Forum Klix.ba

DANI: Gospodine Brammertz, uvažavajući sve okolnosti u kojima se nalazi Tužiteljstvo i ICTY te iskustva iz slučaja Milošević, da li mislite da je možda ipak trebalo u slučaju Karadžić započeti postupak dokazivanja genocida prioritetno u drugim opštinama BiH, završavajući i uključujući na kraju i Srebrenicu za koju je u ICTY već doneseno nekoliko presuda?

BRAMMERTZ: Mi u svakom slučaju ne zaboravljamo ono što smo naučili iz dosadašnjih predmeta, uključujući i predmet Milošević. To što smo naučili primjenjujemo u postupku protiv Karadžića, a isto ćemo uzeti u obzir i na suđenju Mladiću. Što se tiče redoslijeda predočavanja naših dokaza, tačno je da smo već bili uspješni u krivičnom gonjenju drugih za zločine u Srebrenici. Međutim, bili smo uspješni i u krivičnom gonjenju drugih za većinu zločina iz predmeta Karadžić, uključujući zločine počinjene u općinama u cijeloj Bosni i Hercegovini, kao i u Sarajevu.

U predmetu Karadžić počeli smo s dokazima za zločine počinjene za vrijeme opsade Sarajeva, nakon kojih su slijedili dokazi za zločine počinjene u općinama u cijeloj Bosni i Hercegovini, a zatim dokazi za zločine uzimanja pripadnika UN-a za taoce tokom sukoba. Ovaj mjesec počet ćemo sa završnom komponentom dokaznog postupka Tužiteljstva koja se odnosi na zločine počinjene u Srebrenici 1995. Odluka da se počne sa Sarajevom donesena je iz nekih vrlo praktičnih razloga koji obuhvaćaju dostupnost svjedoka i činjenicu da su mnogi svjedoci iz međunarodne zajednice za ovaj dio predmeta trebali dati iskaz o kontekstu koji će postaviti okvir za cijeli predmet.

Znate da je u predmetu Mladić Tužiteljstvo predložilo da se predmet razdvoji na dva suđenja. Htjeli smo započeti sa zločinima u Srebrenici, nakon čega bi uslijedilo drugo suđenje za druge komponente ovog predmeta. Mislili smo da ćemo na taj način do maksimuma povećati izglede za zadovoljavanje pravde, uzimajući u obzir sve okolnosti predmeta Mladić. Pretresno vijeće s nama se nije složilo, pa tako sada radimo na jednom suđenju koje pokriva cijelu optužnicu. Međutim, trenutno istražujemo druge načine organiziranja predmeta, kako bismo mogli smanjiti količinu vremena potrebnu za predočavanje naših dokaza pred sudom. Često nas pitaju zašto ne spojimo suđenja Karadžiću i Mladiću ili barem neke njihove dijelove. Ja sam zaista puno puta rekao da bismo mi najviše željeli da im se sudi zajedno, budući da je jedan od njih politički arhitekt počinjenih zločina, a drugi vojni vođa zadužen za provođenje ove kriminalne politike. Kako je Mladić kasno uhapšen, to je postalo nemoguće.

DANI: Da li ste zadovoljni presudom protiv Perišića i hoće li se Tužiteljstvo žaliti? Zbog čega je zatražena odgoda koju ste i dobili?

BRAMMERTZ: Općenito govoreći, zadovoljni smo presudom jer ona odražava dokaze koje smo predočili sudu. Momčilo Perišić, načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, proglašen je krivim i osuđen na kaznu zatvora od 27 godina. Ova presuda predstavlja važnu mjeru pravde za žrtve zločina počinjenih u Srebrenici i Sarajevu. Koristeći oštre riječi Pretresno vijeće je reklo da je teško pretjerati kada se govori o razmjerima zločina u Sarajevu, dok je za tragediju u Srebrenici reklo da je to jedno od najtamnijih poglavlja evropske povijesti od Drugog svjetskog rata. To je i prva presuda Tribunala izrečena nekom zvaničniku iz Savezne republike Jugoslavije za zločine koji su tokom rata počinjeni u Bosni i Hercegovini. Vijeće je ustanovilo da je Vojska Republike Srpske u velikoj mjeri ovisila o pomoći Savezne republike Jugoslavije i Vojske Jugoslavije kako bi mogla funkcionirati kao vojska i kako bi mogla voditi rat.

