#1 Senad Avdić, za one koji ga čitaju...
Posted: 11/01/2005 17:55
ŽIVOTNA ŠANSA
KOMPROMITIRAJTE SE U 'SB', POVOLJNO
Piše: Senad Avdić
Godinu-dvije prije rata Smiljko mi je Šagolj poluozbiljno predložio dok me vozio kući u svom automobilu Maruti sa Partizanovom cmo-belom zastavom obješenom na retrovizoru, kasnije ću shvatiti, nepovratno dakako, genijalan plan. "Vidi, znam hiljade ljudi koji cvikaju da ćeš ih razvaliti. Šta misliš, da ja krenem od jednog do drugog i svima kažem da plate pet-šest milja maraka (tisuće će tek kasnije biti otkrivene) ako ne žele da ih ti uništiš. A svak od njih ima aferima i plaši se javne blamaže. Možemo uzeti milione a da ništa ne (u)radimo".
Tako je govorio Smiljko, možda u šali, koju ja nisam umio pretočiti u "samoodrživ" poslovni projekat. Smiljko je umio, htio, znao i zato sad ima nekoliko dunuma poslovnog prostora na teritoriji od Šantićeve ulice u Mostaru do mog omiljenog stadiona, Poljuda u Splitu! Povrh toga je i magistrirao, zaposlio se na svim obližnjim katedrama za novinarstvo, "ima klinca od četiri i po" i milijun drugih tranzicijskih čudesa.
A ja još kradem dane Allahu, i dočekam da me nedavno sačeka istovjetna nemoralna ponuda, ali sa drugačijim predznakom: "De me, Tita ti, razvali u novinama, ne može se u stranci napredovati ako te Slobodna Bosna nije nazvala kriminalcem", tužnim me je glasom i još ružnijim pogledom preklinjao prijatelj, vječiti pretendent na "vertikalnu pokretljivost" u ovdašnjoj bošnjačkoj nomenklaturi. Zamjerili mu, naime, stranački saveznici što je jedan od rijetkih među njima (izdajica!) kojem nije otkriven nikakav kriminal, što nije povezan ni sa jednom krupnom aferom, što ga mediji štede od kompromitiranja: "Mora da tu nešto ima što mi ne znamo", upozorili ga.
Kako se god okrene, sasvim je sigurno princip "obrnutog reketa" ("backhand" bi to nazvali teniski stručnjaci) jedan od najzanimljivijih društvenih i socijalnih fenomena koji nam se u poslijeraću desio. Nekada davno, dok još nismo otkrili pluralističke i demokratske standarde kada bi mediji za nekoga napisali da je "kriminalac", ili "profiter", ili "unutrašnji neprijatelj", taj bi se odmah mogao prijaviti u red za "mirnu penziju" ili još mirniji zatvor - sa izgledima da za sto-dvjesto godina gostuje kod Marka Markovića u kultnoj rubrici Kucamo na vrata zaboravljenih asova.
Danas sve što o bilo kome izgovoriš, napišeš, posvjedočiš a za šta si bio siguran da će mu nauditi, zapravo mu samo ide u prilog i puše pod krila. Napišeš za nekoga da je četnik, a on odmah to fotokopira i ode u prvi općinski ured da mu to uračunaju u "borački staž". Veliš drugom da je mladomuslimanski fundamentalist, a on na osnovu toga dobije prijevremenu potporu iz Merhameta i pride retroaktivnu penziju za rahmetli mater. Kad prikupiš finu hrpicu dokaza kojim ćeš nekoga dokumentirati kao ustaškog neofašistu, taj se neko obraduje iz temelja: baš je mislio to i sam prijaviti kako bi brže dobio plac na moru, ali, eto, ti si mu obavio najvažniji i najtegobniji dio koji se tiče "papirologije"!
Jedno se smrdljivo čeljade godinama pred rat smucalo po redakciji ovog lista, masno, tupasto, jednostavno - nikakvo. Kad je počeo rat, ta se želatinasta masa ničega nastavila motati oko nogu zaposlenih u Slobodnoj Bosni, sve dok ovaj potpisnik nije smogao drskosti upitati tog ništavnog stvora ko je, šta je, odakle je, šta mora imati u frižideru i kakvi su mu planovi za budućnost. Priznao je otvoreno da se zove Fadil Mandal, da je niko i ništa, da se krije od mobilizacije, da se našao u neželjenom i neprijatnom kontekstu budući da je državljanin druge države (one koja je u tom trenutku, i mnogo ranije, a i mnogo kasnije kidisala da ubije moju državu)... Šta da radiš, nego da ga prihvatiš kao i sve domaće životinje (bez obzira na "geografsko porijeklo"), koje su tih godina poprimale jasne obrise karakteristične za divlje zvijeri. Pa ga nahranili (šta nahranili - utovili!), pa ga ugrijali, pri tom ga i oženili (prethodna izabranica njegovog srca zaglavila na Rači, vjerovatno sa Borom Drljačom)...
