Lippenbekenntnis wrote:alica.k wrote:joj, nisam ti ni ja puno mladja pa studiram. jes da sam ja otpocetka fulala u zivotu i zato sam danas tu gdje jesam (svojom krivicom).
medjutim imam kolege i kolegice koji su i stariji od 28 godina i studiraju sa mnom, jer ranije nisu imali mogucnosti/zelje. i super im ide. ako imas zelju da studiras sad, sto da ne? vjeruj da te ljudi nece cudno gledati i osudjivati, ako te toga strah.
nije me direktno strah, ali ipak je nekako cudno. mislim da je problem u tome da, kada se covjek (ja u ovom slucaju) prekasno "pronadje", skonta kako je totalno fulio sa odabirom zvanja.

da, ja to potpuno razumijem, jer kazem ti, studirala sam medicinu i onda se jedan dan probudila i skontala STA JA TO RADIM? i od tad, ne da se trazim, nego svaki put kad mislim da sam se pronasla, uhvati me opet kriza identiteta. ja za to krivim puno stvari, al u stvari sam najveci krivac ja.
medjutim, drugi ljudi stvarno ne gledaju lose na to

kao sto ti kazem, ima ih i starijih, i puno starijih da studiraju. komsinica ispod mene koja je starija od moje mame evo zavrsava ekonomiju jer je morala zbog posla imati diplomu.
isto kao i neke od mojih kolega. neki su tu jer to zele, napokon su se nasli. neki su jer moraju.
a drugi, oni sto studiraju "na vrijeme", na to gledaju kao "imas 28 godina? ok, i sta ima jos?"
zapravo ja sam se cudnih reakcija naslusala samo od svoje familije (ne od roditelja, oni su stvarno divni i podrzavaju me u svemu sta ja odlucim, pa i u tom mom lutanju, nego sire i uze familije, amidza, daidza, nana i deda). al nema veze, ja sam s familijom svakako na VI, pa mi ne smeta...