Zasto se Jugoslavija raspala?

(H)istorija/povijest Bosne i Hercegovine, regiona, itd...

Moderator: anex

Post Reply
ajdin.kahrovic
Posts: 118
Joined: 20/07/2008 17:40

#1 Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by ajdin.kahrovic »

U izucavanju ogromne literature vezane za raspad Jugoslavije, nailazio sam na razlicite interpretacije raspada. Neke od tih interpretacija su da se Jugoslavija raspala zbog:
- separatistickog nacionalizma,
- unitaristickog nacionalizma (dakle pokusaja centralizacije i stvaranja jugoslovenske nacije),
- ekonomskog sunovrata i inflacije,
- mrznje medju juznim slavenima utemeljna u njihovoj predjugoslovenskoj proslosti
- nestanak osjecaja jugoslovenstva
- zelje velikih svjetskih sila da se Jugoslavija raspadne
- identificiranja Jugoslavije sa Titom - smrt Tita je znacila i smrt Jugoslavije
- nakon pada SSSRa, Jugoslavija gubi vanjskog neprijatelja, a strah od vanjskog neprijatelja je ujedinio Jugoslaviju. U nedostatku vanjskog neprijatelja, jugoslavenski narodi traze neprijatelja medju drugim jugoslovenskim narodima. Javlja se strah manjine od vecine i tendencija stvaranje geopolitickih zajednica gdje ce manjine postati vecine.

Posebno interesantan je argument Dejana Jovica kojeg je prezentovao u svojoj knjizi "Jugoslavija - drzava koja je odumrla" da je marksisticka ideologija dovela jugoslaviju do raspada. Naime, on tvrdi da je prema interepretaciji marksizma koju je dao E. Kardelj i koja je institucionalizirana Ustavom iz 1974., cilj svake socijalisticke drzave da odumre i da bude zamijenjena drustvom. Svrha postojanja Jugoslavije je da se ona "podrustveni", tj. da se samoukine. Zbog toga je uradjena maksimalna decentralizacija i Jugoslavija je postala nemocna da se izbori sa vanjskim i unutrasnjim izazovima.

Mene interesuje argumentirani stav drugih forumasa o raspadu Jugoslavije i vase vidjenje razloga zbog kojih se raspala. Posebno me interesuje vas stav o raspadu, u kontekstu Ustava iz 1974. - da li je i koliko utjecao na raspad, te zbog cega je bio siroko prihvacen. Takodjer, ukoliko je neko procitao pomenutu knjigu Dejana Jovica, cijenio bih misljenje o knjizi, stavovima i argumentaciji.

Bilo bi mi drago da se razvije konstruktivna diskusija o ovoj tematici.
sammo
Posts: 564
Joined: 16/12/2009 19:42

#2 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by sammo »

Smrt Tita je bila pocetak kraja ex YU, u kasnim 80-tim pocinju teznje po demokraciji, formiraju se stranke, referendum u SLO i sakrivanje oruzja od TO, nisu htjeli vise slati novac u BG ( 9% stanovnistva puni 17% saveznog budzeta ). Velik utjecaj je u tim događajima imala dijaspora. Tako je pocelo u SLO, slicno je bilo u HR, samo sto je JNA uzela puno oruzja od TO. S druge strane je Srbija htjela unitaristicku YU, gdje bi oni ostali glavni ili plan B velika Srbija ( VIrovitica, Karlovac, Karlobag ). Prvo je palu u vodu, znaci dogodilo se ono drugo. JNA gdje je bilo 90% vodstvenog kadra srpskoga, naoruzava Srbe u HR i BIH, na pocetku sukoba glumi mirotvorca, kasnije se javno stavlja na srpsku stranu sa svim svojim naoruzanjem, pocinje rat u HR, kasnije u BIH, iz SLO su vec otisli. Prije rata je bila JNA 3. vojna sila u Europi. 92. dođe do priznanja SLo, HR, BIH...sa strane UN. U svakom slucaju Srbi su ratovali sa svima ( SLO, HR, BIH, Kosovo ) i svugdje popusili , osim u BIH ( RS ).
Mislim da su ustavom iz 74. Vojvodina i Kosovo dobili status AP, kasnije je Milosevic to.....
User avatar
Josip
Posts: 547
Joined: 12/07/2008 22:04
Location: Mostar
Contact:

#3 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by Josip »

Zato jer je bila tamnica naroda i zločinačka. Jer je nastala na zločinu. A svemu zlu dođe kraj.
Nažalost, samo se ono stalno pokušava vratiti.
User avatar
Priorat
Posts: 1451
Joined: 07/04/2009 09:43
Location: Naučio sam krajnje oprezno upotrebljavati riječ nemoguće...

#4 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by Priorat »

ajdin.kahrovic wrote:U izucavanju ogromne literature vezane za raspad Jugoslavije, nailazio sam na razlicite interpretacije raspada. Neke od tih interpretacija su da se Jugoslavija raspala zbog:
- separatistickog nacionalizma,
- unitaristickog nacionalizma (dakle pokusaja centralizacije i stvaranja jugoslovenske nacije),
- ekonomskog sunovrata i inflacije,
- mrznje medju juznim slavenima utemeljna u njihovoj predjugoslovenskoj proslosti
- nestanak osjecaja jugoslovenstva
- zelje velikih svjetskih sila da se Jugoslavija raspadne
- identificiranja Jugoslavije sa Titom - smrt Tita je znacila i smrt Jugoslavije
- nakon pada SSSRa, Jugoslavija gubi vanjskog neprijatelja, a strah od vanjskog neprijatelja je ujedinio Jugoslaviju. U nedostatku vanjskog neprijatelja, jugoslavenski narodi traze neprijatelja medju drugim jugoslovenskim narodima. Javlja se strah manjine od vecine i tendencija stvaranje geopolitickih zajednica gdje ce manjine postati vecine.

Posebno interesantan je argument Dejana Jovica kojeg je prezentovao u svojoj knjizi "Jugoslavija - drzava koja je odumrla" da je marksisticka ideologija dovela jugoslaviju do raspada. Naime, on tvrdi da je prema interepretaciji marksizma koju je dao E. Kardelj i koja je institucionalizirana Ustavom iz 1974., cilj svake socijalisticke drzave da odumre i da bude zamijenjena drustvom. Svrha postojanja Jugoslavije je da se ona "podrustveni", tj. da se samoukine. Zbog toga je uradjena maksimalna decentralizacija i Jugoslavija je postala nemocna da se izbori sa vanjskim i unutrasnjim izazovima.

Mene interesuje argumentirani stav drugih forumasa o raspadu Jugoslavije i vase vidjenje razloga zbog kojih se raspala. Posebno me interesuje vas stav o raspadu, u kontekstu Ustava iz 1974. - da li je i koliko utjecao na raspad, te zbog cega je bio siroko prihvacen. Takodjer, ukoliko je neko procitao pomenutu knjigu Dejana Jovica, cijenio bih misljenje o knjizi, stavovima i argumentaciji.

Bilo bi mi drago da se razvije konstruktivna diskusija o ovoj tematici.

dugovali smo cijelom svijetu, milijardeeee. ovako su nas rasparcali, raspodijeli dug na nas sve. prodali nam oruzja, otvorili trgovacke centre, ubacili svoje firme i peru te iste milijarde koje smo im dugovali...izmedju istoka i zapada gdje je uvijek drina granica bila nalazi se mala tampon zona koja se zove bosna i hercegovina (na novom jeziku "palestina").... u njoj zivi svijet kojem sve mozes prodati. od audija do nacionalizma...et, moj miraleme...jebeno...
User avatar
Priorat
Posts: 1451
Joined: 07/04/2009 09:43
Location: Naučio sam krajnje oprezno upotrebljavati riječ nemoguće...

#5 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by Priorat »

zaboravih u gornjem post-u dodati da nisu mogli bolji narod da nadju da naprave ovoliko zlo nego srbe...dodli im kao kec na desetku...
User avatar
nosara
Posts: 22695
Joined: 30/03/2005 12:10
Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

#6 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by nosara »

Josip wrote:Zato jer je bila tamnica naroda i zločinačka. Jer je nastala na zločinu. A svemu zlu dođe kraj.
Nažalost, samo se ono stalno pokušava vratiti.
Tipicna ustaska propaganda... :-)

hrvatska je nastala na zlocinu prema jednom od svojih konstitutivnih naroda, za ocekivat je da ce i toj banana-drzavi doc kraj... :D

Kombinacija ogromne kolicine novca izvana uz teski rad obavjestajnog podzemlja (CIA, snajka...CIA), nekoliko visoko pozicioniranih domacih izdajnika i nas mentalitet (lako cemo) doveli su do raspada posljednje DRZAVE na ovim prostorima...

Ovo sto danas imamo su kolonije i prostori bez suvereniteta, integriteta i prosperiteta... Najgore tek dolazi...