Vijeće je ustanovilo da je Perišić održavao samu žilu kucavicu VRS-a, što je VRS-u omogućilo da provodi ratnu strategiju koja je u sebi kao sastavni dio imala činjenje zločina nad civilima. Zbog toga je Pretresno vijeće ustanovilo da je Perišić odgovoran za pomaganje i podržavanje zločina koje je VRS počinio za vrijeme opsade Sarajeva i u Srebrenici. Međutim, Vijeće se nije uvjerilo da je Perišić odgovoran kao komandant zato što nije posjedovao traženi stepen kontrole nad oficirima koji su počinili zločine u Srebrenici i u Sarajevu.

Kao i kod svih drugih presuda, Tužiteljstvo provodi detaljnu analizu zaključaka Pretresnog vijeća kako bi vidjelo da li je Vijeće pogriješilo kada je odbilo neki dio teze i dokaza Tužiteljstva. Kada završimo s pregledom, donijet ćemo odluku o tome hoće li se Tužiteljstvo žaliti na prvostupanjsku presudu. U tom kontekstu važno je imati na umu da je, prema Statutu Tribunala, standard za žalbu visok. Ne možemo se žaliti samo zato što se ne slažemo s Pretresnim vijećem. Što se tiče vremenskog rasporeda za žalbu, Perišić je zbog složenosti presude tražio dodatnih 30 dana za podnošenje svoje najave žalbe. To produljenje je odobreno, pa je Tužiteljstvo također dobilo dodatnih 30 dana za podnošenje eventualne najave žalbe. Tako raspored u žalbenom postupku ostaje jednoobrazan za obje strane u postupku.

DANI: Mislite li da se suđenja Mladiću i Karadžiću objektivno mogu završiti u roku od šest godina?

BRAMMERTZ: Da. Predmet Karadžić ide po planu. Do sada je svjedočio 131 svjedok, a prihvaćeni su iskazi još 142 svjedoka. Ovaj mjesec počet ćemo sa završnom komponentom dokaznog postupka Tužiteljstva koja se odnosi na zločine počinjene u Srebrenici. Očekujemo da će ta zadnja komponenta biti dovršena do sredine sljedeće godine. Suđenje Mladiću trebalo bi početi prije kraja sljedeće godine. Iako će tok suđenja ovisiti o više faktora, uključujući i one koje Tužiteljstvo ne može kontrolirati, dat ćemo sve od sebe da se suđenje odvija ekspeditivno. Očekujemo da će se završiti u razumnom vremenskom roku.

DANI: Produžen Vam je mandat. Šta planirate u nastavku, koji će biti Vaši prioriteti?

BRAMMERTZ: Kada sam počeo raditi kao tužitelj u januaru 2008. sa svojim timom sam odredio tri prioriteta: prije svega, osigurati ekspeditivno dovršenje suđenja i žalbenih postupaka s posebnim naglaskom na potragu za preostalim bjeguncima; drugo, ojačati suradnju država s Tribunalom i treće, povećati kapacitete regionalnih vlasti za krivično gonjenje u preostalim predmetima ratnih zločina. To su i danas prioriteti Tužiteljstva, iako, naravno, stvari sada dobivaju ponešto drugačije dimenzije zbog razvoja događaja tokom protekle tri godine. Na primjer, od 2008. godine ostvarili smo značajan napredak u smanjivanju broja predmeta. Danas imamo dva predmeta u pretpretresnoj fazi, šest suđenja u toku i sedam predmeta u žalbenom postupku ili u očekivanju prvostupanjske presude.

