji bi mogli puno bolje.

Tomo Vidovic, predsjednik BK "Jedinstvo" Tuzla i predsjednik skupstine biciklistickog saveza. Jos jedan kadar iz redova SDP-a, koji se koristi sportom izricito iz privatnih interesa, doduse zavrsio je sociologiju na politickim naukama u Sarajevu sto znaci da je politicki obrazovan, medjutim, nikad niti jednu trku u zivotu nije vozio.

Nedzad Saracevic, predsjednik vaterpolo kluba "Bosna", eminentni privrednik iz Sarajeva, kome vaterpolo lopta moze sluziti samo da ne potone. Odigrane vaterpolo utakmice: 0

Sejdalija Mustafic, Sinisa Kisic i komplet olimpijski komitet je jedna obicna farsa mediokriteta koji su nekog sportskog uspjeha, ruku na srce, imali ali politicka i nacionalna prepucavanja su im daleko preca nego razvoj i uspijeh sportista BiH.
Nazalost...

Rukovodstvo fubalskog saveza je nepotrebno spominjati ali ih je sigurno, vise nego potrebno popljuvati sve redom.

Emir Hadzihafizbegovic, ministar za kulturu i sport kantona Sarajevo. Skolovan i uspjesan glumac koji bi trebao biti mozda direktor nekog pozorista ili cak akademije scenskih umjetnosti. VELIKI Bosnjak, na kvadrat, nacionalista iz jedno-nacionalne demokratske stranke koji je redovno u ulogama najgoreg sljama po filmovima. Toliko mu dobro uloge pristaje da se covjek mora zapitati mora li on zapravo glumiti?? Politicko i sportsko obrazovanje: 0

Gavrilo Grahovac,

Lista je zaista preduga i presmijesna tako da cu ovde prestati. Uporedimo li nas sa drugim zemljama i kako im je sport organizovan, vrlo lako cemo prepoznati gdje lezi nas sportski neuspijeh.

Obratit cu paznju na jednog sportistu i njegovu karijeru: http://en.wikipedia.org/wiki/Sebastian_Coe

Vi obratite paznju na rad tog sportiste, njegov ucinak i doprinos i sve je jasno kao dan.....

[papacja]

Evo jednog od glavnih razloga zasto smo slabi

Suton želi igrati za Hrvatsku, BiH želi njega
Glavni tajnik HKS-a Željko Drakšić potvrdio kako je zvijezda Michigan Spartansa Goran Suton pozitivno reagirao na sugestiju da zaigra u budućnosti za Hrvatsku; rođeni Sarajlija već pozivan u bh. vrstu...

Rođeni Sarajlija Goran Suton trenutačno je hottest thing u Americi. Zvijezda sveučilišne momčadi Michigan Statea, koji je upravo zahvaljujući Sutonu izborio završni turnir u sveučilišnoj američkoj košarci, natjecanja koji po popularnosti nimalo ne zaostaje za najjačim američkim sportovima, trenutačno je po broju objavljenih članaka blizu LeBronu Jamesu ili Alexu “A-Rodu” Rodriguezu, najpopularnijem baseball igraču.

I baš takvu zvijezdu željele bi u svojim redovima vidjeti košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine te Hrvatske. I dok je izbornik bh. repke nekoliko puta Sutona uvrštavao na širi popis, pravdajući njegov nedolazak neskladom između američkih obveza i reprezentativnog kalendara, hrvatska reprezentacija bila je kudikamo konkretnija.

Preko Sutonovog brata Darijana uspostavljen je kontakt putem elektronske pošte i planula je obostrana ljubav. Goran Suton navodno je izrazio veliku želju da igra za reprezentaciju. U HKS-u su oduševljeni, a blagoslov još samo treba dati izbornik Jasmin Repeša.

Kontakt je davno uspostavljen. Ljudi koji su zaduženi za praćenje potencijalnih kandidata Sutona prate odavno. I to nije ideja od jučer. Sutonove dobre igre na završnici sveučilišnog košarkaškog natjecanja nisu bile povod da pokušamo doći do njega, nego je Suton primijećen još puno prije ovog turnira. On je dao pozitivnu reakciju i svakako da ima želju nastupiti za hrvatsku reprezentaciju. Hrvatsko državljanstvo ima, s te strane nema prepreka, i sad je samo na struci da odluči treba li nam on, kazao je glavni tajnik Hrvatskog košarkaškog saveza Željko Drakšić.

Iako je Goran Suton bio na popisu reprezentacije BiH, to za HKS ne predstavlja prepreku jer nije odigrao niti jednu službenu utakmicu za bh. momčad. Teoretski, na Sutonove reprezentativne usluge može polagati pravo i SAD, koje su ga udomile od njegove 14. godine, ali i Srbija jer preko majke ima i srpskih korijena. Sada je samo na talentiranom 23-godišnjem košarkašu da odluči za koju će reprezentaciju igrati.

Nije uopće važno to što se našao na spisku reprezentacije, ako nije odigrao niti jednu službenu utakmicu. Malo ću karikirati, ali to je isto kao da ja poželim da za Hrvatsku igra Michael Jordan. Mi svi možemo željeti Sutona u reprezentaciji, ali on je taj koji će odlučiti, dodao je Drakšić.

Po svemu sudeći HKS je ozbiljno zagrizao za zvijezdu Spartansa kojemu je ovo posljednja godina u NCAA ligi i koji će, vrlo vjerojatno, na NBA draft. Hrvatska je već propustila priliku da Australcima ukrade Andrewa Boguta, pa žele sa Sutonom ispraviti taj neuspjeh, ako se uopće neuspjehom može nazvati.

