Forum Klix.ba

Cao svima! Evo ja sam nova na forumu i nedavno sam se registrovala samo kako bih otvorila ovu temu jer sam vidjela da je nema nigdje na cijelom forumu. Uglavnom ja sam hipohondor,teski oblik . Ako ima iko u ovom sarajevu ko ima iste probleme bilo bi divno da se javi jer mi fkt treba neko s kim cu moci ikako o tome popricati. Nekad mislim da cu poluditi od toga,dobijem fkt napad panike,pogotovo kasno navece(kao npr.SADDD:D).
Oni koji su kao i ja znaju vec sve i nema potrebe da objasnjavam kako je zivjeti s tim,oni koji ne znaju nadam se da nece nikad ni saznati. Jer i ja sam bila"normalna" i sretna sasvim,cak i vesela 24/7, a evo me sad.
Evo npr. sad sam imala bradavicu na ruci koju sam krenula skinuti onom tecnosti obicnom iz apoteke. Ta bradavica se pojavila prije 4-5 mjeseci. Skinula se do pola,vise ne. Sad ja mislim kako imam melanom. Prije toga je bila leukemija,multipla skleroza( POSEBNO ONA),tumori svi zivi koje moze covjek zamisliti i tako redom. To je sve pocelo otkako sam imala 2 problema sa zdravljem i od tad sam konstantno nervozna u full-u,tek su mi 22. tako da se osjecam kako trosim mladost na paniku i brigu stalnu, a ne mogu se rijesiti tog osjecaja nikako. Najgore je sto sam besposlena,imam samo faks,ali tu je ucenje jedina preokupacija na koje se tesko fokusiram jako zbog bolesti koje umisljam konstantno.Pokusala sam i psihica,ali hoce da me stavi na tablete(da ne zaboravim da mu je jedna posjeta 100 KM sto je bilo :O),pila sam ih zbog svoje bolesti vec 4 na dan,a i kontala sam ako je 100 Km onda cu moci jedva 1 mjesecno da dodjem kod njega, tako da....I SAID NO NO NO )

Samo da se prijavim u klub hipohondara. Imam 50+ godina, oduvijek sam bio moje gospođe mame maza. Naklonost bližnjih sam ''kupovao'' bolešću. Teškom mukom sam se oslobodio navike da svakodnevno čitam www.bakije.com i posljednje stranice ''Oslobodjenja''. Jednog dana sam rekao Šta ti je.ba vidiš da nema nikog poznatog na web. stranicama Bakija i Oslobodjenja. Smrt je sastavni dio života kada organizam nađe izlaz. Jedini u tom momentu. Ne treba se bojati smrti. NIJE ČOVJEK KO NE UMRE.

Malo je lakše vjernicima jer oni to primaju kao želju božiju/alahovu. Bajram im je taj dan odlaska u Dženet.

Eh, sad kada neko ko ima 22 godine pati od hipohondrije, treba se posavjetovati sa stručnjakom.
Stručnjak mogu biti i ja, pa ti savjetujem da se pod hitno zaljubiš jer je hipohondrija, valjda, nedostatak ljubavi. Uskraćenost za te osjećaje.
Mojne se zatvarati, stvarati neki ''naelektrisani'' oklop oko sebe. Dopusti potencijalnim ljubavima da ti nekako ''priđu''.
Internet je ''k'o stvoren'' za taj neki prvi kontakt. Oprez, na internetu možeš sresti i predivne ljude i one sa najgorim karakterom.

Predlažem ti da se uključiš na teme kao što su Ginisovci, Kaladont, Asocijacije, na podforumu Bez cenzure ili neku od tema na LJ&S.

Zaljubljena sam ja i ide mi i faks dobro ...sve je ok ....samo ja nisam ok Hipohondor bas i nije osoba koju je strah smrti ,vec bolesti,pa tako i na kraju tek smrti. Ne znas dok ne prozivis. Ima ljudi sa djecom i supruznicima divnim,sa divnim zivotima koje koci ista stvar kao i mene. To se razvije odjednom kao neki blagi oblik i onda prerasta samo u nesto ogromno sto ne moze nestati tek tako kad ti odlucis da ce smrt doci svejedno. Veliki je proces to.
Ja kad bih se samo mogla osloboditi toga da kad mi dlaka s glave otpadne ne pomislim na leukemiju ili slicno meni bi bilo divno,ali nazalost u tom trenutku ne razmisljam ovako racionalno,ma u tom trenutku ne razmisljam nikako ustvari....Ne mogu razmisljati od panike....

