Forum Klix.ba

Sta kazu ateisti o zivotu nakon smrti?
Kako ga definisu religije?
Postoji li reinkarnacija?

I na kraju, vas licni stav:
Zivot ili Zivot nakon Smrti, koji za vas ima vecu vrijednost i za koji trosite vasu zivotnu energiju na ovome svijetu?

Toozla wrote:Sta kazu ateisti o zivotu nakon smrti?
Kako ga definisu religije?
Postoji li reinkarnacija?

I na kraju, vas licni stav:
Zivot ili Zivot nakon Smrti, koji za vas ima vecu vrijednost i za koji trosite vasu zivotnu energiju na ovome svijetu?

vjerujem u reinkarnaciju...


ma pravi sam hedonista...

Odmah i sada...

Aristokrata wrote:vjerujem u reinkarnaciju...

jel' ima neko ko nesto zna o ovome???

Toozla wrote:

Aristokrata wrote:vjerujem u reinkarnaciju...

jel' ima neko ko nesto zna o ovome???

o reinkarnaciji ?
pa nju zagovaraju istocnjaci budisti narocito a mislim i hinduisti...

citao sam knjigu od vange ako si cuo cak i ta nepismena starica tvrdi da se covjek radja vise puta!

Aristokrata wrote:o reinkarnaciji ?
pa nju zagovaraju istocnjaci budisti narocito a mislim i hinduisti...

citao sam knjigu od vange ako si cuo cak i ta nepismena starica tvrdi da se covjek radja vise puta!

dobro....sta kazu islam i krscanstvo/hriscanstvo o ovoj temi?

izgleda da nece nista da kazu...
hihihi

macchia_velija wrote:izgleda da nece nista da kazu...
hihihi

cak i ne inteligentni komentari su dobro dosli na ovoj temi....prema tome nemojte se stiditi....

Ja vjerujem u reinkarnaciju. I ne zanima me da li neka svjetski priznata religija to odobrava ili ne. Reinkarnacija je objasnjiva sa svih stanovista - npr. naucnog - nase tijelo je vodeno energijom (kucanje srca ne bi bilo moguce bez energije). Kada tijelo umre, umire jer se gubi energija (dusa). Iz fizike, cak nivoa osnovne skole, znamo da se energija ne moze unistiti, nego samo pretvoriti iz jednog oblika u drugi. Ta enegija, dusa, zovite je kako hocete, nastavlja da postoji, ali u drugom obliku, sto mi smrtnici zovemo zivot poslije smrti. Sa religijskog, tj spiritualnog stanovista, nasa dusa prolazi kroz karmicke zakone, idemo iz jednog zivota u drugi ovisno o nasoj karmi. Primijeticete da covjecanstvo postaje humanije sa vremenom - nema vise otvorenih krvnickih "igara" sa gladijatorima, inkvizicije, javnih vjesanja, odrubljivanja glava, itd, itd. To znaci da se karma covjecanstva prociscava. Cilj karmickih zakona je ocistiti dusu od svih necistoca, kako bi se dusa mogla vratiti svom stvaratelju od kojeg je sada odvojena.

Ja se vecinom slazem sa Madonom..prek0 90%

violentjack wrote:Ja se vecinom slazem sa Madonom..prek0 90%

i ja TAKODJE!

JA U SLEDECEM ZIVOTU IMA DA BUDEM NEKI MIROTVORAC GARANT!

bas mi je drago da ima ljudi koji se slazu sa mnom. Zar nije to cudno - da mislimo isto Jack, Aristokrata i ja? Ko bi rekao...

Toozla wrote: Kako ga definisu religije?

Kršćanstvo - Katolici

Za krscanina, koji svoju smrt sjedinjuje sa smrcu Kristovom, smrt je kao odlazak Kristu i ulazak u vjecni zivot. Kad Crkva, posljednji put, nad umirucim krscaninom izrekne oprosne rijeci Kristova odrjesenja, kada ga posljednji put obiljezi okrepljujucim pomazanjem i kada mu u popudbini (pricesti) dadne Krista kao hranu za putovanje, ona mu se obraca s blagim i ohrabrujucim rijecima: Podji, krscanska duso, s ovoga svijeta u ime Boga Oca svemogucega, koji te je stvorio, u ime Isusa Krista, Sina Boga zivoga, koji je za te trpio, u ime Duha Svetoga, koji se u te izlio. Danas ti bilo mjesto u miru i prebivaliste kod Boga na svetome Sionu, sa svetom Bogorodicom Djevicom Marijom, sa svetim Josipom i svim andjelima i svecima Bozjim (...).

