Komunikacija i život na "drugom" jeziku...

[ema_]

Kao što ovaj čudni naziv teme kaže , zanima me iskustvo forumaša koji žive van BiH, te koriste neki drugi jezik u svakodnevici, nebitno koji, samo da nije od ex Yu država .

Kako ste se navikli, koliko vam je trebalo, jeste li zadovoljni postignutim? Šta vam je bila olakšavajuća okolnost, šta otežavajuća, i inače da li ste imali nekih problema u tom periodu "prešaltavanja"?

[suncica24]

Meni se jednostavno mozak presalta na jezik zemlje u kojoj sam.
Mislim, ujutro se sjetim da moram kupiti hljeb na tom jeziku.
Cak i razmisljam na "stranjskom"

Mada, ima par caka.
Npr, kad treba traziti gepufnu ili cincilator ... zezam, neku stvar kojoj ime treba izvuci iz budzaka i na nasem, tipa zihernadlu, upaljac za plin, sarafciger... tu zapinjem. Mada, jednom kad usvojim kako se nesto zove, bjesomucno ponavljam, dok ne zapamtim.
Ili, jos nisam u stadiju posvadjati se na "stranjskom". Cak ni ko dijetetu mi to nije islo, nekako valjda u naletu hurije nas mi dodje najprikladniji da se izrazim Sto, opet, ima i dobre strane, jer sam skontala da mi to dodje kao dobar ventil... pustim mozak da se ohladi i onda umjesto hurije, laganini...
I da, skontala sam da kad brojimo... npr novce na stolu poslije vecere, svako od nas broji na svom jeziku... niko na jeziku zemlje domacina, koji svi govorimo

[ema_]

A koliko dugo si već u stranoj državi, ako nije tajna?

A ovo za novac je izgleda neki fenomen, čini mi se da svi mi novac računamo na "onu drugu" valutu, uglavnom da je različita od one koju koristimo

[melb26sa]

Bez problema - bar za sada dok je na engleskom vec 4+ godine. Naravno da je pomoglo sto sam ovdje studirala a u Bosni zavrsila anglistiku.
Sto rece suncica, jos se ponekad uhvatim da brojim na bosanskom jer mi je lakse. Znam psovke i nemam problema sa komunikacijom sa ostalim.

A vidjecemo kako ce mi ici na francuskom...vrlo brzo.

[Jack Be Nimble]

Najgore je kada ne znam da kazem rijec na engleskom ili nasem, ne mora biti neka zeznuta rijec, moze biti npr. jabuka. Stane mozak na par minuta i nema sanse da mrdne. A mrzim kada znam rijec na engleskom, a ne mogu se sjetiti nase rijeci, obicno su te rijeci koje koristim jednom u pet godina.

Takodjer mrzim kada nema pravog prevoda (mozda ima a ja ne znam ) sa engleskog na nas. Npr., haj neka mi neko prevede rijec bias.

[wewa]

Najgore je kada ne znam da kazem rijec na engleskom ili nasem, ne mora biti neka zeznuta rijec, moze biti npr. jabuka. Stane mozak na par minuta i nema sanse da mrdne. A mrzim kada znam rijec na engleskom, a ne mogu se sjetiti nase rijeci, obicno su te rijeci koje koristim jednom u pet godina.

Takodjer mrzim kada nema pravog prevoda (mozda ima a ja ne znam ) sa engleskog na nas. Npr., haj neka mi neko prevede rijec bias.

nema adekvatnog ekvivalenta za sve kontekste - inace moze biti sklonost, predrasuda, priklonjenost...

[Mariella]

Najgore je kada ne znam da kazem rijec na engleskom ili nasem, ne mora biti neka zeznuta rijec, moze biti npr. jabuka. Stane mozak na par minuta i nema sanse da mrdne. A mrzim kada znam rijec na engleskom, a ne mogu se sjetiti nase rijeci, obicno su te rijeci koje koristim jednom u pet godina.

Takodjer mrzim kada nema pravog prevoda (mozda ima a ja ne znam ) sa engleskog na nas. Npr., haj neka mi neko prevede rijec bias.

Pristrasan? (valja ovo izgovorit )

[Teta Macheta]

Za Njemački treba jedno dvije godine da ga savladaš dovoljno dobro za svakodnevni život.
Za Francuski kažu 4 godine iako ja i nakon nekih 6 mjeseci kako ga stvarno učim imam neki fond riječi za kupovinu npr.
(Inače imam francuski pasoš, ali to je duga priča )
Izgovor je problem, sastavljaju više riječi u komadu pa je onda haos . Ali ako ti i komad po komad izgovaraš
obično razumiju.

