Velike sile su jo na Pariskoj konferenciji 1919. razmatrale da Kosovo zbog demografske strukture pripadne Albaniji, kae za Radio Slobodna Evropa Vejn Meri (Wayne Merry), bivi američki diplomata u SSSR i Centralnoj Evropi, sada vodeći ekspert u Savetu za američku spoljnu politiku (the American Foreign Policy Council) u Vaingtonu. Po njegovom miljenju, Srbija sada eventualno moe samo da računa da joj pripadne manji deo oko Kosovske Mitrovice a da se veći deo Kosova ujedini sa Albanijom.
RFE: Srpski premijer Kotunica izjavio je u sredu na Kosovu, povodom godinjice kosovske bitke, da je Kosovo uvek bilo i ostaće deo Srbije. Dan ranije nakon susreta u Londonu sa britanskim premijerom Blerom, on je kazao da Srbija neće prihvatiti nametnuti komporomis o Kosovu. Sličan je i stav ostalih srpskih političara. Kako komentariete ove izjave.
MERI: Oni to mogu da tvrde, ali to je potpuno nerealno. Nepobitna je činjenica da dok Srbi mnogo govore o Kosovu, veoma mali broj njih je eleo u poslednjih sto godina i da ivi u toj regiji. O tome je bilo reči i na Pariskoj konferenciji 1919. nakon Prvog svetskog rata. Velike sile su ozbiljno razmiljale, imajući u vidu statističke podatke o strukturi stanovnitva, da bi Kosovo trebalo da pripadne Albaniji. Međutim, poto je Srbija bila vana članica pobedničke koalicije protiv Nemačke i Austro Ugarske tokom rata, Kosovo je ostalo u njenom sastavu iako su Albanci i tada činili ogromnu većinu stanovnitva. To je postalo jo izraenije krajem 20 veka, to čini nemogućim da Srbija zadri kontrolu nad Kosovom na due staze.
Na reenje kosovskog pitanja uticaće tri vana faktora, koja su bitna u gotovo svim diplomatskim aktivnostima u svetu. To su demografija, ekonomija i rat. Demografija izrazito ide u prilog Albancima. Kada je reč o ekonomiji, Srbija je gotovo jedina evropska zemlja koja je odabrala put autarhije i izolacije a ne integracije, to joj dodatno suava manevarski prostor u pregovorima oko statusa Kosova. Na kraju, vođen je rat koji je Srbija izgubila. Vi moete da polemiete oko opravdanosti tog rata, ali je činjenica da je Srbija u njemu poraena. Imajući to u vidu, smatram da Srbija ne moe da zadri većinski deo Kosova. Ona bi moda mogla da očuva kontrolu nad severnim delom regije, oko Severne Mitrovice, tako to bi se postiglo reenje koje bi sutinski vodilo podeli Kosova.
RFE: Da li je realistično očekivati da će međunarodna zajednica prihvatiti opciju podele Kosova, imajući u vidu i njen strah od prelivanja krize pre svega zbog zahteva većinskih Albanaca iz Preevske doline da dobiju ista prava kao i Srbi na Kosovu.
MERI: Ne mislim da je već doneta odluka kakva će biti konačni ishod pregovora o statusu Kosova. Problem je međutim to svaki predlog Srbije o Kosovu kasni verovatno 10 godina. Ako Beograd zaista eli da zadri kontrolu u regionu Severne Mitrovice, bolje je da pouri sa realističnim predlogom, priznajući da je znatna većina Kosova izgubljena. Insistiranje na tezi da je Kosovo uvek bilo i ostaće nae, verovatno će imati kao rezultat da na kraju celo Kosovo bude izgubljeno za Srbiju. Kao posmatraču sa strane, smatram da je u interesu Srbije da dobije manji deo Kosova, a da se ostatak ujedini sa Albanijom. To bi svakako vie ilo u prilog Srbije nego nezavisno Kosovo u kome bi Srbi bili manjina.
