Forum Klix.ba

www.sarajevo-x.com 20.07.2011. HSS-NHI od Inzka traži smjenu Emila Vlajkija

Hrvatska seljačka stranka-Nova hrvatska inicijativa (HSS-NHI) zatražila je od visokog predstavnika u BiH Valentina Inzka da iskoristi bonske ovlasti i smijeni potpredsjednika RS Emila Vlajkija zbog, kako navode, njegove podrške Ratku Mladiću na mitingu u Banjoj Luci.

Emil Vlajki"Vlajki je odmah po stupanju na dužnost izlagao vlastite ekstremne stavove, koji ne samo da ne odražavaju stajališta i interese hrvatskog naroda, nego ih i grubo vrijeđaju. Njegovi istupi u javnosti usmjereni su na provociranje sukoba, potkopavanje mirovnih procesa i napora međunarodne zajednice da se u BiH izgradi međusobno povjerenje naroda i građana i njezino priključenje slobodnom, demokratskom svijetu", ističe se u priopćenju HSS-NHI-a.

Iz te stranke navode kako je Vlajkijevo ponašanje nedopustivo te da je njegova nazočnost na skupu podrške Ratku Mladiću velika uvreda žrtvama.

"Tražimo od Vas, kao visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH i garanta Daytonskog mirovnog sporazuma de iskoristite svoje bonske ovlasti i smijenite Emila Vlajkija, potpredsjednika RS, jer taj čin, kao i njegove ostale izjave koje raspiruju mržnju, ugrožavaju mirovni proces, vrijeđaju hrvatske žrtve koje su stradale u proteklome ratu, njihove obitelji, Hrvate u BiH te Vaš i dignitet cjelokupne međunarodne zajednice", navodi se u zahtjevu HSS-NHI-a.

Iako Emil Vlajki nije izabran glasovima hrvatskog naroda, njegova ustavna dužnost je da štiti njihovu jednakopravnost, a ne raspršuje mržnju, koja ne šteti samo Hrvatima u BiH, nego i ostalim konstitutivnim i drugim narodima BiH, priopćeno je iz HSS-NHI-a.

"Ova nedemokratska Inckova odluka bila je fatalna za hrvatski narod u Federaciji, pogotovo za oko 200.000 Hrvata koji žive u srednjoj Bosni i ako se ova situacija nastavi egzodus preostalih Hrvata iz Federacije je neminovan", najavio je Vlajki.

On tvrdi da su preostali Hrvati u srednjoj Bosni fizički okruženi odredima vehabija u čijem se jezgru nalazi 7.000 naoružanih ljudi, a vrlo brzo mogu da okupe snage i do 100.000 vehabija, kako procjenjuju stručnjaci.

"Glavnina Oružanih snaga BiH je takođe bošnjačka i nije čudo što bošnjački lideri arogantno prijete Hrvatima nasiljem ukoliko ovi pokušaju da se kao konstitutivan narod samoorganiziraju u autonomnu jedinicu", zaključio je Vlajki

"Iako je u posljednje dvije decenije skoro 50 odsto Hrvata moralo napustiti BiH, neki "fra Ovi" i "fra Oni", uporno javno ističu kako je ovdje hrvatskom narodu više nego dobro. Pritom ih uopšte ne zanima bošnjačka, silom nametnuta nelegalna i nelegitimna vlast u FBiH, kao ni predvidiv dalji egzodus Hrvata. Naš "nelegitiman" potpredsjednički hrvatski kabinet već mjesecima uporno podsjeća javnost na ovu političku patologiju koja je pogubna za hrvatski i za srpski narod u BiH"

Emil Vlajki smatra da je neophodno da se ponovo sastane Hrvatski narodni sabor (HNS) na kome će biti donesena odluka o referendumu koji će voditi objedinjavanju hrvatskih područja u Federaciji BiH (FBiH) i njihovoj teritorijalnoj, administrativnoj, finansijskoj, policijskoj i kulturnoj autonomiji.

Iz Vlajkijevog kabineta je saopšteno da referendum o pitanju legitimnosti vlasti u FBiH i autonomiji hrvatskog naroda, kao izrazu ustavne ravnopravnosti, ostaje jedino pravno i demokratsko rješenje za duboku krizu u koju je zapala BiH.