To je jednostavno objašnjenje: Muškarci i žene koji boluju od neke opake bolesti oćelave zbog jake terapije nekim lijekovima i zbog zračenja. Nema potrebe da se ti plašiš kada u češlju ostane mnogo dlaka.

I ja sam bio zaljubljen, samo što mi ljubav nije bila uzvraćena. Ima ona pjesmica američka Everybody loves somebody, a moj bivši šef, stranac, je to pjevušio ovako: Everybody loves somebody who loves somebody else.

Jbg, nisam mogao odoliti

L.e.g wrote:

Jbg, nisam mogao odoliti

Hipohondrija je teško stanje. Imadoh u bližoj porodici jedan slučaj na žalost osoba je sebi presudila zbog tog stanja moja majka je isto tako podložna pripisivanju raznih bolesti sebi i ako su joj svi nalazi kao u djevojke i ako joj je 71 godina.

Evo Vam malo moja medicinska historija a nisam uopšte opterećen sa time jer čovjek mora umrijeti kad tad a nešto mora biti uzrok smrti jal starost, jal bolest jal da Vas neko rokne :

31x ležao u bolnici većinom na sedmoj stanici bolnice Jezero
2x klinička smrt
3 slomljena rebra i deformisana jedna strana grudnog koša kao posljedica velikog kašlja u moji rtanim danima
2 slomljena pršljena (pao u ratu na stepenicama Božijom voljom nisam ostao nepokretan i ako sam po svim doktorskim analizama trebao) posljedice toga osjećam kako starim
Hidronefrozan lijevi bubreg sa kamenom veličine 1-1,5 cm u mokraćnom kanalu koji tu stoji od 2000 godine +1 u bubregu cca 1-,15 cm desni bubreg takođe pokazuje znake hidronefroze.
Diskopatija vratnog dijela kičme (opet mladost ludost i jedan jak udarac u glavu)
Hijatalna hernija

To je odprilike ono čega se sad mogu da sjetim. Nemoj te brinuti toliko čovjek se kvari kao i sve drugo na ovoj planeti to što postajete paranoični neće napraviti ništa bolje može samo gore a znam da je teško vjerujte da znam.

Čitajući tvoj post nasmijala sam se jer kao da sam ga ja pisala prije godinu-dvije. Znam kroz kakve muke prolaziš, nije lako i niko ko to nije prošao, ne može shvatiti kako ti je. Ja sam također bila "normalna" prije nego sam obolila od jedne bolesti,koju sam hvala Bogu pobijedila, ali tad je nastala druga - hipohondrija. Okidač za nju i jeste "prava" bolest koja ti uvuče strah u kosti i svaka promjena u organizmu za tebe je simptom nekog "teškog" oboljenja. Moj najveći strah bio je MS, i još uvijek čuči u meni, a imala sam sve - od ptičije, svinjske, tumora Eh, ono što može pomoći,pomoglo je meni, je razgovor s nekim ko ti neće odmah reći da su to gluposti, već će te saslušati kad god je tebi "kriza". Znači neko s kim si baš bliska, kome se možeš otvoriti bez stida, ko te zaista želi saslušati i razumjeti, odnosno neko ko te voli U mom slučaju je to bio muž :Ddakle teorija o nedostatku ljubavi definitivno pada u vodu. Psiholog ili bolje psihijatar mošesigurno pomoći da taj proces brže prođe, a budući da si student, imaš na student. klinici neuropsihijatra koji je pomogao nekoliko osoba koje poznajem, a ne plaćaš ništa Meni je žao što ga nisam iskoristila dok sam studirala. Još uvijek se borim s hipo. i ne znam hoču li je se ikad u potpunosti riješiti, ali ono što sad praktikujem kad me uhvate crne misli, kađem sebi " pa šta i ako imaš (tumor, ms...)i ako ćeš brzo umrijeti, hoćeš li dopustiti da ti to malo vremena prođe u kukanju, sekiranju ili ćeš nastojati iskoristit ga i uživati u životu tad se malo "razdrmam" i brzo zaboravim na tu "bolest". Dok ne dođe druga... Šalim se, ali ono što hoću reći da nema instant recepta koji će ti odmah pomoći, ali stručna pomoć i posebno otvoren razgovor s bliskom osobom, definitivno hoće. Sretno