RFE: Međutim, Kontakt grupa je utvrdila 3 kriterijuma za pregovore o statusu Kosova. Jedan od njih je da međunarodna zajednica neće prihvatiti bilo kakvu podelu ove regije.
MERI: U diplomatiji se uvek daju razna saoptenja. Na primer, teoretski, to u Beogradu dobro znaju, Rezolucija Saveta Bezbednosti doneta nakon rata, garantuje nastavak suvereniteta Srbije nad Kosovom. Naravno, to je bilo retoričko saoptenje, koje su događaji uglavnom prevazili. Da je Beograd bio aktivniji i kreativniji nego to je sada, ideja podela ne bi bila nerealna, iako je moda zadocnila. Kao to sam već rekao, srpska diplomatija uvek kaska 10 godina za događajima. Moda je za Srbiju prekasno da spasi bilo ta na Kosovu, ali vredi pokuati. Ako bi Beograd iao na varijantu da dobije severni deo Kosova i prihvati stvaranje veće albanske drave, to bi stvorilo novu diplomatsku situaciju u kojoj bi članovi Kontakt grupe ponovo razmotrili principe na kojima bi trebalo reavati kosovsko pitanje. A to ponovno promiljanje bi značilo i da li ele jo jednu malu dravu na Balkanu. zato to većina članica Kontakt grupe nije previe oduevljena sa trendom fragmentacije Balkana, jer je u suprotnosti sa procesima integracije u Evropi nakon Hladnog rata. Evropa je angaovana u politici konsolidacije, dok se za to vreme biva Jugoslavija dezintegrisala, a nezavisnost Kosova bi značila nastavak procesa fragmentacije.
RFE: Međutim, mnogi smatraju da sudbinu Kosova neće odlučiti ni Pritina niti Beograd, već međunarodna zajednica, pre svega Zapad. Uveliko se govori da su se SAD i EU već dogovorili da Kosovo u ovoj fazi dobije uslovnu, a kasnije i punu nezavisnost.
MERI: Odluku nisu donele strane zemlje. Reenje se nameće činjenicom da Srbi ne ele da ive na Kosovu, da je Miloevićeva vlast uvukla Srbiju u rat koji nije mogla da dobije. Dakle, nezavisnost Kosova biće posledica serije katastrofalnih odluka Beograda. Ako Srbi budu za to krivili druge, to će značiti nastavak modela ponaanja čija je sutina nespremnost da uvide da su takvim pristupom zapravo sami sebi najveći neprijatelji.
RFE: Američki dravni sekretar Kondoliza Rajs pozvala je srpskog predsednika i premijera Tadića i Kotunicu da posete Vaington. Da li će Kosovo biti ključna tema, ili je to nastojanje da se podre demokratske snage u Beogradu, koje su trenutno razjedinjene, da se udrue imajući u vidu sve izgledniji dolazak na vlast Srpske radikalne stranke.
MERI: Mislim da će tokom posete srpskih lidera Vaingtonu pre svega biti reči o Kosovu. Međutim, Bela kuća je uputila poziv i iz drugih razloga. Buova administracija uviđa da nezavisnost Crne Gore i kako god da bude reenje za Kosovo, to moe ponovo ojačati tendencije u Srbiji ka samoizolaciji. SAD imaju interes kao i druge zemlje na Balkanu da se Srbija ne okrene samoj sebi, ne postane beznadeno reakcionarna, nacionalistička drava koja ivi u svetu fantazija. Takav put već je Srbiju odveo u katastrofu u poslednjih 15 godina a to bi ponovo moglo da se desi. Srbija treba da krene pravcem koji su već odabrali svi u Evropi, a to znači integracije. Međutim, takvu odluku ne moe doneti ni Brisel niti Vaington. To mora učiniti sam Beograd. SAD pokuavaju da se priblie Srbiji, da je ubede da bude realistična oko kosovskog pitanja, da ne moe da ivi u mitskoj prolosti, već u 21 veku. kao i da mora da nauči lekcije iz greaka koje je počinila u poslednjih 15 godina, da ih ne bi ponovila. Ali, na kraju, SAD i ostale evropske zemlje mogu da ohrabre ali ne i da prisile političare u Beogradu da čine ono to moda ne ele.
