#1 Ista ploca
Posted: 09/01/2005 17:46
Nastavak agresije na BiH
Televizija Bijeljina cestitala je svojim gledateljima pravoslavni Bozic filmom “Noz”, snimljenim po istoimenom romanu danasnjeg ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Draskovica. Film je emitiran u udarnom terminu na Badnje vece, tako da je odmah nakon njegovog emitiranja nastupio - Bozic. Film je za ovu prigodu odabrao ekstremni srpski nacionalist, knjizevnik Momo Kapor. I Vuk i Kapor su rodom iz istocnog dijela Hercegovine. Prve scene filma su sve u znaku krvi i noza, sto kod normalnog covjeka mora izazvati mucninu, zbog koje se televizor gasi. Ali, neizbjezno izazivaju i asocijacije i na noz kojim su u toku Drugog svjetskog rata cetnici Draze Mihailovica klali po Bosni i Hercegovini sve sto nije bilo na njihovoj strani, a najvise bosnjacki narod. Da njihov pohod i pokolj nisu zaustavili Titovi partizani na Drini, ko zna dokle bi dobacili! Izaziva, posebno, asocijacije i na Karadzicev noz koji je, kao sudbina, bio namijenjen bosnjackom narodu i koji jos nije sklonjen s njegovog vrata. Roman Vuka Draskovica “Noz”, objavljen 1982. godine, bio je, zapravo, snazan nagovjestaj buduce (cetnicke) agresije na Bosnu i Hercegovinu. U nedavno objavljenoj knjizi “Predznaci agresije”, njen autor Petar Jovic, koji je u vrijeme “predznaka agresije” hrabro izasao na javni politicki duel Vuku Draskovicu, Nenadu Kecmanovicu i njihovim istomisljenicima, jos tada je shvatio sta se to priprema Bosni i Hercegovini. Ali, tada je bio gotovo usamljen. Uspio je da im odgovori kako treba tek ovom knjigom. I sam sam imao izravan duel s Vukom Draskovicem u vrijeme njegovog cetnickog pohoda na BiH. Bio sam tada predsjednik Udruzenja novinara BiH i na nekoliko sjednica rukovodstva Saveza novinara Jugoslavije govorio o nacionalistickom djelovanju Vuka Draskovica i njegovim nasrtajima na Bosnu i Hercegovinu i njeno politicko rukovodstvo. On je tada, osim “Noza”, objavio i roman “Sudija” i brojne tekstove u novinama i casopisima u kojima je sa izrazito nacionalisticko-cetnickih pozicija cerecio tadasnje rukovodstvo BiH. Vrhunac te vrste agresije na BiH, dakle politicko-psiholoske, bilo je vandalsko uklanjanje Hamdije Pozderca s politicke scene i izazivanje opsteg rasula u politickom rukovodstvu BiH. Kad su bili uklonjeni simboli bosanskohercegovacke politicke stabilnosti Hamdija Pozderac i Branko Mikulic, aspirantima na BiH i njenu cjelovitost prolaz je bio sirom otvoren. Pa i Karadzicu. Draskovicevi tekstovi predstavljali su politicku pripremu za agresiju, njen prvi i najvazniji dio. Vuk Draskovic se, nakon niza godina posrtanja, uspeo na sami vrh politicke scene Srbije. I to na cetnickoj ideologiji. Postao je ministar vanjskih poslova. Kao najdosljedniji sljedbenik ideologije i politike cetnickog djenerala Draze, inicirao je zakon o izjednacavanju cetnika s partizanima. I uspio: Skupstina Srbije ogromnom vecinom glasova usvojila je njegov zakon i na taj nacin cijelom svijetu dala do znanja u kom pravcu se (o)krece Srbija. Sve sto se dogadja u Srbiji, i u Hrvatskoj, neizbjezno se odrazava na politicku situaciju u BiH. Ohrabrene ponasanjem