Vlajki ističe da RS, "kao hrišćanska zemlja, snažno podržava Hrvate u Federaciji u njihovoj borbi za ravnopravnošću, a pitanje povratnika s jedne i druge strane Save rješava u uskoj saradnji sa Zagrebom".

Da bi kao vrh svojih ratnohuskackih izjava pojasnio kako "Ono što "platformaši" ne vide, to je da se Evropa budi. Evropa nije ni islamski svijet, ni "Veliki brat" sa druge strane "velike bare". A i Hrvati znaju iznenaditi, pogotovo kada im se nastoji oduzeti ponos i identitet".

Uslijedio je niz balkanskih ratova u kojima su Amerikanci prvenstveno pomagali Muslimane, što su i nastavili, kako bi omogućiti uslove za islamizaciju Balkana stvaranjem Velike Albanije i objedinjavanjem bošnjačkih područja.

Vlajki ocjenjuje da su Srbi postali "žrtveni jarac" ovog plana, zbog čega su demonizirani kao nekada Jevreji.

Kao potpredsjenik iz reda Hrvata on je kritikovao dva HDZ-a što nisu položaj Hrvata riješili stvaranjem autonomne hrvatske jedinice koja bi imala teritorijalnu, političku, ekonomsku, kulturnu i policijsku samostalnost.

Vlajki navodi da se politika SAD ogledala kroz neprekidnu demonizaciju i satanizacju srpskog naroda, kroz tolerisanje etničkog čišćenja Hrvata, stvaranje kamena spoticanja između hrvatskog i srpskog naroda, kao i između Hrvata i Bošnjaka, dovođenje i implantaciju mudžahedina i vehabija od SAD, te apsolutnom američkom podrškom Bošnjacima.

Progon i osuda Srba koji su vršeni kroz Tužilaštvo BiH, samo je jedan od (post)modernih načina demonizacije ovog naroda, a referendumom, kao demokratskim sredstvom osnovnih ljudskih prava, htjelo se, više simbolički nego konkretno, tome stati na kraj, saopšteno je danas iz Vlajkijevog kabineta.

U saopštenju se navodi da su reagovanja dijela međunarodne zajednice bila zastrašujuće neočekivana i da se tim prijetnjama nastojalo da se odvrati pažnja od situacije u FBiH u kojoj je uspostavljena nelegalna i nelegitimna bošnjačka vlast zahvaljujući represivnom djelovanju visokog predstavnika koji je blokirao demokratske BiH mehanizme.

"Djelovanje ove (federalne) vlasti ogledaće se u kontinuiranom gušenju hrvatskog naroda na tom području, pa će Hrvati polako nastaviti napuštati ovaj entitet koji će u potpunosti biti u političkoj, ekonomskoj, policijskoj i kulturnoj vlasti Bošnjaka", prognozira Vlajki.

Prilikom ponistavanja referenduma Emil Vlajki sugerisao je parlamentu RS da do 1. oktobra zamrzne odluku o raspisivanju republičkog referenduma o radu Suda i Tužilaštva BiH da bi RS pokazala određenu čvrstinu u odnosu na međunarodnu zajednicu.

"Republika Srpska treba da pokaže neku čvrstinu u odnosu na međunarodnu zajednicu u smislu da im se da određni rok do kada bi trebalo da se pokažu nekakvi konkretni rezultati u vezi sa reformom pravosuđa u BiH", istakao je Vlajki u obraćanju narodnim poslanicima.

Skupovi podrške "heroju" koji je godinama bježao od pravde protekli su uz standardna četnička obilježja i parole protiv "izdajničke Srbije" i "ustaše Borisa Tadića". Svojim prisustvom, skupove su podržali i visoki zvaničnici Republike Srpske (RS), među kojima entitetski potpredsjednik Emil Vlajki, te zvaničnici Vlade RS-a. Procjenjuje se da se na mitingu u Banjoj Luci okupilo između 10.000 i 15.000 Mladićevih pristalica.