RFE: Međutim, ako Srpska radikalna stranka dođe na vlast hoće li američka administracija izolovati, ignorisati ili sarađivati sa novom vladom u Beogradu.
MERI: Iz praktičnih razloga treba da razumete da SAD igraju sve manju ulogu na Balkanu, preputajući to Evropskoj Uniji. Znam da su na Balkanu okupirani svojim problemima. Međutim, najveća panja iz Vaingtona je usmerena na Irak, Iran, Severnu Koreju, Izrael, tako da je i pitanje kao to je status Kosova, veoma je nisko na listi prioriteta SAD i biće sve manje u narednim godinama, naročito nakon donoenja odluke o finalnom statusu Kosova. Ako Srbija izabere put izolacije, autarhije i povratka u mitoloku prolost, SAD će jednostavno dići ruke od nje, ali ona u tome neće biti usamljena. I sve ostale zemlje će to učiniti.
RFE: Pet članova američkog Kongresa nedavno je uputilo pismo predsedniku SAD Buu, traeći da Vaington podri evroatlantske integracije Balkana. Oni navode i da je Srbija potencijalni respektabilni vojni partner SAD u regionu, kao i da su reforme njene armije impresivne. Međutim, po mnogim procenama upravo pojedini bivi i sadanji pripadnici Vojske omogućavaju hakom optueniku Ratku Mladiću da i dalje bude na slobodi.
MERI: Treba imati u vidu da američki Kongres ima 535 članova. Reč je dakle o inicijativi manje od jednog procenta najvieg zakonodavnog tela SAD. Ovakve inicijative manjih grupa kongresmena koje se tiču zemalja iz celog sveta, gotovo su svakodnevne u Vaingtonu. Međutim, na kraju zvaničnu politiku određuje predsednik i dravni sekretar. Mislim da su SAD ostale nepokolebljive u zahtevu za izručenjem Ratka Mladića i veoma su uzdrane kada je reč o ulozi obavetajnih slubi u Srbiji, za koje smatraju da nisu promenile staru praksu i mentalitet.
RFE: Parlamentarna Skuptina Saveta Evrope usvojia je Rezoluciju kojom se pozivaju političari u Bosni i Hercegovini da nastave Ustavne reforme. Predstavnici Republike Srpske su, međutim, u vie navrata upozorili da bi svaka promena koja bi podrazumevala ukidanje Dejtonskog sporazuma, značila i kraj BiH. Taj stav je na tragu nedavne izjave predsednika Vlade Republike Srpske Milorada Dodika da bi i Srbima u BiH trebalo omogućiti da se izjasne o svom statusu.
MERI: Naalost, poslednji događaji u BiH, referendum u Crnoj Gori, rasprave o statusu Kosova, reakcije u Beogradu, situacija u Makedoniji, Preevskoj dolini, potvrđuju da zemlje zapadnog Balkana nastavljaju dosadanju politiku dezintegracije, za razliku od članica Evropske Unije koje učestvuju u istorijskom procesu konsolidacije i integracije. Sve dok balkanske zemlje budu sledile logiku fragmentacije, one će sve vie zaostajati u razvoju ekonomije i drutva. Statistike pokazuju da drave ove regije po mnogim parametrima pripadaju nerazvijenom trećem svetu. To je veoma tuno ako se ima i u vidu da je samo pre 3 decenije biva Jugoslavija bila jedina zemlja u jugoistočnoj Evropi koja je imala ansu da se pridrui prvom razvijenom svetu. Međutim, nakon njenog raspada osim Slovenije i delimično Hrvatske, sve ostale novostvorene drave ubrzo su se preselille u treći svet kada je reč o ivotnom standardu. Razlog za to je fragmentacija, i ako se ona produi, nastaviće se i ekonomsko propadanje ovih zemalja. Kada je reč o Bosni i Hercegovini, ona srlja iz krize u krizu. To svakako odvraća strane investitore, a mladi i talentovani nastaviće da naputaju zemlju.