Dakako, bolje niste ni zasluzili... :D
User avatar
Josip
Posts: 547
Joined: 12/07/2008 22:04
Location: Mostar
Contact:

#7 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by Josip »

nosara wrote:
Josip wrote:Zato jer je bila tamnica naroda i zločinačka. Jer je nastala na zločinu. A svemu zlu dođe kraj.
Nažalost, samo se ono stalno pokušava vratiti.
Tipicna ustaska propaganda... :-)

hrvatska je nastala na zlocinu prema jednom od svojih konstitutivnih naroda, za ocekivat je da ce i toj banana-drzavi doc kraj... :D

Kombinacija ogromne kolicine novca izvana uz teski rad obavjestajnog podzemlja (CIA, snajka...CIA), nekoliko visoko pozicioniranih domacih izdajnika i nas mentalitet (lako cemo) doveli su do raspada posljednje DRZAVE na ovim prostorima...

Ovo sto danas imamo su kolonije i prostori bez suvereniteta, integriteta i prosperiteta... Najgore tek dolazi...

Dakako, bolje niste ni zasluzili... :D

e nek si mi rekao.
User avatar
nosara
Posts: 22695
Joined: 30/03/2005 12:10
Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

#8 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by nosara »

Josip wrote:
nosara wrote:
Josip wrote:Zato jer je bila tamnica naroda i zločinačka. Jer je nastala na zločinu. A svemu zlu dođe kraj.
Nažalost, samo se ono stalno pokušava vratiti.
Tipicna ustaska propaganda... :-)

hrvatska je nastala na zlocinu prema jednom od svojih konstitutivnih naroda, za ocekivat je da ce i toj banana-drzavi doc kraj... :D

Kombinacija ogromne kolicine novca izvana uz teski rad obavjestajnog podzemlja (CIA, snajka...CIA), nekoliko visoko pozicioniranih domacih izdajnika i nas mentalitet (lako cemo) doveli su do raspada posljednje DRZAVE na ovim prostorima...

Ovo sto danas imamo su kolonije i prostori bez suvereniteta, integriteta i prosperiteta... Najgore tek dolazi...

Dakako, bolje niste ni zasluzili... :D

e nek si mi rekao.
Ma, ti to vec znas... :wink:
laks
Posts: 104
Joined: 07/10/2009 10:46

#10 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by laks »

Valjda je danas svima jasno da se Jugoslavija raspala aktivnim djelovanjem zapadnih zemalja na rušenju i razbijanju ex Jugoslavije na manje državice koje će lako kolonizirati putem MMF-a i sličnih institucija. Iako su to vjerovatno mogli napraviti i mirnim putem, oni su odlučila da ipak bude rat, jer će tako zauvjek nestati bratstvo i jedinstvo, a njihova kontrola ratom opustošenih zemalja biti još lakša.
User avatar
Kaktusssss
Posts: 220
Joined: 02/10/2004 20:40

#11 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by Kaktusssss »

Priorat wrote:
ajdin.kahrovic wrote:U izucavanju ogromne literature vezane za raspad Jugoslavije, nailazio sam na razlicite interpretacije raspada. Neke od tih interpretacija su da se Jugoslavija raspala zbog:
- separatistickog nacionalizma,
- unitaristickog nacionalizma (dakle pokusaja centralizacije i stvaranja jugoslovenske nacije),
- ekonomskog sunovrata i inflacije,
- mrznje medju juznim slavenima utemeljna u njihovoj predjugoslovenskoj proslosti
- nestanak osjecaja jugoslovenstva
- zelje velikih svjetskih sila da se Jugoslavija raspadne
- identificiranja Jugoslavije sa Titom - smrt Tita je znacila i smrt Jugoslavije
- nakon pada SSSRa, Jugoslavija gubi vanjskog neprijatelja, a strah od vanjskog neprijatelja je ujedinio Jugoslaviju. U nedostatku vanjskog neprijatelja, jugoslavenski narodi traze neprijatelja medju drugim jugoslovenskim narodima. Javlja se strah manjine od vecine i tendencija stvaranje geopolitickih zajednica gdje ce manjine postati vecine.

Posebno interesantan je argument Dejana Jovica kojeg je prezentovao u svojoj knjizi "Jugoslavija - drzava koja je odumrla" da je marksisticka ideologija dovela jugoslaviju do raspada. Naime, on tvrdi da je prema interepretaciji marksizma koju je dao E. Kardelj i koja je institucionalizirana Ustavom iz 1974., cilj svake socijalisticke drzave da odumre i da bude zamijenjena drustvom. Svrha postojanja Jugoslavije je da se ona "podrustveni", tj. da se samoukine. Zbog toga je uradjena maksimalna decentralizacija i Jugoslavija je postala nemocna da se izbori sa vanjskim i unutrasnjim izazovima.

Mene interesuje argumentirani stav drugih forumasa o raspadu Jugoslavije i vase vidjenje razloga zbog kojih se raspala. Posebno me interesuje vas stav o raspadu, u kontekstu Ustava iz 1974. - da li je i koliko utjecao na raspad, te zbog cega je bio siroko prihvacen. Takodjer, ukoliko je neko procitao pomenutu knjigu Dejana Jovica, cijenio bih misljenje o knjizi, stavovima i argumentaciji.

Bilo bi mi drago da se razvije konstruktivna diskusija o ovoj tematici.

dugovali smo cijelom svijetu, milijardeeee. ovako su nas rasparcali, raspodijeli dug na nas sve. prodali nam oruzja, otvorili trgovacke centre, ubacili svoje firme i peru te iste milijarde koje smo im dugovali...izmedju istoka i zapada gdje je uvijek drina granica bila nalazi se mala tampon zona koja se zove bosna i hercegovina (na novom jeziku "palestina").... u njoj zivi svijet kojem sve mozes prodati. od audija do nacionalizma...et, moj miraleme...jebeno...
Priorat,
Malo se vise informisi prije nego izvalis nesto ovako.
Uoci raspada SFR Jugoslavije, u oktobru 1991 bivsa drzava bija je duzna oko 17 milijardi dolara, odnosno 14,6 milijardi eura. A pazi sad ovo :D samo 17 godina kasnije u Junu 2008 godine, drzava clanice bivse federacije duguju ukupno 94.8 milijardi eura.
Et, moj Miraleme, jebeno ce da nam tek bude.
User avatar
nosara
Posts: 22695
Joined: 30/03/2005 12:10
Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

#12 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by nosara »

laks wrote:Valjda je danas svima jasno da se Jugoslavija raspala aktivnim djelovanjem zapadnih zemalja na rušenju i razbijanju ex Jugoslavije na manje državice koje će lako kolonizirati putem MMF-a i sličnih institucija. Iako su to vjerovatno mogli napraviti i mirnim putem, oni su odlučila da ipak bude rat, jer će tako zauvjek nestati bratstvo i jedinstvo, a njihova kontrola ratom opustošenih zemalja biti još lakša.
Da se nismo okupali u krvi, nova Juga bi vec bila realnost... Ovako, bice tesko i potrajace, ali bice... :D
joeaziz
Posts: 472
Joined: 30/08/2008 20:46

#13 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by joeaziz »

Jugoslavija? Neminovno se raspala? Neminovno će se obnoviti? Ni jedno ni drugo. Vrlo vjerojatno je – u čisto tehničkom smislu – nepotrebna. Zasigurno nepotrebna ukoliko njena obnova ne bi značila i spektakularan iskorak u zaštiti ljudskih prava (pozitivan tržišni i kulturološki učinak bio bi nesumnjiv ali je rješiv i na drugi način), ali jednako tako nepotreban je i opstanak ovih Sedam Država ako u podnošljivom i razumnom roku ne postanu velikodušno demokratske i ako s najdubljim gnušanjem ne prezru tragične okolnosti u kojima su nastale

Je li Sve Ono – dakle i Sve Ovo – bilo neminovno?
Neki zlonamjerni ljudi točno slute da nije, ali s olakšanjem se osvrnu oko sebe i vide da je ipak sve onako kako su htjeli da bude, dakle - da se dogodilo. Tok događaja im je prividno dao za pravo, iako nije ukazao ni na što drugo no na narav i opseg jedne zle namjere.

Čak i mnogi dobronamjerni ljudi tvrde da je ipak bilo neminovno. Sada kada nedvojbeno znamo da se doista dogodilo čini se tim više neminovno jer eto: dogodilo se. No, je li historijski tok toliko determiniran i nepromjenjiv da su pred njegovom realnošću svaki vrijednosni sud i svaka moralna zgranutost deplasirani podjednako kao što je deplasirana pobuna protiv zakona fizike? Daje li nam privid neminovnosti tragičnih događaja u Jugoslaviji krajem osamdesetih godina i u državama nasljednicama devedesetih godina pravo da se u ime inače potrebnog prihvaćanja stvarnosti odreknemo i moralne osude? Da li ćemo pristati na pokušaj nacionalista da neke istine pretvore u tabu ili ih krivotvore na sebi svojstven način? Da li ćemo pristati na njihove inverzne vrijednosti i šutjeti onako kao što se u malograđanskim obiteljima šuti o seksu? Nipošto. Upravo strahota svega što se dogodilo stvara potrebu i dužnost da se glasno i apodiktički kaže:
– Ne! Sve Ono nije bilo neminovno! Pa da je kojim slučajem i bilo, odvratno je i nedopustivo i zato se ni pod kojim uvjetima nije smjelo dogoditi. U ime civilizacije, u ime čovjeka i Kantovog kategoričkog imperativa! U ime Razuma.

