#1 Zakon o državnom kapitalu - zakon koji je prošao na mala vra
Posted: 13/12/2011 09:53
Zakon o upravljanju državnim kapitalom - veliki zakon koji je prošao na mala vrata (ili lice i naličje Države za čovjeka)
Zakon na bosanskom, u PDF:
http://www.fmeri.gov.ba/systems/file_do ... =347&ver=1
Nisam zaposlen u državnom sektoru. Imam averziju prema birokratskom aparatu svih naših državnih organa i podorgana. Realni sektor će kad-tad isplivati kao jedini generator napretka.
Razlog zbog kojeg otvaram ovu temu su moje naročite simpatije prema nekadašnjim gigantima bh. privrede, od kojih su mnogi na izdisaju.
U medijima podjednako kao i vijest o Shellu, isplivao je potiho Zakon za kojeg otvaram temu. U Dnevniku FTV uspio sam saznati detalje Nacrta, prije donošenja Zakona.
Konkretno, u slučaju objavljenog Zakona (tada se govorilo o nacrtu) riječ je o odredbi člana 30 Zakona, po kojem se u slučaju poslovanja s gubitkom u preduzeću s većinskim državnim vlasništvom, ukidaju odredbe kolektivnog ugovora između Sindikata i društva, i svi radnici šalju na minimalac.
Da mi je samo znati koji se genijalac dosjetio ovog!
Riječ je o potpunom promašaju! Isti oni katili koji su gotovo uništili firme po okončanju rata, sada su se dosjetili kako ih ugasiti. Zašto su ove odredbe katastrofalne? Evo nekoliko manjih razloga (da ne ulazim u strateška razmišljanja; napravimo mali presjek):
1. Treba posmatrati ko uglavnom radi u tim kompanijama? Riječ je o više-manje prilično staroj radnoj snazi. Mahom su to uposlenici 50+, stručni kadar od prije rata, s ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama i neprimjerenošću znanja za uvjete tržišta (u smislu fluktuacija radne snage). Riječ je uglavnom o ljudima koji nemaju alternativu za trenutni posao. Mnogi od njih su pred penzionisanjem. Po industrijama, riječ je o specijalističkim radnicima (metal, drvo) koji nemaju alternativu nalaženju posla osim prekvalifikacije-dokvalifikacije ili traženja posla u državi omiljenim komercijalnom i državnom sektoru.
2. Ukoliko su htjeli podstaći ljude na rad štapom umjesto mrkvom, u potpunosti su fulili. Dakle, i ono malo kvalitetnih ljudi koji radi u ovim kompanijama, otići će tražiti posao na drugim mjestima. U kontekstu prethodnog, trebamo napraviti distinkciju između 80/20 (80 posto iz prve grupe i 20 posto kvalitetnih). Svakako posmatram kako sve više naših inžinjera odlazi u inozemstvo, neki primorani, neki pozvani...
3. U uvjetima potpune neefikasnosti inspekcije za rad, prepušta se more polubolesnih "kontroverznim biznismenima" i pridružuje ih se skupini <30 (mladih-aktivnih u traženju posla).
Neću dalje izlagati. Siguran sam da je riječ o fatalnom ulomku u Zakonu koji će zapečatiti sudbinu firmi. Riječ je o potpuno pogrešnom načinu rješavanja problema tih firmi. Jeste da odredbe Zakona još nismo osjetili, ali ja osjećam njegove kataklizmičke posljedice primjene.
Ujedno, umjesto kraja, koristim priliku da pozdravim glupana iz Ministarstva energetike koji se dosjetio predložiti Zakon u ovoj formi. Takođe koristim priliku pozdraviti idiote počev od Trhulja do čistačice u Resoru, svi redom s poslovima preko veze kojima bih poželio da osjete sudbinu rada mladih u ovoj državi (10-12 sati rada dnevno).
