U Bosni to funkcioniše ovako:Romanija wrote: ↑11/09/2023 16:18 Samo ti ljekar moze dijagnosticirati povisen krvni pritisak kao bolest i prepisati potrebne lijekove za to. Ovo ti je savjet od nekoga ko je na lijekovima za regulisanje povisenog pritiska kako sam usao u 40-te. Moras da das i krv za detaljnjuu analizu jer je potrebno ustanoviti visinu secera, holesterola, naslijednost u familiji, ili recimo kao kod mene uticaj poslijeratnog PTSD-a. Aparati su tu samo da provjeravas pritisak kad te stave na lijekove, pa onda doktor zna da prilagodi dozu ili promjeni lijek.
Ne moras imati nikakve simptome, vecinom i ne postoje ako si mladji, zato ga i zovu tihi ubica. Nazalost u poslednjih 15 godina izggubio sam desetak prjatelja od chuke.
1. Imaš para za privatni pregled kad posumnjaš da nešto nije OK ili ako imaš naviku da svakih nekoliko godina odradiš bitnije preglede, naročito kad pređeš 40. Odradiš laboratoriju, zakašeš kardiologa privatno, on ti propiše trenutno najbolju terapiju na tržištu i da uputu o promjenama prehrane/životnog stila. Mjeriš pritisak par sedmica i javiš mu se s tim ciframa, a onda on koriguje terapiju po potrebi ili je potpuno mijenja dok ne dobije rezultate koje će samo trebati održavati. Ljeti i zimi će možda mijenjati dozu, s obzirom na širenje i skupljanje krvnih sudova i razlike u pritisku tokom jako hladnih i jako toplih mjeseci. S obzirom na to da je pacijent svakako samoinicijativno tražio pomoć i zainteresovan je za svoje stanje, sarađuje i rezultat bude prilično dobar.
Ovi ljudi su u manjini.
2. Ljudi posumnjaju da im je pritisak visok i jave se porodičnom ljekaru koji im onda bez ikakvih pretraga i analiza da neki od 2-3 uobičajena lijeka za pritisak + nešto za izmokravanje ili za smirenje, tu terapiju piješ do beskonačnosti, naručuješ je telefonom od sestara, ljekar te više i ne vidi. Terapija je neka od ovih na recept koja se ne plaća, jer pacijent to obično sam tako traži. Vremenom možda razviješ rezistenciju na lijek, pritisak postane previsok i pored terapije. Ljudi onda najčešće misle da je to sad tako i da se ništa više ne može učiniti. Ako imaju bilo kakve love na raspolaganju, urade ovo pod 1, snađu se privatno. Ako ne, bude im ovo pod 3.
3. Pozli ti pa te odvezu u hitnu/urgentni, oni te dovedu u stabilno stanje i upute da se javiš porodičnom ljekaru. Možda je sad prvi put konstatovana hipertenzija, možda je pacijent bio na neadekvatnoj terapiji, nije je redovno uzimao ili je nastavio jesti/piti/pušiti/ne kontrolisati pritisak, možda nije imao prilike i para za bilo šta 1. i 2. Porodični ljekar ti da uputnicu za kardiologa, on te pregleda, pa ti traži nalaz ekg+uzv+rtg, eventualno holter, a to sve čekaš 3-6 mjeseci, pa onda sa svim tim kod njega. U međuvremenu ti je dao neku terapiju, opet obično nešto sa liste lijekova za koje se ne plaća puna cijena. Kontrola za godinu s nalazima, od naručivanja i čekanja ti redovno skoči pritisak. Ne piše ti se dobro, svakako.
Najveći broj ljudi mlađih od 60 koje znam, znaju ili pretpostavljaju da imaju visok pritisak. Jedan dio to potpuno ignoriše, jer ne žele uzimati terapiju ("to kad kreneš piti, moraš uzimati cijeli život"), ne žele otići na pregled ("šta oni znaju, svi deblji od mene", "kad mi da terapiju, mogu se pozdraviti s kafanom"), ili piju terapiju koja uglavnom ne djeluje, pri tome ne mijenjaju životni stil ili misle, kao moj radni kolega juče, da je 145/110 OK pritisak. "Naviklo mi se tijelo, ja to i ne osjetim."
Žena koja dijeli kancelariju sa mnom na terapiji ima 150/90, klepi burek za doručak i pola sata poslije se obično sjeti da to jutro nije popila terapiju, pa je onda uzme.