Forum Klix.ba

Dugo vec posjecujem ovaj forum , nekad sam cak pozelila pisati , al se nikad ne odvazih ...., nocas po prvi put...
Usamljena sam jako ... Razvedena sam , mama divnog djecaka , i ...noci , dane provodim sama ...
Mislila sam da cu aman pisati , al pisem i brisem... Nekad sam tjesila svoje prijateljice koje su se arzvodile da nije "smak" svijeta , da life goes on , da nisu "sakate", itd ...., a sad ...sad nakon toliko vremena ja se ne dozivam uopce.ne znam se nositi sa samocom koju osjecam .
Ustvari trebam nekog pored sebe , al ..., po nekom ustaljenom modusu nasih momaka, uvidjavam da sam ja , i meni slicne zene ustvari samo "zicer" ..., naime sama zivi , dijete je povremeno kod oca, nema pretjerano vremena , i ...vec vidim kako taj neko "odradjuje stvar" kod mene u stanu .... , i mada nisam tip zene koja smatra da su svi muskarci po istoj shemi , ja ne mogu da se opustim , da povjerujem da ce zaista neko naici da mi vrati sjaj u oku, osmijeh na lice ...
Osmijeh je stalno prisutan , sto zbog posla , sto zbog ljudi oko mene, al ...nerijetko dobijem komentar tipa " Tako vesela osoba naizgled, i tako lijepe oci ...a tolika tuga u njima se krije." , i ja briznem u plac.
Tuga me slama, i smara .
I ne znam kako da se nosim njome vise . Njome i samocom koja ispunjava moj zivot .
Popustam i ko majka , jer cesto nsiam razpolozena, a on sve cesce postavlja pitanja "Sto si majke ti uvijek tuzna?!".
I nisam pisala ovaj post, i otvarala temu da bih aman primala sazaljenja, prije u nadi da ce se pojaviti neka zena slicna meni , koja je svoj zivot sredila "nekako", i dala mi "shut" u ledja .
Eto ...., lijepi pozdrav

Sta god da napisem ne bi se moglo nositi sa tvojom tugom - nema tih rijeci i tih misli koje bi bile ravnoteza tvojim rijecima i osjecanjima.

Zato je jedino sto ti mogu napisati da ti zelim da nadjes dovoljno snage u sebi da izadjes na kraj sama sa sobom, a to je uvijek i najteze. Da li ce ta snaga izaci iz osjecanja prema tvom sinu, iz shvatanja da tako ne ide dalje, da treba iskoristiti ono sto je ostalo ... Ne znam, ali se nadam da ces je naci.

Sretno, saosjecam sa tobom.

Pozdrav,
moram ti reći jednu životnu istinu, nema osobe, ma k'o ona bila, da ima sređen život.
Život se sređuje cijelog života.
Svi imamo faze pucanja po šavovima, tuge, samoće, pa i bola, neko kraće, neko duže,.......ali moramo u sebi pronaći snage da se s' njima izborimo.
Ti imaš jak razlog, vjeruj mi- sina.
Znam da nisam kazala ni jedan savjet, ali budi svjesna da u nama samima leži puno više odgovora na naša pitanja, nego u okolini, ljudima koji te ne poznaju, nama forumašima.

Sretno!

