Forum Klix.ba

ljubav prema knjigama se u meni javila jos u srednjoj skoli najvise radi profesorice koja nam je svake dvije sedmice pocastila novom knjigom (i tako cetiri godine).tada sam se susreo sa krlezom,selimovocem,stendalom,homerom i ostalim velikim piscima.
ideja da napisem knjigu je dugo sazrijevala u meni..jednostavno sam osjecao potrebu da nesto napisem,cisto radi sebe i radi svog cejfa..od tada je proslo dvije godine i za sada mi ide tako-tako..nekad prodje i par mjeseci da ne napisem nista a nekad nemogu zaustavit bujicu misli

dali ste vi imali zelju da napisete kljigu i kakvih ste ideja vi imali( bilo bi zanimljivo čuti) a možda se razvije i kakva suradnja

Samo kratku priču, sam imala želju pisati.
Našla sam natječaj, mislim da ću je napisati...
Vrijedi pokušati.

Knjige su moja velika ljubav... to je ono u čemu baš uživam i volim. Knjige sam počela čitat otkad sam naučila slova, od bukvara, čitanke, lektira (bilo je dosadnih lektira poput Kafkinog ''Procesa'', to sam bacila nakon 15 strana ), a obavezno preko svakog raspusta u OŠ, pa onda i SŠ, ja iz škole, umjesto da bacim sve što na knjigu liči, ja pravac u biblioteku, po 3-4 knjige, za heftu-dvije vraćam, uzimam druge...i tako cijeli raspust...to sam radila i tokom studiranja, ali nisam imala više toliko vremena, kao ni sada...nažalost. Skoro sam pročitala jednu, nije bila nešto, ali sam se odmorila, odlutala od svakodnevnih misli i života.

A napisati knjigu...to mi je palo na pamet par puta, ali nisam o tome nikad detaljnije razmislila. A kad bih se odlučila napisati nešto, to bi bilo o mojoj mami..njenom životu...o tome se može i film snimit.

Možda jednog dana

.

azurna_obala wrote:Knjige su moja velika ljubav...

Boze mi oprosti ali kafka je naporan do zla Boga
ako hoces moju preporuku procitaj nesto od Efraima Kišona (ako nisi)...po meni jedan od najboljih satiricara koji ce te rasplakat od smijeha (posebno njegove Lisac u kokošinjcu,Nije fer, Davide i Kod kuće je najgore-ova zadnja je epic )

medvjed23 wrote:Pišem neki kvazi-dnevnik. Nekad sam na forumu pisao duge postove u kojima bih dopuštao mislima da teku, da se zapliću, raspliću, šire, granaju, dijele, umnožavaju...

Sad sve to radim pišući dnevnik.Ne radi se toliko o doživljajima već o nekim razradama emocija, stavova... o introspekciji...

ovo boldirano
uzivanje u nekoj lijepoj misli nije nista prema uzitku koji covjek nalazi u tome da se izrazi...trajno izrazi...

fantastika...

evo vam ideje... ne morate daleko ići
snijeg nije prestao padati ni nakon 5 dana

eto ideje za kraj

Black swan wrote:fantastika...

evo vam ideje... ne morate daleko ići
snijeg nije prestao padati ni nakon 5 dana

eto ideje za kraj

ne može, jbga neće nas snijeg ubiti, za par godina ga više neće biti.

snijeg pada već peti dan...

sve je hladnije i hladnije...

jedini način da se njih dvoje ugriju je bliski tjelesni kontakt...

itd

bajku def!
sa hepi endom
i princezom

najgore sto sam ozbiljna

medvjed23 wrote:snijeg pada već peti dan...

sve je hladnije i hladnije...

jedini način da se njih dvoje ugriju je bliski tjelesni kontakt...

itd

ne ide.....
ja odmah zamislim kako na vrućini govorim, da mi je prevruće... i kako je snijeg persuuuuuuuuuuu

Mis mekinjas wrote:Samo kratku priču, sam imala želju pisati.
Našla sam natječaj, mislim da ću je napisati...
Vrijedi pokušati.

