#1 Ne razumiješ, ali ćeš osjetiti
Posted: 07/01/2005 23:50
Piše: Gordana Suša
Ne razumiješ, ali ćeš osjetiti
Svakog dana u Srbiji se ubije ili samoubije najmanje troje ljudi . Skoro polovina populacije ima depresivne simptome, petina nesanicu, 62 odsto je nervozno, a 10 odsto je pod stresom... Raste broj ovisnika od "pilule za dilule", a alkohol se konzumira tri puta više nego mleko, kancerogene bolesti su u porastu, a raste i broj oboljenja koja se prenose prljavim rukama...
Tek dve trećine operu ruke kad dođu kući, a neverovatan je i podatak da desetina odsto stanovništva ne pere ruke ni posle toaleta... Ovi podaci, sumorno, ali uverljivije od bilo kog izveštaja Vlade, rezimiraju višegodišnju devastaciju, izolaciju, siromaštvo, rezultate ratne politike, inata, osiromašenog uranijuma ostalog posle NATO bombardovanja...
Crni džipovi sa ćelavcima koji ih voze ponovo su, poput pacova na brodu koji tone, zaposeli glavne saobraćajnice, novokomponovani bogataši, sponzoruše i španske serije preplavili televizijske ekrane, prostakluk se toleriše kao normalnost od parlamenta do ulice...
Normalno postaje nenormalno, pa i Lucky nije više malo već stalno nervozan, te je tako sasvim logično da se u nekoliko navrata zaleće u predsedničku kolonu... Ako, ako, komentar je večitog zamenika lidera u Hagu, šta radi predsednik u 9 sati na ulici, neka sedi kod kuće s porodicom... Ko zna, kako je krenulo, možda će preporučiti i uvođenje policijskog sata...
A da Srbi, koliko o svojim čistim rukama, vode računa o vodi, pokazao je i najnoviji skandal oko prodaje akcija "Knjaza". Baš to što je ova vlada kritikovala kod prethodne, uradila je sama. Njeno obećanje da će graditi institucije sistema, a finansijsko tržište sa nezavisnom Komisijom za hartije od vrednosti jedna je od ključnih.
Ne samo da Koštunica i njegov kabinet nisu zaštitili instituciju, već su je potpuno ruinirali, pokazavši zapravo da ova vlada i ne veruje baš mnogo u tržište i tržišnu konkurenciju u rešavanju ekonomskih sporova... Umesto da štiti pravila, kako dolikuje legalistima, štošta ukazuje da ih je prekršila...
Da čiste ruke imaju veze i sa čistim obrazom uče nas narodne umotvorine, pa će i ova vremenom biti potvrđena...
Vlada Srbije i ceo državni vrh bili su, međutim, ažurniji u oštroj osudi izbora Ramuša Haradinaja za premijera Kosova, zatraživši od protektora ove pokrajine Sorena Petersena da poništi ovaj čin...
Njegov izbor će, nema nikakve sumnje, još više otežati ionako rovitu komunikaciju sa kosovskim Albancima. U srpskim medijima se pominju njegove "krvave ruke do lakata ", "mučenje i silovanje civila" kao i to da je kao komandant Oslobodilačke vojske Kosova osumnjičen za ratne zločine počinjene u Đakovici i okolini i da protiv njega postoji preko 130 krivičnih prijava.
Pominju se dvojni aršini međunarodne zajednice i s velikim pesimizmom se govori o pregovorima za budućnost južne pokrajine koji bi trebalo da počnu sledeće godine... Misija UN-a, međutim, odbilja zahtev Beograda uz obrazloženje da je izbor Haradinaja za premijera volja legitimno izabranog parlamenta. Jedini, dakle, spas iz postojeće situacije može da donese upravo ona strana koja je najčešće bila predmet kritike dela javnosti prepoznatljivog kao antihaški lobi - Haški tribunal. Jer, Ako gospođa Del Ponte izađe na videlo sa optužnicom protiv Haradinaja, onda, po principu analogije, Albanci sa Kosova imaju na raspolaganju iste mogućnosti takozvane dvosmerne saradnje sa Tribunalom. Tu sad ostaje pitanje da li će ga sami uhapsiti i predati Haškom sudu ili će ga, možda, umoliti da to bude njegov dobrovoljni akt...