Ote mi slovo iz tastature . Na žalost velikom broju sportista rođenih u BiH draže je igrati za neke druge selekcije nego za BiH. Sjetite se Mirka Alilovića, ili Dalibora Anušića koji je namjerno napravio pauzu od 3 godine ne igranja za nas da bi se našao na klupi Hrvatske repke, a Lino mu daje prostora na kapaljku, isti slučaj sa Buntićem, kao i sa Veniom Lozertom. Sada Goluža selektor omladinske selekcije Hrvatske pozove 4 igrača iz Izviđača koji su rođeni u BiH i igrat će za HRV, a mi puša. Šta reći za Planinića i Stanka Barača, koliko bi s njima naša košarka profitirala, ali ih nismo mogli ni na koji način natjerati da igraju za nas. Ćim su vidjeli šansu da bi mogli zaigrati za Hrvatsku nema šanse da će se odazvati našem selektoru. Subotić u fudbalu, kao i Jakupović i Medunjanin, sada oni pričaju da bi se odazvali da igraju za nas, ali eto kao nemaju pravo, a kada se vodila "bitka" za njih šta su uradili oni da pokažu patriotizam, odgovor: jedno veliko ništa! Jakupović poslije odigrane tekme za našu mladu reprezentaciju, ode i potpiše izjavu kako želi da nastupa za Švicu i oni to proslijede FIFA-i, kasnije palamudi da bi igrao za nas, ali eto kao nemože zbog pravila FIFA-e, a sam uradio sve da ne zaigra za nas, kao i Medunjanin i Džaka. Ako dodamo i nesposobnost i "naša posla" (sada imamo to u rukometu, da pojedini igrači dižu noseve zbog minutaže, a u stvari samo treba na terenu da pokažu da zaslužuju veću minutažu), onda dobijemo još crnju sliku. Mislim, malo je Pjanića koji će i pored šikaniranja ostati pri odluci da igra za svoju domovinu. Još kada tome dodamo i političko uređenje gdje se državni premijer raduje ne uspijehu naših reprezentacija, kao svom uspjehu, dobijemo još jedan važan kotačić koji pokazuje zašto nemamo uspjeha u sportu. Možda bi rukometna reprezentacija sada bila bliže evropskom prvenstvu da je kreten od Špirića dozvolio da Skoko dobije državljanstvo. Gore pobrojanim rukometašima koji ne žele BH dres možemo dodati i Bojinovića koji igra za Srbiju ili Edina Bašića koji ne želi da igra za našu repku. Sa svim ovim pobrojanim rukometašima koji iz ovih ili onih razloga ne igraju za nas (a ne zbog ne sposobnosti saveza) mi bi se prošetali kroz kvalifikacije.

[AbU_JamaL_MovE]

Ponekad imam osjecaj da susjedne drzave namjerno traze igrace kako bi se bilo koja BH selekcija oslabila i kako mi nebi bili respektabilan sportski faktor na balkanu. Kako drugacije objasniti da i Hrvatska i Srbija ginu da dovuku neke igrace a poslije im se minutaza mjeri u sekundama...

[Mezzo-x]

[ivannn]

Ko to kaze da bosanci nisu dobri u sportu...................mi smo veoma dobri u sportu, ali igramo u reprezentacijama : Hrvatske, Srbije, Svedske itd
Sram ih bilo.
Pola hrvatskog sporta dolazi iz BiH ( nogomet, tenis, rukomet.....), u Srbiji slicno!

Kad Hrvat iz BiH koji može birati između hrvatske ili bh reprezentacije izabere BiH tad će se znati da je Hrvatima dobro u BiH.

A u ostalom, tko brani Bošnjacima da se bave sportom?

[papacja]

Ko to kaze da bosanci nisu dobri u sportu...................mi smo veoma dobri u sportu, ali igramo u reprezentacijama : Hrvatske, Srbije, Svedske itd
Sram ih bilo.
Pola hrvatskog sporta dolazi iz BiH ( nogomet, tenis, rukomet.....), u Srbiji slicno!

Kad Hrvat iz BiH koji može birati između hrvatske ili bh reprezentacije izabere BiH tad će se znati da je Hrvatima dobro u BiH.

A u ostalom, tko brani Bošnjacima da se bave sportom?

A bave se i Bošnjaci pa nastupaju za druge repke. Ibrahimović, Džaka, Medunjanin, Jakupović, Preldžić, Mirza Begić, Sani Bećirević, Ermin Šiljak, Irfan Smajlagić, itd. itd

[kanton_1990]

Osnovni razlog je zato sto je svijet otišao daleko u tehnologiji treninga.
Na ovim prostorima ,vlada totalno nepoznavanje NAUKE koja se zove sportski trening. Najvece greške se prave sa "najdragocjenijom" kategorijom djece od 4 do 14 godina. Djeci se ne usavršava tehnika i izvođenje osnovnih pokreta kretanja. Bez toga, kao i bez moderne kondicijske pripreme nema "kvalitenog" sportiste (Poslije kvalitetnog još je dug put do VRHUNSKOG).
Dakle, nedostatak "sirove struke" je glavni problem BH sporta.
Na žalost, vrijeme prolazi ........