Kad smo već kod Kanta, jedna od manje strašnih posljedica lanca događaja koji su započeli propašću demokratske Weimarske Republike jest da je njegov Königsberg postao Kalinjingrad, današnja eksklava Ruske Federacije na Baltiku.

Je li propast Weimarske Republike bila neminovna? Bila jest u trajnoj krizi, ali nemoralno je reći da je to neizbježno determiniralo njenu propast iz jednostavnog razloga jer bi takav sud značio da su bili neminovni i Drugi svjetski rat, Holokaust, pedeset milijuna nasilnih smrti i činjenica da se Kantov grob na koncu zatekao u Sovjetskom Savezu. Neka mi prognani i silovani građani Königsberga i vojnici Crvene Armije koji su poginuli pred Kalinjingradom oproste, ali u odnosu na Kantov besmrtni zahtjev da se politika ima pokloniti pred moralom, pitanje pripadnosti njegovog rodnog grada postaje drugorazredno.

Drugim riječima, ako je dolazak Hitlera na vlast i sve što je iz toga proizišlo možda i bilo neminovno, nemoralno je tvrditi da je bilo neminovno, ne samo zbog zvjezdanog neba i moralnog zakona nego zato što pedeset milijuna ljudi – da su bili u prilici govoriti o tome – ne bi pristalo na tvrdnju da je njihova nasilna smrt neminovna. Ne samo zato što im se živjelo. Ne samo zato što je svaka pojedinačna ljudska sudbina svetinja čije udobno trajanje ne smiju remetiti državnopravne i političke promjene, nego i zbog svih nas koji smo danas živi i ne želimo pristati na to da bismo zbog eventualnog stjecaja nekih budućih, a navodno neminovnih historijskih okolnosti, mogli završiti u nekom novom Auschwitzu ili u nekom novom Keratermu. Zbog nas koji ne pristajemo da nam historijske nepogode, a ponajmanje mahnita i zločinačka politika remeti svakodnevnicu i udobnost.

LAŽNA OBJAŠNJENJA: No, zašto se dakle tvrdi da je raspad Jugoslavije bio neminovan?Razmotrimo nasumce uobičajene teze, narative i mantre.
Omiljena nacionalistička mantra jest da je do raspada došlo zato što se sa Srbima ne može, ili zato što se s Hrvatima ne može, ili se ne može s Južnjacima, dakle ni sa Srbima ni s Hrvatima. To je ponajmanje zanimljiv narativ i nekada je bio vidljiv samo na zidovima javnih zahoda na kojima su se ispisivale intimističke pastoralne refleksije o salati i vrbi. Da je riječ o pitanjima utrobe, dakle visceralnom pitanju, dokazuju i grčevi koje u nekim ljudima izazivaju ćirilica i ekavica ili pak nazivlje mjeseca u kalendaru. O ljepoti različitosti tim ljudima je uzaludno govoriti jer u svojoj neizlječivosti ne žele pojmiti da je septembar u predvečerje rujan i da novembar zna biti neugodno studen.


Photo: Stock
Jugoslavija se raspala jer nikada nije bila demokratska, a da je bila demokratska odmah bi se raspala. Dakle, nemoguća je demokratska Jugoslavija? Možda i jest tako. No, ako su moguće demokratska Srbija i demokratska Hrvatska – onda je vjerojatno (bila) moguća i demokratska Jugoslavija, a jesu li moguće demokratska Srbija i demokratska Hrvatska to još ne znamo. To ćemo tek vidjeti ako budemo dovoljno strpljivi i u međuvremenu ne umremo od gađenja nad grobom Draže Mihailovića i nad koncertima Marka Perkovića ili od djelovanja obje akademije i oba društva književnika.

Stoljetna etnička mržnja primitivnih Balkanaca? To je rasistički narativ ciničnih diplomatskih kancelarija i nedoučenih televizijskih dopisnika, varijacija na temu Bismarckove dosjetke o Balkanu i pruskom grenadiru. Ni više ni manje nego baš stoljetna mržnja? Primjerice, u sedamnaestom stoljeću većina stanovnika Hrvatske ne samo da nije znala da postoji Srbija nego nije znala da postoji i Hrvatska. Francuski historičar Pierre Chaunu tvrdi da je tada u čitavoj Evropi bilo tek dvadeset tisuća pismenih ljudi. Ipak, Bismarck u posljednjoj konzekvenci nehotice nije bio u krivu. Ništa što su ideologija, politika i historija u stanju proizvesti u svojim najgorim i najboljim trenucima nije vrijedno jednog jedinog ljudskog života, nije vrijedno jedne jedine kapi krvi, znoja i suza. Osim kada to kaže veliki Sir Winston i kada je dakle riječ o antifašizmu, ali antifašizam je iznuda, nesretna nužda koju je fašizam nametnuo civilizaciji kada je branila goli opstanak, jer kako je 1947. rekao jedan od nürnberških sudaca: "Ono najgore što su nam nacisti učinili jest da su nas prisilili da ih ubijamo".

Raspad Jugoslavije je po nekima samo epizoda u velikom procesu raspadanja komunizma. Teza se podupire i primjerima Sovjetskog Saveza i Čehoslovačke. No, krajem osamdesetih godina komunista u Jugoslaviji više nije ni bilo, ako ne računamo Stipu Šuvara i ponekog umirovljenog zastavnika prve klase, a 1989. dozvoljeno je privatno vlasništvo i to ni više ni manje nego nad – da upotrijebimo marksističku frazu – sredstvima za proizvodnju. Ako sami komunisti vele da je socijalizam per definitionem sustav u kojem su sredstva za proizvodnju u društvenom, nipošto privatnom vlasništvu i ako tu definiciju uzmemo kao mjerodavnu – a nemamo razloga sumnjati da su komunisti mjerodavni za ta pitanja – tada se moramo sjetiti da je 1989. stupanjem na snagu Zakona o poduzećima koji je dozvolio neograničeno osnivanje privatnih društava kapitala, Jugoslavija prestala biti socijalistička zemlja. Uostalom, nevoljko ili ne, uprkos Titovim ambivalencijama, pa čak i uprkos Golom Otoku, Jugoslavija je u periodu od 1948. do 1956. nanijela historijski iznimno značajan poraz staljinizmu. Nehotice i samom komunizmu.

Nestanak blokova i vanjski faktor? Nikad u svojoj povijesti Jugoslavija nije bila u tako povoljnoj vanjsko-političkoj situaciji kao 1990. i nikada u svijetu i Evropi nije imala više prijatelja, a desetljećima je stjecajem raznih faktora bila diplomatska i prilično mirotvorna velesila, doista nesrazmjerno u odnosu na svoje objektivne potencijale. Istina je da je sovjetska prijetnja bila kohezivni faktor, ali njezin prestanak nije nužno morao dovesti do razlaza. Prestanak sovjetske prijetnje nije izazvao raspad vrlo heterogenog saveza kakav je NATO. Mantra o njemačkoj ulozi u razbijanju Jugoslavije bila je jeftin propagandni trik koji je trebao poput strašila izazvati asocijacije na Drugi svjetski rat. Usput rečeno, Njemačka nije preuranjeno priznala Hrvatsku i Sloveniju nego fatalno prekasno, posebno u slučaju Hrvatske koja je nakon proglašenja samostalnosti pa do januara 1992. trajala u međunarodno-pravnom vakuumu, a u Zagrebu nije bilo zapadnih ambasadora koji bi Tuđmana stavljali u red i pokušavali mu objasniti da su ljudska prava važnija od nacionalističkih vizija koje su u devetnaestom stoljeću opsjedale provincijalne advokate i pjesnike. Pandan tvrdnji da je Njemačka rasturila Jugoslaviju je fikcija o "versailleskoj" Jugoslaviji koju su poslije Prvog svjetskog rata stvorile velike sile "radi svojih interesa". (Velike sile inače u pravilu brinu o interesima dobrovoljnih vatrogasnih društava). Teza je i kronološki netočna jer se Prvodecembarski akt zbio 1918, a ugovor u Versaillesu potpisan je u junu 1919. Uz to, teza zanemaruje tadašnje nepodnošljivo neprijateljstvo Italije, skepsu Britanije i vrlo suzdržanu podršku Francuske. Podrška predsjednika Wilsona bila je samo deklarativna i brzo se ugasila zbog američkog izolacionizma.