"Da imamo iskrenu politiku i da smo u ovih proteklih 10 godina radili na povratku tih ljudi, danas bismo sigurno iz RS imali drugačiji sastav zastupnika u Zastupničkom domu Parlamenta BiH, sigurno ne bismo imali jednonacionalne zastupnike iz RS. Vjerodostojna politika Hrvata u BiH nema stvarno problema u RS kad su u pitanju Hrvati tamo – jer ih nema. I onda je problem u Federaciji BiH. Problem je i ova "nelegalna" Vlada Federacije, a nije problem dopredsjednik iz reda hrvatskog naroda u RS, još koji se pojavi na skupu podrške Ratku Mladiću u Banjaluci. A hrvatska država šuti o tome", kazao je Zvonko Jurišić.

25.07.2011. ...Nakon što je izabran, Emil Vlajki je na pitanje šta će biti njegovi prioriteti, kazao da su to borba protiv islamizacije ovih prostora, stvaranje hrvatskog entiteta unutar Federacije BiH, te borba protiv demonizacije srpskog naroda.

Za Krešimira Zubaka, predsjednika Nove hrvatske inicijative, politika koju vodi Vlajki je destimulirajuća za Hrvate koji žive u Republici Srpskoj. On kaže da je očekivao od dva HDZ-a da reaguje na to, ali kako se to nije dogodilo, vjeruje da to znači i da te dvije stranke takvo šta podržavaju. To je razlog zbog čega se reakcije očekuje od Valentina Inzka, navodi Zubak.

"Inzko u posljednje vrijeme često istupa u javnosti sa svojom željom i interesom da pomogne Hrvatima u BiH jer je shvatio da ovakva pozicija nije odgovarajuća. Pa, eto sad smo mu dali šansu da reagira", kazao je Zubak.

Na područje Republike Srpske, prema neslužbenim procjenama, živi tek oko pet posto stanovnika hrvatske nacionalnosti. Među njima je i Mirko Džeba, bivši predsjednik Skupštine opštine Derventa. Na naše pitanje kako gleda na to da Emil Vlajki, čovjek sa takvim političkim stajalištima, zastupa interese hrvatskog naroda u tom bh. entitetu, odgovara:

"Ovo u zadnje vrijeme, koliko se on pojavljuje u javnosti, ne doprinosi ni nama koji živimo stalno tu, koji nigdje nismo išli, a posebno onim povratnicima koji žele da se vrate i da obnove svoja imanja i da se skrase u svojim kućama i na svojim imanjima".

"On neće učiniti ništa da ti ljudi tamo opstanu, da se njima omogući normalan građanski život u RS. Zato imamo taj problem da mi i nakon toliko godina od Dejtona, ustvari, gotovo i nemamo povratka Hrvata u RS - od oko 220.000 možda se vratilo nekih do pet posto, ako je i toliko. I to je puno u odnosu na ono u kojoj mjeri su oni spriječavali taj povratak", rekao je dekan sarajevskog Filozofskog fakulteta Ivo Komšić.

O zahtjevu opozicionih stranaka za smjenu Vlajkija u ponedjeljak navečer će u Derventi raspravljati regionalni odbor HDZ-a BiH. Na naše pitanje kako je moguće da ta stranka još nije reagovala na istupe Vlajkija, te koliko to šteti Hrvatima, Josip Jerković, predsjednik Kluba hrvatskog naroda u Vijeću naroda RS-a, odgovara:

"Moj osobni stav je da ga zasigurno mi nismo birali. Birali su ga jedan dio hrvatskog naroda, vjerojatno u suradnji sa drugim narodima. Iskreno rečeno, ja nisam uopće osjetio da mi imamo potpredsjednika RS".

03.08.2011. Emil Vlajki poziva Srbiju u rat

Emil Vlajki: "I dok se ta farsa odvija pred TV kamerama, srbijanski predsjednik patetično uzvikuje kako se Srbija neće dati isprovocirati i kako ona neće ratovati ni zbog Kosova i Metohije, ni zbog Srba koji tamo žive kao u tamnici, pošto se drugačije ne može u Evropu. A njegov premijer ne govori o nelegalnoj vladi u Prištini, već o privremenoj vladi. Istodobno, ovaj posljednji cinično izjavljuje kako ova vlada nikada neće priznati nezavisno Kosovo. Pa i neće, pošto su joj dani odbrojani. Srbija, dakle, ne misli upotrijebiti nasilna već mirna rješenja za saniranje kosmetske krize. Sve skupa ispada kao da su tamošnji Albanci zavladali milom Kosovom.

