Dosta više te anonimnosti na internetu!
Biti anoniman na internetu isto je što i biti djevac na orgijama. Na mjestu si gdje je akcija uvjet, ali ti samo želiš gledati
Biti anoniman na internetu isto je što i biti djevac na orgijama. Na mjestu si gdje je akcija uvjet, ali ti samo želiš gledati. E pa – ne može. Postoji, zapravo, jedna divna narodna izreka po ovom pitanju (hint: nevinost), ali poprilično je vulgarna pa ću se suzdržati.
Možda bih je i spomenuo da ovu kolumnu pišem skriven iza nadimka, jer upravo je u tome sadržan sav smisao anonimnosti na internetu. Biti sakriven znači biti 'slobodan' prozivati sve i svakoga, a ne preuzimati odgovornost ni za što. Prozvati nekoga zbog nečega, ali mu u startu oduzeti mogućnost da odgovori jer pošiljatelj nije naveo povratnu adresu.
Napad s leđa. Bez dostojanstva i u maniri prave kukavice.
Nekako sam se potiho nadao da će se ta (ne)kultura promijeniti dolaskom Facebooka, ali dovitljivci su uvijek korak ispred pa im nije problem koristiti se lažnim, često tuđim imenom.
Vjerojatno se tome nadao i sam Mark Zuckerberg, osnivač Facebooka, isti onaj zli kapitalist koji po noći i potiho, kad zadnji korisnik ugasi svjetlo interneta iza sebe, baterijom čita sve vaše privatne poruke. Da ne govorim o zaposlenicima Googlea koji godinama razvijaju napredne algoritme, e samo da bi saznali sve vaše male, prljave tajne jer, budimo realni, svi mi planiramo preuzeti svjetsku dominaciju, razlika je u nijansama.
Znam zasigurno da se tome nadaju i Ante Tomić i Miljenko Jergović. I dok se potonji protiv anonimnih agresora bori jednostavnom zabranom komentara, što je miljama daleko od duha interneta, a opet sasvim razumljivo, Ante Tomić će se još i baciti u koštac s dotičnima i tu i tamo na kojekakvoj konferenciji zagrmiti o kolektivnoj gluposti i virtualnim popišancima kojima niti jedan haustor nije svet.
U pravu je čovjek, kad malo čitate komentare ispod članaka na portalima ili diskusije po forumima, sve je to, da oprostite na bezobraznoj generalizaciji, jedna velika hrpa smeća, samo što se isto ne odvozi utorkom, već opterećuje servere, troši struju i zagađuje okoliš.
Da, dobro ste pročitali! Upravo sam okrivio spammere za globalno zatopljenje! Brzo, pošaljite mi anonimni mail i ne zaboravite na uvrede jer, obzirom da ste anonimni, neću znati u čiju ću lutku zauzvrat zabiti iglu.
No, na stranu anonimci. Ono što me pomalo zabrinjava su ljudi koji sa svojim pravim imenom i prezimenom ostavljaju govna pred tuđim vratima i - hvala ti sustave na tome, baš si super – ne možeš im ništa.
Čitate li komentare ispod linkova na Facebooku Jutarnjeg?
Mogao bih, zapravo, sistemski podijeliti ljude u kategorije, ali bit će dovoljno spomenuti profesionalne domoljube koji barataju jednim jedinim i opće primjenjivim argumentom: Jesmo li se za to borili te 'prikriveni' virtualni nacisti s križem (u funkciji srebrnog metka) oko vrata koji se toliko užive u govor mržnje da ti se onaj Damir Kosmač iz članka, a koji je zatukao ženu udarcima glavom u beton, čini kao nevino djetešce milog pogleda.
Sjetio sam se sad i onih teško čitljivih, bolno nepismenih izroda koje isti ovaj divni sustav nije poučio da je pismenost i poštivanje pravila jezika jedan od najboljih načina za izražavanje odanosti zemlji u koju se srcem i dušom kunu, neovisno o temi koju komentiraju.
Probajte takvima konfrontirati razumom. Odmah će vas zatući kamenom s Dinare kojeg vaša prljava, izdajnička, komunistička, udbaška i nevjernička usta ne ljube. A probajte napisati nešto takvo na domaćem webu i pritom se potpisati pravim imenom koje je, u mojem slučaju, pukom slučajnošću Nebojša...
Kad bolje razmislim, anonimnost i nije tako loša!
http://globus.jutarnji.hr/komentari/neb ... -internetu