I pusa za mališu

sigurno nisi jedina u takvoj situaciji. mnoge zene bas kao i muskarci imaju isti problem nakon razvoda jer sebe dadnu potpuno u braku, stave ga na prvo mjesto i posvete se supruzniku potpuno (sto i treba) pa kad dodje razvod nastaje problem jer zaborave sebe, prijateljstva koja su imali vecinom ohlade. to je sve zivotni ciklus, ljudi se mijenjaju i prilagodjavaju svemu.
ne bi trebala posmatrati sad svoje stanje kao samocu. to sto nemas trenutno nekog muskarca pored sebe da te zagrli, da kompliment i sl ne znaci da si sama. imas roditelje, bracu, sestre, komsinicu, kolegicu s posla... nemoj ih zaboravljati; ako nista mogu ti ispuniti vrijeme razgovorom da malo zaboravis na to sto te muci.
ono sto je najvaznije je da si MAJKA! svaka zena kad postane majka mora i stavlja svoje dijete ispred sebe; znaci misli na njega! sta god da bude on ti je na prvom mjestu. zar nisu djeca najljepsi dar?! tvoj plod, tvoja krv. jednog dana (veoma brzo) izrast ce u momka, covjeka. nedostajace ti. zato se posveti njemu, on ti je najpreci. izvodi ga u setnju, kino, predstavu za djecu, crtajte skupa, napravite nesto od papira, plastelina, nek ti pomogne u pravljenju kolacica...kad ti uveselis njega, on ce tebe duplo; to je neprocjenjiva vrijednost. kad otac vise nije sa vama pod istim krovom, nek ne gubi i majku. nek bude siguran, uvjeri ga, da zna da si bar ti uvijek tu, da tebe nece izgubiti; nemoj biti tuzna, bar ne pred njim, ne mozes ni slutiti koliko to utice na djecu, oni sve osjecaju i razumumiju, odrasli ih potcjenjuju.
kad budes sama, posveti se sebi. nemoj plakati ni tugovati niti zaliti!!! pusti sebi muziku koju volis, nalakiraj nokte, nasminkaj se, promijeni frizuru ili nesto slicno zenstveno zbog cega ces se osjecati ljepsom, sretnijom.. obuci haljinu, kupi neki zenski casopis da se zabavis na pauzi uz kafu.. ima milion nacina da prodjes kroz to, nemoj odustajati!! bori se!! zivot je takav. svima. budi sretna s onim sto imas, ne zali za onim sto nemas - nije vrijedno! ono sto osjecas unutra se odrazava na tvom licu, tijelu. ljudi te vide onakvu kakva im se predstavis. isplaci se zadnji put i reci dosta! znas da ce biti bolje i da ce se pojaviti neko, samo nemoj to toliko iscekivati, pusti nek stvari idu svojim tokom. niko te nece moci usreciti ako ti ne odlucis biti sretna, tj. dok ne raskrstis s tim sto se desilo.
a opet, niko ne zna sta nam zivot nosi, sta te ceka sutra, za godinu-dvije.. misli na sebe i na svoje dijete. sreca pa ga imas, on sigurno zasluzuje tvoj smijeh i on ima pravo da te rastuzi jer je on tvoj!
nezz da li ce vrijediti ovo sto napisah, u svakom slucaju mnogo srece!

"honky tonk"
....ono sto je najvaznije je da si MAJKA! svaka zena kad postane majka mora i stavlja svoje dijete ispred sebe ....

Koliko god da poštujem i majke i djecu, mislim da majčinstvo ne treba da "pobriše" ženu, njene osjećaje i potrebe žene. Mislim i da je kod nas pomalo stereotip da se žena treba bezgranično žrtvovati za dijete pogotovo kad je u pitanju žena bez partnera,stereotip da sebe treba staviti u drugi plan.
Mislim da žena treba i ima pravo da bude sretna kao žena da bi bila sretna i kao majka.

Želim ti da se sreća osmjehne i tebi,

Honky tonk, jedna opaska glede toga da je dijete ispred svega - dijete je proizvod braka izmedju dvoje ljudi, dakle dijete je rezultat ljubavi zene i muza a nije stvoreno iz svemira i necijim ukazanjem postavljeno na prvo mjesto.

Postavljanje djeteta na prvo i ekskluzivno mjesto vodi zanemarivanju svog zivotnog partnera a to (čuuuuuuuuuuuj) nije dijete koje ima svoj zivotni put nego muz.

Dijete nije zamjena za muza, dijete je rezultat odnosa zene i muza i kao takvo svakako da ima svoje posebno mjesto u tim odnosima, ali nije na prvom mjestu.