Kao da Srbija nije bila bombardirana od strane NATO, kao da potom NATO nije okupirao KiM, kao da se nakon toga nije desio izgon i pomor tisuća preostalih Srba, kao da tamo Srbi nisu bili ubijani radi rasprodaje njihovih organa, kao da 2004. godine nije došlo do 'brutalnog istrebljenja' i progona Srba na pojedinim lokalitetima južno od Ibra i paljenja njihovih domova od strane Albanaca a uz pomoć NATO snaga, kao da je rušenje 200 srpskih samostana rađeno nenasilno, kao da se sadašnje slamanje Srba na sjevernom dijelu KiM ne događa nasilno združenim snagama NATO i specijalaca policije kosovskih Albanaca, i da ne nabrajamo.

Sve je to nevažno i nedovoljno da bi se za to ratovalo. Kako bi netko uopće mogao biti isprovociran i suprotstavio se ovim neljudskim postupcima silom. Sjetimo se samo Malvina, nekoliko ostrvskih kamenjara uz obalu Argentine, tada kolonije Velike Britanije, a koje su Argentinci pokušali, s pravom, zaposjesti. Velika Britanija nije ni trenutka oklijevala, iako se ta ostrva nalaze hiljadama milja daleko od njih, te je zaratila s Argentinom i vratila svoju koloniju.

Ali, tragediji Srbije nikad kraja. Još jedna donijeta patetična, 'nenasilna' rezolucija u Skupštini o aktualnoj kosmetskoj krizi iskazuje njenu totalnu nemoć. Svi su joj se počeli rugati i potcjenjivati je. Tako Jovan Divjak dolazi prije par dana trijumfalno u Sarajevo iz pritvora u Austriji i izjavljuje kako mu je drago što je druga strana, Srbija, izgubila sudski proces protiv njega. Jer, nastavlja Divjak, Srbi su u ovih dvadeset godina sve izgubili: teritorije, čast i kredibilitet."

http://www.ljiljan.ba/bs/vijesti/emil-v ... bog-kosova

Emil Vlajki osuđuje Tadića zbog Kosova

03.08.2011. u 14:28
Politika

Potpredsjednik RS Emil Vlajki u autorskom tekstu objavljenom u "Fokusu" nastavio je sa iznošenjem svojih skandaloznih stavova. Vlajki ovoga puta ide tako daleko da Srbiju poziva u rat.

"Već više od deset godina nova, "demokratska Srbija" doživljava pravu golgotu: teritorijalnu, političku, mentalnu, moralnu, duhovnu i ekonomsku. Otkidaju joj se teritoriji, ubjeđuje se da je njen narod genocidan, njene su političke i kulturne elite postale sluge zapadnog imperijalizma, Pravoslavna crkva snažno naginje katolicizmu, a povrh svega, narod je nezaposlen i gladan.

Srbijanci moraju svakodnevno posmatrati kako su njihova braća na Kosmetu gažena okupatorskom čizmom 'međunarodne zajednice', dok vlasti u Srbiji, osim isprazne retorike, ni prstom da mrdnu kako bi se suprotstavile ovom međunarodno pravnom nasilju. Tragikomična strana toga je šminkersko pokazivanje nekoliko desetina džipova srbijanske policije koji su, navodno, na 'liniji razgraničenja' s okupiranom južnom srbijanskom teritorijom kako bi, eto, pomogli svojoj braći s druge strane silom uspostavljene granice.

I dok se ta farsa odvija pred TV kamerama, srbijanski predsjednik patetično uzvikuje kako se Srbija neće dati isprovocirati i kako ona neće ratovati ni zbog Kosova i Metohije, ni zbog Srba koji tamo žive kao u tamnici, pošto se drugačije ne može u Evropu. A njegov premijer ne govori o nelegalnoj vladi u Prištini, već o privremenoj vladi. Istodobno, ovaj posljednji cinično izjavljuje kako ova vlada nikada neće priznati nezavisno Kosovo. Pa i neće, pošto su joj dani odbrojani. Srbija, dakle, ne misli upotrijebiti nasilna već mirna rješenja za saniranje kosmetske krize. Sve skupa ispada kao da su tamošnji Albanci zavladali milom Kosovom.

