Forum Klix.ba

svojnasvom wrote:Reče: Daj mi dva sanduka bombi, nešto mitraljeza i municije, ja ću se popeti na munaru u dvorištu džamije, pa kada uđu u džamijski harem, otvorit ću na njih vatru dok me ne ubiju...

sinuhe wrote:Ne znam, ali reci nam koje si to visoke skole u Jordanu ucio. Treba vas imati na oku.

svojnasvom wrote:Autor navodi gdje su dalje skoncali jugoslovenski dobrovoljci u palestini. Tj. kad su se Naser i Tito sreli. Ovi su se nastanili u Sirirji a Sirija i Egipat tada su bili jedna država.

Ostaci Handzar divizije, koji su se povukli u Italiju i onda su ih prebacili u Libanon.

goibos wrote:ne bih rekao da su mudžahedini ali nije uopšte čudno da su se jugoslovenski državljani borili uz palestince... Tito je podržavao Palestinu materijalno a moguće da je slao i ljude...

Ja mislim da je većina palestinskog oružja "made in Yugoslavija"

goibos wrote:ne bih rekao da su mudžahedini ali nije uopšte čudno da su se jugoslovenski državljani borili uz palestince... Tito je podržavao Palestinu materijalno a moguće da je slao i ljude...

Ja mislim da je većina palestinskog oružja "made in Yugoslavija"

Jednog ugodnog četvrtka u prosincu 1948, Emilio Traubner, dopisnik za Palestine Post, našao se u blizini Abu Kabira, nedaleko od Jaffe. Rovovi i potrošene patrone su razbacane okolo, podsjetnici borbe između jedinica Irgun i lokalnih arapskih snaga koje su se dogodile sedam mjeseci ranije. Tu je bila velika arapska vila odakle je Traubner pronašao dnevnik. Ispalo je da je to dnevni raspored Jusufa Begovića sa Pala, mjesta u blizini Sarajeva u današnjoj Bosni i Hercegovini. U njemu je Begović opisao njegove aktivnosti kao kuhara za "arapske oslobodilačke vojske."

Traubner je opisao kod koga je Begović bio na službi: "35 jugoslavenskih muslimana koji su imali dobar razlog za očekivati da će biti među prvima koji će zauzeti plijen u Tel Avivu, bili su dio skupine od nekoliko tisuća koji su došli na Bliski istok da se pridruže džihadu protiv Izraela. "

Što su jugoslavenski muslimani radili u Jaffi 1948? Kako su se uspjeli prebaciti do Svete zemlje? Što ih motivira? Tko ih regrutira? Koje bosanska ili albanska veza s Palestincima, ako postoji da li je bio jedan?

Postojala je bosanski veza: Haj Amin al-Husseini, muftija u Jeruzalemu, bio je u Bosni 1940. Da je regrutirao te ljude? Što je postalo od njih?

Ispalo je da u 2005. jedan bosanac dao intervju u Libanonu hrvatskim novinama i tvrdio da su se borili u ratu 1948. Priča se počinje kristalizirati.

Duga sjena Haj Amina

U listopadu 1937, Haj Amin al-Husseini, muftija Jeruzalema i vođa arapskog visokog odbora, skrivao se od britanske vlasti u Haram al-Sharifu, na svetom svetištu na vrhu Brdo Hrama u Jeruzalemu. 13. listopada, prikriven kao beduin, pobjegao je u Libanon preko Jaffe. U Libanonu je dobio utočište od francuske mandatske vlasti, ali je pobjegao ponovnim izbijanjem rata 1939. Ovaj put je doputovao u Bagdad prerušen u ženu. U Bagdadu 1940 i 1941 je intensivirao kontakte s Njemačkom, nudeći pomoć nacistima u zamjenu za njihovu pomoć u osamostaljenja arapskih zemalja. Talijani su mu pomogli ući u Tursku, a onda je otputovao u Rim 11. listopada. Tamo se sastao s Mussolinijem, a onda s Hitlerom 28. studenoga. Nakon neuspjeha različitih programa za stvaranje arapske vojne postrojbe, na kraju je dogovorio angažiranje muslimanskih dobrovoljaca za pomoć nacistima s Balkana, Bosne i na kraju na Kosova.