E pa, imajući u vidu da je rat uvek najprljavija stvar i da je zločina bilo na svim stranama, nije potrebna naročita mudrost i osetljivost da se pretpostavi kako se na neke odluke aktuelne izvršne vlasti u Beogradu gledalo u okruženju, ali i šire...
Nedvosmislena je poruka američkog ambasadora Pjer-Rišara Prospera da je saradnja Srbije i Haškog tribunala na nuli i da nema više govora da se četvorici generala optuženih za zločine na Kosovu sudi u Srbiji... Signala, dakle, da se Srbija nalazi na pogrešnom putu koji vodi novoj izolaciji ima mnogo i krajnje je vreme da se postavi pitanje kome je to u interesu i ko će od toga profitirati.
To što Beograd služi kao tranziciona stanica za dobrovoljnu predaju oficira iz Republike Srpske neće odobrovoljiti ni Brisel ni Vašington, kao što ni nas ne bi odobrovoljile molbe Kosovskih zvaničnika, ako se podigne optužnica protiv Haradinaja, da se dobrovoljno preda...
Dok optuženi za zločine budu mirno šetali među nama, mislim na ceo Balkan, i dok svako bude štitio svoje, kao da je reč o kruškama, a ne o najtežim zlodelima, nema šanse da se siđe s bureta baruta.
Pokušaj pacifikovanja odnosa kroz zajedničku ponudu Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije za organizaciju Svetskog košarkaškog prvenstva ostao je samo pokušaj, a kandidatura je odbijena već u prvom krugu.
Poslednja dešavanja u regionu nisu nam išla na ruku svedoči za "Glas javnosti" jedan od učesnika ovog dešavanja. Sportska afera oko tetovaže Milana Gurovića prerasla je u političku, a ni odnosi država nisu baš najbolji - hapšenje beogradskih studenata, neispunjena razmena zatvorenika, sukob Hrvatske i Slovenije oko Piranskog zaliva - stalno su nas zapitkivali o tužbi Bosne... sve su zapitkivali o nekoj politici koju ja ne razumem!
Ne razumeš, pomislih, ali ćeš, nažalost, osetiti !
Ne razumiješ, ali ćeš osjetiti
Svakog dana u Srbiji se ubije ili samoubije najmanje troje ljudi . Skoro polovina populacije ima depresivne simptome, petina nesanicu, 62 odsto je nervozno, a 10 odsto je pod stresom... Raste broj ovisnika od "pilule za dilule", a alkohol se konzumira tri puta više nego mleko, kancerogene bolesti su u porastu, a raste i broj oboljenja koja se prenose prljavim rukama...
Tek dve trećine operu ruke kad dođu kući, a neverovatan je i podatak da desetina odsto stanovništva ne pere ruke ni posle toaleta... Ovi podaci, sumorno, ali uverljivije od bilo kog izveštaja Vlade, rezimiraju višegodišnju devastaciju, izolaciju, siromaštvo, rezultate ratne politike, inata, osiromašenog uranijuma ostalog posle NATO bombardovanja...
Crni džipovi sa ćelavcima koji ih voze ponovo su, poput pacova na brodu koji tone, zaposeli glavne saobraćajnice, novokomponovani bogataši, sponzoruše i španske serije preplavili televizijske ekrane, prostakluk se toleriše kao normalnost od parlamenta do ulice...
Normalno postaje nenormalno, pa i Lucky nije više malo već stalno nervozan, te je tako sasvim logično da se u nekoliko navrata zaleće u predsedničku kolonu... Ako, ako, komentar je večitog zamenika lidera u Hagu, šta radi predsednik u 9 sati na ulici, neka sedi kod kuće s porodicom... Ko zna, kako je krenulo, možda će preporučiti i uvođenje policijskog sata...
A da Srbi, koliko o svojim čistim rukama, vode računa o vodi, pokazao je i najnoviji skandal oko prodaje akcija "Knjaza". Baš to što je ova vlada kritikovala kod prethodne, uradila je sama. Njeno obećanje da će graditi institucije sistema, a finansijsko tržište sa nezavisnom Komisijom za hartije od vrednosti jedna je od ključnih.