Na kraju vremenâ, Kraljevstvo Bozje doci ce u svoj punini. Poslije opcega suda, pravednici ce, proslavljeni u tijelu i dusi, kraljevati zauvijek s Kristom, i sam ce svemir biti obnovljen: Tada ce Crkva "biti dovrsena u nebeskoj slavi, kad dodje vrijeme obnove svega, i kad se s ljudskim rodom sav svijet, koji je s covjekom tijesno povezan i po njemu dostize svoj cilj, u Kristu savrseno obnovi". Tu tajanstvenu obnovu, koja ce preobraziti covjecanstvo i svijet, Sveto pismo naziva "nova nebesa i nova zemlja" (2 Pt 3,13). To ce biti konacno ostvarenje Bozjega nauma da se " u Kristu uglavi sve - na nebesima i na zemlji" (Ef 1,10).

U tom novom svemiru, nebeskom Jeruzalemu, Bog ce prebivati medju ljudima. "I otrt ce im svaku suzu s ociju te smrti vise nece biti, ni tuge, ni jauka, ni boli vise nece biti, jer - prijasnje uminu" (Otk 21,4).

Za covjeka taj ce svrsetak biti konacno ostvarenje jedinstva ljudskog roda, koje je Bog htio od pocetka stvaranja i kojemu je putujuca Crkva bila "kao sakrament". Oni koji budu sjedinjeni s Kristom tvorit ce zajednicu otkupljenih, Sveti grad Bozji (Otk 21,2), "Zarucnicu, Zenu Jaganjcevu" (Otk 21,9). Vise nece biti ozlijedjena grijesima, ljagama, sebicnoscu, sto rusi ili ranjava ljudsku zajednicu na zemlji. Blazeno gledanje, u kojemu ce se Bog neiscrpljivo otvoriti izabranima, bit ce nepresusno vrelo srece, mira i uzajamnog zajednistva.

I na kraju, vas licni stav:
Zivot ili Zivot nakon Smrti, koji za vas ima vecu vrijednost i za koji trosite vasu zivotnu energiju na ovome svijetu?

Život nakom smrti ima veću vrijednost, normalno ako vjeruješ u njega, a ja vjerujem. Živim za Život Vječni, iako ne znam da li ću biti dionik Kraljevstva nebeskog. Dostojan nisam Nebeskog Jeruzalema i gledanja Božjeg prijestolja, ali se nadam i vjerujem u Boga čije je milosrđe veće nego li nebo koje je nad nama i zemljom, da će mi se smilovati i još jednom iskazati svoju Božansku milost i dovesti me pred Njegovo prijestolje, da se sa Anđelima nebeskim u vjeke vjekova klanjam Njegovoj Slavi.

madona wrote:bas mi je drago da ima ljudi koji se slazu sa mnom. Zar nije to cudno - da mislimo isto Jack, Aristokrata i ja? Ko bi rekao...

pa nije valjda....

zasto se nebih slozio sa tobom...

Postoji ja sam budući doberman

Toozla wrote:Sta kazu ateisti o zivotu nakon smrti?
Kako ga definisu religije?
Postoji li reinkarnacija?

I na kraju, vas licni stav:
Zivot ili Zivot nakon Smrti, koji za vas ima vecu vrijednost i za koji trosite vasu zivotnu energiju na ovome svijetu?

Mene je taj fenomen smrti odvalio pravo rano u zivotu. I to momacki odvalio. Toliko, da sam zbog toga svasta nesto radio ne bi li otkrio tu JEDINU ISTINSKU TAJNU OVOG SVIJETA - zasto se radjamo, sta je smisao svega ovog i gdje odemo kad nas jednom vise ne bude?

Tesko je sad objasniti kako i koliko me to 'vozalo', ali evo probacu se prisjetiti nekih detalja...

Sjecam se da sam isprva nabavljao i citao dosta misticne literature, ali to je bilo u pocetnoj fazi 'potrage'...

Mislim da je prva knjiga koju sam u zivotu kupio bila "Parapsiholoski fenomeni". Danas je ne smatram nicim posebnim. Puko nabrajanje cinjenica: iskrivio kasiku pogledom, citao misli na daljinu i tome sl.