[upsala]

Ko to kaze da bosanci nisu dobri u sportu...................mi smo veoma dobri u sportu, ali igramo u reprezentacijama : Hrvatske, Srbije, Svedske itd
Sram ih bilo.
Pola hrvatskog sporta dolazi iz BiH ( nogomet, tenis, rukomet.....), u Srbiji slicno!

Kad Hrvat iz BiH koji može birati između hrvatske ili bh reprezentacije izabere BiH tad će se znati da je Hrvatima dobro u BiH.

A u ostalom, tko brani Bošnjacima da se bave sportom?

A bave se i Bošnjaci pa nastupaju za druge repke. Ibrahimović, Džaka, Medunjanin, Jakupović, Preldžić, Mirza Begić, Sani Bećirević, Ermin Šiljak, Irfan Smajlagić, itd. itd

To nije samo problem Bih,nego i drugih država i mnogo boljih sportista,tako da je glupo o tome raspravljati.Navešću primjer Srbije-Krkić igra za Španiju,Karabatić za Francusku,Eklemović i Puljezović rukomet za Mađarsku a Doder za Švedsku,Majstorović fudbal za Švedsku,Marija Šestak za Sloveniju,Nataša Janjić(na prošlim olimpijskim osvojila dva zlata)za Mađarsku,Jelena Dokić za Australiju,Marko Arnautović za Austriju,Kristina Vučićević(atletika)za Norvešku,Turski košarkaši Mirsad Jahović i Hidajet Turkuoglu su iz Srbije,kao i npr.vaši rukometaši Terzić i Stojanović.itd...Prema tome Bosna nije jedina osakaćena,to su i ostali!Danas je to globalni problem,gdje bogatiji otimaju siromašnijim!

[bijelo_dugme]

Kad Hrvat iz BiH koji može birati između hrvatske ili bh reprezentacije izabere BiH tad će se znati da je Hrvatima dobro u BiH.

A u ostalom, tko brani Bošnjacima da se bave sportom?

A bave se i Bošnjaci pa nastupaju za druge repke. Ibrahimović, Džaka, Medunjanin, Jakupović, Preldžić, Mirza Begić, Sani Bećirević, Ermin Šiljak, Irfan Smajlagić, itd. itd

To nije samo problem Bih,nego i drugih država i mnogo boljih sportista,tako da je glupo o tome raspravljati.Navešću primjer Srbije-Krkić igra za Španiju,Karabatić za Francusku,Eklemović i Puljezović rukomet za Mađarsku a Doder za Švedsku,Majstorović fudbal za Švedsku,Marija Šestak za Sloveniju,Nataša Janjić(na prošlim olimpijskim osvojila dva zlata)za Mađarsku,Jelena Dokić za Australiju,Marko Arnautović za Austriju,Kristina Vučićević(atletika)za Norvešku,Turski košarkaši Mirsad Jahović i Hidajet Turkuoglu su iz Srbije,kao i npr.vaši rukometaši Terzić i Stojanović.itd...Prema tome Bosna nije jedina osakaćena,to su i ostali!Danas je to globalni problem,gdje bogatiji otimaju siromašnijim!

Ima i toga ja, ali barem vecina ostali drzava probaju da povuku sebi te igraci. Eto na primjer Krkica, srpski savez je bio u kontaktu sa njim i ocem, uradili su sve da zaigra za Srbiju a na kraju dijete izabralo Spaniju. U nas doso Ibrahimovic i molio se a nasa ga govne otjerali. Jebiga, sta ces tu je..

[ivaakaiva]

Bosna ne ulaze dovoljno u sport, koliko sam ja primjetila...
Zato je i logicno sto neko ako zeli uspjet mjenja drzavljantsvo...
Nebih se slozila da su bosanci najslabija zemlja na balkanu...
Kada su u nogometu zaista dobri pod Cirim vodstvom...I mislim da bi
tim Bosne pobjedio puno zemalja na balkanu, a i sire..
Igraju slozno i jedan lijep nogomet...Ako se tako i nastavi...
Ovi mladi sto dolaze...Vise nece morat igrati za Hrvatsku posto ce i
u bosni vidjeti svijetlu buducnost!
Ali opet ni Hrvatska ne ulaze dovoljno...Rukometasima se gradi dom,
velike dvorane vec izgradene! A ostali....ista prica...Janica i Ivica su trenirali
bez ikakvih uvjeta...Zimu su proveli u kranjskoj gori, jer u Hrv nema snijega..
Tek kada je Janica osvojila 4 olimpijska zlata onda su uvjeti bili bolji...Odnosno
Sljeme je uslo u utrke svj. kupa..Takodjer Filip Ude...Koji zivi u manjem gradu
Imao je uvjete katastrofa..Za njega nitko nije ni cuo dok nije osvojio srebro na OI...
Treba biti uporan i vjerovati u sebe..I sve ce doci na svoje!

[in33sa]

Filip Ude osvojio olimpijsku medalju nakon sto se za OI pripremao u dvorani u kojoj je zalet morao hvatati iz WC-a

Nije sve u parama.

[IsmetHoro]

katastrofa ne samo u sportu..

[ratata]

Nesta razmisljam, ono gledas TV vidis kako Hrvati rasturaju u jednim sportu, Srbi u drugim, Slovenci u trecim i tako dalje. Cak je i Crna Gora u svojoj 2 godine dugoj historiji vise uspjela nego BiH. Kad razmislis mi nemamo nista, najgora smo sportska nacija bivse Jugoslavije.

