Vratimo se crkvi Bosanskoj

Rasprave na razne teme... Ako ne znate gdje poslati poruku, pošaljite je ovdje.

Moderator: O'zone

theTruePath
Posts: 8483
Joined: 26/12/2009 15:23

Vratimo se crkvi Bosanskoj

Post by theTruePath » 03/06/2010 08:53

Ovih dana u Sarajevu se moglo vidjeti ovakvih plakata

Image


ko stoji iza ovog? :lol: :lol:


User avatar
minjonja
Posts: 3598
Joined: 27/11/2009 09:17
Location: Došljakistan

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by minjonja » 03/06/2010 09:12

ne znam je li imam deja vu ili je ova tema vec bila?

theTruePath
Posts: 8483
Joined: 26/12/2009 15:23

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by theTruePath » 03/06/2010 09:16

minjonja wrote:ne znam je li imam deja vu ili je ova tema vec bila?



jest na pdf religiji ali cinilo mi se da nije za tog pdf pa sam je uklonio odatle

User avatar
Nekako s proljeća
Posts: 3294
Joined: 01/12/2006 22:59
Location: Pozdrav domovini!

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by Nekako s proljeća » 03/06/2010 09:24

theTruePath wrote:Ovih dana u Sarajevu se moglo vidjeti ovakvih plakata

Image


ko stoji iza ovog? :lol: :lol:


Sigurno ne oni, koji će ispred Katedrale postaviti bistu Ivana Pavla , u znak sjećanja na njegovu posjetu Sarajevu..

User avatar
PipiDugaDevetka
Posts: 19072
Joined: 25/12/2003 00:00
Location: Živim u nadi RBiH, druge adrese nemam. Uostalom, mislim da genocidne Kartagene treba demontirati.

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by PipiDugaDevetka » 03/06/2010 11:12

Jedan se bio vratio:

http://www.bistrobih.ba/nova/?p=15820 wrote:Danas pročitah u oslobodjenju vijest o najavi manifestacije “Dani Boračkog jezera” koja bi se uskoro trebala održati.Znam da je tu manifestaciju proteklih godina organizovala nevladina eko organizacija ”Gorsko oko” i nadam se da ću u ovo par dana pronaći informacije o toj manifestaciji.I sada sam pokušavao na netu naći nešto o tome, i ne nadjoh ništa.
Image
No, nadjoh jedan tekst o Lazaru Drljači, akademskom slikaru koji se odmetnu od grada i gradske vreve još u ono doba kada je ta vreva, sa današnje distance, bila tiha kao noć na nekoj vodi.
Čudak, samotnjak, umjetnik, koji se nastanio na Boračkom jezeru i proveo dugi period svog života na tom području.
Ovo je priča o Lazaru Drljači, posljednjem bosanskom bogumilu.
Lazar Drljača, slikar sa ivice stvarnosti
Šest godina Andrija Anđelić i njegova supruga Zora proveli su u najbliskijim prijateljskim odnosima sa slikarom – pustinjakom, Lazarom Drljačom. Mladi bračni par Anđelić, sa malenim sinom i kćerkicom, stigli su te 1964 godine na Borke iz Konjica da preuzmu službu koja im je bila dodijeljena.
Andrija je bio opštinski lugar sa zaduženjem da se brine o lovnom i ribolovnom području na Borcima i Boračkom jezeru u tim početnim danima turizma u Opštini Konjic, a Zora je dobila posao kuharice u hotelu Borašnica na Boračkom jezeru.
Nekako odmah po dolasku na novo radno mjesto, Andrija je imao priliku da se upozna sa legendarnim slikarom koji se povukao iz civilizacije i još davne 1932. godine došao da živi na Borcima. Andrija je obični, narodski čovjek koji se nije baš mnogo u životu bavio razmišljanjem o umjetnosti i umjetnicima.
Valjda do tada nije nikada ni vidio živog slikara i njegovo djelo. Tako da poznanstvo sa slikarom nije kod njega izazvalo neki naročiti dojam sa te, umjetničke strane, ali između dvojice ljudi, koji su bili zaljubljenici u prirodu i jednostavni, prirodni život, zaljubljenici rijeke i jezera i snježnih planinskih vrhova Prenja, sijevnula je ona rijetka iskra prepoznavanja srodnih duša koji su samo vanjski gledano različiti, ali ih povezuju one čudne, tajne niti, ko zna od kada i iz kojih prošlih
postojanja.