Suradnja sa zemljama bivše Jugoslavije također se značajno poboljšala tokom zadnjih godina, što se vidi iz hapšenja posljednje dvojice bjegunaca ove godine. Međutim to ne znači da suradnja s Tribunalom više nije otvoreno pitanje – suradnja je i dalje važna kako bismo bili sigurni da ćemo uspješno dovršiti preostale predmete.

Povećali smo i podršku nacionalnim tužiteljstvima u vođenju njihovih predmeta. Na primjer, uz pomoć Evropske unije pokrenuli smo projekat u okviru kojeg dovodimo tužitelje iz regije da rade s nama u Haagu. Ovaj projekat je dobar primjer dobrog funkcioniranja naših odnosa, kako u smislu pomoći koju dobivamo iz regije, tako i u smislu pomoći koju pružamo regiji.

DANI: Mislite li da Vaš posao tužitelja ne bi bio do kraja završen ukoliko Karadžić i Mladić ne bi bili osuđeni s obzirom da ste lično angažirani u obje optužnice?

BRAMMERTZ: Kao što sam već rekao, hapšenje preostalih bjegunaca, s posebnim naglaskom na Karadžića i Mladića jedan je od naših glavnih prioriteta od prvoga dana. Budući da više nema bjegunaca, sada se koncentriramo na sudski postupak. Moj tim i ja dat ćemo sve od sebe da dovršimo suđenje Karadžiću i da počnemo sa suđenjem Mladiću u razumnom vremenskom roku.

DANI: Javnost, a posebno žrtve, su često zbunjene dešavanjima na MKSJ-u kroz različite interpretacije nekih bitnih dešavanja u MKSJ-u. Zar ne mislite da se Ured tužitelja treba jače i intenzivnije uključivati u blagovremeno obavještavanje javnosti o stvarima koje često znaju uzdrmati cijelu regiju, a posebno uznemiriti žrtve i tiču se direktno MKSJ-a, odnosno Ureda tužioca? Evo, još uvijek žrtve čekaju Vašu reakciju na presudu Perišiću, bez obzira što ste najavili da se presuda treba iščitati i izanalizirati.

BRAMMERTZ: Slažem se da je informiranje javnosti u bivšoj Jugoslaviji o radu Tribunala vrlo važno. Mi kao krivični sud imamo jedinstveni mandat – osnovani smo ne samo za krivično gonjenje zločina nego i da promoviramo mir i pomirenje u regiji. Naši predmeti su često složeni i ljudima ponekad može biti teško razumjeti odluke Tribunala. Ja shvaćam da javnost općenito, a žrtve naročito, ponekad od Tužiteljstva trebaju čuti razloge zbog kojih postupamo na neki određeni način. Zato dajem prioritet sastancima s udruženjima žrtava kada putujem u regiju ili kada oni dolaze u Haag. Također, redovito se sastajem s novinarima, ljudima iz akademskih krugova, političarima i nevladinim organizacijama koji su zainteresirani za naš rad.

Pri tome ne smijemo zaboraviti da je Tužiteljstvo strana u postupku pred Tribunalom i da postoje ograničenja u vezi s tim koliko javnosti možemo govoriti o stvarima koje se odnose na naše predmete. Moramo odrediti pravu ravnotežu između pomaganja javnosti da razumije naš posao i naše uloge kao strane u postupku. Tribunal također ima odjel Outreach koji je osnovan s ciljem olakšavanja komunikacije s javnošću u bivšoj Jugoslaviji.

Sa sadašnjim iskustvom, mislim da bismo se svi složili da smo više trebali naglašavati aktivnosti programa Outreach, posebno tokom ranih godina postojanja Tribunala. I ostali imaju svoju ulogu, a to uključuje političare u regiji koji trebaju aktivno podržavati Tribunal i doprinositi boljem razumijevanju našeg rada.

DANI: Tužitelj ste koji je doveo i Karadžića i Mladića pred sud. To je ogromna stvar u karijeri svakog tužioca. Vjerujete li da ćete dokazati sve navode iz optužnica koje zastupate? Ovo Vas pitam jer je Sakib Softić, agent BiH pri ICJ, izjavio da je Tužiteljstvo uradilo loše posao u slučaju Perišić i da je, dokazujući komandnu odgovornost Perišiću, izabralo teži put dokazivanja umjesto da je dokazivalo tzv. udruženi zločinački poduhvati.