Nikad nismo otisli na jedno veliko prvenstvo, osim kosarkaska reprezentacija ali je haman i ona odustala. U fudbalu par puta dlaka falila, u rukometu jednom dlaka falila ali to je to. Nema nista vise.

Znaci rukomet pusiona
fudbal pusiona
tenis pusiona
kosarka pusiona
odbojka pusiona
skijanje pusiona



Evo na primjer olimpijske igre, Hrvatska je sabrala 24 medalja, Srbija (2006 i nadalje) 3, Slovenija 19 i tako dalje.

9 puta smo isli na te jebene igre a ni jednu jeditu medalju nismo osvojili. Pogledajte listu:

Andorra (AND) 18
Belize (BIZ) 10
Benin(BEN) 9
Bolivia (BOL) 17
Bosnia and Herzegovina (BIH) 9
Chad Chad (CHA) 10
Congo (CGO) 10
Cyprus (CYP) 16
El Salvador(ESA) 9
Fiji (FIJ) 15
Guatemala (GUA) 13
Guinea (GUI) 9
Honduras (HON) 10
Jordan (JOR) 8
Lesotho (LES) 9
Liberia (LBR) 11
Libya (LBA) 9
Madagascar MAD) 11
Malta (MLT) 14
Monaco (MON) 25
Myanmar (MYA) 15
Nepal (NEP) 13
Nicaragua (NCA) 10
San Marino (SMR) 19
Sierra Leone (SLE) 9
Swaziland (SWZ) 9

To su SVE drzave koje nisu ni jednu medalju mogli osvoji a da su isli 9 puta ili vise. SRAMOTA

Eh, sada ja neznam zasto...
Sta vi mislite?

znash ti dobro zasto je to tako, jel de, ...?

[hali gali halid]

http://sportsport.ba/ostalop-44141.htm

[fixer]

Osnovni razlog je zato sto je svijet otišao daleko u tehnologiji treninga.
Na ovim prostorima ,vlada totalno nepoznavanje NAUKE koja se zove sportski trening. Najvece greške se prave sa "najdragocjenijom" kategorijom djece od 4 do 14 godina. Djeci se ne usavršava tehnika i izvođenje osnovnih pokreta kretanja. Bez toga, kao i bez moderne kondicijske pripreme nema "kvalitenog" sportiste (Poslije kvalitetnog još je dug put do VRHUNSKOG).
Dakle, nedostatak "sirove struke" je glavni problem BH sporta.
Na žalost, vrijeme prolazi ........

[stranac2]

Poslije desetine godina provedenih u inostranstvu oko sporta jedan komentar.

Problem je kompleksan ali ima par kristalno jasnih stvari koje mi jasno dolaze do izrazaja pri svakom dolasku u BH.

1. Nasi mladi sjede po cjeli dan po kaficima uz kafu i cigaru. Pola cura ne zna ni hodati a kamoli trcati. To je ono sto upada u oci poslije 5 minuta provedenih u glavnom gradu. NIgdje nema tako punih kafica kao kod nas.
2. Jednostavno procenat omladine koja se bavi sportom je mali.
3. Majke svih sportova su bazicni sportovi : atletika, plivanje tu nas nema ni na mapi. Nema posvecivanja paznje ovim sportovima , kao posljedica toga nemamo pravi izbor talenata. Zato nam se moze desiti kao sto je netko gore naveo da nam igraci generalno izduse na pola utakmica bez obzira o kom se ekipnom sportu radi.
4. Generalno nam nedostaje sportska kultura neke stvari kao lijepo odradjenje staze a trcanje koje vrve ljudima ne mozes vidjeti ni u glavnom gradu a kamoli po Bosanskim kasabama.
5. Pola stanovnistva kod nas je iz ruralnih oblasti gdje se roditelji bore za goli opstanak a kamoli da vode racuna o djeci. Ovo usporedjujem sa podrskom koju imaju djeca vani (cak i u komsiluku nasem) gdje roditelji maksimalno podrzavaju djecu pri treninzima (vozanje, oprema, moralna podrska i tako dalje) ..


Sve se da srociti ukratko : Zaostali smo sa materijalnim sredstvima a posebno sa svjesti.

Dalje organizacija: Tamo gdje ima kvaliteta i znanja nema podrske a tamo gdje nema znanja podrska je neproporcionalno (veze , rodbina ,babo ....).

Odliv talenata komsijama je samo simptom a ne izvor nasih problema. Ljudi bjeze jer za koga da igraju , kada budemo respektovali ovo sto imamo drzave tada ce nam i talenti ostajati vjerni. A do tada ce biti od slucaja do slucaja , sporadicno i na improvizaciju.

Sta mozete ocekivati od nekog naseg decka kome su u Svedskoj dali podrsku od rane mladosti treneri i ulagali u njih , vaspitali ih podigli napravili zvijezde. Maltene postali vazniji od roditelja . I sta da taj momak okrene ledja tim osobama i da zaigra za BH . Nema hljeba bez motike , tako onda kada drzava bude ulozila u svoju djecu onda ce tek sve doci samo po sebi... do tada ce puno vode proteci Neretvom i Drinom ..


Sjecam se Mostara iz mog djetinjstva pa to je pucalo od sportskih kvaliteta i rezultata .... gradic od 100 000 ljudi al sve sto je imalo talenat je bilo iskoristeno ...

[Truba]

ja sam se nekad davno na forumu pitao zašto nismo dobri u streljačkim disciplinama

[Chivas1]

I sjedeca odbojka je sport a tamo smo najjaci !