I ništa tom nesretniku ne bi pomoglo da ga na ovim stranicama nismo "titulirali" kao jadu, dezertera, bijednika i fukaru svake vrste! Kad je njegov poslodavac Fahrudin Radončić u Slobodnoj Bosni pročitao CV svog potrčka Mandala, automatski ga je unaprijedio u komentatora. Kako je naš list bivao argumentiraniji u dokazivanju ništavnosti spomenutog "komentatora", tako je isti statusno i profesionalno napredovao. Dakle, vrtoglavo, do glavnog urednika...
Ima toga još. Ništa tako nije učvrstilo status doživotnog dekana Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu Šefkije Čekića kao činjenica da ga je Slobodna Bosna prepoznala kao klasičnog falsifikatora, prevaranta i opakog kriminalca. I to sa svim neophodnim dokazima: nakon toga Čekić je mogao birati funkciju koju želi. Njegovom rođaku sa Fakulteta političkih nauka Smailu Ćekiću bio je krajnje upitan projekat o "genocidu u Srebrenici"; sve dok naš list nije otkrio da je (i taj) Čekić intelektualni lupež i prepisivač - odmah nakon našeg otkrića doktoru su se otvorila sva vrata. Kanton Sarajevo je brže-bolje za njegov projekat odobrio 40-ak hiljada maraka!
Čim smo prošle nedjelje napisali da izvjesna novinarka sa FTV zloupotrebljava kamere i mikrofone za potrebe svog novog ljubavnika sa kojim se potuca u skromnom stančiću, javili su joj se brojni dobrotvori: širom BiH njeni su skrbnici prikupili što građevinski materijal, što bijelu tehniku, što druge oblike stambene infrastrukture... Doduše, i ona se potrudila: "Ako nećeš da prođeš ko Nedžad Branković, kupi mi trosjed", poručivala je grozničavo donatorima!
I tako se vratismo na početak, odnosno obrnusmo rukavicu koju mi je prije 15-ak godina ponudio Smiljko Šagolj:
ako želite da se o vama u Slobodnoj Bosni napiše nešto ružno, to košta, gospodo! A ako je to što se napiše argumentirano, potkrijepljeno validnim papirima, fotografijama, e pa, molit ću lijepo, ima da istresete posljednji dinar iz džepa. Jer, pouzdano: sve što ovdje uložite u korist vlastite kompromitacije vratit će vam se višestruko kroz ministarske funkcije, upravne odbore u koje inače bez našeg "deranja" nikad ne biste ni prismrdili!
KOMPROMITIRAJTE SE U 'SB', POVOLJNO
Piše: Senad Avdić
Godinu-dvije prije rata Smiljko mi je Šagolj poluozbiljno predložio dok me vozio kući u svom automobilu Maruti sa Partizanovom cmo-belom zastavom obješenom na retrovizoru, kasnije ću shvatiti, nepovratno dakako, genijalan plan. "Vidi, znam hiljade ljudi koji cvikaju da ćeš ih razvaliti. Šta misliš, da ja krenem od jednog do drugog i svima kažem da plate pet-šest milja maraka (tisuće će tek kasnije biti otkrivene) ako ne žele da ih ti uništiš. A svak od njih ima aferima i plaši se javne blamaže. Možemo uzeti milione a da ništa ne (u)radimo".
Tako je govorio Smiljko, možda u šali, koju ja nisam umio pretočiti u "samoodrživ" poslovni projekat. Smiljko je umio, htio, znao i zato sad ima nekoliko dunuma poslovnog prostora na teritoriji od Šantićeve ulice u Mostaru do mog omiljenog stadiona, Poljuda u Splitu! Povrh toga je i magistrirao, zaposlio se na svim obližnjim katedrama za novinarstvo, "ima klinca od četiri i po" i milijun drugih tranzicijskih čudesa.
A ja još kradem dane Allahu, i dočekam da me nedavno sačeka istovjetna nemoralna ponuda, ali sa drugačijim predznakom: "De me, Tita ti, razvali u novinama, ne može se u stranci napredovati ako te Slobodna Bosna nije nazvala kriminalcem", tužnim me je glasom i još ružnijim pogledom preklinjao prijatelj, vječiti pretendent na "vertikalnu pokretljivost" u ovdašnjoj bošnjačkoj nomenklaturi. Zamjerili mu, naime, stranački saveznici što je jedan od rijetkih među njima (izdajica!) kojem nije otkriven nikakav kriminal, što nije povezan ni sa jednom krupnom aferom, što ga mediji štede od kompromitiranja: "Mora da tu nešto ima što mi ne znamo", upozorili ga.
Kako se god okrene, sasvim je sigurno princip "obrnutog reketa" ("backhand" bi to nazvali teniski stručnjaci) jedan od najzanimljivijih društvenih i socijalnih fenomena koji nam se u poslijeraću desio. Nekada davno, dok još nismo otkrili pluralističke i demokratske standarde kada bi mediji za nekoga napisali da je "kriminalac", ili "profiter", ili "unutrašnji neprijatelj", taj bi se odmah mogao prijaviti u red za "mirnu penziju" ili još mirniji zatvor - sa izgledima da za sto-dvjesto godina gostuje kod Marka Markovića u kultnoj rubrici Kucamo na vrata zaboravljenih asova.