svojih pokrovitelja iz Srbije, nacionalisticke stranke u RS su cetnickom vozdu i spomenik podigle. A cetnicko divljanje tek se moze ponovo ocekivati. Prikazivanje filma “Noz”, i to bas na Badnje vece, predstavlja svojevrsni nastavak agresije na BiH cije pripreme i jesu zapocele istoimenim romanom. Karadzic je agresiju na BiH, koju su zapoceli Draskovic i njegovi idejni i politicki istomisljenici, nastavio samo oruzanim sredstvima. Draskovic je danas ministar vanjskih poslova Srbije, a Karadzic na slobodi. Pa ti sad vidi sta znaci emitiranje filma “Noz” - kakvu poruku nosi! Sa stanovista politickog interesa BiH, ohrabruje cinjenica da danasnje politicko rukovodstvo Hrvatske, sa Stipom Mesicem i Ivom Sanaderom na celu, odlucno odbacuje pokusaje rehabilitacije ustastva i njegove fasisticke ideologije i bilo kakvih teritorijalnih pretenzija prema BiH. Njihov stav potvrdili su u najvecem procentu i biraci na nedavnim predsjednickim izborima, dajuci svoje glasove Mesicu i Jadranki Kosor, dok su najekstremnijim nacionalistima proustaske ideologije, vjernim sljedbenicima hegemonisticke politike Franje Tudjmana - Ivicu Pasalicu, Ljubi Cesicu Rojsu, Slavenu Letici, Miroslavu Ciri Blazevicu, Anti Kovacevicu, pa i Borisu Miksicu - masovno rekli “ne”. Na zalost, agresija s desne obale Drine se nastavlja. Opet preko Draze Mihailovica i Vuka Draskovica. A na lijevoj obali, kao sto pokazuju podizanje spomenika cetnickom vozdu u Dobrunu i prikazivanje filma “Noz” na bijeljinskoj TV, ima ko da ih doceka. Da li to (i) Pedi Esdaun vidi?!
Mirko SAGOLJ
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo
Televizija Bijeljina cestitala je svojim gledateljima pravoslavni Bozic filmom “Noz”, snimljenim po istoimenom romanu danasnjeg ministra vanjskih poslova Srbije Vuka Draskovica. Film je emitiran u udarnom terminu na Badnje vece, tako da je odmah nakon njegovog emitiranja nastupio - Bozic. Film je za ovu prigodu odabrao ekstremni srpski nacionalist, knjizevnik Momo Kapor. I Vuk i Kapor su rodom iz istocnog dijela Hercegovine. Prve scene filma su sve u znaku krvi i noza, sto kod normalnog covjeka mora izazvati mucninu, zbog koje se televizor gasi. Ali, neizbjezno izazivaju i asocijacije i na noz kojim su u toku Drugog svjetskog rata cetnici Draze Mihailovica klali po Bosni i Hercegovini sve sto nije bilo na njihovoj strani, a najvise bosnjacki narod. Da njihov pohod i pokolj nisu zaustavili Titovi partizani na Drini, ko zna dokle bi dobacili! Izaziva, posebno, asocijacije i na Karadzicev noz koji je, kao sudbina, bio namijenjen bosnjackom narodu i koji jos nije sklonjen s njegovog vrata. Roman Vuka Draskovica “Noz”, objavljen 1982. godine, bio je, zapravo, snazan nagovjestaj buduce (cetnicke) agresije na Bosnu i Hercegovinu. U nedavno objavljenoj knjizi “Predznaci agresije”, njen autor Petar Jovic, koji je u vrijeme “predznaka agresije” hrabro izasao na javni politicki duel Vuku Draskovicu, Nenadu Kecmanovicu i njihovim istomisljenicima, jos tada je shvatio sta se to priprema Bosni i Hercegovini. Ali, tada je bio gotovo usamljen. Uspio je da im odgovori kako treba tek ovom knjigom. I sam sam imao izravan