Photo: Stock
Obje su se Jugoslavije raspale u krvavom ratu, dakle Jugoslavija samim svojim postojanjem izaziva rat prije ili kasnije, pa je zato treba izbjegavati. Ponavljanje ove teze je uvredljivo i dosadno prkošenje činjenicama. Kraljevinu je porazio njemački Wehrmacht s istom lakoćom kojom je porazio jednonacionalnu Poljsku i velesilu Francusku, a malo je nedostajalo da umaršira u Moskvu i Staljingrad, ili da se iskrca na Otok, uhapsi Sir Winstona, liši ga cigara i otpremi u Buchenwald. (Za što je već postojao spreman tim esesovaca). Ustaško djelovanje u Aprilskom ratu bilo je marginalno, ali su ga kasnije preuveličavali i u Zagrebu i u Beogradu, svako iz svojih razloga. Ne samo da se 1941. Jugoslavija nije pravno valjano raspala (aneksije, okupacije i tvorevine privremeno nastale na njenom tlu bile su ilegalne, osim što su bile kanibalske) već je iz Drugog svjetskog rata izišla kao zemlja čiji je ratni doprinos antifašističkoj pobjedi bio veći od doprinosa Francuske. Druga pak Jugoslavija već je bila politički demontirana kada je 1991. počeo rat, a njena ustavno-pravna demontaža počela je još 1989. državnim udarima u Novom Sadu i Titogradu. Milošević, Tuđman, Kučan i Kadijević uložili su velike i bezobzirne napore da svoju politiku prikažu smislenom u odnosu na integralizam ustavnopravno nemoćnog, ali ljekovito razumnog Ante Markovića. Osim integriranja jednog velikog, zanimljivog i kompatibilnog kulturnog i privrednog tržišta temeljni smisao Jugoslavije bio je da bude Leviathan, kako je Hobbes nazvao organiziranu silu koja onemogućava sukobe među – smatrao je – imanentno zlim ljudskim bićima. Jugoslavija je dakle bila Leviathan koji je sprječavao nacionalističke sukobe i ratove i zato je njen raspad bio preduvjet a ne posljedica rata. Zabuni je doduše doprineo historijski presedan da se jugoslavenska vojska praktično od 1990. nalazila u stanju oružane pobune protiv vlastite države. Vukovar nije razorila Jugoslavija niti ukleti usud Jugoslavije. On je razoren zato što Jugoslavije više nije bilo. Otklonimo i ovu zabunu: Hobbes nije bio zlokobni mizantrop nego otac liberalne demokracije. Kao iznimno loše i nesavršeno društveno uređenje, ali ponajbolje u odnosu na ostale, liberalna demokracija utemeljena je na Hobbesovom antropološkom pesimizmu, što je pristojan izraz za osnovanu pretpostavku da su ljudi uglavnom gola govna. Samo zato se višepartijski izbori provode svake četiri godine u uvjetima trodiobe vlasti, stroge zakonitosti i slobode govora. Zato postoje i krivični zakonici koji osim krivolova zabranjuju svastiku i previsoko pružanje desne ruke.

Slične su i mantre o velikosrpskom hegemonizmu i hrvatskoj izdaji. Prva Jugoslavija bila je nesumnjivo pod dominacijom srbijanskih političkih, dinastičkih i vojnih krugova i ta je dominacija bila ponekad nepodnošljiva, a najčešće slaboumna, ali nije izazvala propast Kraljevine, kao što je Radićev pokret nikada nije ozbiljno ugrozio niti je imao ambiciju da je fatalno ugrozi. Uostalom, sporazum Cvetković-Maček otvorio je put prema federalizaciji države. U Drugoj Jugoslaviji hegemonizma ove ili one vrste bilo nije, osim ako apsolutnu vlast anacionalnih komunista kakvi su bili Broz, Kardelj, Ranković i Đilas, ne nazovemo hegemonijom. Kada je Četvorka počela da se osipa i kada je iz raznih razloga sišla sa scene, Jugoslavijom su nakon 1980. dogovorno vladale republike i pokrajine. Značaj nesrazmjerne zastupljenosti Srba u vojsci i policiji je preuveličan jer sve do 1987. nije postojao organizirani velikosrpski centar otkud bi se vukli konci zavjere. Čak ni Milošević nije imao hegemonističkih ambicija. Sa zadovoljstvom je otjerao Sloveniju i nije imao ništa protiv samostalne Tuđmanove Hrvatske osim što je htio da je umanji ili joj vrati kusur preostao od podjele Bosne. Bio je separatist koji je u odvajanju Srbije od Jugoslavije htio zgrabiti što više teritorija, a njegova projugoslavenska retorika bila je toliko providno lažna da u ovom kontekstu i ne zaslužuje osvrt. Navodno izdajnička Hrvatska bila je intelektualni Pijemont jugoslavenstva. Ako postoje ljudi u Zagrebu i Beogradu kojima je od ove teze upravo pozlilo, a postoje, njihova mučnina ne može umanjiti značaj Strossmayera, Račkog, Matoša, Supila, Trumbića, Krleže i mnogih drugih, a čak su i nerijetka razočaranja hrvatskih Jugoslavena ostala u svojem biću integralistička i demokratska.




Raspad sistema:
Episkop Filaret sa osveštanim mitraljezom
Photo: Goran Veljković
Trajna ustavna kriza? Točno je da ni jedan jugoslavenski ustav nije bio nimalo uzoran pravni spomenik. I normativno i u primjeni svi su ustavi bili odraz političkih volja koje su bile savršeno nezainteresirane za demokraciju i ljudska prava (što je jedino relevantno ustavno pitanje) i radije su se opsjedale ovlastima kralja ili samoupravljanjem. Neka federalistička rješenja ustava iz 1974. čak i nisu bila loša, ali je položaj pokrajina doista bilo nelogičan. Ta se anomalija mogla razriješiti demokratski i racionalno, no presudila je tehnika državnog udara.

Neriješeno nacionalno pitanje? To je točno. U Jugoslaviji nacionalno pitanje nije bilo riješeno iz jednostavnog razloga što je nacionalno pitanje kao takvo, u Jugoslaviji ili bilo gdje, nerješivo ako se promatra izvan demokratskih principa u okviru kojih građanin ima pravo na nošenje narodne nošnje, pjevanje narodnih pjesama (ako nisu uvredljive), njegovanje narodnih običaja (ako nisu nasilni), iskazivanje zaljubljenosti u svoju naciju (ako ne mrzi neku drugu naciju) i vijanje svoje zastave (ukoliko se na njoj ne nalaze svastika, fascio littorio, slovo U ili četnička lubanja). Ništa izvan principa slobode koja je ograničena slobodom drugoga da na pristojan i učtiv način bude i nacionalan, kad mu se to već toliko sviđa. Pravo na korištenje svoga jezika i pravo da se taj jezik naziva kako god se poželi ljudsko je pravo koje nadilazi nacionalna prava, jer pravo na jezik je pravo na slobodnu misao nesputanu pitanjem tvorbe futura ili refleksa jata. Nacionalno pitanje samo je sporedan segment građanskih prava, a za njih obje Jugoslavije nisu pokazale pretjeran interes i to iz razloga koji izlaze iz nacionalnog ili nacionalističkog konteksta. Još manji interes za ljudska prava pokazale su države nasljednice, štoviše pokazale su u svakoj prilici i u svakom smislu violentan prezir prema njima: ne samo da tako nisu riješile nacionalno pitanje nego su ga dovele u stanje bolne nerazmrsivosti.

Neuspjeh u stvaranju jugoslavenske nacije? To je bio najveći uspjeh Jugoslavije s nesagledivim demokratskim potencijalom. Biti Jugoslavenom nikada (osim u slučaju marginalne predratne Orjune) nije bio nacionalni nego građanski i internacionalistički, štoviše anacionalni izbor. Utemeljenje države na nacionalnom principu otvara trajan potencijal za apartheid ako ne i nešto puno gore, jer dokle god u nacionalnoj državi postoji i jedan jedini građanin koji nije pripadnik državne nacije, njemu prijeti opasnost da postane građanin drugog reda, da postane podanik, da izgubi pravni subjektivitet, da mu oduzmu automobil, telefon i radioaparat. Tako se to radilo tridesetih godina u skladu s tadašnjim stupnjem tehnološkog razvitka. Nakon toga bi uslijedio uobičajeni postupak. Već sama mogućnost da tom građaninu netko tobože ili malo morgen jamči građanska prava dovoljno govori o nedemokratskoj naravi, odnosno moralnoj nakaznosti ideje nacionalne države i državne nacije.

Teorija potkradanja? Hrvatske devize koje su oteli Ineks, Geneks i pruga Beograd-Bar. Unesrećena Slovenija. Iscrpljena Trepča. Opljačkana Srbija... U uvjetima socijalističke privrede, nepostojanja stimulativne fiskalne politike i slobode trgovačkih društava da sama raspolažu svojim novcem bilo je doista neminovno da se svi osjećaju prevareni. Jednom bi netko trebao sine ira et studio napisati historiju jugoslavenske ekonomije u svjetlu sveopćeg nacionalističkog zapomaganja nad pljačkom. Nekako slutim da su sve federalne jedinice imale podjednake koristi, nadasve od industrijalizacije i urbanizacije koje su bile epohalan modernizacijski iskorak neizvediv u bilo kojim drugim državnopravnim uvjetima.

