Forum Klix.ba

Recimo da je iskocila jedna prilika za studije u UK, tacnije Skotskoj, tj. britanski savet gdje sam volontirao ima taj program i nudi mi punu stipendiju skolarine i dio stipendije za troskove. Univerzitet je jedan od 20 najboljih u Evropi a 50 u svijetu.
http://en.wikipedia.org/wiki/University_of_Edinburgh

Ja jos ne znam da li prihvatiti ili sta ciniti... S jedne strane mi se ide, znam koliko je to prilika koja se coveku moze pruzit jednom u zivotu... da mogu da napravim nesto od sebe a ne da zauvijek ostanem provincijalac... ali opet, nisam nikad bio duze od mjesec dana razdvojen od stare, od malog brata kojeg prakticno JA vaspitavam.. stara je zena u godinama, nije bas najbolje sa zdravljem, pa me je strah da joj se nesto ne desi dok sam na studijama...

Ne znam, totalna mi je zbrka u glavi trenutno.
sta vi mislite?

tesko pitanje, jako tesko. a odluka jos teza

strasna sansa i mogucnost. jedna in life

koliko ti je buraz? godina? ti bi isao tek slijedece godine vjerovatno.. do tada ga mozes pripremiti ako je dovoljno zreo.. to bi ojacalo i tebe i njega.. odakle njima lova ako ti odes?

Je l’ to “Coca Cola” sponzor ?

idi i ne osvrci se.

Mislim da pravu odluku mozes donijeti jedino sam.
I da ces najbolji savjet cuti od majke i brata.

U svakom slucaju, ono sto ti mogu reci jeste da se radi o iskustvu koje ti moze mnogo toga donijeti. Ne znam da li se radi o graduate ili master studiju (u prvom slucaju vjerujem da je i odluka teza, jer se radi o duzem periodu), ali svakako ces imati bolje mogucnosti kada zavrsis studij u Edinburghu nego u BiH. Sto gledano na duze staze puno znaci i tvojoj porodici.

S druge strane, koliko god odvajanje bilo tesko, sa danasnjim komunikacijskim mogucnostima mozes ucestvovati u svakodnevnom porodicnom zivotu kao da si i kuci. Mozes npr. svakodnevno raditi zadacu i uciti sa mladjim bratom preko skypea (iz iskustva ), kao i cuti se sa majkom i bratom svaki dan, a ukoliko ne daj boze bude trebalo, za par sati si kuci (moj otac je pocetkom godine imao tesku operaciju za koju se moralo odluciti u dva dana, kao i gdje ce se raditi, kako... i iako sam ja vec bila tu, sa drugog kraja Europe, mojoj sestri koja je nesto blize je trebalo samo par sati da dodje kuci). A u svakom slucaju, iako vjerujem da finansijska situacija nije odlicna, uz jeftine letove i oni mogu doci da te posjete.
Mada, s druge strane stoji da je nije ni studirati tako lako (ako ides sa pravim motivima, a ne sa jednim jedinim, da se dobro provedes), da trazi dosta odricanja (da, provjeri dobro koji iznos troskova ti pokriva stipendija, jer je zivot u Skotskoj prilicno skup), posebno psihickog, emotivnog, ali i da i s emotivne i socijalne strane (ne samo sa profesionalne) je strasno pozitivno iskustvo, i definitivno otvara neke nove svjetove i mogucnosti.

Uglavnom, ovo je moje iskustvo. I opet ponavljam, niko ne moze odluciti za tebe, kao sto ti i oni koji te najvise vole ti mogu dati najbolji savjet.

PS: Ljudi koji zive u selu sa tri kuce znaju biti duhovno i kulturno "uzdignutiji" nego neki koji zive u gradu sa pola miliona stanovnika i velikim brojem kulturnih institucija. Tako da je izraz "provincijalac" vise stanje duha, nego prostorna odrednica

idi.

puno im više možeš pomoći ako stekneš pravu kvalifikaciju, situiraš se, posao i ostalo. Možeš ih dovesti tamo, a kao što je neko rekao i biti ovdje za par sati. Nije sada da ideš prekosvijeta. Tehnologija je napredovala, ostaćeš u svakodnevnom kontakti s njima...

ovdje nemaš prilike koje će ti se tamo otvoriti (pod uslovom da ozbiljno pristupiš šansi koja ti je pružena).

ali to je odluka koju moraš donijeti sam sa svojom porodicom. stavi na papir u razgovoru s njima sve pro et contra pa zajedno odlučite. u svakom slučaju nisi sam. ni u odlasku, ni u ostanku.

sretno, šta god odlučiš.