Ta prica - ja majka, meni dijete broj 1, ne znam ni za sta osim za dijete, vodi u prevaru i/ili razvod.

fatamorgana: majcinstvo sigurno ne 'brise' zenu vec je dodatno izgradjuje kao pojam. prva asocijacija za zenu je majka.
quarterback: da, dijete je rezultat ljubavi (u vecini slucajeva) i naravno da nije zamjena za muza, nisam to ni rekla. ali samo majke znaju kakav je osjecaj biti majka, kolika je vrijednost toga. zanemarivanje djeteta moze uzrokovati razne probleme kasnije. najjaca veza je izmedju dvoje ljudi koji se vole, rezultat toga je dijete. ako prva veza pukne, normalno da ces se potuno posvetiti djetetu. odnos izmedju majke i djeteta se ne moze zamijeniti nijednim drugi, tako je po zakonu prirode. ti naravno imas pravo na svoje misljenje.

koje je potpuno suprotno tvom, hvala na razumjevanju i puno srece

quarterback wrote: Ta prica - ja majka, meni dijete broj 1, ne znam ni za sta osim za dijete, vodi u prevaru i/ili razvod.

ja govorim o situaciji osobe koja je otvorila teme, tj. u slucaju razvoda. po tebi bi majka, kad se razvede, trebala nastaviti sa zivotom kao kad je bila cura?! procitaj jos jednom sta sam napisala, bolje ces shvatiti ako vec hoces raspravljati.

ako govoris iz te perspektive onda ti je fatamorgana rekla sta je trebalo...

nije lako kad si sam. bez obzira što si majka, možda sestra, kćerka, prijateljica, potrebno ti je da budeš i supruga (jal vjenčana jal nevjenčana) jer sve su to stvari koje nas čine kompletnim. potrebu za muškarcem ne može zadovoljiti ništa osim muškarca,čak ni dijete.
i nekako mi se čini da je to najbolje što ti mogu reći, da te shvatam i da znam da ti je teško. da ti stvarno nije lako (al kome jeste). da te savjetujem, ma ti ionako znaš sama sve. svi znamo, kad se jadamo ne radimo to da bismo dobili savjet već da bismo sami bolje shvatili stvari. kad nešto kažeš naglas ono postaje jasnije.

lijepo receno...

Ljubav za dijete, koja je nešto najljepše na svijetu ne treba i ne može biti zamjena, surogat ili sublimacija za ljubav
koju nam može pružiti partner, njegova/njena blizina, fizički dodir, nježnost .... To su dvije različite potrebe, dvije različite vrste ljubavi,

sada mogu mirno na spavanje

LN

bol,patnju,nevolju,nedacu...ma ni ubod trna ruze...covjek nije dobio slucajno....sve je s razlogom....al kad god ti se to desi,znaj da ti Bog oprasta....nebi da pametujem,jednostavno to je zivot...zivi...ako nista imas za koga zivjeti...budi vesela i nasmijana...i imaj vjere da ce sve biti kako treba

honky tonk wrote:fatamorgana: majcinstvo sigurno ne 'brise' zenu vec je dodatno izgradjuje kao pojam. prva asocijacija za zenu je majka.

ma daj, molim te...

honky tonk wrote:fatamorgana: majcinstvo sigurno ne 'brise' zenu vec je dodatno izgradjuje kao pojam. prva asocijacija za zenu je majka.

ako je prva asocijacija za zenu majka sta je onda sa onim zenama koje ne mogu imati djecu? jel se one odmah trebaju ubiti? i jel to onda vrijedi i za muskarca (muskarac=otac) ili to vrijedi samo za zene? malo mi je naivna ova konstatacija, za mene dijete ne moze i ne smije biti uvijek na 1 mjestu. Logicno je da se dijete voli, da se za dijete zrtvuje, da ga se podrzi, pruzi mu se sto covjek moze pruziti ali dijete ne moze uvijek biti na 1 mjestu i ispred samog sebe. Mozda sam ja sebicna ali nekad je potrebno da se covjek sam sebe stavi na 1 mjesto i uradi nesto za sebe i radi sebe. Jer samo kad si ti kao osoba ispunjen i srecan mozes to isto dati i podijeliti sa drugim ljudima.