ciki4 wrote:Čitajući tvoj post nasmijala sam se jer kao da sam ga ja pisala prije godinu-dvije. Znam kroz kakve muke prolaziš, nije lako i niko ko to nije prošao, ne može shvatiti kako ti je. Ja sam također bila "normalna" prije nego sam obolila od jedne bolesti,koju sam hvala Bogu pobijedila, ali tad je nastala druga - hipohondrija. Okidač za nju i jeste "prava" bolest koja ti uvuče strah u kosti i svaka promjena u organizmu za tebe je simptom nekog "teškog" oboljenja. Moj najveći strah bio je MS, i još uvijek čuči u meni, a imala sam sve - od ptičije, svinjske, tumora Eh, ono što može pomoći,pomoglo je meni, je razgovor s nekim ko ti neće odmah reći da su to gluposti, već će te saslušati kad god je tebi "kriza". Znači neko s kim si baš bliska, kome se možeš otvoriti bez stida, ko te zaista želi saslušati i razumjeti, odnosno neko ko te voli U mom slučaju je to bio muž :Ddakle teorija o nedostatku ljubavi definitivno pada u vodu. Psiholog ili bolje psihijatar mošesigurno pomoći da taj proces brže prođe, a budući da si student, imaš na student. klinici neuropsihijatra koji je pomogao nekoliko osoba koje poznajem, a ne plaćaš ništa Meni je žao što ga nisam iskoristila dok sam studirala. Još uvijek se borim s hipo. i ne znam hoču li je se ikad u potpunosti riješiti, ali ono što sad praktikujem kad me uhvate crne misli, kađem sebi " pa šta i ako imaš (tumor, ms...)i ako ćeš brzo umrijeti, hoćeš li dopustiti da ti to malo vremena prođe u kukanju, sekiranju ili ćeš nastojati iskoristit ga i uživati u životu tad se malo "razdrmam" i brzo zaboravim na tu "bolest". Dok ne dođe druga... Šalim se, ali ono što hoću reći da nema instant recepta koji će ti odmah pomoći, ali stručna pomoć i posebno otvoren razgovor s bliskom osobom, definitivno hoće. Sretno

Ma ne moras se saliti kad i jeste tako :DDDD Taman sto uradim sve nalaze da se uvjerim kako nemam jedno dodje drugo pa onda opet :DDD A MS mi je najveci strah ne znam sto,to je ono bas kriticna tacka i primjetila sam da je mnogim hipohondorima bas MS konstantno u podsvjesti i leukemija cesto,ali MS je No.1.
I hvala na savjetima

L.e.g wrote:

Jbg, nisam mogao odoliti

ahahahahahhaa umirem od smjeha Ali utjesio si me ipak ,vidis on je 75 godina govorio da je bolestan
Nadam se da cu dozivjeti te njegove godine zdrava

O'zone wrote: ↑06/12/2011 11:18 Hipohondrija je teško stanje. Imadoh u bližoj porodici jedan slučaj na žalost osoba je sebi presudila zbog tog stanja moja majka je isto tako podložna pripisivanju raznih bolesti sebi i ako su joj svi nalazi kao u djevojke i ako joj je 71 godina.

