#1 O tome kako nastade trojedan Bog...
Posted: 28/12/2004 14:11
Dugo nisam bio na forumu, sad malo citam sta se desavalo zadnjih sedmica na religiji. Citam Abdurrahmanov odgovor na jednoj temi u kojem kaze da "nekim muslimanima" nije jasno da oni i krscani ne vjeruju u istoga "jednoga Boga". Posto nemam previse vremena vjerovatno necu stici odgovoriti na toj temi, ali evo ovaj topic bi mogao biti odgovor i na tu konstataciju.
Kada govorimo o krscanstvu (dakle o svim krscanskim crkvama) gotovo svi uvijek pocinjemo od dogme, dokazujuci i pokazujuci ispravnost "svoje" vjere.
Krenimo vrlo jednostavno, uzmimo povijesni kontekst ranoga krscanstva. O periodu Isusovog zivota, i periodu dok su jos zivjeli apostoli ne zna se mnogo. Postoje neki povijesni artefakti, ali vecina nama danas poznatih stvari su indicije. O tome periodu, dakle periodu Isusovog zivota i zivota njegovih apostola naknadno su pisana evandjelja, odnosno svojevrsne biografije i hronike (uz duzno postovanje prema evandjeljima, ona su ipak puno vise od biografija i hronika). Takvih evandjelja bilo je na desetine, i tek su na Nicejskom saboru 325 godine poslije isusa crkveni velikodostojnici usvojili cetiri nama danas poznata evandjelja kao vjerodostojna. Ostala evandjelja su odbacena i proglasena heretickim.
O ovome, vise manje, svi znamo. Medjutim, sada slijedi ono glavno. Da li iko od forumasa zna za Ariusovo evandjelje? Arius je bio poput Marka, Mateja i Luke, evangelist koji je sabirao ono sto se do tada znalo o Isusu i krscanskoj vjeri. Medjutim, Arius je imamo potpuno razlicito vidjenje Isusa i krscanske vjere. Arius je smatrao i u svome evandjelju zabiljezio da je isus bio COVJEK, ne BOG! Isus je, prema Ariusu, bio poseban covjek, ali ne SIN BOZJI, neko njgovo stvorenje, jednak drugim ljudima. Sad necu dalje ulaziti u njegovo ucenje, osim ako diskusija ne krene u pravom smjeru.
Sad pitanje, otkud to da Nicejski sabor proglasi to ucenje herezom, a prihvati cetiri sustinski drugacija evandjelja. Odgovor je opet u povijesnom kontekstu i vremenu u kojemu se taj Sabor odrzao. naime, moci kralj Konstantin I koji je bio "siva eminencija" ovoga Sabora, koji je ustvari izdao dozvolu za njegovo okupljanje indirektno je i odlucio o tome koja je evandjelja biti prihvacena a koja odbacena! Dovoljno govori podatak da ni sam papa Silvester nije prisustvovao odlucivanju o tome koja ce evandjelja biti usvojena, nego je poslao dva svoja izaslanika. Naravno, posljednju i odlucujucu rijec je imao car Konstantin koji je smatrao da ce gradjanima Rimske Imperije biti lakse PRIHVATITI krscanstvo kao drzavnu religiju ukoliko u njoj postoje antropomorfna obiljezja. Naime, stara rimska vjera je u potpunosti antropomorfna, dakle predstavlja Boga u covjecijem obliku, pa je Konstantim smatrao da krscanstvo trba pribliziti vjerovanjima i obicajima tih ljudi. I tako, svi sretni svi zadovoljni. Osim Ariusa koji je, naravno, ubijen. Ali nije Arius sam, takvih je bilo desetine. Samo da pomenem jednu od najvecih misterija-evandjelje po barnabi koje katolicka crkva i dan danas sakriva u Vatikanu.
Uglavnom, tema je ako nista dobra za razmisljanje. I mislim da sam izmedju ostalog odgovorio na Abdurrahmanovu primjedbu o "nekim muslimanima"
Kada govorimo o krscanstvu (dakle o svim krscanskim crkvama) gotovo svi uvijek pocinjemo od dogme, dokazujuci i pokazujuci ispravnost "svoje" vjere.
Krenimo vrlo jednostavno, uzmimo povijesni kontekst ranoga krscanstva. O periodu Isusovog zivota, i periodu dok su jos zivjeli apostoli ne zna se mnogo. Postoje neki povijesni artefakti, ali vecina nama danas poznatih stvari su indicije. O tome periodu, dakle periodu Isusovog zivota i zivota njegovih apostola naknadno su pisana evandjelja, odnosno svojevrsne biografije i hronike (uz duzno postovanje prema evandjeljima, ona su ipak puno vise od biografija i hronika). Takvih evandjelja bilo je na desetine, i tek su na Nicejskom saboru 325 godine poslije isusa crkveni velikodostojnici usvojili cetiri nama danas poznata evandjelja kao vjerodostojna. Ostala evandjelja su odbacena i proglasena heretickim.
O ovome, vise manje, svi znamo. Medjutim, sada slijedi ono glavno. Da li iko od forumasa zna za Ariusovo evandjelje? Arius je bio poput Marka, Mateja i Luke, evangelist koji je sabirao ono sto se do tada znalo o Isusu i krscanskoj vjeri. Medjutim, Arius je imamo potpuno razlicito vidjenje Isusa i krscanske vjere. Arius je smatrao i u svome evandjelju zabiljezio da je isus bio COVJEK, ne BOG! Isus je, prema Ariusu, bio poseban covjek, ali ne SIN BOZJI, neko njgovo stvorenje, jednak drugim ljudima. Sad necu dalje ulaziti u njegovo ucenje, osim ako diskusija ne krene u pravom smjeru.
Sad pitanje, otkud to da Nicejski sabor proglasi to ucenje herezom, a prihvati cetiri sustinski drugacija evandjelja. Odgovor je opet u povijesnom kontekstu i vremenu u kojemu se taj Sabor odrzao. naime, moci kralj Konstantin I koji je bio "siva eminencija" ovoga Sabora, koji je ustvari izdao dozvolu za njegovo okupljanje indirektno je i odlucio o tome koja je evandjelja biti prihvacena a koja odbacena! Dovoljno govori podatak da ni sam papa Silvester nije prisustvovao odlucivanju o tome koja ce evandjelja biti usvojena, nego je poslao dva svoja izaslanika. Naravno, posljednju i odlucujucu rijec je imao car Konstantin koji je smatrao da ce gradjanima Rimske Imperije biti lakse PRIHVATITI krscanstvo kao drzavnu religiju ukoliko u njoj postoje antropomorfna obiljezja. Naime, stara rimska vjera je u potpunosti antropomorfna, dakle predstavlja Boga u covjecijem obliku, pa je Konstantim smatrao da krscanstvo trba pribliziti vjerovanjima i obicajima tih ljudi. I tako, svi sretni svi zadovoljni. Osim Ariusa koji je, naravno, ubijen. Ali nije Arius sam, takvih je bilo desetine. Samo da pomenem jednu od najvecih misterija-evandjelje po barnabi koje katolicka crkva i dan danas sakriva u Vatikanu.
Uglavnom, tema je ako nista dobra za razmisljanje. I mislim da sam izmedju ostalog odgovorio na Abdurrahmanovu primjedbu o "nekim muslimanima"