Proslijedi natječaj na pp.

molim bez trolanja (sutnja je zlato)..sram vas i stid bilo
radnja moje price se dogadja u sarajevu krajem 19 st tj dolaskom austougraske monarhije u ove krajeve.. glavni lik u knjizi je jedan ceski oficir koji dolazi u sarajevo nedugo nakon aneksije..tu se zaljubljuje i ....(za dalje ce te morat kupt knjigu ).
jako puno truda sam ulozio u sto bolju karakterizaciju glavnih likova da bi citateč sto vise usao u psihicko i emotivno stanje glavnih junaka..takodjer to ima i za cilj da izbjegnem (za mene) smrtnog neprijatelja-patetiku

touch brain wrote:molim bez trolanja (sutnja je zlato)..sram vas i stid bilo
radnja moje price se dogadja u sarajevu krajem 19 st tj dolaskom austougraske monarhije u ove krajeve.. glavni lik u knjizi je jedan ceski oficir koji dolazi u sarajevo nedugo nakon aneksije..tu se zaljubljuje i ....(za dalje ce te morat kupt knjigu ).
jako puno truda sam ulozio u sto bolju karakterizaciju glavnih likova da bi citateč sto vise usao u psihicko i emotivno stanje glavnih junaka..takodjer to ima i za cilj da izbjegnem (za mene) smrtnog neprijatelja-patetiku

pa kako ćeš je izbjeći?
Sarkazmom?

Mis mekinjas wrote:Samo kratku priču, sam imala želju pisati.
Našla sam natječaj, mislim da ću je napisati...
Vrijedi pokušati.

javi nam ,kad postave tvoju pricu

medvjed23 wrote:snijeg pada već peti dan...

sve je hladnije i hladnije...

jedini način da se njih dvoje ugriju je bliski tjelesni kontakt...

itd

ja govorim o kraju civilizacije kakvu znamo a vi o trivijalnim stvarima između 2 nebitnih

o životu.

Black swan wrote:
ja govorim o kraju civilizacije kakvu znamo a vi o trivijalnim stvarima između 2 nebitnih

Kraj civilizacije smo prošli. Sad nam samo može biti bolje.

u izvornom obliku patetika je smatrana za nesto pozitivno a danas se ona koristi u iskrivljenom znacenju...vise je losa nego dobra. tu je svakako i problem granica patetike jer svatko ima svoju sliku toga sta je pateicno a sta ne ..kad je u pitanju romantika vs patetika za mene je patetika svako lazno i neiskreno iskazivanje osjecanja..u knjizi ja to pokusavam rjesiti sa vec spomenutom karakterizacijom likova;da "citatelj" kroz razne zgode i nezgode glavnog lika sto bolje upozna njegovo psihicko i emotivno stanje...tako da i ako se desi moguca patetica situacija "citatelj" bi trebao na to gledat vise kao iskreni izljev osjecanja a ne kao patetiku...

kad je u pitanju "snjeg pada" dalo bi se i tu naci zanimljivih tema..recimo meni padaju dvije

1)negdje na planini,odsjeceni zbog mecave grupa ljudi raspravlja o nekoj filozofskoj temi ( npr koja je svrha naseg postojanja) dok cekaju da dodje pomoc
2)big brader tema
planina,hotel,odsjeceni od mecave...u hotelu se nalazi muskarac sa ljubavnicom..ali ni nezna da mu je bas prije mecave tu taj hotel dosla njegova zena radi poslovnog sastanka....prica bi sljedila upoznavanje i njihov odnos tokom prinudnog zajednickog boravka..tu dodas jos par likova koji su takodjer diametralno suprotni (dodok- Lagumdžija bi bilo epic )i eto romana

ja ću nekad kad pravo zaimam svojih para otvoriti kafanu i napisati knjigu za svoju dušu. bez ambicije da zaradim na taj način.

ne znam tačno o čemu, ne znam ni lokaciju kafane, al' znam da hoću. otprilike znam i koncept, šmek na koji će to ići.

Vjersku.
Ali, posto sam fino odgojeno dijete, a i duzan sam to jednom liku, pisem knjigu o svojoj braci. U stvari, manje je to knjiga, a vise scenario. Sad samo cekam da se Guy Ritschi javi, i tako. Cekam.

PS: Ritchi, ako citas ove redove, ja i dalje cekam tvoj poziv.

