#1 KATARINA-bosanska kraljica
Posted: 29/10/2011 14:13
Kralj Tomaš bijaše sretno oženjen svojom prvom ženom prekrasnom djevom duge crne kose, po imenu Vojača. I živješe oni sretno u dvoru koji bijaše, poput njihove ljubavi,obojen bojom nevinosti, visoko na jednom proplanku, a ipak sakriven od pogleda znatiželjnika visokim bosanskim planinama. Dvoje prekrasne dječice mu rodi djeva prekrasne crne kose, i činilo se tad, kao i sad, da sreći dvoje zaljubljenih, Tomašu i Vojaći nema kraja, kada papinska kurija svoj krvožedni pogled usmjeri ka Bosni, to utočište Bogu milih ljudi, koji neimadoše druge želje osim da u miru ispovjedaju svoju vjeru Bogumilsku.
Eugen IV, taj vjerski fanatik na tronu Svetog Petra, nasljednik Apostola i predvodnik pravednika, koji je portugalskom princu Henriju izdao edikt po kojem "svako onaj ko zaplovi nemirnim morem Sredozemnim i okeanom velikim ka obali Afrike i u roblje dovede muslimane i muslimanke postaje čist od grijeha, kao novorođenće”, zaprijeti i Tomašu da će se sva sila krstaške armije sručiti na Bosnu, koljući i staro i mlado, osim ukoliko,Njegovo Veličanstvo kralj Bosne, ne oženi katolkinju.
A riječi i prijetnje Eugena IV nisu bile samo prazna priča. Eugen IV, taj vjerski fanatik, fundamentalista zamračenog uma i mrkog pogleda, je petinu svih papinskih prihoda odvajao za opremanje vojske koja godine 1443 krenu, s mačem u jednoj i ognjem u drugoj ruci, u sveti krstaški rat protiv Osmanskog carstva, ali neslavno svrši podno Varne godine Gospodnje 1444.
I kralj bijaše prisiljen, u ime dobrobiti svojih podanika otpustiti Vojaču, djevu crne duge kose, koja sa dvora ode slomjenog srca, plačući, ne znajući šta bijaše njena krivica.
A kriva je bila jer biješe bogumilka.
Na njeno mjesto dođe Katarina, katolkinja, žena po volji i mjeri Eugena IV, tog vjerskog fanatika srca kamenog, a na kraljevom se licu pojavi grč koji potpuno zasjeni njegove nebesko plave oči i kralj, čije je srce patilo za djevom crne duge kose, se više nikada ne nasmija.
Za Bogumile počeše dani puni tuge i bola, prisilno pokatoličavanje, ugnjetavanja...
Oni koji su mogli prebjegoše na istok, u Osmanske zemlje gdje su u miru ispoljavali svoju vjeru, daleko od pape i njegovih emisara franjevaca., ostavivši iza sebe i kuću i dom i ognjište sa neugašenom vatrom, i snove i nedosanjane sne o sretnom životu na svojoj rodnoj grudi. Sve to ostade, ali njihov san o Bosni nikad ne prestade, te se godine Gospodnje 1463. i posljednji od njih vrati na rodnu grudu, zemlju pradjedovsku, te mnogi (tačnije 36 hiljada porodica), osvjedočivši se prethodno iz prve ruke u Islam kao vjeru pravednu, vjeru koja sa Bogumilstvom djeli najviše humanističke ideale, a poznajući ideale krvožednih hordi koje je kroz historiju, od Kulina Bana do zadnjijeh dana, na Bosnu slao nasljednik svetog Petra, predvodnik pravednika, primiše islam podno Jajca godine Gospodnje 1463.
Katarina, crna guja kako ju narod zvaše uteče u Rim, nemogavši se suočiti sa suzama majki kojima su djeca oteta i pokatoličena.
I stoga ne čudi insistiranje katolika i katoličke crkve u Bosni na kultu Katarine, posljednje (iako to ona ne bijaše posljednja) bosanske kraljice.
Katarina je papi, kojem je dugovala svoje ustoličenje na kraljevski tron, odnijela (od bosanskog naroda ukrala) znamenja bosanske državnosti.
Katarina
ŽENA
koju je kralj neizmjerno volio
MAJKA
koja je svoju djecu ostavila i otišla lizati papinske skute
KRALJICA
koju su podanici voljeli toliko da su iz Bosne bježali
Katarina, zaslužuješ da budeš u našim srcima, vječno voljena, onoliko koliko si bila voljena od strane svog naroda, bogumila, i onoliko koliko te volio tvoj muž, koji se s tobom oženi iz ljubavi, kralj Tomaš...
