nemaš pojma koliko sličnosti ima u našim pričama. ja svoju još nisam nekome tako detaljno ispričao, situacije su malo drugačije ali neki detalji ubitačno slični.
ja sam sebi objasnio da od toga nema ništa i od tada sam miran kad prolazim pored nje. pozdravimo se i idemo dalje. meni bude drago što sam je vidio. da pomnije obrati pažnju kako je gledam možda bi i ona to shvatila.
ne očekujem ništa, a bolesno je volim. jeste čudna kombinacija, jeste da je teško očekivati da se u tome nađe balans za unutrašnji mir, ali eto ja sam ga našao. nekad kad mi fali, pojačam muziku u autu i vrištim.
vjerovatno to neće nikad znati, ali jako sam joj zahvalan za sve potrese koje je u meni izazvala. jebala si mi mater, dušo, a neka si.
edit: a za trolanje te jebem u stau.