Invincible wrote:Evo jedan tekst za ovog Isusovog portparola:
,,Ti, tzv. van-biblijski povijesni izvori su, kao i biblijski, tek krajnje indirektni. Od važnijih tu su Tacit (56-117 cca) koji spominje kršćane, a ne direktno Isusa. Svetonije (70-130 cca) piše samo da je negdje u prvom stoljeću živio neki Isus (Hrestos-Krist). Josip Flavije (38-100 cca), Židov, piše o nekom Isusu, bratu Jakovljevu koji bi mogao biti Mesija. Pismo Mare bar Serapiona (Mara sin Serapionov) datirano između 73 godine i III. stoljeća, govori o 'mudrom kralju' kojeg su ubili Židovi. Lucijan iz Samostate (125-180 cca), ruga se kršćanima, te spominje kako žive po Isusovim učenjima. Naravno, ovakvih je 'dokaza' jako malo (tek još par zanemarivih) i ako se pogleda kad su napisani lako je shvatiti da su itekako posteriorni navodnom Isusovom vremenu. Kako su onda o njemu pisali, za njega znali? Isto kao i Muhamed koji ga u Kuranu svrstava među proroke. Čuo sam, rekli su mi tamo neki kojima je rekao netko tko je načuo od nekog... Dobro, neću dalje, znamo svi kako započinju tračevi. Svi gore navedeni su samo podaci, ne i dokazi ili činjenice. Nemaju vjerodostojnost, i svaki povijesničar bi ih trebao zanemariti (naravno, to podrazumijeva objektivnost, što često nije slučaj).
Isto vrijedi i za evanđelja. Baš ta evanđelja su dokaz o Isusovu nepostojanju, tj. o činjenici da se radi o izmišljenoj osobi. Zašto? Pa što je to Isus napravio, a da tko drugi prije njega nije? Rodio od majke djevice? Već viđeno. Dovoljno je zaviriti u egipatsku, sumersku, grčku i druge antičke religije, kao na primjer Horus i Isis. Poredbe koje 'Isus' koristi nisu ništa drugo nego loše kopije prethodnih mitova, Gilgameša, Telepinua i tako unedogled. Cvjetnica, koju kršćani slave u čast 'Isusovom' ulasku u Jeruzalem prilikom čega su mu pod noge stavljali listove palmi i maslina jest još jedna kopija egipatske (kratkotrajne) tradicije iz doba Akhenatona (XV st.p.n.e.), u kojoj štovatelji Atena, prvog 'monoteističkog' boga bacaju palmine i maslinove grane Akhenatonu, sinu Atenovu, pod noge prilikom ulaska u sveti grad. 'Isus' umire s 33 godine. I opet nije prvi. Mnoge, važnije povijesne osobe prije njega umrle su s (otrpilike, jer kao i kod Isusa moramo, vjerodostojnosti radi, biti aproksimativni) istim godinama; Sargon Akadski, Aleksandar Veliki, itd. Važne povijesne ličnosti, poznate i opjevana stotinama i tisućama godinama prije i poslije navodnog isusovog vremena. Isus je i uskrsnuo. Pa? Što je tu novo? Baal, Dumuzi, Oziris, kao bogovi. Ahil, Menalej i još nekoliko junaka uskrsnu nakon smrti ne bi li se pridružili svojim božanskim roditeljima. Ovakvih činjenica ima još i još, ali ne pišem ovdje znanstveni rad, a već navedene su i više nego dovoljne.
Sad će netko reći: pa vidiš da nečega ima, nije baš da je Isus izmišljen, možda je ipak postojao. Možda?! E to možda ostavljam vjernicima. Riječi 'možda' nema mjesta u povijesti. Ako tko želi vjerovati, neka mu. Povijest ostavite na miru, tu mitovima, legendama i bajkama nema mjesta. Vjerodostojnih dokaza o postojanju Isusa NEMA i dok je tako on mora ostati ono što realno jest: MIT, LEGENDA, BAJKA, PRIČA ZA MALU DJECU!''
Tebi su priče mitološke koje imaju nešto malo sličnosti sa Isusom,dokaz da Isus nije postojao,tj. da je mit?
Npr Horus:
Dokumentarac ”Zeitgeist” (Duh vremena), koji je stekao veliku popularnost diljem svijeta, bavi se određenim teorijama zavjere i pokušava iznijeti ”dokaze” da je kršćanstvo plagijat egipatskih mitova.
Postoji mnogo priča o tome tko i što je bio Horus, te mnogo legendi i mitova vezano za njega. Poznat je sukob Horusa i Seta, a još poznatija Kristova pobjeda nad Sotonom. Osim toga što su i Set i Sotona zli te im ime počinje sa istim slovom nema nikakvih drugih paralela. Isto tako Horusu se pripisuje rođenje 25. prosinca, što je jednostavno netočno. Horus je rođen 15. Lipnja. Horusu je majka bila Izida, a dokumentarac joj pripisuje i drugo ime ‘Meri’ te djevičanstvo no te informacije jednostavno ne možemo saznati ni iz kakvih izvora. Isto vrijedi i za navodno djevičansko rođenje (koje se u filmu pogrešno naziva ‘bezgrešnim začećem’) – Horus je začeti snošajem Izide s mrtvim tijelom Ozirisa, koje je Set rasjekao na 14 dijelova i raspršio ih po zemlji, a Izida prikupila 13 njih i napravila umjetno spolovilo. Što se tiče navodne povezanosti Horusa sa zvijezdom na Istoku ni toga nema u izvorima, niti ima kakvog spomena o posjetu trojice kraljeva. Laž je također da je bio učitelj s 12 godina. Istina je zapravo da ga je majka skrivala kao malog dok dovoljno ne stasa za egipatskog vladara. Horus nije imao nikakvo javno djelovanje niti ga je Anubis krstio (Anubis se povezuje s balzamiranjem i parfumerijom, a ne krštenjem vodom). Nije imao 12 učenika nego 4, kako se spominje u pogrebnim obredima, ili čak 16 kako se spominje u nekim drugim izvorima. Vuče se poveznica i sa imenima, ali Horus je znan kao Horus na krokodilima, Gospodar Istoka, Gospodar neba, Spasitelj svoga oca, Majčin stup. Nije raspet na križ (ova metoda kažnjavanja je izmišljena puno poslije nastanka mitova o Horusu), umro i treći dan uskrsnuo. Bilo mu je ozlijeđeno oko, ali nemamo bilješke njegove smrti, za razliku od njegovog oca Ozirisa koji je bio raskomadan te ponovno sastavljen od strane svoje žene Izide. Drugim riječima, radi se o potpuno neutemeljenoj i netočnoj teoriji.
C/P