Da i ja promuhabetim koju, na temu hemije. Nije uzalud petica bila, a i sada se vrzmam oko iste
Hemija između dvoje ljudi koji se fizički dopadnu jedno drugome može postojati... ali i ne mora! Šta je ta hemija? Leptirići koji se osjete u stomaku pri poljupcu, dodiru, pogledu? Ok, to svi manje-više osjete. Ali, ta hemija ne drži cijelo vrijeme trajanja veze. Bar ne kod mene... Naravno da će mi klecnuti koljena pri prvom poljupcu ako mi se frajer iole sviđa, naravno da će se to desiti nekoliko puta poslije toga, ali da će mi klecnuti svaki put kada me poljubi? E Boga mi neće. Jer nije ni moguće da me svaki put poljubi na isti način, istim intezitetom i da u meni proizvede svaki put istu hemijsku reakciju...
Da se hemijski aktiviram na svaki pogled, dodir i poljubac

rekla bih sama sebi da nešto nije uredu.
Dakle, hemije treba biti ali ona ne traje vječno. Ono što ljude drži u vezi je upravo ono što je Luca naveo na početku, a pomenuo i kolega Pitarr kasnije, sadržaj koji druga osoba nudi... Sposobnost da razgovaramo, komuniciramo, šutimo, smijemo se, plačemo, uživamo u malim i velikim stvarima, družimo se sami i sa drugima, nadopunjujemo se... bla bla bla