Jugoslavija je umjetna tvorevina? Svakako da jest. Kao i svaka, bilo koja država. Kada pak država samu sebe želi prikazati kao nešto što se temelji na tako idiličnim prirodnim pojavama kao što su krv i tlo – tek tada zaslužuje da nestane.

Vjerski faktor? Ni slučajno. Sve ovdašnje konfesije propovijedaju da je Bog jedan i da su svi ljudi Božji stvorovi. Mnogi ogavni klerikalni ispadi – osim što bili bogohulni i nimalo transcendentno tankoćutni – bili su samo operativni segment ratne propagande, ali to ne spada u ovaj kontekst. Klerikalni nacionalizam je oblik hereze i bezbožništva i nije ništa drugo no interni eklezijastički, čak ne i teološki problem.

Bratstvo i jedinstvo bilo je lažno? Možda. Vjerojatno. Svejedno. Nebitno. Jednako kao što je lažno poštenje onih koji ne kradu i ne ubijaju jer znaju da je to zabranjeno krivičnim zakonom. Ne zanima me istinoljubivost koja se užasava licemjernog bratstva i jedinstva tako da izazove rat svih protiv sviju od kojega bi se prepao i duhoviti cinik kakav je bio Thomas Hobbes.

Civilizacijski i kulturološki inkompatibilitet? To je rasistička glupost. U to spadaju i dosadne mantre o tisućgodišnjoj kulturi i zlatnom escajgu na dvoru Nemanjića. Postojala je razlika u materijalnoj civilizaciji između različitih dijelova zemlje, ali njena razdjelnica nije bila etnička nego je – kao i u Italiji – razdvajala sjever i jug. A sve da su kulturološke razlike i bile spektakularno velike, utoliko bolje: prožimanje tih razlika je poželjno i edukativno i osim svega jedan je od temeljnih principa opstanka modernog svijeta.

Raspad je bio neminovan, ali ne i rat. Netočno. Rat je poslužio da opravda već dovršeni raspad, jer bi se u suprotnom, bez razaranja gradova, ubijanja i mržnje netko mogao logično zapitati je li razlaz baš toliko nužan? Osnovna razlika između čehoslovačkog i jugoslavenskog slučaja jest u tome da su Prag i Bratislava u jednom trenutku pomislili da bi uspostava dvije države mogla biti korisna i razumna. Uostalom, Češka i Slovačka imaju izvrsne odnose, a ovdje su se raspad i rat dogodili samo zato da više nitko nikad ni sa kim nema nikakve odnose.

DA LI JE NACIONALIZAM NEMINOVAN: Time nismo iscrpli narative Teorije Neminovnosti, ali postoji puno zanimljivije pitanje. Je li nacionalizam – kao nesumnjivi uzrok raspada ovog jezičnog, kulturnog i privrednog prostora – neminovan? Da ga njeguju ljudi s poremećenim osjećajem vlastitog identiteta koji se izvan gomile osjećaju uplašeno i da ga njeguju netalentirani pisci i psihopatski ubojice, riječju: ološ, opće je poznato. Da svaki nacionalizam vodi u totalni moralni, intelektualni i materijalni bankrot više je nego očito. Da je neminovno suprotstavljen demokraciji, ljudskim pravima i slobodama proizlazi iz samog njegovog bića koje je, umjesto da je slijepo za boje, slijepo za čovjeka. Da su mu – kako su ga nacionalisti nekad nazivali – plutokratski kapitalizam i slobodno tržište novca, robe i radne snage smrtni neprijatelji sasvim je logično. Da ima dijabolično zamršen, intiman odnos s komunizmom, pokazalo je iskustvo. Da uveseljava prosti puk na stadionima i trgovima, kao i bilo kakav drugi ili sličan kretenizam koji se obrtimice nudi stadionima i trgovima, nije iznenađujuće. Da ga uopće ne zbunjuje i ne ometa činjenica da se temelji na apstrakciji i na izmišljotini o navodnom identitetu kolektiviteta i jezičnih zajednica – znak je za uzbunu. Da je razbio jednu državu i na njenom području stvorio sedam država, najmanje je važno. Da je u osvit trećeg milenija i ujedinjenja Evrope, eterom i štampom širio mržnju, bacao knjige u smeće, upadao u stanove, psovao, ponižavao, ubijao i raseljavao ljude bio je nedopustivi zločin.

Da mu treba stati na kraj nije samo moralni imperativ nego preduvjet za opstanak civilizacije. Pa sve da je i neminovan. Nebitno. I ubijanje, krađa, klevetanje, vrijeđanje, tučnjava, trgovina drogom i prebrza vožnja su zabranjeni iako su neminovni.

Onoga dana ako i kada – ako ikada – Hrvatska i Srbija postanu demokratske države nacionalizam će se vratiti u kolodvorske zahode i na tajnovite soareje književnih namćora. I više se neće govoriti da su raspad i rat bili neminovni nego strahotni i tragično suvišni. Ako dakle Hrvatska i Srbija postanu demokratske države, nestat će prijetnja Bosni i Hercegovini koja će omogućiti i njenu denacifikaciju. Ali siguran znak konačne normalizacije života bit će početak pregovora o Uniji. E to je neminovno ako ikada u ovih sedam država pobjede demokracija, vladavina prava, neprikosnovenost čovjeka i građanina, sloboda govora, pristojnost i dobar ukus.


Photo: Stock
Pa ako se Unija i ne stvori jer će demokratske vlade i demokratske javnosti južnoevropske Sedmorice zaključiti da to nije potrebno ili nije praktično – savršeno je nebitno, ali pod uvjetom da među njima carinske, monetarne i ribolovne granice sasvim mekane, da ljudi putuju i trguju, voze se samovozom sa zagrebačkim registracijama usred Kruševca, u Imotskom naručuju kiselu vodu, na Korčuli se raspituju za zejtin od maslina, bez ikakve nervoze i bez policijske pratnje idu na izlet u Visoke Dečane, a intelektualna znatiželja ih navodi na učenje slovenskog ili albanskog jezika. Zvuči drsko i lascivno? Na žalost ne. To je samo normalno. To je jedan zapravo nezanimljivi elementarni minimum za prestanak ovog predugog, kriminalnog, autističnog, provincijalnog, zamorno neukusnog i nimalo nužnog i neminovnog interregnuma koji je započeo s prvom nekažnjenom psovkom, s prvom nekažnjenom pjesmom o salati ili vrbi, s prvim bezakonjem i prvim ubojstvima, a od tada historijski sat kao u noćnoj mőri ide unatrag. Iako Dow i Nasdaq trepere kao busola u magnetnoj oluji i iako zato neki dobronamjerni (kao i uvijek kada je burza u nevoljama) ponovo čitaju Marxa, a zlonamjerni se vraćaju Protokolima sionskih mudraca kao omiljenoj lektiri, stvari ne stoje tako strašno kao što se čini nama čiji historijski sat možda više i nema kazaljke i čija je banalna težnja za normalnim unakažena je do utopije. Naime, u kolijevci demokracije za predsjednika je izabran pripadnik manjinske rase, a ledeni užas prošao je kroz moždinu naših nacionalista jer im je time historija poručila da bi jednom predsjednik Hrvatske mogao biti Srbin, a predsjednik Srbije Albanac. (Iz Preševa. Mogućnost da bude iz Peći je prokockana).