Slikar je u to vrijeme živio u Šantića vili, koju mu je dodijelila na korištenje opština Konjic. Andrija o njihovom poznanstvu ovako priča:

“Od prvog dana kada smo se upoznali ja sam prema Lazaru Drljači imao veliko poštovanje. On je bio starac od preko 80 godina i ja sam ga poštovao kao starijeg gospodina. Nisam ja, da vam pravo kažem znao puno o njegovim slikarskim radovima. To me nije interesovalo. Ali nikada nisam dozvolio da ga neko provocira ako sam bio u blizini, a bilo je i takvih slučajeva.

Nije mi ni čudo što nije podnosio da se ljudi motaju oko njega. Ljudi znaju ponekad tako biti napadni i dosadni, a on je želio samo svoj mir. Često su znali iz Sarajeva da dođu neki umjetnici, novinari, pa i političari, kao da ga obiđu i da sa njim razgovaraju.

On bi se tada zatvarao u svoju sobu i nije htio nikome da otvori. Kada bi mu kucali na vrata znao je samo odsječno da kaže : “Ko si ti? Šta ćeš? Ti meni čovječe ne trebaš.” I dok dosadni posjetilac ne bi otišao on nije promaljao glavu iz sobe. Rijetki su bili oni kojima je Lazar Drljača poklanjao povjerenje. Nije zalazio u kuće na Borcima i u Konjicu. Samo je kod mene i još možda dvije kuće rado dolazio. Pojavljivao se iznenada i tiho bi sjeo na stolicu.

Rijetko je prihvatao bilo kakvu čast. Za kafu je govorio da je to otrov i u rijetkim prilikama kada je prihvatao da popije sa nama koji fildžan, skidao je kajmak i govorio da je sav otrov u njemu skoncentrisan. Zora Anđelić se sjeća:”Hranu obično nije prihvatao od nas, najčešće govoreći kako se dobro najeo. A jeo je nevjerovatno malo.

Za cijeli dan pojeo bi samo jedno kuhano jaje, mali komadić hljeba i nešto šumskih bobica i plodova koje bi sakupio. Bilo mi je čudno kako bi jaje i onaj komadić hljeba presjekao na tri dijela i to rasporedio na tri dnevna obroka. Često mi je govorio kako nema većeg zla za tijelo i život nego najesti se navečer. Ponekad bi ulovio koju ribu i najčešće bi je pripremao kuhanu, ne isprženu. Mislim da je tajna njegove vitalnosti i zdravlja i bila upravo u tom načinu ishrane. “

Andrija se kroz osmjeh nadovezuje na priču svoje žene. “Jedne prilike Lazar je ulovio ogromnu ribu, bilo je u njoj najmanje 8 kg. Boga mi, svi koji smo se tu našli divili smo se njegovom trofeju, jer je on imao zaista slabe sprave za ribolov.

Imao je nekakvu staru rolu i bambusov štap, a silk mu je bio preslab za takvu grdosiju. Ali bilo kako bilo, on ju je izvukao i mogu vam reći da je bio jako ponosan na taj svoj ulov. Svi mi koliko god nas je bilo u “Borašnici” zaposlenih okupili smo se oko slikara i njegovog trofeja, divili se zagledali ribu sa svih strana, a on je uživao.

Pitali smo ga šta će učiniti sa tom ribetinom. Padali su prijedlozi da je proda, jer dobio bi zaista mnogo novaca za nju, neko reče da je stavi kod nas u frižider, pa da uzme komad kad mu treba, ali on se na naše čuđenje odlučio na to da osuši ribu. Sad, mi smo znali da u nekim krajevima, u Dalmaciji zaista ljudi suše ribu, ali trebalo je svakako znati postupak kako se to radi. Pitao sam Lazara zna li on to kako treba uraditi, a on je samouvjereno rekao da zna.

Odnio je ribetinu do svoje kuće i objesio je onako cijelu na jedno drvo i izložio suncu. Kada sam nakon dva dana došao da ga posjetim gledam na onom drvetu samo košćurine od ribe, a ispod drveta gomila usmrđenog mesa koje je jednostavno samo skliznulo sa kostiju, a slikar tužan sjedi kraj one smrdljive kaše od ribe.