A za postavljacicu teme...iako ce zvucati kao klise ali pokusaj da sebi ispunis vrijeme necim cime si uvijek htjela da se bavis ali nisi imala vremena, naravno ako ti to finansije dozvoljavaju. Cesto se u braku zanemare neke stvari, neke potrebe koje covjek ima. Pokusaj npr da se bavis nekim sportom, to ce ti i skrenuti misli na nesto drugo a vratiti energiju, ili pokusaj da se ukljucis u neko udruzenje. Postoje 1000 stvari kojima mozes da se bavis a izmedju ostalog je i to kvalitetno provodjenje vremena sa svojim djecakom (idite u park, u prirodu setati, kuhajte skupa itd...). Dolazi i ljepse vrijeme...pokusaj da npr nedjelju navecer napraviti plan za narednu sedmicu gdje bi mogla ici sta bi mogla raditi, a ako imas neku prijateljicu pokusaj i nju ukljuciti u vase planove, ako treba pijte kafu 2h danas i pricajte o najglupljim stvarima na svijetu ali opusti se i uzivaj...potrebno je da se osjecas prvo sama dobro u svojoj kozi...a tad ce biti i muskaraca.

razvod donese vrijeme za sebe, to treba iskoristiti

kad je dijete kod oca, onda fino prijateljicu pod ruku i u aktivnosti za koje ranije nije bilo prilike. ne mora se biti udvoje da bi se bilo sretno. to dokazuju, izmedju ostalog, i oni sto su udvoje a nesretni.

citanje, setanje, muzika, kuhanje, hobiji, prijatelji, izleti, druzenja, koncerti - ma da je samo jedno od ovog hefticno, eto ispunjenog zivota. u kojem ima mjesta i za tugu, ali i za sve druge emocije i stanja.

miad.08 wrote:Dugo vec posjecujem ovaj forum , nekad sam cak pozelila pisati , al se nikad ne odvazih ...., nocas po prvi put...
Usamljena sam jako ... Razvedena sam , mama divnog djecaka , i ...noci , dane provodim sama ...
Mislila sam da cu aman pisati , al pisem i brisem... Nekad sam tjesila svoje prijateljice koje su se arzvodile da nije "smak" svijeta , da life goes on , da nisu "sakate", itd ...., a sad ...sad nakon toliko vremena ja se ne dozivam uopce.ne znam se nositi sa samocom koju osjecam .
Ustvari trebam nekog pored sebe , al ..., po nekom ustaljenom modusu nasih momaka, uvidjavam da sam ja , i meni slicne zene ustvari samo "zicer" ..., naime sama zivi , dijete je povremeno kod oca, nema pretjerano vremena , i ...vec vidim kako taj neko "odradjuje stvar" kod mene u stanu .... , i mada nisam tip zene koja smatra da su svi muskarci po istoj shemi , ja ne mogu da se opustim , da povjerujem da ce zaista neko naici da mi vrati sjaj u oku, osmijeh na lice ...
Osmijeh je stalno prisutan , sto zbog posla , sto zbog ljudi oko mene, al ...nerijetko dobijem komentar tipa " Tako vesela osoba naizgled, i tako lijepe oci ...a tolika tuga u njima se krije." , i ja briznem u plac.
Tuga me slama, i smara .
I ne znam kako da se nosim njome vise . Njome i samocom koja ispunjava moj zivot .
Popustam i ko majka , jer cesto nsiam razpolozena, a on sve cesce postavlja pitanja "Sto si majke ti uvijek tuzna?!".
I nisam pisala ovaj post, i otvarala temu da bih aman primala sazaljenja, prije u nadi da ce se pojaviti neka zena slicna meni , koja je svoj zivot sredila "nekako", i dala mi "shut" u ledja .
Eto ...., lijepi pozdrav

Ovako!!
Imas komplex nize vrijednosti.
Mislis da su svi ljudi i zene bolji od tebe.
Pomalo se sramis,mislis za sve sto radis, ono, sta ce reci drugi.
Znaci malo si zagazila i u depresiju,sto i nije bas toliko opasno,uzimajuci u obzir da si se odvazila i potrazila neki savjet pa makar i preko foruma.
Samoca je ponekad dobra,ako covjek zeli odmoriti se malo od nekih svojih problema,ali otici skroz u izolaciju je znak neke malo vece psihicke bolesti.
Ne dozvoli da samoca ovlada tobom,jer zivot ce ti se svesti na cetiri zida i kupatilo.
Za pocetak,malo vise izlazaka,ne moras odma medju raju i u kafice.
Planinarenje,i lagane exurzije
Sretno

honky tonk wrote:...prva asocijacija za zenu je majka...