Uskoro sam nabavio i knjigu "Zivot poslije zivota", autor je izvjesni Moody (ne znam puno ime jer je negdje u ratu zagubljena). Taj tip je sabrao iskustva ljudi koji su dozivjeli klinicku smrt, posto je to po mnogima 'demo-verzija' prave smrti. Ti ljudi su u svojim pricama imali dosta zajednickih detalja kao sto su: ukazivanje vlastitog dotadasnjeg zivota pred ocima filmskom brzinom (ovo se desava kad se covjek nadje u karakteristicnim smrtnim opasnostima), zatim 'izlazak' (duha) iz tijela i posmatranje 'odozgo', prozetost ugodnim osjecanjima tokom boravka 'izvan tijela', lijepi pejzazi koji se ukazuju, zatim nekakvi likovi itd.

Knjigu je potpisao dr. (vjerovatno psihologije) ali mislim da nije priznata u naucnim krugovima.

Sljedece zanimljivo na mom repertoaru bila je knjiga koja je opisivala kako je moguce hipnozom ljude vratiti godinama unazad i da onda oni pricaju o tom dijelu svog zivota. To je detalj kojeg i moderna nauka prihvata. Medjutim, ono sto nauka ne prihvata, a opisano je u toj knjizi, je to da su ljudi vracani nekoliko vijekova unazad! Oni su pricali kao da se radi o njihovim zivotima koje su nekad zivjeli.

Koliko je meni poznato to je dosta neistrazeno podrucje i prilicno je upitno o cemu se tu stvarno radi...

Osim knjiga, imao sam srecu da sam imao dva izuzetna profesora u srednjoj skoli, pa sam o onome sto me zanimalo saznavao i preko njih...
Jedan od njih dvojice mi je govorio da ipak istorija i svi mudri ljudi koji su hodali po ovoj planeti, nisu ponudili konacni odgovor na ono glavno gorepomenuto pitanje.
Naravno, ja tad nisam vjerovao da se od tog treba odustati tek tako, jer sam imao stalno onaj nezgodan osjecaj tjeskobe (kao da mi je neko podmetnuo sihire ).

Zbog toga sam odgovor pokusao pronaci na fakultetu...

Zanimljiv je bio Artur Sopenhauer i indijska filozofija - naucavanja kojih se covjek uvijek sjeti kad mu je tesko, kad neko umre i tako to. Jer u takvim situacijama se ucini da oni udaraju u srz...

Bilo je jos dosta toga, samo jednog nije bilo - konacnog odgovora!

Elem, kad sve mudre knjige isprevrces uzduz i poprijeko dodjes do toga da je najprihvatljivije zakljuciti da:

============

ljudski um ima neke granice koje ne moze prekoraciti i moze samo unutar njih da djeluje. A to je otprilike tacka u kojoj RELIGIJA i NAUKA jedna drugoj kazu 'Adio!':

Mi ne mozemo ZNATI sta je smisao ljudskog zivota i da li covjek zivi i nakon sto umre. Mi mozemo samo pretpostavljati da to bude ovako ili onako. Ili mozemo VJEROVATI u neko od religijskih ucenja prihvatajuci ga kao konacni odgovor. Naravno, koga ta verzija zadovoljava...

BTW, po mom misljenju, APSOLUTNO JEDINI razlog postojanja religije je taj sto je covjek SMRTAN. Da ne postoji smrt, hodze i popovi bi postali socijalni slucajevi, a iz ljudskih dusa bi se izvukao strah. Ovako, religija je UTJEHA za covjeka koji se boji svog nestanka i prihvata propisana uvjerenja da ipak nije sve tako crno kako mu se na prvi pogled ucinilo...
I to je jedini istinski razlog zasto religija postoji, bez obzira vidjeli to oni koji je praktikuju ili ne...

Inace, u periodu zivota dok me intenzivno 'vozilo' to sa smrcu, cesto sam znao sa ljudima pricati ne bi li pronasao one koji su imali filmove slicne mojima. I vrlo, vrlo rijetko sam nalazio na one koji razumiju u potpunosti. Mozda sam dosad nasao 2-3 takve osobe...

Mene i dan-danas znaju odvaliti te vizije koje nisu nimalo ugodne. Jednostavno, kao da iskocis u neki drugi svijet, u kojem ne znas kakva su pravila (haman kao ona 'internet-energija' )...

Za one koje zanimaju dobri opisi smrti kao fenomena preporucujem knjigu "Osnovni fenomeni ljudskog postojanja" od Eugena Finka, a ako treba mogu ovdje nabaciti par citata...

zanimljivo....mozel' u kratko o stavu indiske filozofije po ovom pitanju, posto je to relativno ne poznato na ovim prostorima....