Black swan wrote:

medvjed23 wrote:snijeg pada već peti dan...

sve je hladnije i hladnije...

jedini način da se njih dvoje ugriju je bliski tjelesni kontakt...

itd

ja govorim o kraju civilizacije kakvu znamo a vi o trivijalnim stvarima između 2 nebitnih

ja malo šire određujem tematiku i posvećujem pažnju aktivnostima usmjerenim ka obnovi populacije desetkovane katastrofičnim događajima.

Sta zeljela,pokusavala vise puta ......prva ,kako napisana,tako unistena-u napadu tinejdzerskog ludila
drugi pokusa, nekih 50 tak strana necega sto je trebao da bude krimic,da bi skontala da to nije uopste onako kako sam ja zamislila....imam i sad sto u documentsima ,sto po papirima i tekama...odlomaka,dijelova,mah.....
Nekako uvijek zamisljam sebe,ako ikada i napisem tu knjigu,to ce da bude u samoizolaciji u nekom malom mjestu,u gradu gdje nikoga ne poznajem i ciji jezik ne govorim

JThomas wrote:ja ću nekad kad pravo zaimam svojih para otvoriti kafanu i napisati knjigu za svoju dušu. bez ambicije da zaradim na taj način.

ne znam tačno o čemu, ne znam ni lokaciju kafane, al' znam da hoću. otprilike znam i koncept, šmek na koji će to ići.

+1 za kafanu.......

bez_ideje wrote:Sta zeljela,pokusavala vise puta ......prva ,kako napisana,tako unistena-u napadu tinejdzerskog ludila
drugi pokusa, nekih 50 tak strana necega sto je trebao da bude krimic,da bi skontala da to nije uopste onako kako sam ja zamislila....imam i sad sto u documentsima ,sto po papirima i tekama...odlomaka,dijelova,mah.....
Nekako uvijek zamisljam sebe,ako ikada i napisem tu knjigu,to ce da bude u samoizolaciji u nekom malom mjestu,u gradu gdje nikoga ne poznajem i ciji jezik ne govorim

pisanje nije lagano...tu zna biti dosta frustracija a i sam sam potrosio dosta zivaca pisuci do sad...mjenjanje sadrzaja je cest problem kod pocetnika poput nas..krenes,pa odlucis da nije to to pa promjenis opet..i opet..i opet...moj savjet ti je da prije nego sto pocnes napises cijeli sadrzaj i radnju knjige te likove i njihove karakteristike na par stranica (meni je to sve bilo 20 stranica).tek onda pocni pisati sluzeci se tim papirima kao vodic ... bice ti puno lakse i neces ti se desavat da se izgubis u idejama..
takodjer,moja preporuka je da ne bacate predhodne rukopise, posjetnike i ostalo (cak i ako se radi o potpuno drugoj ideji) jer vam oni uvjek mogu posluzit kao dodatni inkubator ideja
sto se tice zarade,rijetki su oni koji su se obogatili pisuci...vecina ljudi (pa i ja) to rade zbog ljubavi...

Umjetnost radi Umjetnosti

touch brain wrote:u izvornom obliku patetika je smatrana za nesto pozitivno a danas se ona koristi u iskrivljenom znacenju...vise je losa nego dobra. tu je svakako i problem granica patetike jer svatko ima svoju sliku toga sta je pateicno a sta ne ..kad je u pitanju romantika vs patetika za mene je patetika svako lazno i neiskreno iskazivanje osjecanja..u knjizi ja to pokusavam rjesiti sa vec spomenutom karakterizacijom likova;da "citatelj" kroz razne zgode i nezgode glavnog lika sto bolje upozna njegovo psihicko i emotivno stanje...tako da i ako se desi moguca patetica situacija "citatelj" bi trebao na to gledat vise kao iskreni izljev osjecanja a ne kao patetiku...

Interesantno. Ja sam prije nekoliko godina objavio zbirku pjesama kroz koju se upravo patetika prožima u ovom izvornom značenju.

Inače, uvijek napišem knjige koje želim napisati. Dosad ih imam dvije, a sljedeća (roman) će biti nešto drugačije - miks romantike, osjećanja prolaznosti, sa primjesama nadrealizma. Ne, nisam fan Márqueza.