Govoreći potencijalnim regrutima, Husseini je naglasio veze muslimanske nacije u borbi protiv britanaca diljem svijeta: "srca svih muslimana danas mora biti sa našom islamskom braćom u Bosni, koji su prisiljeni podnositi tragičnu sudbinu. Progonjeni sun od strane srpskih i komunističkih bandita, koji primaju potporu iz Engleske i Sovjetskog Saveza ... Ubijani su, njihov imetak jeopljačkan i njihova sela su spaljena. Engleska i njezini saveznici nose veliku odgovornost pred poviješću za loše vođenje i ubojstvo muslimana u Europi, baš kao što su učinili u arapskim zemljama i Indiji. "

Tri divizije muslimanskih vojnika su bile regrutirane: Waffen SS Handschar 13., 23. Kama i 21. Skenderbeg. Skenderbeg je naziv albanske postrojbe od oko 4.000 ljudi, a Kama je bila sastavljena od Muslimana iz Bosne, s 3.793 ljudi na svom vrhuncu. Handschar je bila najveća jedinica, sa oko 20.000 bosanskih Muslimana volontera. Prema enciklopediji o holokaustu, "Te muslimanske dobrovoljačke jedinice, pod nazivom Handschar su se stavili u Waffen SS jedinice, borili su se protiv jugoslavenskih partizana i provodlii policijske i sigurnosne dužnosti u Mađarskoj. Oni su sudjelovali u pokolju civila u Bosni i volontirali da se pridruže u pronalaženju Židova u Hrvatskoj. " Dio divizije je također bio u pratnji mađarskih Židova na prisilni rad u rudnik u Boru i na svoj put natrag u Mađarsku. Divizija je također angažirana protiv Srba, koje su kao pravoslavne kršćane bosanski Muslimani smatrali neprijateljima.

Handschar divizija se predala britanskoj vojsci 8. svibnja 1945. Čak 70.000 ratnih zarobljenika bosanskih Muslimana i njihove obitelji britanske vojska je evakuirala u Taranto u Italiji. Stvaranje Titove Jugoslavije krajem rata značilo je da se bivši bosanski Muslimani volonteri u njemačkim SS jedinicama ne mogu vratiti kući zbog straha od progona ili interniranja. George Lepre, koji je izučavao povijest Handschara i autor knjige: Himmlerova bosanska divizija: Waffen-SS Handschar Division 1943-1945, opisuje njihovu sudbinu: "Oni Bosanci koji su izabrali da ostanu u logorima, na kraju će naći azil u zemljama diljem zapada i Arapskog svijeta. Mnogi od onih koji su se naselili na Bliskom Istoku kasnije su se borili u Palestini protiv nove izraelske države. "

Ali prvo su morali doći na Bliski istok.

Formiranje bosanske jedinice 1947

Bosanski Muslimani, obično nazivani "Jugoslaveni" u periodičnim novinskim napisima, kao i obavještajnim izvješćima, ostali su u DP logorima u Italiji sve do 1947, kada je bio napisano u u Palestinian Post-u od 18. travnja da "Sirijska vlada prihvata 8.000 Bosansko-muslimanskih izbjeglica koje su trenutno u Italiji. Jugoslavenski izvori ovdje navode da je Arapska liga pisala svim arapskim zemljama, pozivajući ih da pomognu ovim muslimanskim raseljenim osobama, te da je neka financijska pomoć već dobivena. Jugoslavenski dužnosnici kažu da i oni žele tih 8.000 muslimana natrag, jer su pripadnici Handschar divizije njemačkog Wehrmachta koji su se predal predali Britancima... Jugoslaveni tvrde da su s najvećom zabrinutošću gledali na mogućnost evakuacije ove skupine na Bliski istok . "

Do prosinca 1947, jezgra bivših časnika Handschara doputovao u Siriju, gdje su počeli rekonstituirati svoje jedinice u Damasku. Izvješće Izrael Baera u Post-u navodi da "su najnoviji regruti sirijske vojske članovi Bosanske Waffen SS ... Izvjestio je da su upućeni u školu za komandose sirijske vojske."

Nema sumnje da je mladoj Sirijskoj vojsci koja je bila rođena 1946 bio je potrebno službenika i instruktora s iskustvom. Emilio Traubner, u članku od 3. prosinca 1947 navodi da Međunarodna organizacija za izbjeglice (IRO), čak zasigurno financira putovanje bosanskih Muslimana iz Italije na Bliski istok, da bi nađu domove jer su odbili biti repatrirani u Jugoslaviju.