Radije ubaci par citata iz te knjige

kub lajkan wrote:

Toozla wrote:Sta kazu ateisti o zivotu nakon smrti?
Kako ga definisu religije?
Postoji li reinkarnacija?

I na kraju, vas licni stav:
Zivot ili Zivot nakon Smrti, koji za vas ima vecu vrijednost i za koji trosite vasu zivotnu energiju na ovome svijetu?

Mene je taj fenomen smrti odvalio pravo rano u zivotu. I to momacki odvalio. Toliko, da sam zbog toga svasta nesto radio ne bi li otkrio tu JEDINU ISTINSKU TAJNU OVOG SVIJETA - zasto se radjamo, sta je smisao svega ovog i gdje odemo kad nas jednom vise ne bude?

Tesko je sad objasniti kako i koliko me to 'vozalo', ali evo probacu se prisjetiti nekih detalja...

Sjecam se da sam isprva nabavljao i citao dosta misticne literature, ali to je bilo u pocetnoj fazi 'potrage'...

Mislim da je prva knjiga koju sam u zivotu kupio bila "Parapsiholoski fenomeni". Danas je ne smatram nicim posebnim. Puko nabrajanje cinjenica: iskrivio kasiku pogledom, citao misli na daljinu i tome sl.

Uskoro sam nabavio i knjigu "Zivot poslije zivota", autor je izvjesni Moody (ne znam puno ime jer je negdje u ratu zagubljena). Taj tip je sabrao iskustva ljudi koji su dozivjeli klinicku smrt, posto je to po mnogima 'demo-verzija' prave smrti. Ti ljudi su u svojim pricama imali dosta zajednickih detalja kao sto su: ukazivanje vlastitog dotadasnjeg zivota pred ocima filmskom brzinom (ovo se desava kad se covjek nadje u karakteristicnim smrtnim opasnostima), zatim 'izlazak' (duha) iz tijela i posmatranje 'odozgo', prozetost ugodnim osjecanjima tokom boravka 'izvan tijela', lijepi pejzazi koji se ukazuju, zatim nekakvi likovi itd.

Knjigu je potpisao dr. (vjerovatno psihologije) ali mislim da nije priznata u naucnim krugovima.

Sljedece zanimljivo na mom repertoaru bila je knjiga koja je opisivala kako je moguce hipnozom ljude vratiti godinama unazad i da onda oni pricaju o tom dijelu svog zivota. To je detalj kojeg i moderna nauka prihvata. Medjutim, ono sto nauka ne prihvata, a opisano je u toj knjizi, je to da su ljudi vracani nekoliko vijekova unazad! Oni su pricali kao da se radi o njihovim zivotima koje su nekad zivjeli.

Koliko je meni poznato to je dosta neistrazeno podrucje i prilicno je upitno o cemu se tu stvarno radi...

Osim knjiga, imao sam srecu da sam imao dva izuzetna profesora u srednjoj skoli, pa sam o onome sto me zanimalo saznavao i preko njih...
Jedan od njih dvojice mi je govorio da ipak istorija i svi mudri ljudi koji su hodali po ovoj planeti, nisu ponudili konacni odgovor na ono glavno gorepomenuto pitanje.
Naravno, ja tad nisam vjerovao da se od tog treba odustati tek tako, jer sam imao stalno onaj nezgodan osjecaj tjeskobe (kao da mi je neko podmetnuo sihire ).

Zbog toga sam odgovor pokusao pronaci na fakultetu...

Zanimljiv je bio Artur Sopenhauer i indijska filozofija - naucavanja kojih se covjek uvijek sjeti kad mu je tesko, kad neko umre i tako to. Jer u takvim situacijama se ucini da oni udaraju u srz...

Bilo je jos dosta toga, samo jednog nije bilo - konacnog odgovora!

Elem, kad sve mudre knjige isprevrces uzduz i poprijeko dodjes do toga da je najprihvatljivije zakljuciti da:

============

ljudski um ima neke granice koje ne moze prekoraciti i moze samo unutar njih da djeluje. A to je otprilike tacka u kojoj RELIGIJA i NAUKA jedna drugoj kazu 'Adio!':

Mi ne mozemo ZNATI sta je smisao ljudskog zivota i da li covjek zivi i nakon sto umre. Mi mozemo samo pretpostavljati da to bude ovako ili onako. Ili mozemo VJEROVATI u neko od religijskih ucenja prihvatajuci ga kao konacni odgovor. Naravno, koga ta verzija zadovoljava...