A, često je išao u ribolov na Neretvu. Najviše je volio ribariti na Ban Viru i u Bukovici. Do mjesta za ribolov obično je stopirao po koje rijetko vozilo koje bi prolazilo preko Boraka. Jedne prilike stopirao je na cesti kada mu stadoše dvojica njemačkih studenata. Vozili su neku staru šklopociju od mercedesa koju su iznajmili za ljetovanje. Primili su čudnog stopera i uskoro su se počeli vrpoljiti, jer se od slikara širio neprijatan miris ustajalosti i neoprane odjeće.

Naime on nije baš puno vodio računa o higijeni. Onaj jedan student kaže drugom na njemačkom kako je ovaj starac neuredan. A Lazar mu na tečnom njemačkom odgovori : ” Po čemu sam ja neuredan. Vi ste neuredni.” Njemački mladići se ne malo začudiše, pa jedan od njih na engleskom reče drugom: “Ko bi rekao da ovaj prljavi starac ovako tečno govori njemački”. A Lazar mu na čistom engleskom odgovori. ” A, što to ja ne bih mogao znati engleski, balavci jedni. Više sam obrazovan nego i jedan od vas.” Mladi studenti sad totalno zbunjeni pokušali su se sporazumjeti na francuskom, nadajući se da ih čudni saputnik neće razumjeti, ali uzalud, jer slikar je govorio savršeno njemački, engleski, francuski i talijanski.

Jedne prilike, negdje 1966. godine došli su nam na Boračko jezero u hotel Borašnica, gosti iz Njemačke, postariji bračni par. Voljeli su da vide i iskuse sve što može pružiti ovaj lijepi kraj i tako sam odlučio da ih povedem u ribolov na Ban vir. Nijemac je vozio svoj luksuzni automobil kada nas je nedaleko od Boračkog jezera na putu prema Glavatičevu zaustavi mahanjem ruku Lazar Drljača.

Nijemci su u čudu posmatrali čudnu spodobu ne znajući šta želi od njih. Ja sam im objasnio da je to moj prijatelj, slikar, da i on želi ići u ribolov. Povezli smo ga. Malo je razgovarao sa njemačkim parom, ali je uglavnom sjedio tiho skupljen na zadnjem sjedištu. Žena nas je počastila nekim keksom i sokom.

Tada sam prvi put vidio sok u limenci. Kada smo stigli na odredište ja sam odmah otišao niz Neretvu, prema Kanjonu, jer sam znao da ću tamo sigurno uloviti ribe, a bračni par i Lazar ostali su na pješćanoj plaži Ban vira. Kada sam se nakon nekoliko sati vratio sa pozamašnim ulovom, ugledah na pijesku sjede Nijemci i Lazar Drljača i u tišini jedu svoj ručak.

Odmah sam vidio da on po svom običaju jede samo ono što je sam ponio, ne prihvatajući niti djelić obilnog obroka koji smo mi ponijeli sa sobom. Ja sam ožednio na vodi i onako u slast popih sok koji sam dobio od one žene.

Kada sam popio, ja po našem običaju zafrljacim onu konzervu na sred Neretve, neka voda nosi.

One se švabe samo zgledaše između sebe, ali mi ništa ne rekoše. Kada su završili obrok, Nijemac iskopa jednu rupu u pijesku i sve one odpadke koji su ostali iza njega i žene, ali i oguljinu od jajeta i glavice luka koje je Lazar ostavio na pijesku, zakopa u onu rupu, pa lijepo poravna pijesak i utaba nogama tako da niko ne bi rekao da je tu nešto bilo.

Lazar je to nijemo posmatrao, pa se onda raskuka iz sveg glasa:

” Andrija moj što se ja i ti danas osramotismo pred ovim ljudima i pred ovom božjom ljepotom. Nikad ovo sebi neću oprostiti.”

” I da znate, da je često to spominjao kako su švabe, nama ljudima koji živimo u prirodi i od prirode, održali predavanje kakvo nikada nismo imali.”