U siječnju 1948, arapski agenti su radili na angažiranju Bosanca za borbe u Palestini. 2. veljače je izvješćeno da je 25 bosanskih Muslimana stiglo u Bejrut, na putu za Damask da bi se pridružlo 40 drugih Bošnjaka koji su već tamo. Izvješće Jon Kimche od 4. veljače dodatno napominje da je do 3500 bilo je prebačeno u Siriju da se bore zajedno sa F Arapskom Oslobodilačkom Vojskom Fawzi Kaukjia (ALA) u invaziji na Palestinu. 14. ožujka grupa od 67 Albanaca, 20 Jugoslavena i 21 Hrvata na čelu s Albancem pod imenom Derwish Bashaco je stigla brodom u Bejrut iz Italije. Oni su pod pokroviteljstvom Palestinog Arapskog Biroa otputovali u Damask da se pridruže ALA-i. U prvom tjednu travnja još 200 Bošnjaka je stiglo u Bejrut.

Poduži izvještaj Claire Neikind od 2. ožujka opisuje postupak kojim su arapski agenti regrutirali dobrovoljace među raseljenim osobama u Italiji. Tražili su muškarce u dobi između 22 i 32 godine, a za uzvrat im nudili slobodan prolaz za Bejrut i kao i izdržavanje njihovih obitelji. Prema Neikind, 300 muškaraca je već stiglo i očekivalo se pristizanje 90 hrvatskih ustaša. Pedeset i sedam ih je poslano u Amman. Između 1. prosinca i 20. veljače ukupno 106 je poslano u Siriju. Neikind napominjeo da "čim su se njihove obitelji smjestile, oni stupaju u Arapsku vojnu službu."

Ako se prihvate samo sporadični napisi iz novina, ispada da je bilo najmanje 520 Bošnjaka, 67 Albanaca i 111 Hrvata u Siriji ili Bejrutu, kao i 135 Bošnjaka na putu za Egipat i 57 Bošnjaka u Jordanu. Tako je 890 volontera iz Jugoslavije i Albanije stiglo na Bliski istok do travnja 1948, prije nego što je Izrael proglasio neovisnosti 15. svibnja 1948.

Po dolasku, volonteri su stigli do kampa na Katani, vojnoj bazi zapadno od Damaska koja je sirijska vojska dala na korištenje Arapskoj Oslobodilačkoj Vojsci za napad na Palestinu. Ovdje su se susreli s njihovim zapovjednikom, Fawzi Kaukji prvi put. Kaukji, dobi 58, bio je bivši otomanski vojnik koji se borio u Arapskom ustanku. Obavještajci Hagane procjenjuju da se 4.000 volontera pridružilo ovoj vojsci.

U prosincu 2005, Hassan Haidar Diab, novinar u Bosni, je pronašao Kemala Rustomovica, bosanca, koji je služio s jugoslavenskim volonterima. On je tvrdio da je bio član Arapske Vojske Spasa, gdje je sa 150 svojih kolega Bosanaca služio kao bosanski časnik po imenu Fuad Sefkobegovic.

Uloga Bosanaca u ratu za nezavisnost

Od jeseni 1947., arapske snage pod Abdel Khader Husseiniem sa drugim domaćim snagama su ometale židovski prometa i potrošni materijal koji se kreće iz Tel Aviva u Jeruzalem. Mješovite bosansko-arapske jedinice ALA-e su poslana kao ispomoć u opsadi Jeruzalema i ove jednicie se nalaze upletene u borbi za Castel između 3. i 8. travnja 1948. Ova bitka je dio Hagana Operacije Nahšona čiji je cilj bio ublažavanje opsade Jeruzalema. Nije jasno što se desilo Bosanacima koji su se borili u Castelu. Neki su u mirovini u Ramallahu, gdje je 16. travnja prijavljeno da su muslimanski stranci, uključujući Jugoslavene preuzeli najbolji hoteli i "zlostavljaju" lokalno stanovništvo.

