Zašto (bosanski) Srbi ne vole Bosnu i Hercegovinu?
-
broj dva
- Posts: 5402
- Joined: 15/07/2014 20:59
- Location: Šeher Oslo
#301 Re: Zašto (bosanski) Srbi ne vole Bosnu i Hercegovinu?
Mislim da tebi nije rečeno da je entitet RS (nisu smjeli dozvoliti da se tako zove ali kasno sada) i dalje dio Republike BiH, sa BiH zakonima, carinom, policijom i ostalim sitnicama koje državu čine. To što im se diže neka stvar na pomenu Srbije je njihov problem.
-
mishic
- Posts: 8241
- Joined: 28/04/2011 16:29
#302 Re: Zašto (bosanski) Srbi ne vole Bosnu i Hercegovinu?
Etnogeneza nacionalnog raslojavanja u BiH bila je potpuno neuobičajen proces gdje se religija a ne etničko porijeklo (kako je uobičajeno i normalno) uzimala kao polazna osnova za međusobno razdvajanje i podjelu među stanovništvom koje je u velikoj većini imalo isto etničko porijeklo.
Pošto je to vršeno od strane nosioca narastajućih nacionalizama u okruženju (Srbi i Hrvati) onda se bosansko stanovništvo po toj osnovi nastojalo što je moguće više udaljiti i distancirati od svih elemenata etničkog, jezičkog, kulturnog i drugih identitetskih obilježja koja su onda proskribirana, napadana i proglašavana nepoželjnim uz svjesno i organizirano plansko gajenje mržnje prema njima.
Trajalo je to decenijama, crkva se debelo trudila da to postigne i sve što se moglo koristiti i iskoristiti za što dublje odvajanje i jaz među tri vještački definirane novonastajuće nacionalne zajednice proglašavano je tuđim, stranim, opasnim, nepoželjnim i mržnjom obojenim kako bi se "svoj" identitet prihvatao, veličao proglašavao superiornim i perspektivnim a drugi ostali omraženi.
Tako je mržnja prema svemu drugom i drugačijem gajena i od rođenja se generacijama sa koljena na koljeno prenosila prema svemu drugom pa i Bosni i Hercegovini kojoj su se i zvanično svako malo krnjili ili ukidali elementi njene jednakopravnosti sa drugim narodima i političkim subjektima u svakoj od političkih tvorevina zajedničke države među balkanskim narodima.
Tako je eto uz sve druge negativnosti adresirane na drugog i drugačijeg i promociju i kićenje epitetima superiornosti vlastitog identiteta formiran način odgoja i karaktera koji je vrlo lahko potpaliti i učiniti zločinačkim i genocidnim a zarad konkretnih političkih planova i velikodržavnih projekata sa obje strane BiH s ciljem njene podjele, prisvajanja i uništenja.
Ono što je najzanimljivije u tome je čenjenica da kada bi se to dogodilo ti novi susjedi, djelioci BiH bili bi ponovo žestoko sukobljeni i na krv i nož zavađeni bez obzira da li i koliki prostor pripadao trećoj skupini. I konačno ti treći s obje strane ugroženi svojim opredjeljenjem na jednu ili drugu stranu, umjesto borbe za zajedništvo, nedjeljivost i jednakopravnost, mogli bi zajedno sa jednim ili drugim susjedima ozbiljno ugroziti onu drugu stranu ali o tome kao da niko i ne misli. A ta treća strana (Bošnjaci) u svakoj varijanti bili bi stradalnici ali bi i nekoga od susjeda mogli ozbiljno nagrditi i ugroziti zajedno sa onom stranom kojoj bi se priklonili.
Sve su to elementi koji ne daju da se davno projicirana mržnja ugasi nego se stalno i uvijek iz nova rasplamsava, budi, potiče i ugrađuje u projekte i planove za budućnost i perspektivu.
Pošto je to vršeno od strane nosioca narastajućih nacionalizama u okruženju (Srbi i Hrvati) onda se bosansko stanovništvo po toj osnovi nastojalo što je moguće više udaljiti i distancirati od svih elemenata etničkog, jezičkog, kulturnog i drugih identitetskih obilježja koja su onda proskribirana, napadana i proglašavana nepoželjnim uz svjesno i organizirano plansko gajenje mržnje prema njima.
Trajalo je to decenijama, crkva se debelo trudila da to postigne i sve što se moglo koristiti i iskoristiti za što dublje odvajanje i jaz među tri vještački definirane novonastajuće nacionalne zajednice proglašavano je tuđim, stranim, opasnim, nepoželjnim i mržnjom obojenim kako bi se "svoj" identitet prihvatao, veličao proglašavao superiornim i perspektivnim a drugi ostali omraženi.
Tako je mržnja prema svemu drugom i drugačijem gajena i od rođenja se generacijama sa koljena na koljeno prenosila prema svemu drugom pa i Bosni i Hercegovini kojoj su se i zvanično svako malo krnjili ili ukidali elementi njene jednakopravnosti sa drugim narodima i političkim subjektima u svakoj od političkih tvorevina zajedničke države među balkanskim narodima.
Tako je eto uz sve druge negativnosti adresirane na drugog i drugačijeg i promociju i kićenje epitetima superiornosti vlastitog identiteta formiran način odgoja i karaktera koji je vrlo lahko potpaliti i učiniti zločinačkim i genocidnim a zarad konkretnih političkih planova i velikodržavnih projekata sa obje strane BiH s ciljem njene podjele, prisvajanja i uništenja.
Ono što je najzanimljivije u tome je čenjenica da kada bi se to dogodilo ti novi susjedi, djelioci BiH bili bi ponovo žestoko sukobljeni i na krv i nož zavađeni bez obzira da li i koliki prostor pripadao trećoj skupini. I konačno ti treći s obje strane ugroženi svojim opredjeljenjem na jednu ili drugu stranu, umjesto borbe za zajedništvo, nedjeljivost i jednakopravnost, mogli bi zajedno sa jednim ili drugim susjedima ozbiljno ugroziti onu drugu stranu ali o tome kao da niko i ne misli. A ta treća strana (Bošnjaci) u svakoj varijanti bili bi stradalnici ali bi i nekoga od susjeda mogli ozbiljno nagrditi i ugroziti zajedno sa onom stranom kojoj bi se priklonili.
Sve su to elementi koji ne daju da se davno projicirana mržnja ugasi nego se stalno i uvijek iz nova rasplamsava, budi, potiče i ugrađuje u projekte i planove za budućnost i perspektivu.