[Cyber-harambashica]

Zbog cevapa i bureka

[Pravi sportista]

Pa kad ti Olimijski komitet predvodi pravosnazno osudjeni kriminalac poput Sinise Kisica i kada optuzeni 8za genocid) ratni zlocinci zauzimaju mjesta u kljucnim komisija sportskih saveza (kao Mendeljev Djuric u Odbojkaskom savezu BiH gdje ga je Sinisa Kisic 2 puta izabrao) onda nije ni cudo da si slab u sportu. Uostalom i nemanja kosarac je dobio stipendiju OK BiH. Crna Gora nas je vec debelo presisala u svemu. Sjedecim odbojkasima svaka cast, ali nam je tu (nazalost) velika komparativna prednost to sto imamo puno invalida pa je i velika baza. Uz to, u Savezu sjedece odbojke sjede ozbiljni ljudi.

Evo da vidite ko nam predvodi Olimpijski komitet (ovo je pravosnazna kazna za ozbiljan kriminal, jedino je kazna neozbiljna)
"
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža
Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić,
na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1179/05, rješavajući apelaciju
Siniše Kisića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59.
stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i
Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siniše
Kisića, podnesena protiv presude Apelacionog suda
Brčko Distrikta BiH broj Kž-105/04 od 27. decembra
2004. godine i presude Osnovnog suda Brčko
Distrikta BiH broj Kp-268/03 od 2. jula 2004. godine,
zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Siniša Kisić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa advokat Miloš
Stanimirović podnio je 17. maja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem
tekstu: Apelacioni sud) broj Kž-105/04 od 27. decembra 2004. godine i presude Osnovnog suda
Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Kp-268/03 od 2. jula 2004. godine.
2. Osnovni sud je presudom broj Kp-268/03 od 2. jula 2004. godine apelanta oglasio krivim
zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 337.stav 4. u vezi sa
stavom 3. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i osudio ga na
novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 KM.
2
3. Protiv navedene presude Osnovnog suda, apelant je izjavio žalbu Apelacionom sudu koji je
presudom broj Kž-105/04 od 27. decembra 2004. godine odbio žalbu kao neosnovanu i u odnosu
na apelanta potvrdio presudu Osnovnog suda.U obrazloženju presude Apelacioni sud navodi da je
Osnovni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primjenio materijalni propis. Isto tako,
Apelacioni sud smatra ispravnim zaključak Osnovnog suda da je apelant krivično djelo izvršio sa
umišljajem. Obrazlažući svoje zaključke Apelacioni sud navodi kako je apelant u svojstvu
Predsjednika Izvršnog odbora Opštine Brčko i kao Gradonačelnik Brčko Distrikta BiH lično
potpisivao urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, iako taj dio posla ne spada u njegovu
isključivu nadležnost, niti u nadležnost organa na čijem je čelu bio, ali da je kao nosilac navedenih
funkcija rukovodio i upravljao opštinskom upravom, odnosno da je vršio dužnost najvišeg
rukovodioca svih javnih radnika zaposlenih u Brčko Distriktu BiH, pa je već i samim tim bio
nadležan da obavi bilo koji posao iz nadležnosti organa uprave.Takvo ovlašćenje za apelanta je
proizlazilo i iz člana 75. Statuta Opštine Brčko gdje se među dužnostima i ovlaštenjima Predsjednika
Izvršnog odbora navodi da rukovodi u upravlja opštinskom upravom, što podrazumijeva da je bio i
ovlašćen i nadležan da učestvuje u bilo kom poslu iz nadležnosti oragana uprave. Apelant je upravo
na osnovu tih ovlašćenja potpisao rješenja u odsutnosti Sekretara Sekretarijata za urbanizam,
imovinsko-pravne poslove i privredni razvoj, odnosno Šefa Odjeljenja navedenog organa. Nadalje,
Apelacioni sud smatra da je potpisivanjem akata koji su donešeni u organima, apelant aktivno
učestvovao u upravnom postupku njihovog donošenja. Na navedeni način apelant je potpisao 38
rješenja o urbanističkoj saglasnosti i pet rješenja kojima je dozvoljeno investitorima nadziđivanje
stanova na postojećem objektima u državnoj svojini u Brčkom. Na osnovu odredbi tada važećeg
Zakona o nadziđivanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u
društvenoj svojini investitor je za ustanovljenje prava za nadziđivanje bio dužan platiti naknadu, kao i
posebnu naknadu za uređenje gradskog građevinskog zemljišta. Istim zakonom je regulisano da se
iznos naknade utvrđuje rješenjem o urbanističkoj saglasnosti, te da se investitoru ne može izdati
odobrenje za građenje ukoliko ne podnese dokaz da platio navedene naknade. I tada važeći Zakon
o građevinskom zemljištu propisivao je naknadu za uređenje građevinskog zemljišta koju plaćaju
investitori građevine koja se gradi na tom zemljištu, kao i da se ta naknada utvrđuje rješenjem o
urbanističkoj saglasnosti. Odlukom o građevinskom zemljištu Opštine Brčko koja je važila u vrijeme
kada je apelant potpisivao navedene akte regulisano je da je investitor prije dobijanja građevinske
dozvole dužan podnjeti dokaz da je uplatio cjelokupan iznos naknade za uređenje građevinskog
3
zemljišta. Protivno odredbama zakona i odluke koje se odnose na naknade, apelant je potpisivao
urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, bez određivanja obaveze plačanja naknada,
odnosno bez dokaza da je investitor platio naknadu za ustanovljenje prava na građenje, čime je
licima na koja su se odnosila, pribavio imovinsku korist u ukupnom iznosu od 795.657,00 KM.
Apelacioni sud kao i Osnovni sud, smatra da je apelant bio svjestan svojih radnji i htio njihovo
izvršenje, jer se radi o fakultetski obrazovanom čovjeku koji je bio na čelu izvršne vlasti Opštine i
Brčko Distrikta BiH, pa je nesumnjivo da su mu bili poznati propisi koji su važili na teritoriji Opštine
i Brčko Distrikta BiH, kao i da akti koje je potpisivao moraju biti u skladu sa tim propisima.
4. U apelaciji apelant, u većem djelu, ponavlja navode iz žalbe na presudu Osnovnog suda i
osporava utvrđeno činjenično stanje, tvrdeći da su Apelacioni sud i Osnovni sud pogrešno i
proizvoljno primjenili propise, čime je u odnosu na njega povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz
člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant tvrdi da uopšte nije
izvršio krivično djelo za koje je osuđen. Ne osporava da je potpisivao sporna rješenja, ali osporava
da je bio u svojstvu službenog lica koje iskorištavanjem svog službenog položaja drugom pribavlja
imovinsku korist. Smatra da u svojstvu Predsjednika Izvršnog odbora Opštine Brčko i
Gradonačelnika Brčko Distrikta BiH nije bio službeno lice nadležno da poduzima radnje u postupku
donošenja rješenja te da stoga i nije mogao zloupotrebiti službeni položaj, koja ga okolnost
oslobadja krivične odgovornosti.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b)
Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u
ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i
Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prim a facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan
zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne m ogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje
4
Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako
da je ispitivanje m eritum a apelacije nepotrebno.»
6. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su
ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za
ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti
Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno
neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je
navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke,
presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05
od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne
predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi
Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26.
jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja
Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. Ustavni sud podsjeća na svoje ranije utvrđene stavove da nije njegov zadatak da preispituje
zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Ustavni
sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i
Hercegovine» broj 31/03, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna
2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud, pored toga, nije nadležan supstituirati
redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je zadatak upravo redovnih sudova da ocijene
činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva,
presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita
da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske
konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi već citiranu odluku Ustavnog
suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine).
8. U konkretnom slučaju nezadovoljan sudskim presudama apelant osporava utvrđeno
činjenično stanje, primjenu materijalnog prava i sugeriše zaključke suprotne od onih za koje se sud
opredjelio. Međutim, apelant ne nudi dokaze ili činjenice iz kojih bi sa dovoljnom jasnoćom
proizašao zaključak da su povrede prava koje navodi i stvarno moguće, pa stoga te povrede ne
5
izgledaju vjerovatno. Naime, navode iznesene u apelaciji koji se odnose na utvrđivanje činjenica od
kojih zavisi njegova krivična odgovornost, primjenu materijalnih propisa i utvrđivanje oblika vinosti u
njegovim radnjama prilkom izvršenja krivičnog djela, apelant je iznosio tokom prvostepenog i
drugostepenog postupka, pa su Apelacioni sud i Osnovni sud povodom tih navoda izvršili procjenu
činjenica i dokaza i na osnovu te procjene primjenili materijalno pravo. Isto tako, sudovi su nezavisni
u procjeni koje dokaze smatraju vjerodostojnim, pa se prigovor apelanta da ih sudovi nisu tumačili u
njegovu korist, ne može smatrati osnovanim. Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da
procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne
doima očigledno proizvoljnom, što nije slučaj u ovom predmetu.
9. Stoga, Ustavni sud smatra da je u cjelini postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva
član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije i da apelant ni na koji
način nije učinio mogućom ili vjerovatnom povredu prava na koje se poziva.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se
apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je
odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i
obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović

[vryzas]

Osnovni razlog je zato sto je svijet otišao daleko u tehnologiji treninga.
Na ovim prostorima ,vlada totalno nepoznavanje NAUKE koja se zove sportski trening. Najvece greške se prave sa "najdragocjenijom" kategorijom djece od 4 do 14 godina. Djeci se ne usavršava tehnika i izvođenje osnovnih pokreta kretanja. Bez toga, kao i bez moderne kondicijske pripreme nema "kvalitenog" sportiste (Poslije kvalitetnog još je dug put do VRHUNSKOG).
Dakle, nedostatak "sirove struke" je glavni problem BH sporta.
Na žalost, vrijeme prolazi ........

Nadovezao bih se sa jos par stvari koje nedostaju i to samo u nekoliko tacaka:

1. Kvalitetan zakon o sportu
2. Kvalitetan strucni kadar (treneri, skauti, fizioterapeuti, doktori itd.)
3. Kvalitetni uslovi za rad
4. Kvalitetna organizacija po klubovima, savezima itd.
5. Finansije (svaki malo veci talenat/kvalitet zavrsi vani dosta rano, a time najvise gube domaca prvenstva, drugi igraci/natjecatelji itd.)
6. Interes (prvenstveno ekonomski, a vezano za tacku 1)
7. itd. itd.