Jugoslavija? Neminovno se raspala? Neminovno će se obnoviti? Ni jedno ni drugo. Vrlo vjerojatno je – u čisto tehničkom smislu – nepotrebna. Zasigurno nepotrebna ukoliko njena obnova ne bi značila i spektakularan iskorak u zaštiti ljudskih prava (pozitivan tržišni i kulturološki učinak bio bi nesumnjiv ali je rješiv i na drugi način), ali jednako tako nepotreban je i opstanak ovih Sedam Država ako u podnošljivom i razumnom roku ne postanu velikodušno demokratske i ako s najdubljim gnušanjem ne prezru tragične okolnosti u kojima su nastale. Država je najopasniji oblik organiziranog kriminala ako nije sluškinja građaninu i sumnjičava prema sebi samoj, ali ako jamči slobodu spaljivanja vlastite zastave, zabranjuje i kažnjava spaljivanje tuđe zastave, omogućuje javno navijanje protiv vlastite nogometne reprezentacije, štiti manjine svih vrsta, zabranjuje i kažnjava govor mržnje, razrezuje minimalne poreze i užasava se same pomisli da bi u restoranima zabranila pušenje – tada nije bitno kako se zove, je li velika, je li mala, obuhvaća li ovu ili onu čuku, zaljev, visoravan ili strateški pravac. Tada je samo podnošljiva.
Bušman
Posts: 2146
Joined: 08/04/2008 08:48

#14 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by Bušman »

:thumbup: :thumbup:

Spot on za clanak. U sustini sve fino objasnjeno. Osim toga, mislim da je vrijeme da se prestanemo izvlaciti na strani faktor i da prihvatimo cinjenicu da su ljudi na Balkanu generalno glupi. Zato se Jugoslavija raspala, 22 miliona povodljivih budala sa vrlo vrlo ruznim mentalitetom.
Za one koji jos uvijek misle da je strani faktor bio presudan - Jugoslavija je 1987. vec odavno prestala biti vazan faktor u medjunarodnoj politici. Zapad se lagano pocinjao baviti Bliskim istokom (Iransko - iracki rat je vec dugo bio aktuelan), uglavnom je tu nafta igrala glavnu ulogu. Sovjetski savez je bio pred raspadom jos od kad je Gorbachev dosao na vlast 1985. Turska je vec bila dio NATO pakta, tako da je zapad imao stratesku kotu za Bliski istok. Jugoslavija? Iskreno, nikome nije bilo stalo do nje, a lokalnim kriminalcima trn u oku. Uostalom, ko je jedino profitirao od raspada Jugoslavije? Lokalni kriminalci koji se sad predstavljaju kao gospoda.
User avatar
nosara
Posts: 22695
Joined: 30/03/2005 12:10
Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

#15 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by nosara »

Bušman wrote:
:thumbup: :thumbup:

Spot on za clanak. U sustini sve fino objasnjeno. Osim toga, mislim da je vrijeme da se prestanemo izvlaciti na strani faktor i da prihvatimo cinjenicu da su ljudi na Balkanu generalno glupi. Zato se Jugoslavija raspala, 22 miliona povodljivih budala sa vrlo vrlo ruznim mentalitetom.
Za one koji jos uvijek misle da je strani faktor bio presudan - Jugoslavija je 1987. vec odavno prestala biti vazan faktor u medjunarodnoj politici. Zapad se lagano pocinjao baviti Bliskim istokom (Iransko - iracki rat je vec dugo bio aktuelan), uglavnom je tu nafta igrala glavnu ulogu. Sovjetski savez je bio pred raspadom jos od kad je Gorbachev dosao na vlast 1985. Turska je vec bila dio NATO pakta, tako da je zapad imao stratesku kotu za Bliski istok. Jugoslavija? Iskreno, nikome nije bilo stalo do nje, a lokalnim kriminalcima trn u oku. Uostalom, ko je jedino profitirao od raspada Jugoslavije? Lokalni kriminalci koji se sad predstavljaju kao gospoda.
SFRJ je bila nezavisna, nesvrstana, imala je integritet i suverenost... To se nikako ne uklapa u "novi svjetski poredak", pa ti je ova ocjena o njenoj "neinteresantnost" za kreatore tog projekta pomalo naivna...

Stoji da smo, u prosjeku, poglupi u nekim bitnim, zivotnim momentima...

Ali totalna je fula to da su od raspada profitirali samo lokalni kriminalci... To je visa matematika i nadilazi vrijednost trzista banana i kelerabe... Strateski interes je jeben pokretac, a mi smo tu samo prasina, ovako rasparcani, posvadjani i razjedinjeni...
Bušman
Posts: 2146
Joined: 08/04/2008 08:48

#16 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by Bušman »

nosara wrote: SFRJ je bila nezavisna, nesvrstana, imala je integritet i suverenost... To se nikako ne uklapa u "novi svjetski poredak", pa ti je ova ocjena o njenoj "neinteresantnost" za kreatore tog projekta pomalo naivna...

Stoji da smo, u prosjeku, poglupi u nekim bitnim, zivotnim momentima...

Ali totalna je fula to da su od raspada profitirali samo lokalni kriminalci... To je visa matematika i nadilazi vrijednost trzista banana i kelerabe... Strateski interes je jeben pokretac, a mi smo tu samo prasina, ovako rasparcani, posvadjani i razjedinjeni...
Za vrijeme Tita da, ali govorim o vremenu kada Jugoslavija uopce vise nije bila jaka, a njena vojska poprilicno zahrdjala i za opremom i sa obukom. Zbog toga mislim da nije bila toliko znacajna za taj "novi svjetski poredak". Takodjer, mislim da je Evropa bila indiferentna prema Jugoslaviji, nekako je uvijek bila mlaka (zato joj sada preko Balkana dolazi 100 milijardi eura droge i jos barem toliko ostale ilegalne robe, pa je kao promijenila misljenje - hoce Balkan u uniji i sl.).

Da je bilo interesa da se ocuva Jugoslavija ili neka stabilna zajednica drzava, bez ikakvog rata, to bi sigurno bilo. A rat su vodili Balkanci, ne neki tamo stranci. Ono sto je kapitalizam donio je i primitivna akumulacija kapitala. Odredjeni ljudi su preko noci postajali bogati na sumnjive nacine, a sigurno se nisu bogatili bananama i kelerabama :D
User avatar
nosara
Posts: 22695
Joined: 30/03/2005 12:10
Location: Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija

#17 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by nosara »

Bušman wrote:
nosara wrote: SFRJ je bila nezavisna, nesvrstana, imala je integritet i suverenost... To se nikako ne uklapa u "novi svjetski poredak", pa ti je ova ocjena o njenoj "neinteresantnost" za kreatore tog projekta pomalo naivna...

Stoji da smo, u prosjeku, poglupi u nekim bitnim, zivotnim momentima...

Ali totalna je fula to da su od raspada profitirali samo lokalni kriminalci... To je visa matematika i nadilazi vrijednost trzista banana i kelerabe... Strateski interes je jeben pokretac, a mi smo tu samo prasina, ovako rasparcani, posvadjani i razjedinjeni...
Za vrijeme Tita da, ali govorim o vremenu kada Jugoslavija uopce vise nije bila jaka, a njena vojska poprilicno zahrdjala i za opremom i sa obukom. Zbog toga mislim da nije bila toliko znacajna za taj "novi svjetski poredak". Takodjer, mislim da je Evropa bila indiferentna prema Jugoslaviji, nekako je uvijek bila mlaka (zato joj sada preko Balkana dolazi 100 milijardi eura droge i jos barem toliko ostale ilegalne robe, pa je kao promijenila misljenje - hoce Balkan u uniji i sl.).

Da je bilo interesa da se ocuva Jugoslavija ili neka stabilna zajednica drzava, bez ikakvog rata, to bi sigurno bilo. A rat su vodili Balkanci, ne neki tamo stranci. Ono sto je kapitalizam donio je i primitivna akumulacija kapitala. Odredjeni ljudi su preko noci postajali bogati na sumnjive nacine, a sigurno se nisu bogatili bananama i kelerabama :D
Da im nismo bili interesantni, nikada ne bi imali baze po bivsoj SFRJ...

Da nas nisu razjebali, nikada ne bi imali baze po bivsoj SFRJ...

Mozemo ovako do sutra po svim stavkama...

Zavadi pa vladaj... I to nema nikakve veze sa EU, jer ne vuku oni konce... Ima jedna grupa ljudi iznad te kukavelji... Ma ne smijem pricat... Bjaaaaaaazi...! 8-)

Bilo kako bilo, lopta je okrugla... Ko bi gore, sad je dole... Vrijeme ce pokazati... :D
User avatar
Priorat
Posts: 1451
Joined: 07/04/2009 09:43
Location: Naučio sam krajnje oprezno upotrebljavati riječ nemoguće...

#18 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by Priorat »

Kaktusssss wrote:
Priorat wrote:
ajdin.kahrovic wrote:U izucavanju ogromne literature vezane za raspad Jugoslavije, nailazio sam na razlicite interpretacije raspada. Neke od tih interpretacija su da se Jugoslavija raspala zbog:
- separatistickog nacionalizma,
- unitaristickog nacionalizma (dakle pokusaja centralizacije i stvaranja jugoslovenske nacije),
- ekonomskog sunovrata i inflacije,
- mrznje medju juznim slavenima utemeljna u njihovoj predjugoslovenskoj proslosti
- nestanak osjecaja jugoslovenstva
- zelje velikih svjetskih sila da se Jugoslavija raspadne
- identificiranja Jugoslavije sa Titom - smrt Tita je znacila i smrt Jugoslavije
- nakon pada SSSRa, Jugoslavija gubi vanjskog neprijatelja, a strah od vanjskog neprijatelja je ujedinio Jugoslaviju. U nedostatku vanjskog neprijatelja, jugoslavenski narodi traze neprijatelja medju drugim jugoslovenskim narodima. Javlja se strah manjine od vecine i tendencija stvaranje geopolitickih zajednica gdje ce manjine postati vecine.

