Rasomon wrote:
Stid je potpuno pozitivna emocija, cini mi se
Moze biti neprijatna sigurno, ali "pali" onaj alarm u nama.
Gubitak dostojanstva je snaznija tema od stida. I ima vece posledice. Stid uzimam za pozitivno.
gubitak dostojanstva opasnom stvari. Skoro sam citala da je u Japanu, u slucaju sramote, vlada drzavnim sluzbenicima naredjivala ubistvo hari kirijem. A gubitak dostojanstva je najveci razlog samoubistva u svijetu.
svima nama je potrebno da se osjecamo potrebni drustvu.
Hegel je bio potpuno u pravu kada je rekao da je, zelja svih ljudi da drugi prihvate nasu ljudskost.
Interesantno misljenje!
Prije svega, osvrnut cu se na dostojanstvo. Gubitak istog, iz nekog razloga (to cesto mogu da budu i uzasno prozaicni razlozi, samo sto ljudi od toga prave bauk) ne bi trebalo znaciti smak svijeta za nekoga. "Utopi sav svoj ponos, i iskapi casu ponizenja", neka tamo poslovica to fino objasnjava.
Ukoliko izgubis dostojanstvo u nekom drustvu, trazi jednostvano novi kolektiv u kome ces poceti ispocetka. To sto neka tradiciji ili kultura ima svoja neka pravila po kojima nisi mogao igrati ne znaci da si postao bezvrijedan. Inace, sistem u kome zivimo je ono sto bi trebalo odbaciti (prim. prev. mjenjati), a ne ljude koji se s mukom probijaju kroz njega.
Bez sumnje, mudro zbori taj Hegel. "Najvece blago" je biti prihvacen od drugih sa svim svojim manama i greskama, sto nas i cini ljudskim. Eh, a tu opet stid pocinje igrati svoju ulogu, sto cu objasniti u daljnjem tekstu.
(Uzgred recno, ima i druga strana. Zelja svih ljudi je da ispune svoje zelje, zahtjeve, pozude, ceznje. Bilo to u seksualnom ili materijalno obliku, ili eventualno u obliku prestiza i teznjom za moci. Sve to je uzrok konflikta, jer se zelje cesto ne podudaraju. Tako da je potrebno napustiti zelju za zeljom da bi se ostvarilo to sto Hegel spominje. A u stvari je to ono sto sam rekao u svom prvom postu... "ljubav prema najblizem")
Kroksica wrote:
Pricas kao da je stid nesto lose. Pa danas ga haman nema, pa vidi dje smo.
fiza wrote:
Sve vise i vise nestaje stida u ljudima a kamoli u narodu, Nekad je bilo sramota slagati, danas laze svaka druga osoba, Nekad je bilo sramota ukrasti danas krade svaka 4.ta osoba, Nekad je bilo sramota da dijete rodi dijete, sramota je bilo da se cuje da je zenska prije braka trudna ( a kamoli da se ocisti) sramota je bilo stosta danas je to svakodnevnica-ako nisu u skladu sa njima onda si ti kao postnen, cist, moralan covjek cudan!
Tu pricu prica covjek sto malo zna o onome o cemu iznosi misljenje, i nista ne stoji iza toga sem nepromisljenost i neznanje.
Mislim da stid nije pozitivna emocija. Ustvari, necu emocije ni svrstavati prema tome da li su pozitivne ili ne. Datu
emociju smatram nepotrebnom, cak stavise, ometajucom.
Covjek bez stida nije ekvivalentan covjeku bez morala. Biti bez stida ne znaci, ni u kom slucaju, i biti bezosjecajan
ili amoralan. Empatija i osjecaj moralnosti ne proizilaze iz stida, ukoliko se ne varam. U suprotnom bi permanentno
morali osjecati stid da ne bi postupali nehumano, a ako je tako - onda jadni mi.
To sto je neko bez stida, ne znaci da iskljuvico laze, ili da nemilosrdno nanosi nekom drugom stetu, bol... s izutkom onih kojima manjka na zdravom razumu (svejedno osjecali stid ili ne).
Stid, proizilazi iz osjecaja manje vrijednosti, iz straha od osude, odbacivanja od stane drugih.
(A, da se vratim opet na nehumanost - ukoliko je nekom potreban strah od iskljucenja iz drustva koji bi ga sprijecio od toga da ubije nekog drugog, ili zlostavlja... onda nam se stvarno crno pise.)
Uglavnom, stid ce covjeka da sputa u tome da bude ono sto jeste... te ce isti da glumi nesto sto nije - sto je naporan rad. Dalje, stid ce sprijeciti covjeka da pokaze ili cini ono sto u stvari moze - vjerujem da ljudi mogu mnogo vise nego sto to na prvi pogled pokazuju, samo se plase da cine izuzetne stvari.
Evo fin citat koji ce to temeljnije objasniti:
Nelson Mandela wrote:Our greatest fear is not that we are inadequate,
but that we are powerful beyond measure.
It is our light, not our darkness, that frightens us.
We ask ourselves, Who am I to be brilliant, gorgeous, handsome, talented and fabulous?
Actually, who are you not to be?
You are a child of God.
Your playing small does not serve the world.
There is nothing enlightened about shrinking
so that other people won't feel insecure around you.
We were born to make manifest the glory of God within us.
It is not just in some; it is in everyone.
And, as we let our own light shine,
we consciously give other people permission
to do the same.As we are liberated from our fear,
our presence automatically liberates others.
mariner wrote:Stid je ''supresivna'' emocija u smislu kontrole ponasanja, misli se na samoregulator amoralnog ponasanja. Ova emocija je normalna i bitna stvar, a kod kulturnog covjeka je vidljiva. Ukoliko stid postoji kao normalna reakcija u odredjenim situacijama moze se reci da je i potrebna, jer kontrolise postupke koji nisu u skladu sa zajednicom. Ali ako stid ima jak intenzitet i pretjerano se javlja ki onesposobljava nosioca, onda se radi o neurotskom ili na drugi nacin poremecenom karakteru. Potrebno je poznavati licnost u potpunosti sa svim drugim elementima da bi se ocijenilo dali se radi o poremecaju. Kod psihopata i drugih slicnih poremecaja licnosti savjest, stid, moralk potpuno nedostaju. Zna za to ali nece da se mjenja.
Siguran sam da nije empiriski dokazvio to sto iznosis. Niti cu da zalazim u to koju litertaturu tu ustvari citiras ili parafraziras. Niti je vjerovatno to da je stid uvjet za ljudskost. Kao sto rekoh, stid nije uslov za empatiju, moralnost ili zdrav razum.
Pa ne znam u kojoj mjeri mislis na to sto nekoga onesposobljava, pa cu koristiti svoju neku mjeru i smatram da u tom slucaju ne poznajem ni jednog covjeka koji nije neurotican (sto vjerovatno i nije tako daleko od istine) ili boluje od kakvog drugog poremecaja karaktera.
Mozda bi se mi svi slozili da imamu istu predstavu o stidu. Eto ja sam iznjeo neku svoju, pa se nadam da cete bolje razumjeti ono o cemu kuckam.
A to je vec individualno pitanje...