HAVANA wrote:shape of despair wrote:Jebo vas stanovi šta ih oglašavate ako ih ne mislite prodavati.
Ovo je već četvrti stan koji će mi propasti izgleda a sve radi vlasnika.
Da napomenem, kod svakog stana je sve bilo dogovoreno, došlo se do notara.
Prvi stan, vlasnici se ušutili, mi zovemo niđe nikoga. Poslije par dana odustali kao od prodaje.
Drugi stan, žena se rasplakala žao joj ipak prodati.
Treći stan, žena se rasplakala žao joj prodati.
Četvrti stan, bio na 3 vlasnika, oni se na kraju posvađali i odustali od prodaje.
Napominjem, sve bilo dogovoreno za svaki od stanova, došlo se do notara.
Znači ovo nikad nisam mogao ni zamisliti da će problem biti sentimentalna vezanost za stan, plakanje, kukanje, jao prodadoh stan i sl.
Pa šta ga oglašavaš jebo ti on mater
Nema gore stvari nego kupovati nekretninu od starijih ljudi koji su zivot proveli u toj nekretnini,sami je gradili,namucili se.Tu je i trud u zidovima i zivot, sjecanja...A kolicina para u vecini slucajeva nije toliko ni vazna,voz prolazi...Zene isto znaju biti teske.
Najbolji su oni sto naslijede,libo ga racq,nit oro ,nit kopo...Mnogo lakse,ti su mi najdrazi.
Ali svi ti ljudi, koji su uložili znoj i suze u svoju nekretninu, za nekrtninu ih vežu sjećanja od malih nogu itd., su sami odnosno preko agencije dali oglas da prodaju stan, niko ih puškom nije tjerao. I onda kad dođu pred svršen čin odustanu.
Evo neki dan pazarim stan. Žena prodaje preko agencije, bilo više ponuda, znači stan se sigurno prodaje kroz par dana, uletim ja sa ponudom i odluči se žena da meni proda. Ja u bunilu, napokon stambeno pitanje da riješim, kad zove agent, evo nas dvoje sjedimo, vlasnica plače nezna hoće li ga prodati. A žena iz Amerike došla namjenski da ga proda.
Kasnije opet nazovem agenta, kaže i on sam nije mu jasna, iz Amerike je došla, meni su sad ruke skrštene.
Stan prije ovoga. Žena prodaje stan, nije neki ali nama lokacija super, reko mora se svakako praviti neki kompromis za ovoliko para koliko imamo, obiđemo stan, uspijemo spustiti cijenu, žena se javlja i govori da joj je suštena cijena preniska i da podignemo malo ponudu, mi podižemo ponudu, i opet žena kroz par dana odustaje, žao joj stana.
Pa što ih oglašavate nikako ali nikako to nemogu da svarim. Ne poklanja meni niko stan, za stan dajem svoju životnu ušteđevinu, gledam da ovo dvoje djece imaju bar svoju sobu, da se izvučem više iz podstanara, al jok, dođe neko i počne plakat za zidovima.
Trebao sam i ja ovako majke mi, kupujem stan, dođem pred svršen čin i nazovem vlasnika i odvalim plakat - žao mi para