[micko green eyes]

Sve zavisi od starosnog doba osobe koja je u pitanju.
Npr, ja kao mali (13 god) dosao u ovu zemlju i savladao jezik (koji u zivotu nikad prije nisam ni primirisao) za ca 8-9 mjeseci. Danas 20 god poslije je normalno da je ovo moj jezik, mada maternji je jos uvijek bosanski i naravno uvijek ce i biti.
Ja mislim da nekome ko nikad nije cuo za neki jezik a treba da ga nauci, tj prebivaliste mu pocnije biti ta drzava, onda nekih god. dana treba za upoznavanje, 2 god za potpuni uspjeh, (ovo se odnosi na osobe koje su u dobi zivota 20-30 god) i da naravno komuniciranje tog stranog jezika bude svakodnevnica, od jutra do mraka. Za engleski, nevjerujem da treba bas ovoliko vremena.
Imam curicu 3. god koja prica cisti bosanski (sa onima koji naravno pricaju bosanski), ali joj automatski ulaze rijeci ovog "stranog" jezika. Nastojimo da to "procistimo" te da dijete od malena zna razliku i da u buducnosti budu oba jezika savrsena (sto vise to bolje).
Necu da mi dijete govori rijeci kao sto su "sarafciger", "pendzer" i slicno. Ja sam govorim rijec sarafciger (mada sam siguran da ta rijec nije ni bosanska, ni srpsko-hrvatska)...Dakle, ako pricas, sanjas, "baris trebu" na jednom jeziku, nastoj da ne mijesas.
S druge strane, ja dobijem cesto problem da neznam kako se stvar zove ili neki izraz na bosanskom, ali znam na ovom "stranom"? Vrlo rijetko ili mozda nikad da je obrnuto.
Zanimljivo bi isto bilo mjeriti vrijeme, koliko se prica strani a koliko nas jezik u jednom danu?

Sve u svemu, mislim da vecina stranih jezika nisu toliko teski za nauciti i velikoj vecini ide od ruke da nauce brzo.
Siguran sam i ovo, nedao bog da nikad nisam cuo za bosanski ili hrvatski-srpski, ja mislim da su upravo "nasi" jezici najtezi na planeti. Poslije Finskog, da se razumijemo

[mala_ba]

Svidja mi se tema. Pocesto razmisljam koliko na sam nacin naseg razmisljanja utice to koji nam je jezik maternji. Za vrijeme rata, jos sam bila dijete kad smo i mi izbjegli s mamom. Iz cistog inata i prkosa prvih 5 godina nisam htjela progovoriti na jeziku domacina. U zamjenu naucila sam njemacki. Tek tako gledajuci kablovsku, o gramatickim pravilima nemam pojma, ali kazu da mi naglasak svicarski otkud, pojma nemam
I onda je doslo doba da se na fax krene, a posto nije bilo para za engleski ili njemacki jezik progovorila sam i jezikom domacina. Isto tako pojma nemam o gramatici, govorim po osjecaju, nekako kao maternji, bosanski. I tu nemam naglaska, za razliku od mog mladjeg brata. To je bas cudno, jer obicno mladji bolje nauce. Ni njegov naglasak nije jak, ali se pomalo osjeti, dok mene neko nece skontati ni nakon mjesec dana.
Jos prije nego sam progovorila drugim jezicima, jedna mi je djevojka rekla, da ona nikad ne prevodi s jednog na drugi jezik, nego uvijek razmislja na jeziku na kojem govori. I od tada se toga pridrzavam. I kad sam prije par godina pocela uciti talijanski, tako sam radila. Uopste nisam pokusavala smislit sta cu reci, nego sam koristila one rijeci koje znam. I tek kad bas zapnem, onda ubacim engleski da pitam.
I tad sam primjetila cudnu stvar, da kad tako pokusavam nesto na talijanskom reci onda ubacujem njemacke rijeci
A kako sam u tom periodu pocela raditi u bas multikulturalnom okruzenju, u toku jednog razgovora mijenjala bi i 3 jezika, pa mi se desavalo da u po engleske recenice ubacim nasu rijec tipa But he said that racuni are wrong. I onda bi svi stali na trenutak i gledali me.
Psovke, tj uzrecice su mi razlicitog karaktera u razlicitim jezicima, ali kao sto je neko prije rekao, kad sam pravo ljuta onda blokiram i ne mogu vikati i galamiti ni na jednom jeziku.
Isto tako rijeci volim te mi samo na bosanskom imaju tu posebnu snagu Srecom momci to brzo nauce
Brojanje jos i nekako moze funkcionirati na bilo koje jeziku, ali kad treba sabrati ili oduzeti, onda ostaje samo bosanski. Sve ostalo je presporo