Slikar je često znao doći kod mene i moje Zore u posjetu. Njega niste mogli pozvati na sijelo kao što bi pozvali ostale komšije i prijatelje. On je dolazio i odlazio samo onda kada je to njemu bio ćeif-volja. I niko ga nije mogao nagovoriti da slika nešto što on ne bi želio.

Bilo je mnogo slučajeva da su dolazili razni funkcioneri iz Sarajeva sa namjerom da nagovore slikara da im napravi portret, ali to nije palilo kod njega. Jedne prilike, počeo je raditi portret tadašnjeg Predsjednika sreza Konjic, Hadžije Džumhura, ali kada mu se ovaj nešto zamjerio poderao je sliku u jednom potezu.

U vezi toga ispričao bih vam i zanimljiv slučaj kako je slikao moju suprugu Zoru i našu djecu. Ta slika koju je nazvao “Majka sa djecom” jedna je od rijetkih slika koje su sačuvane. Kada mi je kuća bila opljačkana u ovom proteklom ratu, vjerujte da sam po povratku prvo pogledao da li mi je slika sačuvana. Na njoj je Lazar Drljača napisao da je poklanja Andriji Anđeliću.

Mnogi su ljudi dolazili sa svih strana svijeta i nudili mi fantastične sume novca za sliku, ali ja bih im samo odgovorio: “Pa, kako bih vam mogao prodati svoju ženu i djecu.” Zaista to je neprocijenjiva vrijednost u mom domu. Zora se prisjeća kako je došlo do toga da slikar radi njen portret sa djecom u naručju: ” Jednom je došao kod nas i posmatrao je kako se ja brinem za svoju djecu. Uvijek je govorio kako su majke po malo nepravedne prema svojoj starijoj djeci, jer kada dobiju mlađe nekako im se potpuno posvete, uvijek ih drže uz sebe, maze i drže u krilu, dok manje pažnje poklanjaju svojoj starijoj djeci. Tako je jednog dana donio štafelaj, razapeto platno i svoje boje. Namjestio je stolice i rekao mi da kako da sjednem sa djecom. Mlađu djevojčicu držala sam u krilu, a stariji sin je stajao pored mene.

Nije bilo šanse da se pobunim i kažem da nemam vremena za poziranje svakog dana po tri sata, iako sam da vam pravo kažem imala posla preko glave, kao zaposlena majka i domaćica. Ali nije mi žao ni jednog trenutka, jer sam jako radosna i ponosna na ovu sliku koju je tada napravio Lazar Drljača. Moja su ga djeca jako voljela i čim bi se on pojavio na vratima sa svojim slikarskim alatom, moja bi mala kćerkica tržala da namjesti stolicu onako kako je on to zahtijevao.

Jednom je došlo do ozbiljnog incidenta i umalo da nije prestao raditi na našoj slici. Kada smo počeli pozirati, ja sam imala dugu kosu, ali u to vrijeme izađe moda kratke kose koja bi se ufrčkala u sitne uvojke. Bila sam mlada i voljela sam da budem ošišana po modi. Kada sam se sva ponosna na svoju novu frizuru pojavila pred slikarom, on je samo kriknuo ko ranjeni orao: ” Zoro, nesretnice, šta uradi od sebe?

Ko te tako unakazi?”

Ja sam se zbunjena pipala po glavi ne razumjevajući zašto se slikar tako uzbudio.

“Pa, jadna ne bila, što ošiša onu svoju bujnu lijepu kosu, na šta to ličiš?

I odmah ljutito poče da skuplja svoj pribor, prepoznam onaj njegov karakteristični tersiluk. Mislim, Boga mi ništa od naše slike. I onda se poslužim sa malom laži koja je izgladila naše odnose, a slika je naslikana.

Rekla sam mu: ” Znate gospon Lazo, ja radim u hotelskoj kuhinji i nedavno nam je bila sanitarna komisija koja je naredila da sve osoblje u kuhinji treba da ima kratku kosu, radi higijene.”

Slučajno je istina bila da smo sve mi žene u hotelu tih dana imale istu frizuru, tako da mi je slikar povjerovao, obrušavajući sav svoj bijes na “proklete glupane”, “jednoumnike” i “filozofe u opancima”.