Evo Vam malo moja medicinska historija a nisam uopšte opterećen sa time jer čovjek mora umrijeti kad tad a nešto mora biti uzrok smrti jal starost, jal bolest jal da Vas neko rokne :

31x ležao u bolnici većinom na sedmoj stanici bolnice Jezero
2x klinička smrt
3 slomljena rebra i deformisana jedna strana grudnog koša kao posljedica velikog kašlja u moji rtanim danima
2 slomljena pršljena (pao u ratu na stepenicama Božijom voljom nisam ostao nepokretan i ako sam po svim doktorskim analizama trebao) posljedice toga osjećam kako starim
Hidronefrozan lijevi bubreg sa kamenom veličine 1-1,5 cm u mokraćnom kanalu koji tu stoji od 2000 godine +1 u bubregu cca 1-,15 cm desni bubreg takođe pokazuje znake hidronefroze.
Diskopatija vratnog dijela kičme (opet mladost ludost i jedan jak udarac u glavu)
Hijatalna hernija

To je odprilike ono čega se sad mogu da sjetim. Nemoj te brinuti toliko čovjek se kvari kao i sve drugo na ovoj planeti to što postajete paranoični neće napraviti ništa bolje može samo gore a znam da je teško vjerujte da znam.

Nadam se da ćete korona zaobići?

allem_77 wrote: ↑12/03/2020 21:11

O'zone wrote: ↑06/12/2011 11:18 Hipohondrija je teško stanje. Imadoh u bližoj porodici jedan slučaj na žalost osoba je sebi presudila zbog tog stanja moja majka je isto tako podložna pripisivanju raznih bolesti sebi i ako su joj svi nalazi kao u djevojke i ako joj je 71 godina.

Evo Vam malo moja medicinska historija a nisam uopšte opterećen sa time jer čovjek mora umrijeti kad tad a nešto mora biti uzrok smrti jal starost, jal bolest jal da Vas neko rokne :

31x ležao u bolnici većinom na sedmoj stanici bolnice Jezero
2x klinička smrt
3 slomljena rebra i deformisana jedna strana grudnog koša kao posljedica velikog kašlja u moji rtanim danima
2 slomljena pršljena (pao u ratu na stepenicama Božijom voljom nisam ostao nepokretan i ako sam po svim doktorskim analizama trebao) posljedice toga osjećam kako starim
Hidronefrozan lijevi bubreg sa kamenom veličine 1-1,5 cm u mokraćnom kanalu koji tu stoji od 2000 godine +1 u bubregu cca 1-,15 cm desni bubreg takođe pokazuje znake hidronefroze.
Diskopatija vratnog dijela kičme (opet mladost ludost i jedan jak udarac u glavu)
Hijatalna hernija

To je odprilike ono čega se sad mogu da sjetim. Nemoj te brinuti toliko čovjek se kvari kao i sve drugo na ovoj planeti to što postajete paranoični neće napraviti ništa bolje može samo gore a znam da je teško vjerujte da znam.

Nadam se da ćete korona zaobići?

Evo sjedim grlo me pecka i lagano nos curka i smješkam se na ovaj tvoj post
Ujutro po 4-ti put idem na ESWL (razbijanje onog kamena u kanalu) već dva mjeseca nosim urinarni stent I nosit ću ga još minimum mjesec (užasno žulja). Mala iz vrtića donijela laringitis pa sad evo izgleda i na mene hoće da pređe nije valjda corona

Od srca želim ti svako dobro.
Dobro si ti ovo sve izdržao.

O'zone wrote: ↑12/03/2020 22:31

allem_77 wrote: ↑12/03/2020 21:11

O'zone wrote: ↑06/12/2011 11:18 Hipohondrija je teško stanje. Imadoh u bližoj porodici jedan slučaj na žalost osoba je sebi presudila zbog tog stanja moja majka je isto tako podložna pripisivanju raznih bolesti sebi i ako su joj svi nalazi kao u djevojke i ako joj je 71 godina.

