Forum Klix.ba

Dakle ponuda i potraznja panini albuma, slicica, praznih albuma, neotvorenih kesica, setova, box-ova, duplikati, liste itd. Sve ono sto ide uz skupljanje paninija! Pisite koje albume imate u svojoj kolekciji, sta nudite pod zamjenu, koje vam slicice fale za koje albume! Koje duplikate imate! Sve vezano za panini! Ja cu svoju listu izbaciti malo kasnije! Imam trenutno bruku duplikata France '98, prazan album France '98 nov, duplikata EURO 2008, FIFA 2006, 2010, LS 2009/10! Nadam se da ima jos kolekcionara na forumu!

ja sam ovo prošlo svjetsko popunio i još 29 duplih ostalo

.

.

posjedujem ovaj album.



popunjen do kraja. zanima me samo koja mu je cijena recimo kad bi se prodavao

Baltazar_khan wrote:posjedujem ovaj album.



popunjen do kraja. zanima me samo koja mu je cijena recimo kad bi se prodavao

Mislim da sam negdje vidio da ga cijene popunjenog u dobrom stanju 30 KM! Ako nadjem link nabacim!

30 maraka? ja konto da ga zamijenim za golf dizel

Imam popunjen album France '98 (nazalost oni koje sam popunio prije toga su nestali) i jedini sam u raji imao sve slicice reprezentacije Irana bio neki 'bug' s njima, niko nije dobijao slicice igraca Irana ne prodajem, samo se hvalim

Meni fali jedno trideset sličica u albumu WC 2010. Glupo sam totalno ostavio album nepopunjen, a i duplikata nemam. Jednom jaranu fali samo Ljubijankić da popuni, i neambiciozni levat se nikad nije potrudio da ga nađe

KPNCTNJAH wrote:Imam popunjen album France '98 (nazalost oni koje sam popunio prije toga su nestali) i jedini sam u raji imao sve slicice reprezentacije Irana bio neki 'bug' s njima, niko nije dobijao slicice igraca Irana ne prodajem, samo se hvalim

hajd sad podijeli sa rajom info kako si došao do iranaca? nešto ti ne vjerujem, al eto

Baltazar_khan wrote:

KPNCTNJAH wrote:Imam popunjen album France '98 (nazalost oni koje sam popunio prije toga su nestali) i jedini sam u raji imao sve slicice reprezentacije Irana bio neki 'bug' s njima, niko nije dobijao slicice igraca Irana ne prodajem, samo se hvalim

hajd sad podijeli sa rajom info kako si došao do iranaca? nešto ti ne vjerujem, al eto

Ima varijanta preko Paninija da se uzme 60 eura 10 slicica!

Ja imam Italia 90, USA 94, France 98 i Njemacka 2006

fali mi Maradona iz albuma Italia90

nije panini al sjecal se iko ovog

borac banjaluka grb bio slicica br1 za nju sam dobio piksija i jos 5 drugih

Baudelaire wrote:Meni fali jedno trideset sličica u albumu WC 2010. Glupo sam totalno ostavio album nepopunjen, a i duplikata nemam. Jednom jaranu fali samo Ljubijankić da popuni, i neambiciozni levat se nikad nije potrudio da ga nađe

imam 29 duplih. Pa sad ako si zainteresovan, možemo nešto skontati

ja sam imao od 1998 godine svaki album i za euro i za SP, ali nazalost sve sam pobacao

ja imam francuska 98 ali mi nedostaje 56 igraca... naravno bez iranaca sam

jel mogu mozda to negdje naruciti?

Ako je neko raspolozen za mjenjanje neka se javi na PP.

Urlanje dozvoljeno wrote:ja imam francuska 98 ali mi nedostaje 56 igraca... naravno bez iranaca sam

jel mogu mozda to negdje naruciti?

Posalji na pm, sta ti fali koji brojevi... Mozda nesto i nadjemo...

Baltazar_khan wrote:

KPNCTNJAH wrote:Imam popunjen album France '98 (nazalost oni koje sam popunio prije toga su nestali) i jedini sam u raji imao sve slicice reprezentacije Irana bio neki 'bug' s njima, niko nije dobijao slicice igraca Irana ne prodajem, samo se hvalim

hajd sad podijeli sa rajom info kako si došao do iranaca? nešto ti ne vjerujem, al eto

Do mene, mislio sam da je cijela ekipa nije tim Irana, nego samo 'zlatna' (grb njihov) uglavnom ni nju niko nije imao a dobio je normala u paketicu gdje sam i ostale kupovao, zalutala valjda sjecam se da je bilo tesko dobiti Ronalda, ja ga imao u albumu, ali nisam imao duplog i cesto su dolazili stariji (30+) da se mijenjaju s nama... dodje lik i trazi od mene neku bezveze slicicu koja meni nista ne znaci i daje mi bunt slicica da izaberem 30 odatle... nadjem 3 Ronalda, kao ne trebaju mu... hladno sam to uzeo i kasnije svakog od ta tri zamijenio za tridesetak novih sliba a na 'poklapi' sta sam slicica osvojio, nosio sam ih u kutiji od cipela...