Andrija Anđelić se dalje prisjeća: “Inače je bio poznat kao čovjek oštrog jezika i to u onom vremenu kada se nije baš smjelo svašta pričati. Negdje 1954. Godine na Borcima se održavala nekakva Partijska konferencija na kojoj je trebao govoriti tadašnji Predsjednik Sreskog suda iz Konjica, Nijaz Begtašević. On je bio u ratu ilegalac i poznati konjički revolucionar i valjda po toj liniji i došao na to mjesto, a inače je po obrazovanju bio krojač. Kada je počela konferencija, u salu upade slikar Lazar Drljača, zarastao u sjedu bradu, oskudno obučen i sa sandalama vlastite izrade na nogama. Sve se glave okrenuše prema čudnom pridošlici.

A on kada ugleda Nijaza, kojeg je dobro poznavao upita:” Šta to ti bolan Nijaze ovdje radiš.” “Evo, držim Konferenciju, gospon Lazo, ja sam Predsjednik Suda.”

Na to se Lazar Drljača nasmija iz sveg glasa, pa bez imalo ustezanja reče:

“E, moj Nijaze, moj ti je savjet, kroji ljudima odijela što ti je zanat i nauk, a pusti one koji su školovani za to da kroje pravdu”

Tekst napisala: Mirjana Kapetanović, Konjic, boracko-jezero.freeservers.com

Neka ti je laHka zemlja bosanska, Lazare, bogumile!
ImageImageImageImage
ImageImageImageImage

User avatar
iz dna duše
Posts: 1394
Joined: 24/06/2008 13:38

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by iz dna duše » 03/06/2010 12:28

Upravo ovih dana sam planirala malo više da se informišem o Lazaru Drljači, "posljednjem bosankom bogumilu"
Malo mi je jedan prijatelj pričao o njemu, njegovom načinu života itd...
ali Lazar Drljača već ima temu, pa ću tamo nastaviti...

viewtopic.php?f=7&t=8812

User avatar
uvjek dobar gost
Posts: 7109
Joined: 12/12/2005 14:51
Location: blizu Merkura

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by uvjek dobar gost » 03/06/2010 13:05

Autokefalnsot crkve Bosanske.. meni nije smiješna... niti je bogumilstvo... to što mi o tome pojma nemamo zahvalimo trima konstitutivnim narodima koji misle da istorija-historija ili povijst počela je od njih.... Sramota je to i naša bruka... što u biti pojma nemamo o Bogumilima, Ilirima, Bosanskim vitezovima i još mnogim stvarima ... a sve te stvari nas označavaju mada mi o njima pojma nemamo....

User avatar
bez_ideje
Posts: 4553
Joined: 27/01/2008 19:30

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by bez_ideje » 03/06/2010 13:08

Zasto me ne iznenadjuje tip osoba koji se na ovom forumu podsmijavaju ovakvim stvarima...........
Last edited by bez_ideje on 03/06/2010 13:14, edited 1 time in total.

User avatar
uvjek dobar gost
Posts: 7109
Joined: 12/12/2005 14:51
Location: blizu Merkura

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by uvjek dobar gost » 03/06/2010 13:12

bez_ideje wrote:Zasto me ne iznenadjuje tip osoba koji se na ovom dorumu podsmijavaju ovakvim stvarima...........

Bez da su svjesni da se samim tim podsmijevaju sebi samima... ....

escobar_
Posts: 341
Joined: 17/03/2008 22:30
Location: 0111010001111010
Contact:

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by escobar_ » 03/06/2010 13:16

Jedno je biti svjestan vlastite historije (i tu sam 100% za), ali nešto sasvim drugo praviti stvari "našim" i "njihovim".

Ako sam danas sljedbenik jedne od svjetskih religija jel' to ja ispadam budala naspram ovih "prosvijetljenih" sljedbenika Crkve Bosanske? Ne mogu biti Bošnjak i rimokatolik/pravoslavac/jevrej/musliman, nego moram isključivo biti sljedbenik CB kako bi bio priznat kao "naš"?

Vjerujem da u tome leži problem kod onih koji se smiju ovome. Ne smije se raja historiji nego glupostima kako ovo danas nije naše, te kako se trebamo vratiti CB (podsjeća me na vraćanje "veri pradedovskoj"). :D

User avatar
uvjek dobar gost
Posts: 7109
Joined: 12/12/2005 14:51
Location: blizu Merkura

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by uvjek dobar gost » 03/06/2010 13:28

escobar_ wrote:Jedno je biti svjestan vlastite historije (i tu sam 100% za), ali nešto sasvim drugo praviti stvari "našim" i "njihovim".