Tuzno je sto u nekim sportovima imamo dobre rezultate (neko je spomenuo karate i sl.), a u te sportove se po pravilu najmanje ulaze ...ima dosta toga i do mafije i politike koja se duboko uvukla u sve segmente sporta ali mislim da je to samo jedan od razloga zbog kojih imamo sve gore i gore rezultate.
Najgore od svega je sto jos nismo dotakli dno ali se sigurnom brzinom krecemo u tom pravcu...ova zemlja nije "proizvela" vrhunskog sportistu skoro 30 i kusur godina...ima par svijetlih primjera ali je to uzasno malo obzirom na broj stanovnika i predispozicije/talenat koji ljudi sa ovih prostora imaju!

Spanija je krajem 70-ih i pocetkom 80-ih definisala strategiju i napravila program na osnovu kojeg je narednih 15-ak godina ulozila OGROMAN NOVAC u razvoj sporta, od infrastrukture do ulaganja u strani stucni kadar...dovoljno je pogledati rezultate nakon 20 godina i skontati jel se taj novac "vratio"

[smoki_choko]

Pa kad ti Olimijski komitet predvodi pravosnazno osudjeni kriminalac poput Sinise Kisica i kada optuzeni 8za genocid) ratni zlocinci zauzimaju mjesta u kljucnim komisija sportskih saveza (kao Mendeljev Djuric u Odbojkaskom savezu BiH gdje ga je Sinisa Kisic 2 puta izabrao) onda nije ni cudo da si slab u sportu. Uostalom i nemanja kosarac je dobio stipendiju OK BiH. Crna Gora nas je vec debelo presisala u svemu. Sjedecim odbojkasima svaka cast, ali nam je tu (nazalost) velika komparativna prednost to sto imamo puno invalida pa je i velika baza. Uz to, u Savezu sjedece odbojke sjede ozbiljni ljudi.