Ma nije nego

miad.08 wrote:Dugo vec posjecujem ovaj forum , nekad sam cak pozelila pisati , al se nikad ne odvazih ...., nocas po prvi put...
Usamljena sam jako ... Razvedena sam , mama divnog djecaka , i ...noci , dane provodim sama ...
Mislila sam da cu aman pisati , al pisem i brisem... Nekad sam tjesila svoje prijateljice koje su se arzvodile da nije "smak" svijeta , da life goes on , da nisu "sakate", itd ...., a sad ...sad nakon toliko vremena ja se ne dozivam uopce.ne znam se nositi sa samocom koju osjecam .
Ustvari trebam nekog pored sebe , al ..., po nekom ustaljenom modusu nasih momaka, uvidjavam da sam ja , i meni slicne zene ustvari samo "zicer" ..., naime sama zivi , dijete je povremeno kod oca, nema pretjerano vremena , i ...vec vidim kako taj neko "odradjuje stvar" kod mene u stanu .... , i mada nisam tip zene koja smatra da su svi muskarci po istoj shemi , ja ne mogu da se opustim , da povjerujem da ce zaista neko naici da mi vrati sjaj u oku, osmijeh na lice ...
Osmijeh je stalno prisutan , sto zbog posla , sto zbog ljudi oko mene, al ...nerijetko dobijem komentar tipa " Tako vesela osoba naizgled, i tako lijepe oci ...a tolika tuga u njima se krije." , i ja briznem u plac.
Tuga me slama, i smara .
I ne znam kako da se nosim njome vise . Njome i samocom koja ispunjava moj zivot .
Popustam i ko majka , jer cesto nsiam razpolozena, a on sve cesce postavlja pitanja "Sto si majke ti uvijek tuzna?!".
I nisam pisala ovaj post, i otvarala temu da bih aman primala sazaljenja, prije u nadi da ce se pojaviti neka zena slicna meni , koja je svoj zivot sredila "nekako", i dala mi "shut" u ledja .
Eto ...., lijepi pozdrav

Joooojjj jojjjj jooojjjjjjjjjjjjjjjj, pa di je zapelooooo "ziceru", usamljeni, razvedeni, tuzni,... nash ljepi... sto trazi "sut u ledja"??????

Nego, da ne tusim dalj bacajuci na zezanciju

Draga moja,

ono sto bih ti ja kao brat sestri mogao reci, jeste da citajuci tvoj post oprilike mislim da znam sta je tvoj problemo, i da znam kako se to rjesava iz nekih svojih dugogodisnjih spoznaja vezano za temu o kojoj se capri.

Inace, ne pisem ni ja na ovom forumu, mada ga citam s vremena na vrijeme, raznorazna trkeljanja, i mada mislim da bih trebao ici raditi nesto pametnije, nemam srca a da ne odgovorim na tvoj post, iz hajmo reci nekog bratsko-sestrinske uljudbe, iako se nikada nismo niti cemo poznavati.

Generalno, oscjecaj tuge koji se moze osjetiti iz tvog posta i od kojeg polazi jeza uz kicmu, nije standardni normalni povremeni osjecaj tuge, vec hronicni beskonacno dubinski osjecaj, koji izlazi iz okvira normalnog (dakle sta je normalno? - nesto bazirano na normi, modusu ponasanja, ograniceno). Narodski receno, to se naziva ludilo, ili profesionalno se kaziva kao abnormalno, psihicki/duhovno izvan nekih ljudski kreiranih i zapisanih granica/normi. Medjutim to nije nesto negativno, vec je negativno samo iz ljudske perspektive, kreiranih granica i spoznaja.

Sta hocu reci? Hocu reci da si blagoslovljena jer imas bozanski, iznadljudski, osjecaj tuge - beskonacan. A to je nesto preljepo, sto te cini unikatnom, bozanskom!!!