Ako sam danas sljedbenik jedne od svjetskih religija jel' to ja ispadam budala naspram ovih "prosvijetljenih" sljedbenika Crkve Bosanske? Ne mogu biti Bošnjak i rimokatolik/pravoslavac/jevrej/musliman, nego moram isključivo biti sljedbenik CB kako bi bio priznat kao "naš"?

Vjerujem da u tome leži problem kod onih koji se smiju ovome. Ne smije se raja historiji nego glupostima kako ovo danas nije naše, te kako se trebamo vratiti CB (podsjeća me na vraćanje "veri pradedovskoj"). :D


Po meni lično nikad, svi mi smo naš i onoj mjeri koliko to želimo biti, moja teza je samo da mi nemamo pojma o svojoj istoriji, da nas to limitira cijelo vrijeme kako bi našli najmanji zajednički sadržalac i krenuli naprijed...
Primjer i mali otklon... Bobovac kraljevski grad.... na njemu se viori-la "šahara" te je taj objekat prisvojen od strane politike bez promišljanja ili bilo kakve pobune intelektualaca... te uz prešutnu saglasnost partnera u vlasti...

Znači obrazovanje ruši predrasude !

P.S

Koji su to naši ? :mrgreen: ..... ja ih ne vidim više... :D :D

escobar_
Posts: 341
Joined: 17/03/2008 22:30
Location: 0111010001111010
Contact:

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by escobar_ » 03/06/2010 13:35

Kažem ti, ja nemam apsolutno ništa protiv historije jer je to prije svega moja historija i od toga ne treba bježati. Ali, konkretno, ovi koji lijepe plakate trebaju biti vrlo oprezni sa ovakvim izvalama tipa "Odbacimo tuđe - vratimo naše!". To je, za mene, u startu da legnem od smijeha. Mogu ja izučavati svoju historiju i biti ponosan na nju i bez nekakvog odbacivanja "tuđeg". Al' et...

Ne znam, trebalo bi pitati organizatore svega ovog koji su to "naši", te šta je zapravo to "naše", a šta "tuđe".

PS: Odbacimo bh. zastavu, himnu, kompjutere, mobilne telefone, OSCE itd. Ništa to nije naše. :D

User avatar
uvjek dobar gost
Posts: 7109
Joined: 12/12/2005 14:51
Location: blizu Merkura

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by uvjek dobar gost » 03/06/2010 13:36

escobar_ wrote:Kažem ti, ja nemam apsolutno ništa protiv historije jer je to prije svega moja historija i od toga ne treba bježati. Ali, konkretno, ovi koji lijepe plakate trebaju biti vrlo oprezni sa ovakvim izvalama tipa "Odbacimo tuđe - vratimo naše!". To je, za mene, u startu da legnem od smijeha. Mogu ja izučavati svoju historiju i biti ponosan na nju i bez nekakvog odbacivanja "tuđeg". Al' et...

Ne znam, trebalo bi pitati organizatore svega ovog koji su to "naši", te šta je zapravo to "naše", a šta "tuđe".

PS: Odbacimo bh. zastavu, himnu, kompjutere, mobilne telefone, OSCE itd. Ništa to nije naše. :D


Svakako....
Po onoj staroj patriotskoj... svoje nemamo tuđe nećemo... :)

User avatar
iz dna duše
Posts: 1394
Joined: 24/06/2008 13:38

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by iz dna duše » 03/06/2010 13:44

uvjek dobar gost wrote:Autokefalnsot crkve Bosanske.. meni nije smiješna... niti je bogumilstvo... to što mi o tome pojma nemamo zahvalimo trima konstitutivnim narodima koji misle da istorija-historija ili povijst počela je od njih.... Sramota je to i naša bruka... što u biti pojma nemamo o Bogumilima, Ilirima, Bosanskim vitezovima i još mnogim stvarima ... a sve te stvari nas označavaju mada mi o njima pojma nemamo....