BRAMMERTZ: Hvala Vam. Hapšenja su bila rezultat napornog rada mnogih ljudi, uključujući moje prethodnike, osoblje koje godinama radi u Tužiteljstvu, naše kolege u regiji i žrtve koje su neumoljivo tražile hapšenja. Nevladine organizacije i međunarodna zajednica također su imale važnu ulogu. Nakon što su hapšenja izvršena, naš posao je sada da predočimo najbolje dokaze koji nam stoje na raspolaganju kako bismo dokazali da su Karadžić i Mladić odgovorni za zločine koji im se stavljaju na teret.

U predmetu Perišić, kao i u svim drugim našim predmetima, gradili smo argumentaciju oko vidova odgovornosti za koje smo mislili da ih se može dokazati dokazima koje smo imali. Smatrali smo da imamo jake dokaze za Perišićevu odgovornost na osnovi teorija zapovjedne odgovornosti i pomaganja i podržavanja. Pretresno vijeće je uglavnom bilo suglasno s nama, pa smatram da je strategija koju smo odabrali bila ispravna.

DANI: Poznato je da je srbijanska i hrvatska politika u vrijeme Miloševića i Tuđmana, ali i poslije, na izvjestan način opstruirala suradnju sa MKSJ-om odnosno Tužiteljstvom MKSJ-a. Jasno je da je ta politika imala i ima ključni utjecaj na stavove bosanskih Srba i Hrvata. Kakva je danas suradnja sa državama u regiji, posebno imajući u vidu da iz Srbije dolaze poruke da je hapšenjem Karadžića i Mladića suradnja okončana, ali i iz BiH, posebno iz kabineta srpskog i hrvatskog člana Predsjedništva BiH, koji najavljuju gašenje ureda za vezu?

BRAMMERTZ: Točno je da je donedavno suradnja sa zemljama bivše Jugoslavije ponekad bila teška. Propust da se bjegunci uhapse godinama je bilo vrlo problematično pitanje. Isto tako je točno da je Srbija hapšenjem Karadžića, Mladića i Hadžića ispunila jednu od svojih ključnih međunarodnih obaveza. Međutim, prije nego što konačno zatvorimo ovo poglavlje želimo dobiti više informacija o mrežama podrške koje su bjeguncima omogućavale da tako dugo vremena izbjegavaju pravdu. Također očekujemo od Srbije da zadrži sadašnji nivo pomoći za suđenja koja su u toku.

Isto vrijedi za naše kontakte s vlastima u Bosni i Hercegovini. Suradnja će i dalje biti osnovni zahtjev sve dok traju suđenja. Oficiri za vezu iz Bosne i Hercegovine su u tom pogledu od velike pomoći. Mada je suradnja s vlastima Bosne i Hercegovine generalno dobra, tokom posjete Sarajevu prošlog tjedna insistirao sam na tome da treba više učiniti na potrazi za Radovanom Stankovićem koji je pobjegao iz zatvora u Foči. Vrlo je problematično to što nije ponovo uhapšen i što je godinama u bijegu. Od nadležnih organa očekujemo da nađu rješenje.

DANI: Vašim akcijama, posebno hapšenjem Karadžića i Mladića ste na određen način sačuvali obraz UN-a i međunarodne zajednice. Koliko je zapravo bitno imati podršku UN u ovakvim poslovima? Kakva je bila uloga Evropske unije u hapšenju Karadžića i Mladića imajući u vidu različite stavove unutar EU?

