Kao dugogodišnji volonter u kolektivu OKI Fantomi dat cu sebi za pravo da iznesem svoje viđenje stvari oko sjedeće odbojke i to kroz nekoliko činjenica i ličnih opservacija.
BiH je u Europi prva, a na svijetu druga (iza Irana) u ovom sportu. U Europi joj moze parirati samo još Rusija, a na svjetskoj razini drugo mjesto prije nas nas pripadalo je Egiptu. SVE ove reprezentacije (osim BiH) imaju pravu logističku mašineriju koja stoji iza njih. Recimo, u Iranu postoje čak tri ranga nacionalne lige u sjedećoj odbojci. Svaki od 3-4 najbolja tima (poput naših Fantoma i SPID-a) putuju po svi svjetski bitnim turnirima. Recimo da je trećeplasirani tim Irana prije dvije godine maksuz dosao u BiH da igra sa Banja Lukom i Fantomia, iz Irana! Taj put kad su bili u Sarajevu samo su za snimanje meča (koji je bio agzibicioni!!!) imali 3 čovjeka i dvije kamere. Imali su pravi medicinski tim kao da se radi o vrhunskom fudbalskom timu. Imali su čak i stratega, čovjeka čiji je jedini zadatak bio da pregleda sate i sate protivničkih mečeva kako bi otkrio "rupe". Dakle, daleko je to od stereotipnog poimanja invalidnog sporta. E takvom jednom timu Fantomi su bez problema parirali. Tekma je zavrsila sa 3:1 ili 3:2 za Irance, ali je cijelo vrijeme bilo bare-bare. Treba li reći da su se Irnci radovali kao da su osvojili zlato na Olimpijadi?
Dalje, izdvojite jedan dan u vikendu kada igraju Fantomi ili SPID (Fantomi igraju na Mojmilu u dvorani Ramiz Salčin) čak i u domaćoj ligi (da ne spominjem medjunarodne turnire poput Sarajevo Open-a) pa da vidite na šta liči ovaj "invalidni sport". Sjedeća odbojka nije sport izmišljen da bi se invalidi osjećali bolje jer i oni mogu igrati, nego da prilagođavanjem pravila izjednači zdrave ljude i invalide. Znate li možda koliko ima zdravih ljudi/momaka koji igraju sjedeću odbojku u BiH? Ne biste ni vjerovali...
Na kraju, ono što pretpostavljam da je tabu, razlog zašto smo tako jaki... jaki smo zato što nam je prokleti rat ostavio jako velki broj amputiraca. Medju njima je jako veliki broj bivsih sportista i oni su prirodnim slijedom nastavili sa sportom, mnogi su tako poceli igrati sjedecu odbojku. Ako malo sagledate šire, dobro svi znamo da smo sa bivšom nam državom u sportovima sa loptom (rukomet, kosarka, vaterpolo pa čak i fudbal i odbojka) zaista bili respektabilni na svjetskoj razinu. Eto dakle recepta: dobar mentalitet + sportska tradicija + prokleti rat i statistički puno invalida. I da, ono što je sigurno nemjerljivo a što je jako bitno, iskonski patriotizam - nešto što nas je držalo samo dok se pucalo.
Ono što bih još htio dodati, mnogi će se upitati i "šta za par godina kada odu ovi ratni invalidi"? I tu moram u startu upozoriti da je jako puno mladih igraca poput Durana ili Piramide koji tek trebaju da zauzmu mjesto jednog Manke, Godinjaka ili Trace, ljudi koji su redovno na paraolimpijadi u "dream teamu".