PS: Usput, sad procitah da si vec dosao iz Prijepolja u Sarajevo na studij. Sto znaci da si vec "otisao od kuce". I sto znaci da odlazak jos malo dalje ne bi trebao biti neki veci sok (u sustini, radi se samo o par stotina km vise )

Idi.
Ovo ti je jedinstvena prilika u zivotu. Bice ti tesko, svima vama, ali ako propustis ovu priliku, mislis da ces ikad vise u zivotu dobiti slicnu? Procitala sam i na onoj drugoj temi sta si pisao, znam da si u teskoj situaciji, no bez obzira smatram da je vrijeme da uzmes svoj zivot u ruke i pokusas nesto napraviti od istog.

U svakom slucaju sretno!

haubica_i_to_teshka wrote:Je l’ to “Coca Cola” sponzor ?

Sponzor je Britanska Vlada, a stipendiju dodijeljuje britanski savet, i to je nekakva interna stipendija, samo za one koji su zaposleni/volontirali tu

suncica24 wrote:Mislim da pravu odluku mozes donijeti jedino sam.
I da ces najbolji savjet cuti od majke i brata.

U svakom slucaju, ono sto ti mogu reci jeste da se radi o iskustvu koje ti moze mnogo toga donijeti. Ne znam da li se radi o graduate ili master studiju (u prvom slucaju vjerujem da je i odluka teza, jer se radi o duzem periodu), ali svakako ces imati bolje mogucnosti kada zavrsis studij u Edinburghu nego u BiH. Sto gledano na duze staze puno znaci i tvojoj porodici.

S druge strane, koliko god odvajanje bilo tesko, sa danasnjim komunikacijskim mogucnostima mozes ucestvovati u svakodnevnom porodicnom zivotu kao da si i kuci. Mozes npr. svakodnevno raditi zadacu i uciti sa mladjim bratom preko skypea (iz iskustva ), kao i cuti se sa majkom i bratom svaki dan, a ukoliko ne daj boze bude trebalo, za par sati si kuci (moj otac je pocetkom godine imao tesku operaciju za koju se moralo odluciti u dva dana, kao i gdje ce se raditi, kako... i iako sam ja vec bila tu, sa drugog kraja Europe, mojoj sestri koja je nesto blize je trebalo samo par sati da dodje kuci). A u svakom slucaju, iako vjerujem da finansijska situacija nije odlicna, uz jeftine letove i oni mogu doci da te posjete.
Mada, s druge strane stoji da je nije ni studirati tako lako (ako ides sa pravim motivima, a ne sa jednim jedinim, da se dobro provedes), da trazi dosta odricanja (da, provjeri dobro koji iznos troskova ti pokriva stipendija, jer je zivot u Skotskoj prilicno skup), posebno psihickog, emotivnog, ali i da i s emotivne i socijalne strane (ne samo sa profesionalne) je strasno pozitivno iskustvo, i definitivno otvara neke nove svjetove i mogucnosti.

Uglavnom, ovo je moje iskustvo. I opet ponavljam, niko ne moze odluciti za tebe, kao sto ti i oni koji te najvise vole ti mogu dati najbolji savjet.

PS: Ljudi koji zive u selu sa tri kuce znaju biti duhovno i kulturno "uzdignutiji" nego neki koji zive u gradu sa pola miliona stanovnika i velikim brojem kulturnih institucija. Tako da je izraz "provincijalac" vise stanje duha, nego prostorna odrednica

Ma moji motivi jesu pravi, ali je problem sto sam emotivan, i sto se brzo vezujem za prostor. Tako sam npr. jako vezan za moj rodni grad (sad sam vezan za Sarajevo, jel'te) i ne znao da li bih se mogao snaci tamo bez obzira sto odlicno poznajem jezik... jednostavno sam nesiguran u sebe, sta god u svojoj glavi da odlucim

suncica24 wrote:PS: Usput, sad procitah da si vec dosao iz Prijepolja u Sarajevo na studij. Sto znaci da si vec "otisao od kuce". I sto znaci da odlazak jos malo dalje ne bi trebao biti neki veci sok (u sustini, radi se samo o par stotina km vise )

U Sarajevu je malo lakse, prvo zbog jezika, slicnog mentaliteta ljudi, ovdje imam izvjestan broj rodjaka... a i do rodnog grada mi treba par sati autobusom. I nekako sama cinjenica da sam geografski blizi mojima je laksa.


Odlucio sam da se prijavim, pa sta bude!

cestitam. samo naprijed i iskoristi svoju priliku

Cestitam

I, sa srecom!