BRAMMERTZ: Međunarodni sud osnovalo je Vijeće sigurnosti UN-a, a sadašnji i bivši generalni sekretari Ban Ki-Moon i Kofi Annan uvijek su nam davali jaku podršku. Svakih šest mjeseci Vijeću sigurnosti UN-a podnosim izvještaj o napretku našeg posla i o nivou suradnje država s Tužiteljstvom. Također, ostvarujemo vrlo dobar dijalog s drugim uredima UN-a i državama članicama u vezi s pitanjima koja utječu na naš rad, kao što su suradnja, radno opterećenje, resursi i pitanja budžeta.
Podrška Evropske unije također je bila iznimno važna tokom posljednjih godina. Politika uvjetovanosti Evropske unije, koja je povezala evropsku integraciju država bivše Jugoslavije sa suradnjom s Tribunalom, predstavljala je veliki poticaj za suradnju u regiji. Smatram da je ta politika bila ključni faktor koji je doveo do najnovijih hapšenja.

DANI: Koja su po Vama dostignuća MKSJ-a, ali i važnosti MKSJ za regiju?

BRAMMERTZ: Tokom protekle četiri godine razgovarao sam s mnogim ljudima koji su sudjelovali u osnivanju Tribunala 1993. godine. Nitko od njih tada nije mogao ni zamisliti da će Tribunal razviti tako važne i, mogu reći, uspješne pravne presedane. Postoje naravno mnoga mišljenja o radu međunarodnih sudova od kojih su neka kritički intonirana. Ja sam osobno uvjeren da je Tribunal ostvario više značajnih doprinosa. Prvo, Tribunal je usprkos protivljenju i teškoćama s kojima se suočavao prvih godina uspio privesti pravdi one najodgovornije za teške zločine počinjene na teritoriju bivše Jugoslavije.

Time je doprinio jačanju vladavine zakona i promicanju pomirenja u regiji. Bez Tribunala regija bi danas vjerovatno izgledala sasvim drugačije. Drugo, u širem smislu Tribunal je otvorio put za stalni i vjerodostojni sistem međunarodnog krivičnog pravosuđa. Tribunal je bio prvi međunarodni krivični sud osnovan nakon nirnberškog i tokijskog tribunala. Zajedno s Tribunalom za Ruandu njegova je praksa stvorila niz važnih presedana i standarda, koji su zatim poslužili kao temelj za Međunarodni krivični sud.

Važno je razmišljati o našim dostignućima, ali, kako sam istakao ranije, naš posao još nije završen. Pred nama je još mnogo izazova među kojima je utvrđivanje odgovornosti nekih pojedinaca za koje se smatra da snose najveću odgovornost za zločine tokom rata u bivšoj Jugoslaviji. Krajnji uspjeh Tribunala također će ovisiti o tome kako će nacionalna pravosuđa u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj voditi istragu i provoditi krivično gonjenje za ratne zločine u godinama koje dolaze. Ima još mnogo izazova, a regionalna suradnja mora se poboljšati. Također bih volio da se više političara odupre iskušenju da se radom Tribunala služe u populističke i izborne svrhe.

DANI: S obzirom na dosadašnje iskustvo, kakva su Vaša iskustva sa žrtvama?

BRAMMERTZ: Ono što me zapanjuje kada putujem po regiji je da se mnoge osuđene ratne zločince u njihovim zajednicama još uvijek smatra herojima usprkos svim predmetima vođenim u Haagu i iskazima svjedoka pred sudom. Smatram da su jedini heroji rata u bivšoj Jugoslaviji žrtve i svjedoci koji tokom godina daju podršku našim istragama i suđenjima, i koji se vrlo često nalaze u veoma teškim ličnim prilikama. Redovno se sastajem s udruženjima žrtava u Sarajevu ili u Haagu.
To su uvijek najvažniji, ali i najteži sastanci. Najvažniji su zato što nas žrtve svakoga dana podsjećaju zašto je ovaj Tribunal osnovan. Ali i najteži su zato što nismo uvijek u mogućnosti ispuniti njihova visoka očekivanja. Moja poruka žrtvama: Sve što je ovaj Tribunal postigao je u velikoj mjeri vaš uspjeh. Vi imate pravo kritizirati naš rad i podsjećati međunarodnu zajednicu na njezinu dužnost da podržava proces međunarodne pravde. Ali također želim reći da će vaša podrška biti apsolutno potrebna, ne samo za preostale predmete u Haagu, nego i za mnoge predmete koji se još trebaju voditi na nacionalnom nivou.

