Oslobodjenje
EKONOMSKI BAROMETAR
Biti konkurentan
Poslovni savjet privrednika Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore, odrzan prosle sedmice u Sarajevu, bio je za bh. stranu svojevrsni znak za uzbunu. Najnoviji podaci o trgovinskoj razmjeni izmedju dvije zemlje pokazali su nagli trend rasta bh. uvoza i povecanje trgovinskog debalansa - za prvih devet mjeseci 280 miliona KM izvoza naspram 650 KM uvoza. Dosadasnja iskustva u primjeni Ugovora o slobodnoj trgovini sa Srbijom i Crnom Gorom otkrila su i da nasi istocni susjedi ne prezaju od podizanja neprimjerenih barijera u trgovini.
Krsenje Ugovora na Kosovu, procjenjuje se, kostalo je Bosnu i Hercegovinu oko 200 miliona eura. No, osim barijera, slobodna trgovina donijela je jos jedno gorko saznanje.
Bosankohercegovacka privreda je nekonkurentna.
Nije da to nismo znali, ali da bi nam se otvorile oci trebao je, izgleda, da stigne jedan ovakav racun.
Kolike su doista razmjere nekonkurentnosti, saznali smo dva dana kasnije, kada je Svjetski ekonomski forum BiH smjestio u donji dom svoje konkurentske ljestvice u drusvu sa Gvatemalom i Tanzanijom. Poprilicno iza nasih susjeda.
Primjenom Ugovora o slobodnoj trgovini bh. proizvodjaci nasli su se na vjetrometini. Posebno se to odnosi na poljoprivredni sektor, odnosno proizvodnju hrane. Poticajima koji vise lice na socijalu nego na podrsku domacoj proizvodnji, bh. proizvodjaci nisu u prilici da se odupru snaznijim ekonomijama iz susjedstva. Rezultati su porazavajuci. Na uvoz hrane BiH ce u ovoj godini potrositi dvije milijarde KM, a pokrivenost uvoza izvozom u ovom sektoru iznosice katastrofalnih sedam posto! Sta ciniti? Glasovi koji dolaze od poljoprivrednika, pojedinih udruzenja i proizvodjaca da se ugovori o slobodnoj trgovini revidiraju nisu u doticaju sa realnoscu. Opredeljenje da BiH pristupi Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i evropskim integracijama jednostavno ne dozvoljava takav luksuz. No, vlasti nemaju pravo na komociju kakvu pokazuju, vec moraju energicnije stititi domaceg proizvodjaca i graditi poslovni ambijent za veci izvoz. U svemu tome nije bez smisla ni prica o uvoznim lobijama koji uticajem na carinsku i poresku politiku brane povlastene polozaje. Stice se utisak da je slobodna trgovina olako shvacena, od onog momenta kada su ugovori potpisani, preko trogodisnjih perioda u kojima je Bosna i Hercegovina imala povoljniji status, pa evo sve do sada, kada se ocitavaju negativne posljedice. Drzava za sve ovo vrijeme nije izgradila institucije i regulativu koji bi omogucili izvoz, ne daje dovoljne poticaje niti izvozne olaksice. Bosankohercegovacki proizvod ne moze izvan granica jer nema odgovarajucih propisa, a na drugoj strani iz istog razloga mnogi nekvalitetni proizvodi iz drugih zemalja lako dolaze do naseg trzista. BiH je tako postala pravi izvozni raj. A, upravo tu je i kljuc problema. Barijere su prolazne prirode. Na njih se moze odgovoriti reciprocitetom, sto su uobicajene mjere kojima se balansiraju trgovinski odnosi medju drzavama. Uostalom, i drugi imaju iste probleme. Zar Bosna i Hercegovina nije podigla mesnu barijeru za Srbiju i Crnu Goru? Takodje, zar se i Henkel, koji je kupio krusevacku “Merimu” ne zali na prepreke u Bugarskoj? No, sve to su kratkorocne mjere kojima se ove ekonomije pokusavaju vjestacki odbraniti od konkurencije. Slobodna trgovina polagano izvodi stvari nacistac. Razmjena ce jos neko vrijeme rasti, ali ce neminovno dostici limite. Trziste kao nepogresivi regulator pravi diferencijaciju. Na povrsini ce ostati samo oni koji imaju kvalitet i konkurentnost. Oni sa certifikatima, zlatnim zigovima, CE znacima. Ova situacija vec tjera susjede (i dobro je sto je to shvaceno) na saradnju, povezivanje banaka, preduzeca, izlazak na treca trzista. Treba, dakle, shvatiti da slobodna trgovina nije nesto sto donosi samo nevolje, nego i da otvara izvanredne mogucnosti. Stoga se i nasi proizvodjaci moraju vise okrenuti sebi, kvalitetu proizvoda, dizajnu, pracenju novih tehnologija. Na koncu, nuzno je da jugoistocnu Evropu puno vise dozivljavamo kao ekonomsku nego kao politicku cinjenicu. To trziste od sezedeset miliona stanovnika sa sklopljenim ugovorima o slobodnoj trgovini dovoljno je veliko i izazovno za sposobne i konkurentne. Krajnje je vrijeme da i mi u Bosni i Hercegovini o tome pocnemo ozbiljno razmisljati.
Borivoje SIMIC
Sto se tice ugovora za "slobodnu trgovinu" sa Srbijom i njihovoj pogubnosti po BiH mislim da bi se trebali obratiti "tehnkoratskoj partiji" sa laptopovima i mobitelima, SDP-u koji je krajem 2001 i pocetkom 2002 potpisao taj ugovor i tako zbog svog politikanstva jedini suficit BiH od nekih 100 miliona Eura prebacio na deficit od nekih 400 miliona KM. Ali vec smo o tome pisali 2002 na ovom forumu.
Medjutim tu ima zdrave konkurencije ali malo sutra. Radi se o politici koja sa ekonomijom nema nista.
E sad me stvarno zanima sto Borivoje Simic iz Oslobodjenja laze?
BiH nije poprilicno iza svojih susjeda, barem ne svih susjeda nego se nalazi u zlatnoj sredini.
Namjerno kontstruisana recenica da se citaoci zavedu?
Na svjetskoj ljestvici sa prostora bivse Jugoslavije prva je kao po pravilu Slovenija u konkurentnosti.
- 33. Slovenija
.....
61. Hrvatska
.....
81. BiH
.....
84. Makedonija
89. Srbija i CG
103. Angola
104. Chad
Sto potvrdjuje i pravo stanje stvari za 2004. File je u .pdf
http://www.weforum.org/pdf/Gcr/Growth_C ... omparisons
BiH je u debeloj sredini sto se tice konkurentnosti u bivsoj Jugoslaviji i Makedonija i SICG su daleko iza nje i sta je Borivoje iz Oslobodjenja pisao to jedino on zna?
