IHAVEDREAM wrote:Nadam se da me necete ostaviti u ubjedjenju da nemam adekvantnog sagovornika.....

ili tradicionalizam i u 21-om vijeku manipulise svijescu vecine Forumasa!

mislim da sam u tom smislu i ja onako...malo tradicionalna...ne...ja imam predrasude. tradicionalna bas i nisam.
imam predrasude prema mladim i razvedenim ljudima. pogotovo sa djecom.
smatram ih izuzetno neodgovornim i nezrelim. imam osjecaj da su se vjencali zbog svadbe i mahale. da nisu uopste odrasli, da ne znaju da brak nije JA, nego MI. a srela sam ljude koji su mojih godina i vec dva puta razvedeni. i nikad nisu oni krivi. a sirovine su i plicaci
neopevani (moj licni utisak).
moguce da se perfekcionisti i ziherasi nikad ne ozene/udaju. ali kontam, ako kome stete- stete sebi.
ovi sto prave svadbe, pa je ni ne otplate, a vec su razvedeni, a dijete ne zna ni postene recenice sastaviti...to su ljudi za koje momentalno gubim interes.
sve i da nisu oni krivi- ne znam u sta su gledali. po kojim kriterijima su se vodili kad su se vjencavali.
meni zaljubljenost nije dovoljan razlog da se za nekog udam. ja znam da ce me to proci. ako me ne postuje, ako ga ne postujem, ako me ovo ili ono nervira- ZNAM da nece biti bolje. imam iza sebe dvije duge veze i znam (po drugoj vezi) da ga sa svakom godinom mogu sve vise voljeti i da se neko moze prihvatiti u svoj svojoj nesavrsenosti...moj ziheras nije mogao prihvatiti rizik i odabrao je zivot bez mene. i to je ok. ja znam da sam bila spremna za taj korak. elem. vjerujem u dugogodisnju monogamnu vezu sa svim pripadajucim zavrzlamama. zadrzavam i mogucnost ( bilo je i bice) da mi neki razvedeni predje preko puta...ali vjerujem da ce me, kao i do sada, takav odbijati.
mislim da bih radije bila sa covjekom, koji se razveo nakon 20 godina braka, nego sa nekim ko nije izdrzao ni tri. uopste, puna sam podozrenja prema ljudima koji nikad nisu bili u nekom duzem odnosu (a mojih su godina).
kada je moja mama umrla...kad je neko rekao da bi se tata mogao ozeniti, bila sam spremna da mu nikad ne predjem prag. bol u meni je bila jednostavno prevelika. godine prolaze, a ja vidim koliko je usamljen, a znam sta znaci i biti sam...i danas- bilo bi mi tesko vidjeti neku zenu s njim, i vjerujem da ih ne bih cesto posjecivala, ali mislim da bi mi bilo lakse da znam da ima nekoga da s njim popije kafu.
moja prijateljica je dijete rodjeno u drugom braku. i mami i tati je to bio drugi brak i to je jedna skladna porodica...vjerujem da moze uspjeti- ako postoji balans.
ako zena mora ispastati zbog bezobrazluka neke bivse zene, ili ako muz mora glumiti i oca i muza, zbog toga sto je neki bivsi razocarao njegovu sadasnju zenu- to su veze koje od pocetka imaju mnogo balasta i manje sanse. sve je moguce, ali nesto je teze, a nesto manje tesko.
u svakom slucaju, ne bih zeljela biti sa razvedenim likom (tim nekim, sto je bio vrlo kratko u braku). jednostavno, mislim da bi takav i mene ostavio na cjedilu prvom prilikom kad nesto zaskripi.
(malo je brakova danas da pucaju zbog nasilja, alkoholizma i bas ono- kurvanja...puknu, jer dvoje ne daju jedno preko drugog...ja se ne bih ni udala za nekoga s kim se naduravam).
mislim, i kad neko nije razveden, a znam da je bio sa nekom...koju ja ne bih ni govnjivom motkom pipnula- meni je taj odbojan. je li to normalno?