Posebno interesantan je argument Dejana Jovica kojeg je prezentovao u svojoj knjizi "Jugoslavija - drzava koja je odumrla" da je marksisticka ideologija dovela jugoslaviju do raspada. Naime, on tvrdi da je prema interepretaciji marksizma koju je dao E. Kardelj i koja je institucionalizirana Ustavom iz 1974., cilj svake socijalisticke drzave da odumre i da bude zamijenjena drustvom. Svrha postojanja Jugoslavije je da se ona "podrustveni", tj. da se samoukine. Zbog toga je uradjena maksimalna decentralizacija i Jugoslavija je postala nemocna da se izbori sa vanjskim i unutrasnjim izazovima.

Mene interesuje argumentirani stav drugih forumasa o raspadu Jugoslavije i vase vidjenje razloga zbog kojih se raspala. Posebno me interesuje vas stav o raspadu, u kontekstu Ustava iz 1974. - da li je i koliko utjecao na raspad, te zbog cega je bio siroko prihvacen. Takodjer, ukoliko je neko procitao pomenutu knjigu Dejana Jovica, cijenio bih misljenje o knjizi, stavovima i argumentaciji.

Bilo bi mi drago da se razvije konstruktivna diskusija o ovoj tematici.

dugovali smo cijelom svijetu, milijardeeee. ovako su nas rasparcali, raspodijeli dug na nas sve. prodali nam oruzja, otvorili trgovacke centre, ubacili svoje firme i peru te iste milijarde koje smo im dugovali...izmedju istoka i zapada gdje je uvijek drina granica bila nalazi se mala tampon zona koja se zove bosna i hercegovina (na novom jeziku "palestina").... u njoj zivi svijet kojem sve mozes prodati. od audija do nacionalizma...et, moj miraleme...jebeno...
Priorat,
Malo se vise informisi prije nego izvalis nesto ovako.
Uoci raspada SFR Jugoslavije, u oktobru 1991 bivsa drzava bija je duzna oko 17 milijardi dolara, odnosno 14,6 milijardi eura. A pazi sad ovo :D samo 17 godina kasnije u Junu 2008 godine, drzava clanice bivse federacije duguju ukupno 94.8 milijardi eura.
Et, moj Miraleme, jebeno ce da nam tek bude.

haj`procitaj jos jednom pa onda dodji do rijeci. pisemo o istom. pa naravno da duguju vise. zaduzili su ne drzavu, nego narod bolan bolan. vidis da je svaki drugi zirant u drzavi. vidis da imamo vise banki nego svicarska...kontaj malo...
User avatar
hrabren miloradovic
Posts: 372
Joined: 24/07/2006 20:39

#19 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by hrabren miloradovic »

Josip wrote:Zato jer je bila tamnica naroda i zločinačka. Jer je nastala na zločinu. A svemu zlu dođe kraj.
Nažalost, samo se ono stalno pokušava vratiti.
Zločinačka kažeš?! , onda je red da se odrekneš zločinačke tvorevine u kojoj verovatno sad živiš a to je država Hrvatska iliti SR Hrvatska . onda takođe i BiH je zločinačka tvorevina koja je nastala na žrtvama i kao takva takođe ne sme ostati da postoji!

I još koristiš Titovsku floskulu "tamnica naroda"?! , a istu Titovu državu proglašavaš za zločinačku?! :-)
detroit-mercy
Posts: 15982
Joined: 07/04/2009 16:54
Location: povis jajca

#20 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by detroit-mercy »

Kako procentat mulitietnicnosti raste u jednoj drzavi tako u obrnutom srazmejru stagnira stabilnost drzave. To je vec prilicno poznat postulat i ako pogledate da su jednonacionalne drzve ili drzave u kojima jedna nacija cini vecinu stanovnistva (preko 90) puno stabilnije nego visenacionalne drzave. :mrgreen:
Tako da i danas imamo tendenciju da za mnogo drzava ne znamo da li ce u buducnosti postojati u sadasnjim granicama :mrgreen:
Jedino sto se razlikuju nacini na koji se pojedine visenacionalne drzave raspadaju, u nasem slucaju raspad je bio jako bolan. :x
User avatar
travnik
Posts: 1863
Joined: 05/02/2008 18:30
Location: multietničarim uzduž i poprijeko

#21 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by travnik »

Josip wrote:Zato jer je bila tamnica naroda i zločinačka. Jer je nastala na zločinu. A svemu zlu dođe kraj.
Nažalost, samo se ono stalno pokušava vratiti.
Tipično Tuđman-Mesić-Šeks-Šušak razmišljanje sa početka 90-tih i pokušaja revizije povijesti, kada se nastojalo prikazati Jugoslaviju kao antihrvatsku, a zaboravilo se koliko je tisuća i tisuća Hrvata bilo u NOB-u, posebno u Dalmaciji koju je Pavelić prodao Italiji.
Tamnica naroda, zločinačka? Biralo se između Tita na jednoj strani i fasištičko-nacističkih filijala Pavelića i Draže na drugoj strani. Izabrati drugu stranu je stvar mentalne higijene! Jugoslavija je imala niz mana, ali niti je bila tamnica naroda, a niti je nastala na zločinu, već na pleminitoj i hrabroj ideji borbe protiv fašitičko-nacionalističko-rasističkih okupatora i njihovih sluga.
User avatar
zambaklija
Posts: 2734
Joined: 27/03/2008 14:56
Location: budžak

#22 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by zambaklija »

pa vjerovatno se raspala što je tako moralo biti
User avatar
bokakotorska
Posts: 1688
Joined: 23/10/2009 20:17
Location: Smederevski Sandzak

#23 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by bokakotorska »

I sam sam dosta vremena trosio nad ovim pitanjem I cini mi se da imam dva autenticna odgovora na uzroke raspada Juge.

Prvi lezi u odgovoru na pitanje :

Zasto je majka autora osinula kisobranom po glavi :shock:

Drugi uzrok je zapravo sam socijalni milje u kom se radnja odvija.

Dakle

http://www.youtube.com/watch?v=WB_Y6HkZ5xw
Nezbilj
Posts: 706
Joined: 16/08/2009 00:23

#24 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by Nezbilj »