Ne razumijem zašto bi se neko ismijavao nečemu, o čemu svi mi tako malo znamo. Iz nekog razloga, i u školama su nam o tome samo malo natuknuli...Meni je žao što nemam više vremena, da se tome posvetim...

User avatar
Jazz_Junkie
Posts: 3052
Joined: 16/03/2008 22:35
Location: Wien

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by Jazz_Junkie » 25/10/2010 14:53

Cisti nacionalizam na djelu. Medjutim, oni koji ismijavaju historijsku Crkvu bosansku nisu svjesni koliko su njihovi mitovi i rituali takodjer smijesni. A cisto vezano za ovu temu, imam osjecaj da su ti plakato djelo infantilnih glupana koji su nekoc pokrenuli onu nacisticku stranicu. To bi mogli biti i oni likovi koji su ovdje sirili nebuloze o Gotima, rasizam i druge bolesne ideje svog bolesnog drustva.

User avatar
poznanik
Posts: 6749
Joined: 12/05/2010 16:18
Location: Novo Sarajevo

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by poznanik » 25/10/2010 15:05

Jazz_Junkie wrote:Cisti nacionalizam na djelu.

Šta podrazumijevaš pod nacionalizmom u konkretnom zagovaranju, šta je nacionalizam u slijedu Crkve bosanske?

Kao istoričar, možda bi mogao podsjetiti na glavne karakteristike i hijerahrijsku ljestvicu Crkve bosanske, najbitnije razlike u odnosu na dominantne religije na našim prostorima…podsjetiti na odnos Crkve bosanske i civilne vlasti…

User avatar
Jazz_Junkie
Posts: 3052
Joined: 16/03/2008 22:35
Location: Wien

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by Jazz_Junkie » 25/10/2010 15:08

poznanik wrote:
Jazz_Junkie wrote:Cisti nacionalizam na djelu.

Šta podrazumijevaš pod nacionalizmom u konkretnom zagovaranju, šta je nacionalizam u slijedu Crkve bosanske?

Kao istoričar, možda bi mogao podsjetiti na glavne karakteristike i hijerahrijsku ljestvicu Crkve bosanske, najbitnije razlike u odnosu na dominantne religije na našim prostorima…podsjetiti na odnos Crkve bosanske i civilne vlasti…


Odnos historicara prema ovom predmetu mora biti cisto profesionalan i barem dijelom objektivan, mada je to najcesce nemoguce. Baviti se CB na akademski nacin i istu svrstavati u nacionalnu sakralizaciju, kao nesto za moderni identitet relevantno, naravno u mitskom pakovanju kao obicaju, nije isto.

User avatar
poznanik
Posts: 6749
Joined: 12/05/2010 16:18
Location: Novo Sarajevo

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by poznanik » 25/10/2010 15:49

Pa nisam pitao za mitsko pakovanje, već najprije za objašnjenje "čistog nacionalizma na djelu", usput i za kratke istorijske činjenice iz ugla "profesionalca".

No dobro, već stoljećima je ovdje prejak uticaj kršćanstva i islama, na svakom mjestu i sa svake pozicije sljedbenika tih ideologija.

Slažeš li se da je priča o Crkvi bosanskoj danas najviše "zanimljiva" ateistima?

User avatar
krivorijek
Posts: 688
Joined: 13/02/2008 11:58
Location: Iščašenja ili preloma?

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by krivorijek » 25/10/2010 16:34

Vrlo malo se zna o bosanskoj crkvi, tako kaze barem Noel Malcolm.

Po njemu su se stvari odvijale ovako nekako: posto je Bosna uvijek bila neprohodan i zabacen teren, kako u onom tako i u ovom vaktu, vrlo malo se tada i moglo u Bosni nauciti (vrlo malo knjiga je bilo, dok su u isto vrijeme u Veneciji bogati ljudi posjedovali cijele biblioteke), a danas se moze puno toga nagadati, zato sto je ostalo malo zapisa iz tog vremena: malo knjiga = velika nepismenost. U onaj vakat, a i u ovaj.

Noel tvrdi izmedu ostalog da bugarska bogumilska crkva, sekta po papi u onaj vakat (to je bio veliki "ketzerei", bogohuljenje, to bogumilstvo), nema nikakve veze sa steccima u Bosni, i da su sanse, da je u Bosni bilo bogumila u onaj vakat, strasno male, skoro pa nula.

