induendo wrote:ragib wrote:sabanss wrote:Uopste nemam namjeru da ogranicavam ulazak u dzamiju bilo kome. Ono sto je meni povuklo zicu je cinjenica da govoris o stvarima koje nisu tacne i nisi im prisustvovao vec si cuo price.
Kada sam rekao da mi je drago da neki pojedinci ne posjecuju dzamije mislio sam na zlatna vremena komunizma kada su neki posjecivali dzamije po sluzbenoj duznosti (UDBA). Koliko vidim nje vise nema ali je nacin razmisljanja ostao...
Kako god, EOD.
Cudni su ti komunisti...
Kada danas razgovaram sa ovim komunistima onda se zale na muslimane kako su radikalni i "kukaju" kako nema vise onih finih muslimana koje licemjerstvo. "Fine" muslimane su oni ubijali za vrijeme komunizma.
Samo da vam odgovorim jednu stvar.Odrastao sam pored jedne džamije u Sarajevu.Starom hodži koji je bio predivan čovjek
,uglavnom sam društvo pravio samo ja.Nekako sam mu bio simpatičan.
Petkom su na džumu dolazila samo dva starija čovjeka.Nikad niko drugi nije ušao u tu džamiju.Do 90 godine.A pogotovo ne nekakvi udbaši.
Danas se ne može ući petkom u tu džamiju.U čemu je fazon?Nemoj te mi samo reći došli ljudi tobe.Danas preovladava goli interes.Ako te stranački šef vidi u džamiji ili crkvi imat ćeš bolji položaj.Problem je što se u vjeru umiješala politika.
U dijelu moje porodice su se klali kurbani i prije rata.Dolazili su im na Bajrame i katolici i pravoslavci.Išli su i oni njima i na slave i na Božiće i na Uskrse i na Vaskrse.Pa nisu bili ubijeni iako nisu bili članovi KPJ a bili su istinski vjernici.To su za mene fini i muslimani i katolici i pravoslavci.Odnosno normalni vjernici.
A današnji vjernici na baterije koji se samo trude da popljuju jedni druge i da sa što više vjerskih objekata obilježe svoj teritorij to nisu.Kad ste npr.vidjeli vehabiju u Sarajevu prije rata?
Sto ste ubili hafiza Mustafu Busuladzica
Mustafa Busuladzic
Mustafa Busuladzic rodjen je 1. aprila 1914. u Gorici kod Trebinja, a strijeljan je 29. juna 1945. godine, sto znaci da je imao svega 31 godinu kada je ubijen. U tom kratkom zivotu on je ipak izrastao u vrhunskog intelektualca. Po zavrzenoj osnovnoj skoli upisao se u medresu u Travniku, gdje je zavrsio tri razreda u Elci Ibrahim-pasinoj Fevziji, a nastavio je skolovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu, gdje je i maturirao. Jos kao medreslija objavljivao je izuzetno zrele i kvalitetne radove u »Islamskom svijetu«, »Novom Beharu«, »Islamskom glasu«, »Muslimanskoj svijesti«, »Obzoru«, »Svijesti«, »Kalendaru Islamskog svijeta«, »Kalendaru Narodne uzdanice«, »El-Hidaji«, »Glasniku VIS -a«, »Kalendaru Hrvata«, »Vecernjoj posti«, »Nasoj domovini« i drugim publikacijama. Nakon toga upisao se na Vilu islamsku serijatsko-teolosku skolu u Sarajevu, gdje je diplomirao 1940, godine. Kao student bio je predsjednik Udruzenja studenata. Iza toga je proveo dvije godine u Rimu na postdiplomskom studiju iz orijenta- listike. Jedno je vrijeme na radiostanici Rima bio spiker za hrvatski jezik. Tada je bio suradnik italijanskih casopisa »Mono Arabo« i »Orijente Moderno«.
Bio je zaposlen u Sarajevu kao profesor na Serijatskoj gimnaziji, a honorarno je radio u Zenskoj medresi, Realnoj gimnaziji i Srednjoj tehnickoj skoli. U profesorskoj karijeri pokazao se odlicnim pedagogom i metodicarem. Pored prosvjetnog i pedagoskog rada mnogo je pisao i prevodio. Njegov je publicisticki rad obiman. Pored orijentalnih (arapskog i turskog) dobro je poznavao njemacki, francuski i italijanski jezik. Bio je odlican govornik. M. Busuladkic jedan je od najvecih ovovjekih boraca za islam i muslimane na ovim prostorima. U svom kratkom zivotu ucinio je za muslimane u Bosni i Hercegovini vise od mnogih koji su znatno duze zivjeli. Bio je pisac, prevodilac, publicist, kriticar i recenzent, govornik i mislilac, poliglot, a nadasve borac i pregalac za islam, cijem je razvoju na ovom tlu posvetio cio svoj zivotni vijek. Dr. Muhamed Hadkijahic (1918.-1986.) rekao je o Busuladzicu sljedece: »Mene je posebno cudilo njegovo poznavanje jezika. Mustafa je tako tecno govorio svaki od tih jezika, i zato je moja ocjena da smo izgubili dva velika covjeka: hadzi Mehmed-ef. Handzica i Mustafu Busuladzica.