Utvrđene su važne istine

DANI: Koliki je, po Vama, značaj onoga što je do sada presuđeno? Je li time utvrđena istina o dešavanjima u BiH?

BRAMMERTZ: Smatram da su naši predmeti utvrdili važne istine o događajima koji su se odigrali u bivšoj Jugoslaviji. Ali naravno, zadatak Tribunala nije da bilježi cjelokupnu historiju rata. Naš zadatak je krivično goniti pojedince optužene za počinjenje teških kršenja međunarodnog humanitarnog prava. Mi moramo dokazati izvan razumne sumnje da su se neke stvari dogodile i moramo ih povezati s ljudima koji su za te stvari odgovorni. Ipak, kombinirana slika koja se odražava u našim predmetima u velikoj mjeri doprinosi razumijevanju nekih ključnih ratnih događaja.

Ovaj Tribunal priveo je pravdi neke najviše rangirane osobe odgovorne za najteže zločine počinjene tokom rata. Da spomenem samo nekoliko primjera: Tribunal je dokazao da se u Srebrenici dogodio genocid, da je Vojska Republike Srpske terorizirala građane Sarajeva od 1992. do 1995. godine, da se u općinama zapadne Bosne i Hercegovine provodila kampanja etničkog čišćenja, da su civili srpske nacionalnosti mučeni i ubijani u logoru Čelebići i da su zločini počinjeni u Vukovaru, Zagrebu i Dubrovniku. Općenito govoreći, Tribunal je također utvrdio da su zločine počinile sve sukobljene strane u bivšoj Jugoslaviji.

Rad Tribunala je važan početak, ali države bivše Jugoslavije sada moraju prihvatiti proces utvrđivanja istine i promoviranja pomirenja. Tribunal to ne može postići sam. Političari u regiji moraju preuzeti odgovornost za poticanje objektivnog razumijevanja onoga što se tokom rata dogodilo. Komentari nekih političara iz bivše Jugoslavije – pogrešno tumačenje presuda u populističke svrhe, javno upućivanje pozdrava optuženima i javno negiranje postojanja zločina poput genocida u Srebrenici – nimalo ne pomažu te osujećuju proces pomirenja.

Uništeni artefakti

Na žrtvama je da odluče hoće li pokrenuti tužbu

DANI: Pitanje uništavanja određenih artefakata u ICTY-u se već dugo vremena povlači, a neka udruženja žrtava iz BiH zbog toga najavljuju tužbu protiv Carle del Ponte. Možemo li jednom staviti tačku na tu priču: ko je i zašto uništio artefakte u Haškom tribunalu, o kojim se dokazima tačno radilo i treba li zbog toga pokretati tužbu?

BRAMMERTZ: Kako sam više puta objasnio medijima, udruženjima žrtava i njihovim pravnim zastupnicima, Tužiteljstvo je 2005. godine odlučilo da uništi određeni broj predmeta koji više nisu bili potrebni za sudske postupke. To su uglavnom bili dijelovi odjeće s uzorcima krvi, municija i tako dalje. Međutim, među tim stvarima bilo je i nekoliko desetaka ličnih predmeta kao što su naprimjer fotografije ili lične karte. Objasnio sam udruženjima žrtava da je žalosno da se to dogodilo i da sam poduzeo potrebne mjere da se osigura da se to ne ponovi. Također ću se pobrinuti da se preostali lični predmeti koji su još uvijek u posjedu Tužiteljstva na kraju preostalih postupaka vrate. Na žrtvama je da odluče žele li pokrenuti pravni postupak protiv službenika Tužiteljstva.

