#1 Hrvatsko pitanje
Posted: 15/03/2012 23:13
Dragan Čović
novembar.2009 : "Nadam se da ćemo za dvije godine proslaviti i prvi rođendan hrvatske federalne jedinice sa stolnim gradom Mostarom."
Dragan Čović
decembar 2010 : "U Sarajevu su ostali samo oni Hrvati koji nemaju gdje i koji ništa ne razmišljaju"
Dvije strašno glupe izjave koje bi same po sebi bile dovoljne da Čovića diskvalifikuju iz bilo kakvih ozbiljnih kalkulacija za čelno mjesto stranke koja na svim izborima dobija najveću podršku bosanskohercegovačkih Hrvata. Što se tiče njegovih rezultata, dva plastična primjera Čovićevog "uspjeha" jeste potpisani sporazum sa SDP-om o podjeli hrvatskih pozicija, iako je godinu dana tvrdio da samo HDZ može predstavljati Hrvate, te zakon o popisu, kojeg se pripisuje novoj vlasti predvođenoj Bevandom. Sarajevo godinama odbija da se nakon popisa mijenja etnički ključ, a kada na to nevoljko pristane, stvar vodi povećanju procenta Bošnjaka i Srba u državnim institucijama, odnosno smanjenju procenta Hrvata. Ali i potpisanu deklaraciju o saradnji sa SDP-om i sramni zakon o popisu, Čović predstavlja kao vlastiti uspjeh.
To nas vodi zaključku da se sudbinu najranjivijeg naroda u BiH ne smije prepustiti takvom šarlatanu. Platformaška vlast, bez HDZ-a koji bi sabotirao entitetski nivo, već pravi ozbiljne pomake u jačanju pozicije hrvatskog naroda i vraća ga sa ruba političkog ambisa u kojem bi za desetak godina Čovićeve politike nestao kao službena manjina. Platformaši su na početku mandata izmjenili pravilnik o radu Vlade FBiH nakon čega je za većinu potrebnu za donošenje neke odluke, neophodno obezbjediti i podršku bar po jednog ministra iz svakog od naroda. Sada se taj prag penje na dva ministra iz svakog od naroda. Takođe, sarajevske stranke su kooperativne i po pitanju izbora člana predsjedništva, kako bi se novim pravilima članove tog tročlanog tijela biralo posredno.
Paralelno s tim, potrebno je otvoriti i pitanje mogućih zloupotreba kroz proces biranja delegata u Domu naroda FBiH. To je tijelo predstavničkog karaktera i kroz reforme kojim će se ići ka eliminaciji diskriminacije prema "ostalim", potrebno je onemogućiti zloupotrebe kojim se bilo koji narod dovodi u inferioran položaj. Iako HDZ jeste neprijateljski nastrojen prema BiH, doći će vrijeme kada će u hrvatskom narodu biti jaka patriotska crta prema svakom dijelu ove zemlje. S druge strane, SDP danas jeste pozitivna snaga kojoj se može vjerovati, ali ne znamo šta nosi budućnost i kakve se negativne tendencije mogu razviti unutar bošnjačkog korpusa. Zato je potrebno, u dobroj namjeri i kroz prijateljski dijalog, otvoriti pitanje svih mogućih zloupotreba i riješiti ih sada dok se govori o ustavnim promjenama, odnosno dok je željezo još vruće. Za to nam je potrebno manje međuetničkog animoziteta a puno više dobre volje.
novembar.2009 : "Nadam se da ćemo za dvije godine proslaviti i prvi rođendan hrvatske federalne jedinice sa stolnim gradom Mostarom."
Dragan Čović
decembar 2010 : "U Sarajevu su ostali samo oni Hrvati koji nemaju gdje i koji ništa ne razmišljaju"
Dvije strašno glupe izjave koje bi same po sebi bile dovoljne da Čovića diskvalifikuju iz bilo kakvih ozbiljnih kalkulacija za čelno mjesto stranke koja na svim izborima dobija najveću podršku bosanskohercegovačkih Hrvata. Što se tiče njegovih rezultata, dva plastična primjera Čovićevog "uspjeha" jeste potpisani sporazum sa SDP-om o podjeli hrvatskih pozicija, iako je godinu dana tvrdio da samo HDZ može predstavljati Hrvate, te zakon o popisu, kojeg se pripisuje novoj vlasti predvođenoj Bevandom. Sarajevo godinama odbija da se nakon popisa mijenja etnički ključ, a kada na to nevoljko pristane, stvar vodi povećanju procenta Bošnjaka i Srba u državnim institucijama, odnosno smanjenju procenta Hrvata. Ali i potpisanu deklaraciju o saradnji sa SDP-om i sramni zakon o popisu, Čović predstavlja kao vlastiti uspjeh.
To nas vodi zaključku da se sudbinu najranjivijeg naroda u BiH ne smije prepustiti takvom šarlatanu. Platformaška vlast, bez HDZ-a koji bi sabotirao entitetski nivo, već pravi ozbiljne pomake u jačanju pozicije hrvatskog naroda i vraća ga sa ruba političkog ambisa u kojem bi za desetak godina Čovićeve politike nestao kao službena manjina. Platformaši su na početku mandata izmjenili pravilnik o radu Vlade FBiH nakon čega je za većinu potrebnu za donošenje neke odluke, neophodno obezbjediti i podršku bar po jednog ministra iz svakog od naroda. Sada se taj prag penje na dva ministra iz svakog od naroda. Takođe, sarajevske stranke su kooperativne i po pitanju izbora člana predsjedništva, kako bi se novim pravilima članove tog tročlanog tijela biralo posredno.
Paralelno s tim, potrebno je otvoriti i pitanje mogućih zloupotreba kroz proces biranja delegata u Domu naroda FBiH. To je tijelo predstavničkog karaktera i kroz reforme kojim će se ići ka eliminaciji diskriminacije prema "ostalim", potrebno je onemogućiti zloupotrebe kojim se bilo koji narod dovodi u inferioran položaj. Iako HDZ jeste neprijateljski nastrojen prema BiH, doći će vrijeme kada će u hrvatskom narodu biti jaka patriotska crta prema svakom dijelu ove zemlje. S druge strane, SDP danas jeste pozitivna snaga kojoj se može vjerovati, ali ne znamo šta nosi budućnost i kakve se negativne tendencije mogu razviti unutar bošnjačkog korpusa. Zato je potrebno, u dobroj namjeri i kroz prijateljski dijalog, otvoriti pitanje svih mogućih zloupotreba i riješiti ih sada dok se govori o ustavnim promjenama, odnosno dok je željezo još vruće. Za to nam je potrebno manje međuetničkog animoziteta a puno više dobre volje.