Handzic je ucenjak kakav se nije rodio u posljednjih sto godina, vrlo je bio znacajan za muslimane Bosne i Hercegovine, no smatram da je Busuladzic jos i znacajniji zato sto je, pored velike ucenosti, poznavao i evropske jezike.« Prof. Hazim Sabanovic odulevljeno Mustafa Busuladiic cio je svoj zivot posvetio borbi za napredak muslimana. Powto su svi muslimani braca, nije mogao a da ne opise tesko stanje muslimana u carskoj Rusiji, koje se jos vise pogorsalo kad su na vlast dosli komunisti. A kakvo je bilo i ostalo stanje muslimana u tom boljsevicko-komunistickom kazamatu, to su tek donekle objelodanili sami jugoslavenski komunisti nakon rezolucije Informbiroa 1948. U najnovije doba desavanja s Cecenima upotpunosti su razotkrila krajnje surovi, beskurpulozni, zlocinacki boljsevicki rezim naocigled cijelog svijeta. Kamo srece da je Busuladziceva knjiga »Muslimani u Sovjetskoj Rusiji« otvorila oci Bosnjacima jos rane 1943. godine, pa se ne bi poveli za komunistima, nego bi pravovremeno poduzeli sve mjere i pravilno se organizirali, kako nas ne bi zadesilo ovo sto se kod nas sada desava. Da zlo bude jos vece, neki nazovi-muslimani ni dan-danas ne vide korijene svega zla. Ocajavaju, snebivaju se i ne znaju sta da rade. Sjecajuci se tragicne smrti Mustafe Busuladzica, zeljeli bismo da probuditi uspavane i otvoriti oci onima koji svjesno ili nesvjesno zatvaraju oci pred istinom. Komunisti su ubijali islamske vodje, a i druge aktivne muslimane, jos prije nego sto su dosli na vlast.
Tako je ubijen Esad Karadozovic, kao jedan od vodecih organizatora pokreta »Mladi muslimani«. Trojicu Mladih muslimana strijeljali su u Vitezu, nakon sto su ih u Janjicima, blizu Zenice, izveli iz voza (Asafa Serdarevica, Nurudina Gackica, Sakiba Nilica i jos neke saradnike »Merhameta«), a bili su »krivi« samo zato sto su bili nabavili zito za izbjeglice. A kada su upali u Sarajevo, komunisti su pozurili da medju prvima uhapse Mustafu Busuladzica. Vojni ga je sud brzo osudio na smrt, skupa s Atifom Hadzikadicem, direktorom Trgovacke akademije i tadasnjim gradonacelnikom. Vojni zatvor i vojni sud bili su smjesteni u bivsoj Osman-pasinoj vojarni, koju su kasnije nazvali kasarna »Marsal Tito«. Tu je odmah bilo zatvoreno vise uglednih gradjana muslimana, a i drugih koji nisu bili po mjeri novog komunistickog rezima. Ovaj sud tada je uglavnom izricao smrtne kazne. Rijetki su bili postedjeni, iako su stari ljudi maltretirani.
Tako je tu bio i knjizevnik Edhem Mulabdic, kojeg su kao psa vodili da puzuci na koljenima ise zatvorske hodnike. To je vidio i kasnije pricao Ismet-ef. Gavrankapetanovic, Munirov otac, koji je takoder bio pritvoren. Abdulah Skaka bio je tada zatvorski brijac, pa je kao cestit covjek prenosio poruke porodicama zatvorenih. A da se to ne bi otkrilo, njemu je svake veceri dolazio njegov rodak Mehmed-ef. Mujezinovic, koji je kroz nocne kapidzike obilazio zabrinute porodice zatvorenih. Kasnije je ovaj sud bio nesto blazi, pa su, iako nevini, osudjivani na zatvorske kazne Nedzib Sacirbegovic, Alija Izetbegovic, Esref Campara i drugi 1946., kao i Vahid Kozaric, Ibrahim Trebinjac, Ismet Kasumagic i drugi 1947. godine. Neki su pricali kako je Busuladzic, uoci pogubljenja, cijelu noc ucio Kur’an. Evo sta kaze Abdulah-ef. Skaka o rastanku s rahmetlijom: »Predao mi je Kur’an i tespih da predam njegovom sinu. Posto mu je sin bio sasvim mali, to sam taj Kur’an predao Mustafinom bratu. Poveli su ga navecer. Bio je miran. Odveli su ga Atifom Hadzikadicem, a uz njih su bila i dva nemuslimana, neki brijac Prudelj i Ante Jurin.
Odveli su ih prema Zeljeznickoj stanici. Kasnije se saznalo da su strijeljani u Velesicima iza Zeljeznicke stanice. Njihov pratilac, neki Ivica, trazio je da ih zakolje, ali je to sprijecio sudija Sefko Hadziomerovic, pa su ih strijeljali. Neki mjestanin nasao je naocale i izresetan fes Busuladzica, sto je predao njegovoj sestri i supruzi kada su dokle da obidju grob.« Sestra i supruga rahmetlije, ne znajuci da su vec pogubili Mustafu, dosle su mu u posjetu i umjesto da im bar to saopce na primjeren nacin, osoro su ih vratili, bas sudija, izjavivsi: »Sta hocete?! Pognjavili smo ih kao pascad! « Kad su obilazile grob, coban im je pricao da je na njegove oci izvrseno strijeljanje, ali vjerovatno to nije tacno jer je strijeljanje izvrseno nocu.
Tako su, eto , postupali oni koje su neki nazivalio slobodiocima Sarajeva. Neka im aAllah plati njihov zlocin dzehenjemskom vatrom, a nama neka rasvijetli razum i ukaze na pravi put. I neka sve nevine zrtve, a posebno rahmetli Mustafu Busuladzica, nagradi najvisim deredzama Dzenneta. Rahmetullahi alejhi
Prof. Ismet Kasumagic
Jako je dobra propaganda bila.
Predlažem termin: nedelja u 12 sati.
Samo me tjesi cinjenica da ti nisi (srecom) glasnogovornik SDP-a, jer tesko onom koga ti branis...