Evo Vam malo moja medicinska historija a nisam uopšte opterećen sa time jer čovjek mora umrijeti kad tad a nešto mora biti uzrok smrti jal starost, jal bolest jal da Vas neko rokne :

31x ležao u bolnici većinom na sedmoj stanici bolnice Jezero
2x klinička smrt
3 slomljena rebra i deformisana jedna strana grudnog koša kao posljedica velikog kašlja u moji rtanim danima
2 slomljena pršljena (pao u ratu na stepenicama Božijom voljom nisam ostao nepokretan i ako sam po svim doktorskim analizama trebao) posljedice toga osjećam kako starim
Hidronefrozan lijevi bubreg sa kamenom veličine 1-1,5 cm u mokraćnom kanalu koji tu stoji od 2000 godine +1 u bubregu cca 1-,15 cm desni bubreg takođe pokazuje znake hidronefroze.
Diskopatija vratnog dijela kičme (opet mladost ludost i jedan jak udarac u glavu)
Hijatalna hernija

To je odprilike ono čega se sad mogu da sjetim. Nemoj te brinuti toliko čovjek se kvari kao i sve drugo na ovoj planeti to što postajete paranoični neće napraviti ništa bolje može samo gore a znam da je teško vjerujte da znam.

Nadam se da ćete korona zaobići?

Evo sjedim grlo me pecka i lagano nos curka i smješkam se na ovaj tvoj post
Ujutro po 4-ti put idem na ESWL (razbijanje onog kamena u kanalu) već dva mjeseca nosim urinarni stent I nosit ću ga još minimum mjesec (užasno žulja). Mala iz vrtića donijela laringitis pa sad evo izgleda i na mene hoće da pređe nije valjda corona

Hvala Ti
za sve postove koje si napisao iz ratnog doba s Grbavice

Hipohondrija je jedina bolest koju nemam.

Luca40 wrote: ↑13/03/2020 11:27

enushky wrote: ↑05/12/2011 03:25 Cao svima! Evo ja sam nova na forumu i nedavno sam se registrovala samo kako bih otvorila ovu temu jer sam vidjela da je nema nigdje na cijelom forumu. Uglavnom ja sam hipohondor,teski oblik . Ako ima iko u ovom sarajevu ko ima iste probleme bilo bi divno da se javi jer mi fkt treba neko s kim cu moci ikako o tome popricati. Nekad mislim da cu poluditi od toga,dobijem fkt napad panike,pogotovo kasno navece(kao npr.SADDD:D).
Oni koji su kao i ja znaju vec sve i nema potrebe da objasnjavam kako je zivjeti s tim,oni koji ne znaju nadam se da nece nikad ni saznati. Jer i ja sam bila"normalna" i sretna sasvim,cak i vesela 24/7, a evo me sad.
Evo npr. sad sam imala bradavicu na ruci koju sam krenula skinuti onom tecnosti obicnom iz apoteke. Ta bradavica se pojavila prije 4-5 mjeseci. Skinula se do pola,vise ne. Sad ja mislim kako imam melanom. Prije toga je bila leukemija,multipla skleroza( POSEBNO ONA),tumori svi zivi koje moze covjek zamisliti i tako redom. To je sve pocelo otkako sam imala 2 problema sa zdravljem i od tad sam konstantno nervozna u full-u,tek su mi 22. tako da se osjecam kako trosim mladost na paniku i brigu stalnu, a ne mogu se rijesiti tog osjecaja nikako. Najgore je sto sam besposlena,imam samo faks,ali tu je ucenje jedina preokupacija na koje se tesko fokusiram jako zbog bolesti koje umisljam konstantno.Pokusala sam i psihica,ali hoce da me stavi na tablete(da ne zaboravim da mu je jedna posjeta 100 KM sto je bilo :O),pila sam ih zbog svoje bolesti vec 4 na dan,a i kontala sam ako je 100 Km onda cu moci jedva 1 mjesecno da dodjem kod njega, tako da....I SAID NO NO NO )

Vidi drugarice, bolest je sastavni dio života. Normalno je da se čovjek razboli. Nije normalno da je zdrav cijeli život. Tebi je 22 godine i život je pred tobom ...

-

Nisu njoj 22 godine nego 31..

Ti dok sinsvjesna da te bolesti umisljas dobro je, jos si normalna. Zivim sa osobom koja ne zelinda prizna da umislja bolesti. Da uradi pet hiljada nalaza opet ne vjeruje da je dobro.

