#1 .
Posted: 06/08/2011 18:10
.
Ja sam MarsY i odlicna je tema.medvjed23 wrote:http://www.urbandictionary.com/define.p ... m%20Jack's
Napišite nešto iz perspektive nekog dijela Vašeg bića, iz perspektive nekog fizičkog ili nefizičkog (mentalnog, duhovnog, emocionalnog...) dijela Vas.
ja ću prvi...
Ja sam nokat malog prsta medvjedove lijeve noge. Čeznem za zagrljajem noktarice. Ne pamtim kad sam zadnji put osjetio njen prijatno-hladni stisak na svom bijelom dijelu koji već zauzima polovinu moje površine. Jutros sam pocijepao medvjedov čaršaf ali savjest mi je, uprkos toj činjenici, čista jer nisam ja taj koji donosi odluku o svom polovljenju. Jasno je da je donositelj odluke medvjed. Ali... Svijet, kao i ovaj moj misaoni proces koji se odvija unutar isprepletenosti situacija i odnosa koji nastaju u okvirima Svijeta, nije crno-bijel već su Svijet i njegovi sastavni dijelovi obilježeni bezbrojnim nijansama sive a to je činjenica iz koje proizlazi bezbroj pitanja među koja spada i sljedeće: "Da li je moguće izvršiti razlučivanje cjeline od njenih sastavnih dijelova; da li odgovornost cjeline isključuje odgovornost dijelova cjeline, da li medvjedova odgovornost isključuje odgovornost medvjedovog nokta na malom prstu lijeve noge?" Da li... Ne znam... Ne želim da se zamaram tom problematikom. Iskoristit ću trik svog gospodara i kreirat ću fikciju da je tačan odgovor na postavljeno pitanje onaj koji eleminira svaku mogućnost mog nemoralnog djelovanja. Ta fikcija biće na snazi sve dok je neko ne obori. A mogućnost obaranja svešću na minimum tako što ću se pasivizirati i alijenizirati što neće biti teško uraditi s obzirom na navike gomile raspadajuće organske materije u okviru koje egzistiram. Dakle, optimalna opcija je zapravo najizglednija opcija, opcija koja je najvjerovatnije i jedino moguća. Koji nevjerovatan splet okolnosti, koji razlog za radost, koja ironija... Okolnosti su savršene a biće kojem takve okolnosti stvaraju preduslove za radovanje ne voli isto jer je naviklo na tugovanje. Tačnije, medvjed je navikao na tugovanje a dio te navike ugnijezdio se i u meni. Bojim se da navedeno gniježđenje obara moju fikciju razlučivanja ali ne želim time da se zamaram. Svako dalje pisanje zaplešće me u neraskidiv čvor kontradikcija pa je najbolje da svoju kvazi-ispovijed završim i to na originalan način, na način koji podrazumijeva polovljenje riječi koja je zbog pretjerane upotrebe izgubila na značaju. Zašto baš na taj način? Onako... bez nekog posebnog razloga. Sm