Nije mi bilo ljepše riječi nego kad mijenjaš s nekim sličice, i u moru sličica koje ti on pokazuje govoriš imam, imam, imam, i ono trijumfalno popunio kad naiđe igrač neke reprezentacije koju si popunio

Ovi što čuvaju albume sa sličicama svaka čast. Ja da nisam bacio sve one albume i sve one sličice imao bih finu zbirku ali glup bio. Krivo mi baš.

KPNCTNJAH wrote: Do mene, mislio sam da je cijela ekipa nije tim Irana, nego samo 'zlatna' (grb njihov) uglavnom ni nju niko nije imao a dobio je normala u paketicu gdje sam i ostale kupovao, zalutala valjda sjecam se da je bilo tesko dobiti Ronalda, ja ga imao u albumu, ali nisam imao duplog i cesto su dolazili stariji (30+) da se mijenjaju s nama... dodje lik i trazi od mene neku bezveze slicicu koja meni nista ne znaci i daje mi bunt slicica da izaberem 30 odatle... nadjem 3 Ronalda, kao ne trebaju mu... hladno sam to uzeo i kasnije svakog od ta tri zamijenio za tridesetak novih sliba a na 'poklapi' sta sam slicica osvojio, nosio sam ih u kutiji od cipela...

ma ja ba, iranaca nije bilo ni na mapi

i maskota je bila tražena sličica. falilo je par engleza čini mi se, pa su naknadno ubačeni. nažalost nije bilo iranaca, al evo ima ih koji prodaju irance. dal su sličice original...

http://www.ebay.co.uk/itm/230642609216

Baudelaire wrote:Nije mi bilo ljepše riječi nego kad mijenjaš s nekim sličice, i u moru sličica koje ti on pokazuje govoriš imam, imam, imam, i ono trijumfalno popunio kad naiđe igrač neke reprezentacije koju si popunio

Odlično.

Figurine Panini

Te davne 1974, Jugoslavija je dobila svoj jubilarni treći poslijeratni Ustav, Tito je proglašen za doživotnog predsjednika, a ja sam počeo skupljati sličice za album Figurine Panini posvećen Svjetskom prvenstvu u Zapadnoj Njemačkoj. To je bio moj prvi album sa sličicama. Iz tog albuma - kojeg nikad nisam skupio - svašta sam nešto naučio: da postoji zemlja po imenu Haiti, da se Njemačka na nekom jeziku kaže Allemagne, da na zastavi Zaira ima ruka sa bakljom, da je Duško Bajević - Princ sa Neretve - rođen 1948 i visok 186 centimentara, da je Urugvaj osvojio prvo Svjetsko prvenstvo 1930.

Taj album mi je bio prva enciklopedija, riznica beskorisnog znanja iz koje mi se sitni dukati još uvijek motaju po džepovima - recimo, Etepe Kakoko, ime centarfora Zaira, kojeg je Jugoslavija dobila 9:0 (rezultat uredno upisan u odgovarajuću rubriku u albumu). Zbog sličica sam svašta naučio, kako o kockanju (slika-bijelo, pola-cijelo, tapke) i s tim u vezi činjenicom da ne podnosim gubitke, tako i o logici tržišta vezanoj za mijenjanje sličica, pošto nisu isto vrijedili Cruyf i Kakoko. Povrh toga, te sličice su bile vezivno tkivo za dječake iz moje raje. Mogli smo do iznemoglosti diskutovati kvalitet igrača kao što je bio Škot Joe Jordan ili Nijemac Gerd Müller, ili ocjenjivati ko ima dužu kosu: Ivica Šurjak ili Urugvajac Ayala. Stručna komisija u mojoj raji je nakon dužeg razmatranja ocijenila da je Ayala bio čupaviji, mada se poslije ispostavilo da Šurjak nosi veći broj cipela.

Dosta se tog teoretskog znanja primjenjivalo na parkiralištu na kojem se igralo lopte. Unosili smo se u likove i djela najomiljenijih igrača, nakon što bi se lopta gurnula između dva kamena, čime bi se postigao gol, strijelac bi sam sebe proglasio Billyjem Bremnerom ili Johnnyjem Repom i skakao u zrak kao da je gol dat na Svjetskom prvenstvu. Ja sam zbog Rensenbrinka, lijevog krila Holandije, naučio da (slabo) šutam lijevom nogom.