Neka ti je laka papinska zemlja jer težak je teret koji nosiš Katarina, hiljade mrtvih i nevino ubijenih bogumila, a broj djece otetih iz toplog majčinskog zagrljaja i poslanih u samostane samo Bog zna...
O Katarini jedna majka Bogumilka izreče sljedeće:
Katarina, gujo crna,
Katarina crnog srca,
Otela si djevi muža,
kome kćer,
a kome sina,
crna ti je duša gujo,
koja ne znaš pravde, Boga.
Oni bjehu Bogu mili,
ti nit Bogu
nit narodu.
Eugen IV, taj vjerski fanatik na tronu Svetog Petra, nasljednik Apostola i predvodnik pravednika, koji je portugalskom princu Henriju izdao edikt po kojem "svako onaj ko zaplovi nemirnim morem Sredozemnim i okeanom velikim ka obali Afrike i u roblje dovede muslimane i muslimanke postaje čist od grijeha, kao novorođenće”, zaprijeti i Tomašu da će se sva sila krstaške armije sručiti na Bosnu, koljući i staro i mlado, osim ukoliko,Njegovo Veličanstvo kralj Bosne, ne oženi katolkinju.
A riječi i prijetnje Eugena IV nisu bile samo prazna priča. Eugen IV, taj vjerski fanatik, fundamentalista zamračenog uma i mrkog pogleda, je petinu svih papinskih prihoda odvajao za opremanje vojske koja godine 1443 krenu, s mačem u jednoj i ognjem u drugoj ruci, u sveti krstaški rat protiv Osmanskog carstva, ali neslavno svrši podno Varne godine Gospodnje 1444.
I kralj bijaše prisiljen, u ime dobrobiti svojih podanika otpustiti Vojaču, djevu crne duge kose, koja sa dvora ode slomjenog srca, plačući, ne znajući šta bijaše njena krivica.
A kriva je bila jer biješe bogumilka.
Na njeno mjesto dođe Katarina, katolkinja, žena po volji i mjeri Eugena IV, tog vjerskog fanatika srca kamenog, a na kraljevom se licu pojavi grč koji potpuno zasjeni njegove nebesko plave oči i kralj, čije je srce patilo za djevom crne duge kose, se više nikada ne nasmija.
Za Bogumile počeše dani puni tuge i bola, prisilno pokatoličavanje, ugnjetavanja...
Oni koji su mogli prebjegoše na istok, u Osmanske zemlje gdje su u miru ispoljavali svoju vjeru, daleko od pape i njegovih emisara franjevaca., ostavivši iza sebe i kuću i dom i ognjište sa neugašenom vatrom, i snove i nedosanjane sne o sretnom životu na svojoj rodnoj grudi. Sve to ostade, ali njihov san o Bosni nikad ne prestade, te se godine Gospodnje 1463. i posljednji od njih vrati na rodnu grudu, zemlju pradjedovsku, te mnogi (tačnije 36 hiljada porodica), osvjedočivši se prethodno iz prve ruke u Islam kao vjeru pravednu, vjeru koja sa Bogumilstvom djeli najviše humanističke ideale, a poznajući ideale krvožednih hordi koje je kroz historiju, od Kulina Bana do zadnjijeh dana, na Bosnu slao nasljednik svetog Petra, predvodnik pravednika, primiše islam podno Jajca godine Gospodnje 1463.
Katarina, crna guja kako ju narod zvaše uteče u Rim, nemogavši se suočiti sa suzama majki kojima su djeca oteta i pokatoličena.
I stoga ne čudi insistiranje katolika i katoličke crkve u Bosni na kultu Katarine, posljednje (iako to ona ne bijaše posljednja) bosanske kraljice.
Katarina je papi, kojem je dugovala svoje ustoličenje na kraljevski tron, odnijela (od bosanskog naroda ukrala) znamenja bosanske državnosti.
Katarina
ŽENA
MAJKA
KRALJICA
Katarina, zaslužuješ da budeš u našim srcima, vječno voljena, onoliko koliko si bila voljena od strane svog naroda, bogumila, i onoliko koliko te volio tvoj muž, koji se s tobom oženi iz ljubavi, kralj Tomaš...
Neka ti je laka papinska zemlja jer težak je teret koji nosiš Katarina, hiljade mrtvih i nevino ubijenih bogumila, a broj djece otetih iz toplog majčinskog zagrljaja i poslanih u samostane samo Bog zna...
O Katarini jedna majka Bogumilka izreče sljedeće:
Katarina, gujo crna,
Katarina crnog srca,
Otela si djevi muža,
kome kćer,
a kome sina,
crna ti je duša gujo,
koja ne znaš pravde, Boga.
Oni bjehu Bogu mili,
ti nit Bogu
nit narodu.