Usudiću se pokušati staviti pitanje raspada Jugoslavije u širi istorijski kontekst što je po mom mišljenju jedini ispravan način posmatranja i analize ove teme. Obzirom da na ovom forumu ima diskutanata koji sigurno barataju istorijom Evrope bolje od mene neka mi ne zamjere na greškama i generalizacijama koje ću neminovno morati napraviti.
Ako pogledamo današnju mapu kontinentalne Evrope vidimo da faktički ne postoji niti jedna država bez srednjevijekovne državotvorne tradicije. Grčka i Italija imaju državnu tradiciju još od antike a moderne države građene su kroz ratove za ujedinjenje odnosno oslobođenje od stranih vladavina u 19. Vijeku da bi u 20. vijeku obje države prošle kroz periode fašističke i vojne diktature. Španija, Francuska, Njemačka (Sveto rimsko carstvo) i Austrija večinu srednjeg vijeka bile su snažne i jedinstvene države međusobno se boreći za dominaciju. Ipak Francuska je prošla kroz revoluciju kojom je postala republika, a zatim kroz vojnu diktaturu Napoleona, Njmačka kroz ratove za ujedinjenje pod Bizmarkom, a zatim kroz vojnu diktaturu pod Hitlerom, a Španija kroz građanski rat i vojnom diktaturu pod Frankom koja je trajala večinu 20. vijeka. Mađarska je tu gdje jeste od 10. vijeka uz teritorijalna širenja i kontrakcije, Poljska je također večinu srednjeg vijeka bila samostalna država a Švicarska u kojoj žive tri različita naroda koji govor tri različita jezika također postoji u kontinuitetu kao konfederacija još od 13. vijeka.
Situacija u području Beneluksa je na neki način sličnu kao na Balkanu. Ovo područje se kroz veći dio svoje istorije nalazilo pod dominacijom Francuske i Svetog Rimskog Carstva te pod Habzburgovcima tako da se postepenim raspletom formiralo više manjih država od kojih je Belgija danas posebno problematična. Danska, Norveška i Švedska također imaju dugu srednjevijekovnu državnu tradiciju kao i naravno Rusija.
Sve ove države uredno su prošle kroz period nacionalnog preporoda tokom 19. Vijeka i njohov nacionalni romantizam temeljio se obično na srednjevijekovnim ali i antičkim stilizacijama. Međutim kao što vidimo sve ove zemlje su također utemeljene kroz određeni oblik vojne diktature ili totalitarističkog režima koji su nametnuli određeni nacionalni poredak i obračunali se sa unutrašnjim političkim ili separatističkim tendencijama. Na taj način ove nacije su nakon 2. Svijetskog rata uglavnom riješile nacionalna pitanja kao i međusobne teritorijalne odnose.
Sa druge strane sve države koje su po prvi put formirane u 20. Vijeku su propale uključujći SFRJ, SSSR, Čehoslovačku i DDR. Navedene države su uglavnom nastale kao proizvod političke ideologije komunizma a ne nacionalne ideologije 19. Vijeka. Kraljevina Jugoslavija u svakom slučaju ne bi opstala kao jedinstvena država poslije drugog svijetskog rata da nije bilo komunista tak oda SFRJ možemo po svemu smatrati komunističkom tvorevinom.
Današnje države Balkana su veći dio srednjeg vijeka proveo pod vlašću Austrije, Ugarske i Osmanskog carstva ali su također još u 19. Vijeku prošle kroz period nacionalnog buđenja i izborile se za neki vid autonomije pod dominacijom velikih sila . Države nastale na prostoru osmanskog carstva uključujući Grčku, Rumuniju, Bugarsku, Albaniju i Srbiju imale su osnove za nacionalni preporod baziran na srednjevijekovnoj a u slučaju Grčke i Albanije i na antičkoj istoriji. Albanija u kojoj imamo više religiskih zajednica kao i Rumunija koja se u srednjem vijeku sastojala od više država prošle su kroz periode snažne totalitarističke diktature nakon WW2, kao i Bugarska i Grčka u nešto blažem obliku. Čak je i Turska nakon propasti otomanskog carstva prošla kroz proces formiranja nacije i nacionalne države i to ukidanjem prava bilo kakvih manjina i prisilnim uvođenjem Turske nacije i centralizovane države te dugim periodom vojne diktature.
Primjer Jugoslavije najsličniji je zapravo primjeru Čehoslovačke koja je nastla poslije WWI kao režultat raspada AU. Prostor Češke i Slovačke zapravo se u ranom srednjem vijeku nalazio unutar iste države za vrijeme Velike Moravije da bi dolaskom Mađara područje današnje Slovačke došlo pod njihovu vlast koja je i ostala do 20. Vijeka. Češka međutim svoju državotvornu tradiciju vezuje za Bohemsko kraljevstvo koje je u sjeni Svetog Rimskog Carstva postojalo do 16. Vijeka kada dolazi pod vlast Habzburgovaca. Tokom 19. Vijeka talas nacionalnog preporoda zahvatio je Češku i Slovačku koje su se u tom periodu nalaze pod vlašću Austrije i Mađarske da bi 1867 zajedno ušle u sastav AU. Određeni krugovi u obje zemlje bili su skloni ideji pan-slavizma i smatrali Čehe i Slovake istim narodom što se postepeno razvilo u političku platformu iz koje je poslije WWI formirana zajednička država Čehoslovačka.
Za razliku od Čeha i Slovaka međutim „Jugoslaveni“ nikada u istoriji nisu živjeli u jednoj državi niti su imali jedninstvenu zajedničku samostalnu državu. Nacionalno buđenje u 19. Vijeku zahvatilo je različitim intenzitetom različita područja i etničke grupe bivše Jugoslavije, koje su u ovaj ključni period formiranja nacionalnih identiteta i oblikovanja današnjih evropskih nacionalnih država ušle u sastavu Osmanskog carstva u propadaju i Astrijskog odnosno AU carstva na vrhuncu. Hrvati su svoju nacionalnu tradiciju gradili na srednjevijekovnoj hrvatskoj državi i katoličanstvu, kao i Srbi na SPC i Nemanjićima, dok su Bošnjaci svoj identitet vezali za islamsku vjersku posebnost i bosansku kulturnu tradiciju. Slovenci su u 19 vijeku također imali svoj nacionalni preporod kao i Makedonci i Crnogorci svi bazirajući svoj identitet na različitim državotvornim i kulturnim tradicijama, ideologijama i identitetom. U 19. Vijeku javlja se Ilirski pokret u Hrvatskoj i Sloveniji dok u Srbiji ideja zajedničkog ilirskog porijekla nije našla plodno tlo. Srpski intelektualci bili su skloniji razvoju ideologije prema koja u prvom planu ima srpstvo te razvili teorije o srpskom porijeklu štokavaca, srpskoj Bosni i Hercegovini, povlačeći liniju zamišljene velike Srbije sa granicom Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.
Teritorijalno širenje Srbije tokom balkanskih ratova pogodovalo je razvoju daljih ekspanzionističkih ambicija sa kojim ova zemlje ulazi u 20. Vijek. Međutim pozicija AU na zapadu odnosno u BiH i Hrvatskoj do WWI onemogućavala je širenje Srbije prema zapadu iako su za to postojali dobri uslovi obzirom na pravoslavnu odnosno Srpsku populaciju u Hrvatskoj i Bosni. Raspadom AU nakon WWI otvara se mugućnost za ujedinjenje Srbije sa BiH, Hrvatskom i Slovenijom kao bivšim AU slavenskim područjima.
Sa druge strane Hrvtskoj i Sloveniji bio je neophodan partner uz pomoć čije bi vojske bili u stanju suprotstaviti se Italiji koja već krenula u zauzimanje Istre i Dalmacije sa tendencijom daljeg pritiska na područja Slovenije i Hrvatske. U takvim uslovima Hrvati i Slovenci su ušli u brak iz interesa računajući da će lakše ostvariti svoje državno-političke ciljeve u zajedničkoj državi sa relativno ravnopravnim partnerom Srbijom nego ukoliko se opet nađu pod dominacijom velikih sila. Srbija je sa druge strane odmah počela sa dominacijom i pripajanjem novih područja.
Tako srpska vojska 1918. Ulazi u Crnu Goru u tamo formira vlast da bi ubrzo sponzorisala proglašenje ujedinjenja Srbijom. Isto jeurađeno u Banatu, Bačkoj i Baranji a vrlo brzo nakon ulaska srpske vojske u BiH, Hrvatsku i Sloveniju postala je jasna dominantna pozicija Srbije u novoj državnoj zajednici. Odnosi sa Hrvatskom su se postepeno zaoštravali da bi deset godina nakon nastanka zajedničke države Srbija nametnula diktaturu i proglasila novi ustav i novu teritorijalnu organizaciju u korist Srbije. Ovim je pokrenut sukob koji je dvadeset godina poslije ujedinjenja SHS odnosno tokom WW2 kulminirao kroz frontalni sukob Srba i Hrvata praćen najstrašnijim zločinima.
Dakle ako SFRJ postavimo u navedeni kontekst očigledno je da ona kao država nikada nije imala ni šanski za dugoročni opstanak. Komunisti i JNA su bili u stanju formirati novu zajedničku državu na principima ravnopravnosti međutim ta država nije imala istorijsku podlogu svog utemeljenja već ideološku. Prema tome onog trenutka kada je ideološka podloga komunizma izblijedila i kada je snaga režima oslabila započeti istorijski procesi su nastavljeni i doživjeli su svoj rasplet devedesetih.
Dvije ključne suprotstavljene ideje unutar Jugoslavije bile su samostalna Hrvatska država i velika Srbija. Ove dvije ideje nastale su na temelju nacionalnih ideologija dva naroda koja imaju isti jezik i sličnu kulturu ali cijelu svoju istoriju žive u različitim političkim zajednicama. Poredeći sudbinu Jugoslavije sa sudbinom drugih zemalja sa sličnim istorijskim tokovima jedini način formiranja države koja bi bila dugotrajna mogao je biti militantni totalitarni režim koji bi zabranio religijske slobode i nametnuo Jugoslovenski nacionalni program gušeći druge nacionalne ideje i programe.
Dakle da je Jugoslavija možda postala centralizovana zemlja sa sekularnom Jugoslovenskom nacijom i ideoogijom jugoslavenstva po uzoru na druge evropske nacije možda bi u nekom dužem periodu i uz režim po uzoru na Envera Hodžu, Čaušeskua i Staljina mogla opstati kao država i vremenom se demokratizovati. Druga mogućnost bila bi da je Srbija imala dovoljno snage da uspostavi svoju vlast i ideologiju gušeći otpor drugih naroda (kao Pruska u Njemačkoj)i dovodeći ih u zavisnu i inferiornu poziciju. Međutim Srbija je nešto slično i radila na Kosovu i u BiH ali na kraju nije uspjela ništa napraviti osim genocidne tvorevine RS. Vjerovatno bi na kraju i bilo kakav Jugoslovenski unitarni režim završio raspadom čim bi totalitarizam oslabio tako da zapravo i nije postojao način da se sačuva Jugoslovenska država. Ta država se morala praviti u srednjem vijeku da bi se u 20. mogla obnoviti što je u istorijskom smislu zauvjek izgubljeno.
User avatar
corolla02
Posts: 10342
Joined: 18/02/2009 22:12
Location: Light travels faster than sound; that is why some people appear bright, until you hear them speak!
Horoskop: Gemini

#25 Re: Zasto se Jugoslavija raspala?

Post by corolla02 »

tampon zone nakon 1990 nisu vise trebale Zapadu, u zastiti od Turske, SSSR, nesvrstanih i drugih ideologija. Nedugo zatim je uslijedelio kopanje po proslosti, pojava nacionalizama, i kola krenuse nizbrdoo..
Post Reply