BTW, po mom misljenju, APSOLUTNO JEDINI razlog postojanja religije je taj sto je covjek SMRTAN. Da ne postoji smrt, hodze i popovi bi postali socijalni slucajevi, a iz ljudskih dusa bi se izvukao strah. Ovako, religija je UTJEHA za covjeka koji se boji svog nestanka i prihvata propisana uvjerenja da ipak nije sve tako crno kako mu se na prvi pogled ucinilo...
I to je jedini istinski razlog zasto religija postoji, bez obzira vidjeli to oni koji je praktikuju ili ne...

Inace, u periodu zivota dok me intenzivno 'vozilo' to sa smrcu, cesto sam znao sa ljudima pricati ne bi li pronasao one koji su imali filmove slicne mojima. I vrlo, vrlo rijetko sam nalazio na one koji razumiju u potpunosti. Mozda sam dosad nasao 2-3 takve osobe...

Mene i dan-danas znaju odvaliti te vizije koje nisu nimalo ugodne. Jednostavno, kao da iskocis u neki drugi svijet, u kojem ne znas kakva su pravila (haman kao ona 'internet-energija' )...

Za one koje zanimaju dobri opisi smrti kao fenomena preporucujem knjigu "Osnovni fenomeni ljudskog postojanja" od Eugena Finka, a ako treba mogu ovdje nabaciti par citata...

mislim da se taj pisac zove rajmond moody...

violentjack wrote: Radije ubaci par citata iz te knjige

Ma nije problem, samo ne znam sta ocekujes od toga? Rijec je o razmisljanju o smrti iz perspetive ljudskog razuma, bez upotrebe misticnih i vjerskih rekvizita. Je li ti takav opis i dalje zanimljiv? Ako jeste zarovicu se da ti to potrazim...

Harizmatican1 wrote: mislim da se taj pisac zove rajmond moody...

To je taj...

Toozla wrote:zanimljivo....mozel' u kratko o stavu indiske filozofije po ovom pitanju, posto je to relativno ne poznato na ovim prostorima....

Probacu ti objasniti kroz jednu istinitu anegdotu u formi zagonetne price:



Jednom prilikom u Indiju je otputovala grupica mladjih naucnika, medju kojima je bio i jedan Bosanac. U tom drustvu je cak bio i jedan nobelovac...

Po dolasku su sjeli u restoran da rucaju. Posluga nije bila bas na nivou. Dugo su sjedili, konobari su prolazili pored njih, i proslo je vec prilicno vremena a oni nisu uspijevali ni da naruce jelo.

Onda je na scenu stupio nas Bosanac. Dreknuo se na prvog konobara i obratio mu se vrlo drsko u stilu "Sta me zajebavas, sjedim ovdje vec pola sata! Daj nam da jedemo i to odmah! I nemoj da se ovo vise ikad ponovi!"
Taj njegov postupak ostali clanovi ekipe su propratili sa podozrenjem i komentarima u stilu "balkanski primitivac"...

Medjutim, njegov nastup vrlo brzo je dao rezultate. Jelo su dobili u ekspresnom roku, a konobar je prema nasem zemljaku bio narocito ljubazan.

I ne samo tada, nego cijelo vrijeme boravka te ekipe Bosanac je imao privilegije kod tog konobara. Na odlasku mu je cak i pomagao nositi prtljag!

U cemu je bio fol

konobar indijac je u proslom zivotu bio mis...


sala....u cemu je fol...

Je li fol u tome sto se konobar Indijac prepao rijeci "nemoj da se ovo vise ikada ponovi", jer nije htio ponovo da se vrati u ovozemaljski zivot?

Bird wrote:Dostojan nisam Nebeskog Jeruzalema i gledanja Božjeg prijestolja, ali se nadam i vjerujem u Boga čije je milosrđe veće nego li nebo koje je nad nama i zemljom, da će mi se smilovati i još jednom iskazati svoju Božansku milost i dovesti me pred Njegovo prijestolje, da se sa Anđelima nebeskim u vjeke vjekova klanjam Njegovoj Slavi.

Dzaba se slihtas, ne cuje te

Toozla wrote: konobar indijac je u proslom zivotu bio mis...

Nije bio mis

madona wrote: Je li fol u tome sto se konobar Indijac prepao rijeci "nemoj da se ovo vise ikada ponovi", jer nije htio ponovo da se vrati u ovozemaljski zivot?

Nije, ali ima veze sa njegovim 'narednim zivotom'...