[sarlo]

Imam rodbinu koja je prije 77 godina odselila u Tursku. Tri sestre su se rodile u Bosni, jedna u Turskoj. Druga generacija 1/2 govori samo turski.
I sestre, stare gospodje ataturkovke, imaju konverzaciju samo na turskom (slabije govore nas i to onaj arhaicni), jedino kad se posvadjaju uvijek predju na bosanski (i djeci i unucadima to bude jako interesantno)...to je i meni bilo interesantno cuti. U emocijama si valjda svoj.

[vox-populi]

Hmm, pa relativno sam zadovoljan kako mi ide komunikacija na "drugom" jeziku.

Dosao prije skoro 4 godina. Nisam znao ni rijeci njemackog. Otezavajuca okolnost je bila sto sam: a) na poslu govorio engleski, b) kuci govorio engleski. Prvih 6 mjeseci se nisam ni trudio nesto da naucim njemacki, isao sam na taj neki kurs, kao treba to, ali to mi je sve bilo sporedno.
Tek kada sam promjenio posao, nakon nekih 6 mjeseci, odjednom sam se nasao u okolini u kojoj moram komunicirati na njemackom. Bilo dosta zeznuto u pocetku, nabadao rijeci, gramatika nidje veze, jedino sto mi je islo kako treba je izgovor. Ipak, nakon mozda 6 mjeseci poceo sam dosta ok da komuniciram.

Presudno je bilo upis na fax. Kada sam poceo da slusam predavanja na njemackom, citam i sve vise pisem na njemackom, krenulo je sve bas onako brzo. Nakon godinu dana na faxu poceo sam tecno da govorim i cak i da razmisljam na njemackom.

Sad treba da diplomiram, cijeli studij sam odradio na njemackom, napisao dosta seminarskih, procitao brdo knjiga... Naravno da naglasak ostaje jos uvijek i tesko ce se izbrisati, ali to je za ocekivati.

P.S. Brojim pare i ponekad spontano opsujem na nasem.

[Not My Idea]

@Jack Be Nimble
bias-pristrastnost, pristrastan, ili jednostavno kazes "taj i taj ne moze bit objektivan"

[Una ragazza]

Strani jezici su mi oduvijek super isli, engleski i talijanski u prvo vrijeme...ucim ih oduvijek i zao mi je sto to nisam studirala al ajd

Godinu dana vani na masteru, komunikacija i sve zivo na engleskom, sto obicna sto studijska, nikoga od nasih, samo stranci...nakon 2 mjeseca totalno al totalno presaltana, na engleskom mislim 24 h dnevno, sanjam i ostalo

Pokusavam se kasnije prebaciti na francuski i njemacki (znaci jos uvijek u inostranstvu), engleski se i dalje petlja do te mjere da sam tek na kraju upoznala lika iz hrvatske, i pocnem s njim nesto pricati (prva osoba nasa) i zavrsim misao na engleskom a da toga nisam ni svjesna...jednostavno ne mislis

Sad nastojim odrzavat komunikaciju sa stranom svojom ekipom svakodnevno, ucim francuski intenzivno, inace nemam nas ovaj naglasak u jezicima, i apsolutno nikakvih problema nema...u Italiji sam nakon kratkog vremena skinula naglasak totalno, ljudi nisu mogli vjerovat da sam iz Bosne

[pustopoljina]

brojim na nasem, jer me uzasno nervira naopacke izgovaranje brojeva.
i mrzim kad zapisujem neciji broj, pa mi niz od 7-8-9 brojeva pocne citati kao dvocifrene brojeve. mrzim to. taman napisem ili utipkam dva, a on kaze ...i trideset (za 32). fuj.
tako i slovenci govore.
sve ludo.

[Una ragazza]

Eh da, brojevi, psovanje, svadje kad treba...sve na engleskom...iako nase rijeci puno bolje oslikavaju

[ema_]

Godinu dana vani na masteru, komunikacija i sve zivo na engleskom, sto obicna sto studijska, nikoga od nasih, samo stranci...nakon 2 mjeseca totalno al totalno presaltana, na engleskom mislim 24 h dnevno, sanjam i ostalo

Ovo je za .