Evo da vidite ko nam predvodi Olimpijski komitet (ovo je pravosnazna kazna za ozbiljan kriminal, jedino je kazna neozbiljna)
"
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža
Hadžiosmanović, potpredsjednica Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Jovo Rosić i Seada Palavrić,
na sjednici održanoj 13. juna 2006. godine, u predmetu broj AP-1179/05, rješavajući apelaciju
Siniše Kisića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59.
stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i
Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Siniše
Kisića, podnesena protiv presude Apelacionog suda
Brčko Distrikta BiH broj Kž-105/04 od 27. decembra
2004. godine i presude Osnovnog suda Brčko
Distrikta BiH broj Kp-268/03 od 2. jula 2004. godine,
zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Siniša Kisić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, kojeg zastupa advokat Miloš
Stanimirović podnio je 17. maja 2005. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u
daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH (u daljnjem
tekstu: Apelacioni sud) broj Kž-105/04 od 27. decembra 2004. godine i presude Osnovnog suda
Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Kp-268/03 od 2. jula 2004. godine.
2. Osnovni sud je presudom broj Kp-268/03 od 2. jula 2004. godine apelanta oglasio krivim
zbog krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja ili ovlašćenja iz člana 337.stav 4. u vezi sa
stavom 3. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) i osudio ga na
novčanu kaznu u iznosu od 20.000,00 KM.
2
3. Protiv navedene presude Osnovnog suda, apelant je izjavio žalbu Apelacionom sudu koji je
presudom broj Kž-105/04 od 27. decembra 2004. godine odbio žalbu kao neosnovanu i u odnosu
na apelanta potvrdio presudu Osnovnog suda.U obrazloženju presude Apelacioni sud navodi da je
Osnovni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primjenio materijalni propis. Isto tako,
Apelacioni sud smatra ispravnim zaključak Osnovnog suda da je apelant krivično djelo izvršio sa
umišljajem. Obrazlažući svoje zaključke Apelacioni sud navodi kako je apelant u svojstvu
Predsjednika Izvršnog odbora Opštine Brčko i kao Gradonačelnik Brčko Distrikta BiH lično
potpisivao urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, iako taj dio posla ne spada u njegovu
isključivu nadležnost, niti u nadležnost organa na čijem je čelu bio, ali da je kao nosilac navedenih
funkcija rukovodio i upravljao opštinskom upravom, odnosno da je vršio dužnost najvišeg
rukovodioca svih javnih radnika zaposlenih u Brčko Distriktu BiH, pa je već i samim tim bio
nadležan da obavi bilo koji posao iz nadležnosti organa uprave.Takvo ovlašćenje za apelanta je
proizlazilo i iz člana 75. Statuta Opštine Brčko gdje se među dužnostima i ovlaštenjima Predsjednika
Izvršnog odbora navodi da rukovodi u upravlja opštinskom upravom, što podrazumijeva da je bio i
ovlašćen i nadležan da učestvuje u bilo kom poslu iz nadležnosti oragana uprave. Apelant je upravo
na osnovu tih ovlašćenja potpisao rješenja u odsutnosti Sekretara Sekretarijata za urbanizam,
imovinsko-pravne poslove i privredni razvoj, odnosno Šefa Odjeljenja navedenog organa. Nadalje,
Apelacioni sud smatra da je potpisivanjem akata koji su donešeni u organima, apelant aktivno
učestvovao u upravnom postupku njihovog donošenja. Na navedeni način apelant je potpisao 38
rješenja o urbanističkoj saglasnosti i pet rješenja kojima je dozvoljeno investitorima nadziđivanje
stanova na postojećem objektima u državnoj svojini u Brčkom. Na osnovu odredbi tada važećeg
Zakona o nadziđivanju zgrada i pretvaranju zajedničkih prostorija u stanove u zgradama u
društvenoj svojini investitor je za ustanovljenje prava za nadziđivanje bio dužan platiti naknadu, kao i
posebnu naknadu za uređenje gradskog građevinskog zemljišta. Istim zakonom je regulisano da se
iznos naknade utvrđuje rješenjem o urbanističkoj saglasnosti, te da se investitoru ne može izdati
odobrenje za građenje ukoliko ne podnese dokaz da platio navedene naknade. I tada važeći Zakon
o građevinskom zemljištu propisivao je naknadu za uređenje građevinskog zemljišta koju plaćaju
investitori građevine koja se gradi na tom zemljištu, kao i da se ta naknada utvrđuje rješenjem o
urbanističkoj saglasnosti. Odlukom o građevinskom zemljištu Opštine Brčko koja je važila u vrijeme
kada je apelant potpisivao navedene akte regulisano je da je investitor prije dobijanja građevinske
dozvole dužan podnjeti dokaz da je uplatio cjelokupan iznos naknade za uređenje građevinskog
3
zemljišta. Protivno odredbama zakona i odluke koje se odnose na naknade, apelant je potpisivao
urbanističke saglasnosti i odobrenja za građenje, bez određivanja obaveze plačanja naknada,
odnosno bez dokaza da je investitor platio naknadu za ustanovljenje prava na građenje, čime je
licima na koja su se odnosila, pribavio imovinsku korist u ukupnom iznosu od 795.657,00 KM.
Apelacioni sud kao i Osnovni sud, smatra da je apelant bio svjestan svojih radnji i htio njihovo
izvršenje, jer se radi o fakultetski obrazovanom čovjeku koji je bio na čelu izvršne vlasti Opštine i
Brčko Distrikta BiH, pa je nesumnjivo da su mu bili poznati propisi koji su važili na teritoriji Opštine
i Brčko Distrikta BiH, kao i da akti koje je potpisivao moraju biti u skladu sa tim propisima.
4. U apelaciji apelant, u većem djelu, ponavlja navode iz žalbe na presudu Osnovnog suda i
osporava utvrđeno činjenično stanje, tvrdeći da su Apelacioni sud i Osnovni sud pogrešno i
proizvoljno primjenili propise, čime je u odnosu na njega povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz
člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant tvrdi da uopšte nije
izvršio krivično djelo za koje je osuđen. Ne osporava da je potpisivao sporna rješenja, ali osporava
da je bio u svojstvu službenog lica koje iskorištavanjem svog službenog položaja drugom pribavlja
imovinsku korist. Smatra da u svojstvu Predsjednika Izvršnog odbora Opštine Brčko i
Gradonačelnika Brčko Distrikta BiH nije bio službeno lice nadležno da poduzima radnje u postupku
donošenja rješenja te da stoga i nije mogao zloupotrebiti službeni položaj, koja ga okolnost
oslobadja krivične odgovornosti.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b)
Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u
ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i
Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prim a facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan
zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne m ogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje
4
Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako
da je ispitivanje m eritum a apelacije nepotrebno.»
6. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su
ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za
ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti
Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno
neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je
navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke,
presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05
od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne
predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi
Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26.
jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja
Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. Ustavni sud podsjeća na svoje ranije utvrđene stavove da nije njegov zadatak da preispituje
zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Ustavni
sud, Odluka broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i
Hercegovine» broj 31/03, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna
2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Ustavni sud, pored toga, nije nadležan supstituirati
redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je zadatak upravo redovnih sudova da ocijene
činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva,
presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita
da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva član 6. stav 1. Evropske
konvencije, te da li odluke redovnih sudova krše ustavna prava (vidi već citiranu odluku Ustavnog
suda broj U 29/02 od 27. juna 2003. godine).
8. U konkretnom slučaju nezadovoljan sudskim presudama apelant osporava utvrđeno
činjenično stanje, primjenu materijalnog prava i sugeriše zaključke suprotne od onih za koje se sud
opredjelio. Međutim, apelant ne nudi dokaze ili činjenice iz kojih bi sa dovoljnom jasnoćom
proizašao zaključak da su povrede prava koje navodi i stvarno moguće, pa stoga te povrede ne
5
izgledaju vjerovatno. Naime, navode iznesene u apelaciji koji se odnose na utvrđivanje činjenica od
kojih zavisi njegova krivična odgovornost, primjenu materijalnih propisa i utvrđivanje oblika vinosti u
njegovim radnjama prilkom izvršenja krivičnog djela, apelant je iznosio tokom prvostepenog i
drugostepenog postupka, pa su Apelacioni sud i Osnovni sud povodom tih navoda izvršili procjenu
činjenica i dokaza i na osnovu te procjene primjenili materijalno pravo. Isto tako, sudovi su nezavisni
u procjeni koje dokaze smatraju vjerodostojnim, pa se prigovor apelanta da ih sudovi nisu tumačili u
njegovu korist, ne može smatrati osnovanim. Ustavni sud naglašava da je van njegove nadležnosti da
procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova u pogledu ocjene dokaza, ukoliko se ova ocjena ne
doima očigledno proizvoljnom, što nije slučaj u ovom predmetu.
9. Stoga, Ustavni sud smatra da je u cjelini postupak bio pravičan na način na koji to zahtijeva
član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije i da apelant ni na koji
način nije učinio mogućom ili vjerovatnom povredu prava na koje se poziva.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se
apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je
odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i
obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović

daleko dogurao sinisa kisic, od genocidasa i jednog od pripadnika vojske RS na celu logora Luka u Brckom do clana predsjednistva olimpijskog komiteta