Najbolja odluka koju u zivotu mozes napraviti je da odes na studij negdje vani. Tek tada ces vidjeti koliko se sve razlikuje od naseg mentaliteta. Vidjeces sta je pozitivno, sta je negativno i najbitnije od svega upoznaces razlicite tipove ljudi/kulture koje ce ti u zivotu biti neprocjenjive. Situacija ti malo otezava, ali kao sto su ti vec iznad rekli, svojoj porodici mozes samo pomoci gradeci i ulazuci u sebe.

Sretno!

A, ne napisa ti nama shta mislish studirati (samo da te obavijestim Pippa Middleton je nazalost davno zavrshila studijeako si mislio samo zbog nje )

Cukan91 wrote:

haubica_i_to_teshka wrote:Je l’ to “Coca Cola” sponzor ?

Sponzor je Britanska Vlada, a stipendiju dodijeljuje britanski savet, i to je nekakva interna stipendija, samo za one koji su zaposleni/volontirali tu

suncica24 wrote:Mislim da pravu odluku mozes donijeti jedino sam.
I da ces najbolji savjet cuti od majke i brata.

U svakom slucaju, ono sto ti mogu reci jeste da se radi o iskustvu koje ti moze mnogo toga donijeti. Ne znam da li se radi o graduate ili master studiju (u prvom slucaju vjerujem da je i odluka teza, jer se radi o duzem periodu), ali svakako ces imati bolje mogucnosti kada zavrsis studij u Edinburghu nego u BiH. Sto gledano na duze staze puno znaci i tvojoj porodici.

S druge strane, koliko god odvajanje bilo tesko, sa danasnjim komunikacijskim mogucnostima mozes ucestvovati u svakodnevnom porodicnom zivotu kao da si i kuci. Mozes npr. svakodnevno raditi zadacu i uciti sa mladjim bratom preko skypea (iz iskustva ), kao i cuti se sa majkom i bratom svaki dan, a ukoliko ne daj boze bude trebalo, za par sati si kuci (moj otac je pocetkom godine imao tesku operaciju za koju se moralo odluciti u dva dana, kao i gdje ce se raditi, kako... i iako sam ja vec bila tu, sa drugog kraja Europe, mojoj sestri koja je nesto blize je trebalo samo par sati da dodje kuci). A u svakom slucaju, iako vjerujem da finansijska situacija nije odlicna, uz jeftine letove i oni mogu doci da te posjete.
Mada, s druge strane stoji da je nije ni studirati tako lako (ako ides sa pravim motivima, a ne sa jednim jedinim, da se dobro provedes), da trazi dosta odricanja (da, provjeri dobro koji iznos troskova ti pokriva stipendija, jer je zivot u Skotskoj prilicno skup), posebno psihickog, emotivnog, ali i da i s emotivne i socijalne strane (ne samo sa profesionalne) je strasno pozitivno iskustvo, i definitivno otvara neke nove svjetove i mogucnosti.

Uglavnom, ovo je moje iskustvo. I opet ponavljam, niko ne moze odluciti za tebe, kao sto ti i oni koji te najvise vole ti mogu dati najbolji savjet.

PS: Ljudi koji zive u selu sa tri kuce znaju biti duhovno i kulturno "uzdignutiji" nego neki koji zive u gradu sa pola miliona stanovnika i velikim brojem kulturnih institucija. Tako da je izraz "provincijalac" vise stanje duha, nego prostorna odrednica

Ma moji motivi jesu pravi, ali je problem sto sam emotivan, i sto se brzo vezujem za prostor. Tako sam npr. jako vezan za moj rodni grad (sad sam vezan za Sarajevo, jel'te) i ne znao da li bih se mogao snaci tamo bez obzira sto odlicno poznajem jezik... jednostavno sam nesiguran u sebe, sta god u svojoj glavi da odlucim

suncica24 wrote:PS: Usput, sad procitah da si vec dosao iz Prijepolja u Sarajevo na studij. Sto znaci da si vec "otisao od kuce". I sto znaci da odlazak jos malo dalje ne bi trebao biti neki veci sok (u sustini, radi se samo o par stotina km vise )

U Sarajevu je malo lakse, prvo zbog jezika, slicnog mentaliteta ljudi, ovdje imam izvjestan broj rodjaka... a i do rodnog grada mi treba par sati autobusom. I nekako sama cinjenica da sam geografski blizi mojima je laksa.


Odlucio sam da se prijavim, pa sta bude!

Poderi im guzove...!

A onda povuci i bracu za sobom...

Hvala na podrsci, ljudi!

Evo i ja sam otisao na godinudana u inostranstvo na master. Jest mi se tesko bilo odvojiti od Sarajeva, ali se sad vracam preko raspusta malo, pa je vec lakse, i jos pola godine i to je to!

Sretno!

Idi, drug, mozes ti ,