Sljedeći bitka u kojoj bosanske jedinice sudjeluju je u Jafia između 25. travnja i 5. svibnja. Po UN podijeli, Jaffa je dodijeljena Artapskoj državi, ali to je bla enklava unutar novoproglašene židovske države. Bitka je započela Irgunovim pokretanjem napada na grad. Prema Hagani, bilo je 400 "Jugoslavena" i 200 Iračana u obrani Jaffe. 28. travnja, Michel Isse, kršćanski arapski zapovjednik bojne Ajnadin, primio je zapovijed od Kaukjia da se premjeste iz podnožja Jeruzalema zbog ublažavanja opsade Jaffe. Na isti dan, obavještajci Hagane ističu da je među braniocima Jaffe 60 "Jugoslavena". Issa je stigao u Jaffu 29. travnja, a zapovjednik Jaffe, bojnik Adil Najmuddin, napušta grad 1. svibnja, ostavljajući Issu i njegove Jugoslavene. Prema Issi, brzojav Kaukji navodi da je "Adil napustio grad morem sa svim Iračanima i Jugoslavenima." Prije njihova odlaska, Jugoslaveni su bili smješteni po lokalnim kućama, a jedinica je imala čak i kuhara.

Kemal Rustomovic je podsjetio svojem intervjuu da je prvo bio u Nablusu, a zatim Jaffi i konačno u Jeninu. Između evakuacije Jugoslavena morskim putem od Jaffe, i sjedinjenjem sa ALA, država Izrael je rođena 15. svibnja 1948. Istog dana pet arapskih vojski je provalila u Izrael i rat je postao mnogo širi.

ALA je postala neorganizirana i uglavnom sa gubicima do ponovne borbe opet u Nazaretu ponovo u srpnju. Tijekom borbi na sjeveru, Kaukjieva vojska od 2.500 ljudi je smanjena na samo 800, koja je prebačena iz Nazareta u sjevernu Galileju. Rustomovic je bio jedan od tih ljudi prema njegovom intervjuu. Post je izvijestio da je ALA uključivala i "Jugoslavene". 18. srpnja, Post je izvijestio da su obavještajci britanske vlade djelovali na "sustavnom sabotiranju shemi podjele Palestine", a pod uvjetom da kao dokaz navode činjenicu da je Engleska bila svjesna prisutnosti bosanskih volontera u Siriji.

Tijekom borbi u listopadu, IDF je osvojio cijelu Galileju i dijelove južnog Libanona. Izvješće od 1. studenoga, navodi pojedinosti zauzimanja Galileje, i bilježi da su neki "Jugoslaveni" su bili zarobljeni tijekom borbi, a koji su prešli iz ALA-e i libanonske vojske iz Palestine i zapravo osnovali IDF u Libanonu.

Bosanci i 1948 rat, čudni saveznici?

Nije poznato što je bilo s Bosanacima koji su služili s arapskim snagama u ratu 1948. Rustomovic, koji je rođen u selu Kuti u središnjoj Bosni 1928, pridružio se libanonskoj vojsci 1950. On je služio svojoj naturaliziranoj zemlji 30 godina, oženio lokalnu ženu i imao sedam kćeri i pet sinova s njom. OOdobreno mu je libanonskog državljanstvo, za razliku od Palestinskih izbjeglica koje su pobjegli u Libanon, i umirovljen iz vojske u 1980. Prema njegovim riječima, nitko od Bošnjaka, koji su služili u SS-u, nikad se nije vratilo u Jugoslaviju. Neki su završili u SAD-u, Australiji i Kanadi. Pretpostavlja se da su se neki također naselili u Siriji ili negdje drugdje na Bliskom istoku. Danas, mnogi su u svojim 80-ih i 90-ih i malo je vjerojatno da su mnogi od njih preživjeti.

goibos wrote:ne bih rekao da su mudžahedini ali nije uopšte čudno da su se jugoslovenski državljani borili uz palestince... Tito je podržavao Palestinu materijalno a moguće da je slao i ljude...

Ja mislim da je većina palestinskog oružja "made in Yugoslavija"

karanana wrote:

goibos wrote:ne bih rekao da su mudžahedini ali nije uopšte čudno da su se jugoslovenski državljani borili uz palestince... Tito je podržavao Palestinu materijalno a moguće da je slao i ljude...

Ja mislim da je većina palestinskog oružja "made in Yugoslavija"

da tito je podrzavao palestince, ali kao sto madner rece, taj stav se pojavio kasnije. ipak je vjerovatnije da su ovo bili ss-ovci, to bi podrzalo i tezu iz prvog posta da su oni vraceni u jugoslaviju gdje su i streljani.

o kojem se broju ovdje radi? prvi post koliko sam razumio govori o 5 ljudi.

sinuhe wrote:Da, kasnije se veliki drzavnik morao dodvoriti Arapima jer su Izraelci i sami znali vuci kablove po pustinji