Ovo kao komedija koju gledam po Danskoj. Samo ovdje doktori i specijalisti (jedno njih 70 %) ispunjava ovaj uslov ili bar po ovom tretiraju pacijente.


A kada uvale drugog pacijenta amnezu tebi u tvoj dosije koji je ovdje amaterizam u zdravstvu da postati hipohondrija je jedino normalno sve drugo bio bi lud.

Sam svoj doktor i specijalista i za sebe a i za druge

Meni vode sizofreniju, ali s njom su vodili i hipohondriju kao tj., sizofreniju s odlikama hipohondrije. Zato sto sam govorio da vidim krvna zrnca za to sad znam da su bijela krvna zrnca i da je to fenomen Polje Plavog vida, na "E" slovo neki fenomen. Vidim i musice tj., imam Floaters. Mozda imam i Narkolepsiju jer samo spavam i opet stalno pospan.

Zar sam hipohondor sto sebi lijeka trazim i sto se informisem? Zar je problem doktorima danas malo pro-Guglat nesto na sta se zali i sumnja pacijent i vidit da li ima to pacijent ili ne?

hurmasica wrote: ↑12/04/2021 20:53 Ti dok sinsvjesna da te bolesti umisljas dobro je, jos si normalna. Zivim sa osobom koja ne zelinda prizna da umislja bolesti. Da uradi pet hiljada nalaza opet ne vjeruje da je dobro.

Šta ste poduzimali po tom pitanju? Šta preporučuješ iz svog iskustva, obzirom da izgleda imam takav slučaj? Kako se postaviti?

Chloe wrote: ↑13/02/2022 23:04

hurmasica wrote: ↑12/04/2021 20:53 Ti dok sinsvjesna da te bolesti umisljas dobro je, jos si normalna. Zivim sa osobom koja ne zelinda prizna da umislja bolesti. Da uradi pet hiljada nalaza opet ne vjeruje da je dobro.

Šta ste poduzimali po tom pitanju? Šta preporučuješ iz svog iskustva, obzirom da izgleda imam takav slučaj? Kako se postaviti?

Ja sam imao slučaj u porodici, konkretno majka je u pitanju. Bezbroj odlazaka u hitnu a dosta puta i upućivanje u bolnicu i to obično kasno navečer. Dok mi jednom nije pukao film kad sam je u 2 ujutro vozio u bolnicu i gdje sam doktora zamolio da sve pregleda detaljno i da ja prisustvujem zaključku. Doktor je shvatio o čemu se radi te bukvalno rekao šta je u pitanju, da bukvalno izmišlja bolesti da bi bila u centru pažnje.

Meni je to kasnije olakšalo situaciju pa sam eskivirao to vozanje po hitnoj i bolnici uz podsjećanje šta je doktor rekao. Malo pomalo to je sad gotovo prestalo, 3-4 puta godišnje ali to mogu istrpiti.

MMM1977 wrote: ↑29/03/2022 02:16

Chloe wrote: ↑13/02/2022 23:04

Šta ste poduzimali po tom pitanju? Šta preporučuješ iz svog iskustva, obzirom da izgleda imam takav slučaj? Kako se postaviti?

Ja sam imao slučaj u porodici, konkretno majka je u pitanju. Bezbroj odlazaka u hitnu a dosta puta i upućivanje u bolnicu i to obično kasno navečer. Dok mi jednom nije pukao film kad sam je u 2 ujutro vozio u bolnicu i gdje sam doktora zamolio da sve pregleda detaljno i da ja prisustvujem zaključku. Doktor je shvatio o čemu se radi te bukvalno rekao šta je u pitanju, da bukvalno izmišlja bolesti da bi bila u centru pažnje.

Meni je to kasnije olakšalo situaciju pa sam eskivirao to vozanje po hitnoj i bolnici uz podsjećanje šta je doktor rekao. Malo pomalo to je sad gotovo prestalo, 3-4 puta godišnje ali to mogu istrpiti.

Nimalo lako nije s takvim osobama. Ne zna insan je li gore sa mladim ili starijima, ali se sve nadam da mladje imaju šansu "izliječiti se".

Ja dok sam bio mladji znao sam ici 3x na dan doktoru