Naredna godina donosi nam nove štrajkove, sve zbog potpune, neću napisati neosjetljivosti, nego neznanja vlasti da se nosi s realnim sektorom.
Zakon na bosanskom, u PDF:
http://www.fmeri.gov.ba/systems/file_do ... =347&ver=1
Nisam zaposlen u državnom sektoru. Imam averziju prema birokratskom aparatu svih naših državnih organa i podorgana. Realni sektor će kad-tad isplivati kao jedini generator napretka.
Razlog zbog kojeg otvaram ovu temu su moje naročite simpatije prema nekadašnjim gigantima bh. privrede, od kojih su mnogi na izdisaju.
U medijima podjednako kao i vijest o Shellu, isplivao je potiho Zakon za kojeg otvaram temu. U Dnevniku FTV uspio sam saznati detalje Nacrta, prije donošenja Zakona.
Konkretno, u slučaju objavljenog Zakona (tada se govorilo o nacrtu) riječ je o odredbi člana 30 Zakona, po kojem se u slučaju poslovanja s gubitkom u preduzeću s većinskim državnim vlasništvom, ukidaju odredbe kolektivnog ugovora između Sindikata i društva, i svi radnici šalju na minimalac.
Da mi je samo znati koji se genijalac dosjetio ovog!
Riječ je o potpunom promašaju! Isti oni katili koji su gotovo uništili firme po okončanju rata, sada su se dosjetili kako ih ugasiti. Zašto su ove odredbe katastrofalne? Evo nekoliko manjih razloga (da ne ulazim u strateška razmišljanja; napravimo mali presjek):
1. Treba posmatrati ko uglavnom radi u tim kompanijama? Riječ je o više-manje prilično staroj radnoj snazi. Mahom su to uposlenici 50+, stručni kadar od prije rata, s ozbiljnim zdravstvenim poteškoćama i neprimjerenošću znanja za uvjete tržišta (u smislu fluktuacija radne snage). Riječ je uglavnom o ljudima koji nemaju alternativu za trenutni posao. Mnogi od njih su pred penzionisanjem. Po industrijama, riječ je o specijalističkim radnicima (metal, drvo) koji nemaju alternativu nalaženju posla osim prekvalifikacije-dokvalifikacije ili traženja posla u državi omiljenim komercijalnom i državnom sektoru.
2. Ukoliko su htjeli podstaći ljude na rad štapom umjesto mrkvom, u potpunosti su fulili. Dakle, i ono malo kvalitetnih ljudi koji radi u ovim kompanijama, otići će tražiti posao na drugim mjestima. U kontekstu prethodnog, trebamo napraviti distinkciju između 80/20 (80 posto iz prve grupe i 20 posto kvalitetnih). Svakako posmatram kako sve više naših inžinjera odlazi u inozemstvo, neki primorani, neki pozvani...
3. U uvjetima potpune neefikasnosti inspekcije za rad, prepušta se more polubolesnih "kontroverznim biznismenima" i pridružuje ih se skupini <30 (mladih-aktivnih u traženju posla).
Neću dalje izlagati. Siguran sam da je riječ o fatalnom ulomku u Zakonu koji će zapečatiti sudbinu firmi. Riječ je o potpuno pogrešnom načinu rješavanja problema tih firmi. Jeste da odredbe Zakona još nismo osjetili, ali ja osjećam njegove kataklizmičke posljedice primjene.
Ujedno, umjesto kraja, koristim priliku da pozdravim glupana iz Ministarstva energetike koji se dosjetio predložiti Zakon u ovoj formi. Takođe koristim priliku pozdraviti idiote počev od Trhulja do čistačice u Resoru, svi redom s poslovima preko veze kojima bih poželio da osjete sudbinu rada mladih u ovoj državi (10-12 sati rada dnevno).
Naredna godina donosi nam nove štrajkove, sve zbog potpune, neću napisati neosjetljivosti, nego neznanja vlasti da se nosi s realnim sektorom.