duel s Vukom Draskovicem u vrijeme njegovog cetnickog pohoda na BiH. Bio sam tada predsjednik Udruzenja novinara BiH i na nekoliko sjednica rukovodstva Saveza novinara Jugoslavije govorio o nacionalistickom djelovanju Vuka Draskovica i njegovim nasrtajima na Bosnu i Hercegovinu i njeno politicko rukovodstvo. On je tada, osim “Noza”, objavio i roman “Sudija” i brojne tekstove u novinama i casopisima u kojima je sa izrazito nacionalisticko-cetnickih pozicija cerecio tadasnje rukovodstvo BiH. Vrhunac te vrste agresije na BiH, dakle politicko-psiholoske, bilo je vandalsko uklanjanje Hamdije Pozderca s politicke scene i izazivanje opsteg rasula u politickom rukovodstvu BiH. Kad su bili uklonjeni simboli bosanskohercegovacke politicke stabilnosti Hamdija Pozderac i Branko Mikulic, aspirantima na BiH i njenu cjelovitost prolaz je bio sirom otvoren. Pa i Karadzicu. Draskovicevi tekstovi predstavljali su politicku pripremu za agresiju, njen prvi i najvazniji dio. Vuk Draskovic se, nakon niza godina posrtanja, uspeo na sami vrh politicke scene Srbije. I to na cetnickoj ideologiji. Postao je ministar vanjskih poslova. Kao najdosljedniji sljedbenik ideologije i politike cetnickog djenerala Draze, inicirao je zakon o izjednacavanju cetnika s partizanima. I uspio: Skupstina Srbije ogromnom vecinom glasova usvojila je njegov zakon i na taj nacin cijelom svijetu dala do znanja u kom pravcu se (o)krece Srbija. Sve sto se dogadja u Srbiji, i u Hrvatskoj, neizbjezno se odrazava na politicku situaciju u BiH. Ohrabrene ponasanjem svojih pokrovitelja iz Srbije, nacionalisticke stranke u RS su cetnickom vozdu i spomenik podigle. A cetnicko divljanje tek se moze ponovo ocekivati. Prikazivanje filma “Noz”, i to bas na Badnje vece, predstavlja svojevrsni nastavak agresije na BiH cije pripreme i jesu zapocele istoimenim romanom. Karadzic je agresiju na BiH, koju su zapoceli Draskovic i njegovi idejni i politicki istomisljenici, nastavio samo oruzanim sredstvima. Draskovic je danas ministar vanjskih poslova Srbije, a Karadzic na slobodi. Pa ti sad vidi sta znaci emitiranje filma “Noz” - kakvu poruku nosi! Sa stanovista politickog interesa BiH, ohrabruje cinjenica da danasnje politicko rukovodstvo Hrvatske, sa Stipom Mesicem i Ivom Sanaderom na celu, odlucno odbacuje pokusaje rehabilitacije ustastva i njegove fasisticke ideologije i bilo kakvih teritorijalnih pretenzija prema BiH. Njihov stav potvrdili su u najvecem procentu i biraci na nedavnim predsjednickim izborima, dajuci svoje glasove Mesicu i Jadranki Kosor, dok su najekstremnijim nacionalistima proustaske ideologije, vjernim sljedbenicima hegemonisticke politike Franje Tudjmana - Ivicu Pasalicu, Ljubi Cesicu Rojsu, Slavenu Letici, Miroslavu Ciri Blazevicu, Anti Kovacevicu, pa i Borisu Miksicu - masovno rekli “ne”. Na zalost, agresija s desne obale Drine se nastavlja. Opet preko Draze Mihailovica i Vuka Draskovica. A na lijevoj obali, kao sto pokazuju podizanje spomenika cetnickom vozdu u Dobrunu i prikazivanje filma “Noz” na bijeljinskoj TV, ima ko da ih doceka. Da li to (i) Pedi Esdaun vidi?!
Mirko SAGOLJ
Copyright © 1999-2000 OSLOBODJENJE Sarajevo