Zasigurno mogu tvrditi da se neces iscupati iz toga pokusajima povratka u normalu, jer osjecaj beskonacni kojeg nosis se ne moze "ubiti" mislima i postupcima (kao ni svaki drugi osjecaj). Bez obzira sta pokusavala, skretanjem misli, radeci nesto drugo, uvijek je tu. Moj savjet je prihvatanje tog osjecaja kao neceg preljepog, cak i njegovo raspirivanje, jer te cini unikatnom, malo ludom, boginjom, itd. A svako je gladan preljepog, unikatnog, ludog, necega sto se moze obozavati a ne samo voliti.

Ponudi to na "trzistu", jer si sretna da imas najbolji ukras kojeg ljudsko bice moze imati, pa vidi hoce li "zicerasi" (cuj "zicerasi" ) biti samo "zicerasi" ili ce popizdit i za necim drugim!!!

Svako dobro zelim!!!

Senf wrote:

vogosca-beverli-hils wrote:


Joooojjj jojjjj jooojjjjjjjjjjjjjjjj, pa di je zapelooooo "ziceru", usamljeni, razvedeni, tuzni,... nash ljepi... sto trazi "sut u ledja"??????

Nego, da ne tusim dalj bacajuci na zezanciju

Draga moja,

ono sto bih ti ja kao brat sestri mogao reci, jeste da citajuci tvoj post oprilike mislim da znam sta je tvoj problemo, i da znam kako se to rjesava iz nekih svojih dugogodisnjih spoznaja vezano za temu o kojoj se capri.

Inace, ne pisem ni ja na ovom forumu, mada ga citam s vremena na vrijeme, raznorazna trkeljanja, i mada mislim da bih trebao ici raditi nesto pametnije, nemam srca a da ne odgovorim na tvoj post, iz hajmo reci nekog bratsko-sestrinske uljudbe, iako se nikada nismo niti cemo poznavati.

Generalno, oscjecaj tuge koji se moze osjetiti iz tvog posta i od kojeg polazi jeza uz kicmu, nije standardni normalni povremeni osjecaj tuge, vec hronicni beskonacno dubinski osjecaj, koji izlazi iz okvira normalnog (dakle sta je normalno? - nesto bazirano na normi, modusu ponasanja, ograniceno). Narodski receno, to se naziva ludilo, ili profesionalno se kaziva kao abnormalno, psihicki/duhovno izvan nekih ljudski kreiranih i zapisanih granica/normi. Medjutim to nije nesto negativno, vec je negativno samo iz ljudske perspektive, kreiranih granica i spoznaja.

Sta hocu reci? Hocu reci da si blagoslovljena jer imas bozanski osjecaj tuge. A to je nesto preljepo, sto te cini unikatnom!!!

Zasigurno mogu tvrditi da se neces iscupati iz toga pokusajima povratka u normalu, jer osjecaj beskonacni kojeg nosis se ne moze "ubiti" mislima i postupcima (kao ni svaki drugi osjecaj). Moj savjet je prihvatanje tog osjecaja kao neceg preljepog, cak i njegovo raspirivanje, jer te cini unikatnom, malo ludom, itd. A svako je gladan preljepog, unikatnog, ludog.

Ponudi to na "trzistu", jer si sretna da imas najbolji ukras kojeg ljudsko bice moze imati, pa vidi hoce li "zicerasi" (cuj "zicerasi" ) biti samo "zicerasi" ili ce popizdit i za necim drugim!!!

Svako dobro zelim!!!