DANI: Pažnju tome poklanja samo dio medija u Sarajevu, potpomognut nekim udruženjima i nevladinim organizacijama, kako iz Sarajeva tako i iz Beograda i Zagreba, koje u njihovim tvrdnjama podržava i bivši haški tužitelj Geofrey Nice koji dolazi u regiju i iznosi svoje “istine” ne propuštajući da se u Sarajevu kao “ekspert” ponudi budućem timu za reviziju tužbe BiH protiv Srbije. To, naravno, jeste skretanje pažnje s onoga što Tribunal radi ponavljanjem prijetnje tužbom Carli del Ponte. Ko od toga može imati koristi?

BRAMMERTZ: Ne želim ulaziti ni u kakvu polemiku s pojedincima i organizacijama. Ja potpuno razumijem da je ovo za žrtve važno i emotivno pitanje. Jedna fotografija nestale voljene osobe može imati vrlo važnu emotivnu vrijednost. Dakle, ja ne mogu i ne želim minimalizirati ovaj problem. Međutim, ja nažalost ne mogu vratiti vrijeme, ti predmeti su uništeni i neprekidna rasprava o tom pitanju nažalost to ne može promijeniti. Kao što sam već rekao, na udruženjima žrtava je da donesu odluku u vezi s eventualnim pravnim postupkom, ali sam također molio za razumijevanje jer moram i dalje biti koncentriran na preostala suđenja koja su u toku, uključujući postupke protiv Karadžića i Mladića i rekao sam da u tom pogledu trebam njihovu stalnu podršku.

DANI: Već dugo se najavljuje potpisivanje sporazuma o suradnji u procesuiranju ratnih zločina između Srbije i BiH. Iz Srbije stalno naglašavaju kako će taj sporazum biti potpisan u Haagu uz Vaše prisustvo. Stiče se dojam kao da se Beograd na neki način krije iza Haškog tužiteljstva jer ovaj sporazum je u BiH naišao na žestoke kritike i pravnika i javnosti. Kakav je Vaš stav o tom sporazumu?

BRAMMERTZ: Nisam vidio posljednju verziju sporazuma jer se razgovori u vezi s njim još uvijek vode. Kao što znate, bio je dogovor da se dokument potpiše u julu ove godine. Međutim, to je odgođeno zato što su zvaničnici BiH htjeli da pregledaju neke detalje sporazuma. Sada čekamo konačnu verziju. Ponudili smo da se sporazum potpiše u Haagu i stavili smo naše kancelarije na raspolaganje. Podržavamo taj sporazum, ali je bitno da to ne bude samo na papiru već i da se taj sporazum implementira.

DANI: Tim sporazumom se ne rješavaju ključni problemi, dvojna državljanstva, paralelne istrage, sakrivanje ratnih zločinaca, bježanje onih koji su presuđeni u susjedne zemlje...

BRAMMERTZ: Svrha tog sporazuma je da se izbjegnu paralelne istrage i da se omogući razmjena informacija.

DANI: Razmjena informacija već postoji.

BRAMMERTZ: Tačno, zaista donekle već postoji razmjena informacija, ali ovaj sporazum će pomoći u utvrđivanju tko je zadužen za istragu. To neće riješiti sve probleme kao što je naprimjer pitanje neizručivanja između Srbije i BiH.

DANI: Kad je u pitanju suradnja po ovom pitanju između Srbije i BiH malo toga, da ne kažemo ništa ne funkcionira. Koliko je taj sporazum i suradnja uopće funkcionalna pokazala je Hrvatska usvajanjem Zakona o ništetnosti kojim se poništavaju istrage koje je Beograd radio tokom rata i izgleda čak i sporazum o suradnji između Hrvatske i Srbije.

BRAMMERTZ: Da, ova nova zakonodavna inicijativa u Hrvatskoj predstavlja nesretan razvoj događaja. Također moram reći da sam, nakon sastanaka s članovima Predsjedništva BiH, s predstavnicima Tužiteljstva BiH, s predstavnicima OSCE-a, Evropske komisije i OHR-a, vrlo zabrinut zbog slabog napretka u provođenju nacionalnih strategija za ratne zločine. Svi moji sugovornici žale se zbog ove situacije, ali vidim da vlasti Bosne i Hercegovine poduzimaju vrlo malo inicijative da se ona poboljša.