Danas sve što o bilo kome izgovoriš, napišeš, posvjedočiš a za šta si bio siguran da će mu nauditi, zapravo mu samo ide u prilog i puše pod krila. Napišeš za nekoga da je četnik, a on odmah to fotokopira i ode u prvi općinski ured da mu to uračunaju u "borački staž". Veliš drugom da je mladomuslimanski fundamentalist, a on na osnovu toga dobije prijevremenu potporu iz Merhameta i pride retroaktivnu penziju za rahmetli mater. Kad prikupiš finu hrpicu dokaza kojim ćeš nekoga dokumentirati kao ustaškog neofašistu, taj se neko obraduje iz temelja: baš je mislio to i sam prijaviti kako bi brže dobio plac na moru, ali, eto, ti si mu obavio najvažniji i najtegobniji dio koji se tiče "papirologije"!
Jedno se smrdljivo čeljade godinama pred rat smucalo po redakciji ovog lista, masno, tupasto, jednostavno - nikakvo. Kad je počeo rat, ta se želatinasta masa ničega nastavila motati oko nogu zaposlenih u Slobodnoj Bosni, sve dok ovaj potpisnik nije smogao drskosti upitati tog ništavnog stvora ko je, šta je, odakle je, šta mora imati u frižideru i kakvi su mu planovi za budućnost. Priznao je otvoreno da se zove Fadil Mandal, da je niko i ništa, da se krije od mobilizacije, da se našao u neželjenom i neprijatnom kontekstu budući da je državljanin druge države (one koja je u tom trenutku, i mnogo ranije, a i mnogo kasnije kidisala da ubije moju državu)... Šta da radiš, nego da ga prihvatiš kao i sve domaće životinje (bez obzira na "geografsko porijeklo"), koje su tih godina poprimale jasne obrise karakteristične za divlje zvijeri. Pa ga nahranili (šta nahranili - utovili!), pa ga ugrijali, pri tom ga i oženili (prethodna izabranica njegovog srca zaglavila na Rači, vjerovatno sa Borom Drljačom)...
I ništa tom nesretniku ne bi pomoglo da ga na ovim stranicama nismo "titulirali" kao jadu, dezertera, bijednika i fukaru svake vrste! Kad je njegov poslodavac Fahrudin Radončić u Slobodnoj Bosni pročitao CV svog potrčka Mandala, automatski ga je unaprijedio u komentatora. Kako je naš list bivao argumentiraniji u dokazivanju ništavnosti spomenutog "komentatora", tako je isti statusno i profesionalno napredovao. Dakle, vrtoglavo, do glavnog urednika...
Ima toga još. Ništa tako nije učvrstilo status doživotnog dekana Saobraćajnog fakulteta u Sarajevu Šefkije Čekića kao činjenica da ga je Slobodna Bosna prepoznala kao klasičnog falsifikatora, prevaranta i opakog kriminalca. I to sa svim neophodnim dokazima: nakon toga Čekić je mogao birati funkciju koju želi. Njegovom rođaku sa Fakulteta političkih nauka Smailu Ćekiću bio je krajnje upitan projekat o "genocidu u Srebrenici"; sve dok naš list nije otkrio da je (i taj) Čekić intelektualni lupež i prepisivač - odmah nakon našeg otkrića doktoru su se otvorila sva vrata. Kanton Sarajevo je brže-bolje za njegov projekat odobrio 40-ak hiljada maraka!
Čim smo prošle nedjelje napisali da izvjesna novinarka sa FTV zloupotrebljava kamere i mikrofone za potrebe svog novog ljubavnika sa kojim se potuca u skromnom stančiću, javili su joj se brojni dobrotvori: širom BiH njeni su skrbnici prikupili što građevinski materijal, što bijelu tehniku, što druge oblike stambene infrastrukture... Doduše, i ona se potrudila: "Ako nećeš da prođeš ko Nedžad Branković, kupi mi trosjed", poručivala je grozničavo donatorima!
I tako se vratismo na početak, odnosno obrnusmo rukavicu koju mi je prije 15-ak godina ponudio Smiljko Šagolj:
ako želite da se o vama u Slobodnoj Bosni napiše nešto ružno, to košta, gospodo! A ako je to što se napiše argumentirano, potkrijepljeno validnim papirima, fotografijama, e pa, molit ću lijepo, ima da istresete posljednji dinar iz džepa. Jer, pouzdano: sve što ovdje uložite u korist vlastite kompromitacije vratit će vam se višestruko kroz ministarske funkcije, upravne odbore u koje inače bez našeg "deranja" nikad ne biste ni prismrdili!
![[img]http://www.bhdani.com/stari_site/slike/stare/logo_s.gif[/img][color=white]__[/color][size=117]BROJ 149, 7. APRIL / TRAVANJ 2000.](http://www.bhdani.com/stari_site/slike/stare/logo_s.gif){kind=link}