Moja prica je malo drugacija od vecine ovdje, ali eto, mozda ipak zanimljiva. Rodjen sam u Sarajevu i pripadam toj generaciji kojoj su prve utakmice ugl bile odmah nakon rata, ali to za mene nije bio slucaj jer sam kao dijete otisao iz grada krajem 94e. Oba roditelja i najblizi rodjaci su svi navijali za FKS, ali odrastao sam u zemlji gdje je fudbal bio skoro potpuno nebitan, tako da za to jednostavno nije bilo nekog konteksta. Stari je trudio da sve to malo prati, ali ako mislite da je sada tesko naci prenos, mozete misliti kako je tek bilo prije 15-20 godina sa drugog kraja svijeta.
Prva utakmica na koju sam otisao je bila 99e ili 2000e, mozda cak i prvi put da sam se bio vratio kuci nakon rata. Merlin je nedavno bio objavio album "Sredinom", a u autu na putu prema Kosevu smo slusali "Kremen" na radiju. Bio je derbi protiv Zeljeznicara, ali valjda negdje krajem ljeta, tako da je mozda bio neki super kup ili tako nesto. Siguran sam da ce se mnogi ovdje sjetiti, jer znam da smo ih totalno nadigrali - bilo je mozda 3-0 ili 4-1 za nas. Ipak, iskren da budem, bio sam manje vise neutralan
Jos sam bio vrlo mlad, mnogi u porodici su me pokusali vrebovati na stranu gubitnika i jednostavno nisam imao neki jaci stav.
To se promijenilo par godina kasnije. Jedan rodjak mi je bio dosta aktivan u hordama, pa me je pozvao na sjever protiv Rapida u tadasnjem kupu UEFA. Trebao sam se naci s njim, ali sam zakasnio na tekmu pa sam ostao sam na tribini. To je bila prva prava utakmicu koju sam odgledao medju navijacima i nikad je necu zaboraviti. Kisa pada, nosimo se sa favoriziranim protivnikom, pored mene izbila nekakva tuca, pjevanje 90 minuta, i na kraju gol Obuce za delirijum
Jos slavlje u gradu nakon tekme... sve u svemu jedna od mojih omiljenih uspomena.
Kratko nakon toga sam se uclanio na fksinfo i poceo detaljno da pratim klub. Od tada na ovamo se sjecam svega, i lijepih trenutaka i losih. Vule i Maksa na jesen, dolazak Grujica, Obuca protiv Slavije, Slucajevi X nakon proslave titule kad je nekom liku razvaljeno plavo auto
, Marciano kao heroj pa izdajica, evropske utakmice protiv onih Ribara, pa Genka, Dynama, Bazela, Cluja, Helsingborga... majstorije Turkovica, Husejinovica... sami pocetci BP-a i reforme kluba iznutra, afera virsle, prva clanska karta. Naravno sve ovo sam morao pratiti sa distance, osim kad bi stigao na evropske i poneke ligaske utakmice na Hasetu (Spartak, Helsingborg).
Eto... zbog okolnosti sam poceo i kasnije i drugacije od mnogih, ali uprkos tome mi je ovaj klub obiljezio veliki dio zivota i prinudio mnoge fine uspomene