Kaze Noel da su trgovci i prolaznici iz ili preko Dubrovnik/Ragusa na putu za Veneciju/Srebrenicu izvijestili papu o nakaradnim obicajima bosanske crkve, koja se po srednjovjekovnim zapisima (svjedocenju) pronadenim u Veneciji direktno oznacava herezom.

Da ne duljim: cemu da se vratimo?

User avatar
Jazz_Junkie
Posts: 3052
Joined: 16/03/2008 22:35
Location: Wien

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by Jazz_Junkie » 25/10/2010 17:15

poznanik wrote:Pa nisam pitao za mitsko pakovanje, već najprije za objašnjenje "čistog nacionalizma na djelu", usput i za kratke istorijske činjenice iz ugla "profesionalca".

No dobro, već stoljećima je ovdje prejak uticaj kršćanstva i islama, na svakom mjestu i sa svake pozicije sljedbenika tih ideologija.

Slažeš li se da je priča o Crkvi bosanskoj danas najviše "zanimljiva" ateistima?


Ne smatram se jos profesionalcem i vjerojatno nikada ni necu posto zelim biti otvoren prema novim spoznanjima umjesto da glumim sveznalicu. I uopce se ne slazem sa konstatacijom da je Crkva bosanska danas najvise zanimljiva ateistima. Medjutim, ona bi trebala biti zanimljiva i ateistima kao i svaki drugi oblik mitova u korist opovrgavanja istih, jer to zaista nije tesko.

Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by Pera Trta » 25/10/2010 18:05

Bosanska crkva je izolirala Bosnu i od istoka i od zapada i dovela do toga da je Bosna jedina balkanska zemlja u kojoj nema važnijih objekata srednjovjekovne kulture, a sami sljedbenici te crkve nisu gradili velike vjerske ni svjetovne objekte, osim vojnih, tako da od njih nije ostalo ništa osim nadgrobnih spomenika i nešto starih gradova.
A vraćati se religiji koja je prestala prije više od 600 godina u smislu njenog ponovnog oživljavanja nije samo nemoguće, već i glupo i netaktično.

User avatar
kockica_kockica
Posts: 4658
Joined: 04/07/2008 20:06
Location: Iza ormara skupljam prasinu

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by kockica_kockica » 25/10/2010 21:24

theTruePath wrote:Ovih dana u Sarajevu se moglo vidjeti ovakvih plakata

Image


ko stoji iza ovog? :lol: :lol:



ne bilo ti tesko ali ni zapovjedno de nam zivota ti objasni sta je tebi ovdje konkretno smijesno :? :? :? :?

User avatar
ratata
Posts: 2138
Joined: 23/02/2010 04:52
Location: Alipašino

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by ratata » 25/10/2010 21:49

sta sve kokuzima i dokonim ljudima nece pasti na pamet :-)

Pera Trta
Posts: 5420
Joined: 06/02/2009 00:20
Location: Zabela kod Požarevca,rodnog mesta predsednika,njegova je zadužbina i njegova verna slika.

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by Pera Trta » 25/10/2010 22:01

Jasno implicira da odbacimo sve vjere protiv kojih su se "đedovi" borili, prema tome najprije tvoju, kockice, koja je vjekovima slala krstaše i misionare da pokore bosansku herezu, a onda i islam, koji je drugačijim pristupom i ekonomskim beneficijama označio brz kraj bosanskom hristijanstvu.

User avatar
poznanik
Posts: 6749
Joined: 12/05/2010 16:18
Location: Novo Sarajevo

Re: Vratimo se ckvi Bosanskoj

Post by poznanik » 25/10/2010 22:42

Pera Trta wrote:Jasno implicira da odbacimo sve vjere protiv kojih su se "đedovi" borili, prema tome najprije tvoju, kockice, koja je vjekovima slala krstaše i misionare da pokore bosansku herezu, a onda i islam, koji je drugačijim pristupom i ekonomskim beneficijama označio brz kraj bosanskom hristijanstvu.



Sve su "vjere" na ovim prostorima proljevale tuđu krv, neke duže vremena, neke još duže. I ostavile sjeme razdora koje je upravo u naše vrijeme isklijalo, izniklo i bujno naraslo :(

Post Reply