Mogu slobodno reci da je ovo najcudniji post koji sam ikad procitao

Mogu slobodno reci da je ovo najcudniji post koji sam ikad procitao

Pozdrav... slažem se takodjer.. najčudniji post koji sam ikada procitala...
Ali evo u cemu je u pravu - definitivno osjecaj samoce ti niko nece izbrisati, ni prijateljice, ni nova frizura, ni izlasci... prihvati ga kao nesto sto je trenutno tu, prihvati ga kao Boziji dar da se izgradis, da budes sretna i zadovoljna sama sobom... Kako budes vremenom to prihvatala, shvatit ces da si sretna i bez tog nekog muskarca, za kojeg smatras da "mora" biti dio tvog zivota kako bi bila sretna.. Ovime ne kazem da trebas odbijati potencijalne udvarace, ali hocu da skrenem paznju da tog nekog nema danas kada si ti tuzna, depresivna.. mozda ga nece biti ni sutra ni za godinu.. ALI CE SIGURNO DOCI... stvar je kako do tada "izdrzati" tj uciniti svoju samocu lakse podnosljivijom...
Ovo ti pisem jer sam i sama razvedena, moja nesreca je sto nemam djece, a niti prijatelja i roditelja u blizini.. Kad sam se razvela, preselila sam se u drugi grad gdje radim.. i jedina sreca mi je sto na poslu imam prekrasne radne kolege, koji me podrzavaju i guraju naprijed... Ni ja trenutno nemam nikoga, a tako bih voljela s nekime sjediti samo da me zagrli..
Jos ti jednom iskreno zelim da sto prije nadjes sebe... prihvatis samocu kao nesto sto ti je samo uvertira u ljepsi i sretniji zivot...

Tu sam , citam vase postove danima,dobijam pp, i ne odgovaram ...il se rasplacem , il manicno pusim jednu za drugom ..., i evo me..

Da ne citiram svakog od vas, i ne repliciram svakom , ...jednim cu postom odgovoriti i zahvaliti svakom od vas jer ste se javili uopce, jer su neki od vas podijelili svoja iskustva sto pp, sto tu ..., HVALA!

Neko rece "imas kompleks nize vrijednosti"..
Ne. Lijepa sam vrlo (vele!) , zgodna, veselica ( ?!) , mlada jos uvijek , i generalno sam zadovoljna svojim izgledom ,samom sobom kao osobom, kako se ophodim prema ljudima, okolini, prijateljima, poznanicima, poslu, itd .
Ne smatram se konvencionalnom zenom , i svjesna sam vrlo svojih kvaliteta, kao i svojih mana ...
Prije bih se slozila s s "vogosca-beverli-hills" da sam pomalo lucidna, i u svakom slucaju jesam unikatna .
Ali ...

Dolazim iz drugog grada, moj bivsi muz je Sarajlija, u Sa sam dosla da rodim svog sina (komplikacije) , i ...ostala.
Nemam nikog svog ...,moji roditelji , sestre, svi moji prijatelji su rasutu po svijetu..
Par mojih prijateljica tu s kojima sam bas bliska imaju svoje porodice, svoje obaveze, i rijetko se relativno vidjamo ..., tako da dan za danom provodim kuci ..
E, sad ...unutrasnje nezadovoljstvo je totalno druga stvar ..., nisam za sve ove godine ucinila nista za samu sebe .., tipa zavrsila fakultet.
Unutrasnje zadovoljstvo pomijesano samocom , i tugom ...., najljepse godine mi prodjose u ova cetiri zida .. imam osjecaj da life prolazi pored mene, ja stojim i gledam ljude kako prolaze, prosiruju porodice, putuju , idu u kino, setaju ....sta god ..., ja i dalje stojim i gledam ...

I ..., nikad ne bih pomislila da bih ja bila ta koja bi zavidila nekom drugom , al se hvatam kako uveliko zavidim parovima , porodicama ..., neda mi se biti samoj ...

Ne bih da zvuci pateticno ( ne podnosim!, a pocela sam si biti ?!?! ), al se polako "dozivam".
Dal` je razlog sto ste mi vi , meni nepoznati ljudi , onako objektivno "rekli sto me slijedi", dal` zbog nekih iskustava koje ste nesebicno podijelili samnom , al .. nekako je lakse .. , nadam se samo da stanje nije trenutno , i da ce potrajati .
Vrijeme .
Svi ukazuju na vrijeme koje treba proci , i doci ..., valjda je tako ..., samo sam nestrpljiva, ali ok ..., ionako ne preostaje nista osim cekati , ne ide nista na silu .

I ,da!
Upisala sam Zumbu.
I idem redova, iako mi se uglavnom neda.
A , ostale zelje , potrebe, ako mi i kad financije budu dozvoljavale ...
Nadam se da vise necu svracati ovdje s "jadikovkama", a ako pak budem , ne zamjerite previse ..., vele "treba vremena" .

Veliki vam srdacni pozdrav od srca svima!!!!!
I jos jednom , veliko HVALA!

BRAVO ZA ZUMBU !