Skupljanje sličica je bio prvi ozbiljan projekat u mom životu, nešto što me je opsjedalo i zahtijevalo posvećenost, planiranje i organizaciju. Nije bilo lako naći sredstva za kupovinu sličica: uglavnom su dolazila od mog skromnog džeparca, od potkradanja majčinog novčanika i pljačkanja vlastite kasice, kao i od redovnog zaturanja kusura. Morala se voditi stalna evidencija o broju sličica u albumu, sličicama koje fale da se kompletira neka reprezentacija, kao i o stanju na tržištu: ko ima duplog Beckenbauera, kome treba Kakoko (najčešće nikome), koje sličice niko nema, ko je skupio album, time se preselivši na sasvim drugi, meni nedostižni nivo stvarnosti, sa kojeg sad prodaje duple ili ih mijenja za klikere, čija je cijena pala pošto se svi bave sličicama.

Kad se sjećam sebe iz 1974, ne sjećam se ničega osim skupljanja sličica i Svjetskog prvenstva, te svoje potpune opsjednutosti istima - ništa drugo nije postojalo, ništa me drugo nije zanimalo. Sjećam se prve utakmice: Jugoslavija - Brazil (0:0), kad je Jairzinho pogodio stativu; sjećam se Sparwassera koji je dao pobjednički gol za Istočnu Njemačku protiv Zapadne Njemačke; sjećam se kako sam plakao kad smo tragično i nepravedno (po mom sudu) izgubili od Poljske, sjećam se grada Gelsenkirchena, o kojem još uvijek ništa ne znam osim da je tamo od Jugoslavije nastradao Zair, sjećam se šlampavog gola Gerda Müllera u finalu protiv Holandije i njegovog negracioznog trijumfalnog skakanja. Ta sjećanja su jedini dokaz (mada ima dosta svjedoka) da sam 1974 uopšte postojao - jedini dokaz pošto ne znam gdje mi je taj prvi, zauvijek neskupljeni album.

Moja je fudbalska zaraza počela, dakle, davne 1974 i daleko je nadživjela jugoslovenski Ustav i predsjednika Tita. Jedan od simptoma te bolesti je to što je iskustvo Svjetskog prvenstva još uvijek - sa izvjesnim stidom moram priznati - usko vezano za skupljanje sličica. Prvi i jedini album koji sam ikad skupio je bio za prošlo Svjetsko prvenstvo, u Njemačkoj, a u toku je proces sakupljanja sličica za Južnu Afriku.

U ovom trenutku mi fali oko dvjesto pedeset sličica, ali mi ne nedostaje ni strpljenja ni spremnosti da napunim album, pri čemu mi je budžet de facto neograničen - Potomstvo će manje jesti ako bude trebalo. Žalosno je da se nemam s kim mijenjati, a ne sjećam se kad sam igrao pola-cijelo, slika-bijelo. Pa ipak, iako sam stariji čovjek, ugledni autor i otac dvoje djece, iako bi neki rekli da sam se već počeo gubiti, počesto meračim otvaranje kesica sa sličicama koje sam kupio na slobodarskom internetu, a onda ih gulim i lijepim, proučavajući face i lične podatke igrača. A kad mi se u kesici ukaze Messi ili Torres poletim da se Gospođi pohvalim novostečenim blagom, iako je ona rijetko, skoro nikako, time impresionirana. Moja mati je uvijek govorila da se budala hvali onim čega se pametan stidi, ali u mom slučaju se radi o bolesti koja redovno i često dovodi do zanosa u kojem se može učiniti da je lijepo i lako živjeti.

Neumitna biološka činjenica je da se dužina ljudskog života može izmjeriti brojem svjetskih prvenstava u fudbalu koje dato, ukleto ljudsko biće može odgledati prije nego što se zauvijek instalira u crnu zemljicu. Po mojoj računici, malo ko u životu odgleda više od dvadeset svjetskih prvenstava, s tim što se onog prvog vjerovatno teško sjetiti, a na ono zadnje se nije lako koncentrisati pošto valja umirati. Nadolazeće Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi je moje deseto - jubilarno, što će reći da je nakon njega broj svjetskih prvenstava i albuma koji su mi ostali jednocifren.

Ponekad se pitam kako je to kad gledaš finale i znaš da ti je to vjerovatno zadnje. Sve su sličice polijepljene, nema se s kim igrati pola-cijelo, a doktor je zabranio da se igra tapke da ne bih krhke kosti polomio. U finalu Njemačka i Grčka, utakmica dosadna, 0:0 u osamdeset trećem minutu i svi znaju da će Njemačka dati nekakav gol.

A u onoj drugoj, neutješnoj utakmici, život opet gubi protiv smrti, sudija bezočno šilji, nemilosrdna pištaljka mu je već u ustima spremna da svira kraj, a šanse da bude produžetaka su nikakve.


by Aleksandar Hemon