Ne samo da Koštunica i njegov kabinet nisu zaštitili instituciju, već su je potpuno ruinirali, pokazavši zapravo da ova vlada i ne veruje baš mnogo u tržište i tržišnu konkurenciju u rešavanju ekonomskih sporova... Umesto da štiti pravila, kako dolikuje legalistima, štošta ukazuje da ih je prekršila...
Da čiste ruke imaju veze i sa čistim obrazom uče nas narodne umotvorine, pa će i ova vremenom biti potvrđena...
Vlada Srbije i ceo državni vrh bili su, međutim, ažurniji u oštroj osudi izbora Ramuša Haradinaja za premijera Kosova, zatraživši od protektora ove pokrajine Sorena Petersena da poništi ovaj čin...
Njegov izbor će, nema nikakve sumnje, još više otežati ionako rovitu komunikaciju sa kosovskim Albancima. U srpskim medijima se pominju njegove "krvave ruke do lakata ", "mučenje i silovanje civila" kao i to da je kao komandant Oslobodilačke vojske Kosova osumnjičen za ratne zločine počinjene u Đakovici i okolini i da protiv njega postoji preko 130 krivičnih prijava.
Pominju se dvojni aršini međunarodne zajednice i s velikim pesimizmom se govori o pregovorima za budućnost južne pokrajine koji bi trebalo da počnu sledeće godine... Misija UN-a, međutim, odbilja zahtev Beograda uz obrazloženje da je izbor Haradinaja za premijera volja legitimno izabranog parlamenta. Jedini, dakle, spas iz postojeće situacije može da donese upravo ona strana koja je najčešće bila predmet kritike dela javnosti prepoznatljivog kao antihaški lobi - Haški tribunal. Jer, Ako gospođa Del Ponte izađe na videlo sa optužnicom protiv Haradinaja, onda, po principu analogije, Albanci sa Kosova imaju na raspolaganju iste mogućnosti takozvane dvosmerne saradnje sa Tribunalom. Tu sad ostaje pitanje da li će ga sami uhapsiti i predati Haškom sudu ili će ga, možda, umoliti da to bude njegov dobrovoljni akt...
E pa, imajući u vidu da je rat uvek najprljavija stvar i da je zločina bilo na svim stranama, nije potrebna naročita mudrost i osetljivost da se pretpostavi kako se na neke odluke aktuelne izvršne vlasti u Beogradu gledalo u okruženju, ali i šire...
Nedvosmislena je poruka američkog ambasadora Pjer-Rišara Prospera da je saradnja Srbije i Haškog tribunala na nuli i da nema više govora da se četvorici generala optuženih za zločine na Kosovu sudi u Srbiji... Signala, dakle, da se Srbija nalazi na pogrešnom putu koji vodi novoj izolaciji ima mnogo i krajnje je vreme da se postavi pitanje kome je to u interesu i ko će od toga profitirati.
To što Beograd služi kao tranziciona stanica za dobrovoljnu predaju oficira iz Republike Srpske neće odobrovoljiti ni Brisel ni Vašington, kao što ni nas ne bi odobrovoljile molbe Kosovskih zvaničnika, ako se podigne optužnica protiv Haradinaja, da se dobrovoljno preda...
Dok optuženi za zločine budu mirno šetali među nama, mislim na ceo Balkan, i dok svako bude štitio svoje, kao da je reč o kruškama, a ne o najtežim zlodelima, nema šanse da se siđe s bureta baruta.
Pokušaj pacifikovanja odnosa kroz zajedničku ponudu Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije za organizaciju Svetskog košarkaškog prvenstva ostao je samo pokušaj, a kandidatura je odbijena već u prvom krugu.
Poslednja dešavanja u regionu nisu nam išla na ruku svedoči za "Glas javnosti" jedan od učesnika ovog dešavanja. Sportska afera oko tetovaže Milana Gurovića prerasla je u političku, a ni odnosi država nisu baš najbolji - hapšenje beogradskih studenata, neispunjena razmena zatvorenika, sukob Hrvatske i Slovenije oko Piranskog zaliva - stalno su nas zapitkivali o tužbi Bosne... sve su zapitkivali o nekoj politici koju ja ne razumem!
Ne razumeš, pomislih, ali ćeš, nažalost, osetiti !