Kao da Srbija nije bila bombardirana od strane NATO, kao da potom NATO nije okupirao KiM, kao da se nakon toga nije desio izgon i pomor tisuća preostalih Srba, kao da tamo Srbi nisu bili ubijani radi rasprodaje njihovih organa, kao da 2004. godine nije došlo do 'brutalnog istrebljenja' i progona Srba na pojedinim lokalitetima južno od Ibra i paljenja njihovih domova od strane Albanaca a uz pomoć NATO snaga, kao da je rušenje 200 srpskih samostana rađeno nenasilno, kao da se sadašnje slamanje Srba na sjevernom dijelu KiM ne događa nasilno združenim snagama NATO i specijalaca policije kosovskih Albanaca, i da ne nabrajamo.

Sve je to nevažno i nedovoljno da bi se za to ratovalo. Kako bi netko uopće mogao biti isprovociran i suprotstavio se ovim neljudskim postupcima silom. Sjetimo se samo Malvina, nekoliko ostrvskih kamenjara uz obalu Argentine, tada kolonije Velike Britanije, a koje su Argentinci pokušali, s pravom, zaposjesti. Velika Britanija nije ni trenutka oklijevala, iako se ta ostrva nalaze hiljadama milja daleko od njih, te je zaratila s Argentinom i vratila svoju koloniju.

Ali, tragediji Srbije nikad kraja. Još jedna donijeta patetična, 'nenasilna' rezolucija u Skupštini o aktualnoj kosmetskoj krizi iskazuje njenu totalnu nemoć. Svi su joj se počeli rugati i potcjenjivati je. Tako Jovan Divjak dolazi prije par dana trijumfalno u Sarajevo iz pritvora u Austriji i izjavljuje kako mu je drago što je druga strana, Srbija, izgubila sudski proces protiv njega. Jer, nastavlja Divjak, Srbi su u ovih dvadeset godina sve izgubili: teritorije, čast i kredibilitet.

Frojd je pred kraj svog života iznio teoriju kako pojedinac i narodi imaju u sebi ukomponiran nagon samodestrukcije, a na sadašnju Srbiju se ta teorija savršeno može primijeniti.

Vlajki
Sjetimo se samo Malvina, nekoliko ostrvskih kamenjara uz obalu Argentine, tada kolonije Velike Britanije, a koje su Argentinci pokušali, s pravom, zaposjesti. Velika Britanija nije ni trenutka oklijevala, iako se ta ostrva nalaze hiljadama milja daleko od njih, te je zaratila s Argentinom i vratila svoju koloniju.

Emil Vlajki je rođen 1942. godine u Ruse, Bugarska u blizini mjesta gdje je njegova majka prethodno bila internirana.

UVREDA" - Kardinal nije pozdravio Vlajkija!


Nedjelja, 14 Kolovoz 2011 22:44 0 Comments

TESLIĆ - Katolici, pa tako i Hrvati diljem svijeta u ovo vrijeme godine proslavljaju blagdan Velike Gospe, jedan od najznačajnijih katoličkih blagdana. Izuzetak nije ni usorski kraj gdje se na poseban način ovaj blagdan proslavlja u poznatom Marijanskom svetištu Komušina-Kondžilo.

Riječ je o jednom od najpoznatijih katoličkih samostana na prostoru Bosne, a tome u prilog najbolje govori podatak da je misnom slavlju što ga je ove nedjelje, dakle na uočnicu blagdana Velikoj Gospi, predvodio kardinal Vinko Puljić, nazočilo kojih 20.000 vjernika iz svih krajeva Bosne, pa i mnogo šire. Specifičnost ovog događaja je što misnom slavlju pored brojnih katoličkih hodočasnika nazoče i pravoslavni i muslimanski vjernici ovog kraja i time daju do znanja koliko se ovdje štuje Gospa.

Jedna prekrasna sveta noć u Komušini kod Teslića, gdje su Hrvati za vrijeme prošlog rata, kao i u mnogim drugim krajevima Bosne, doživjeli etičko čišćenje, međutim noć koja neće ostati u najljepšem sjećanju Emilu Vlajkiju, dopredsjedniku Republike Srpske, koji je ujedno predstavljao izaslanstvo manjeg bh entiteta na ovom nadaleko poznatom misnom slavlju.

Naime, Emil Vlajki, savjetnik mu Željko Matić i ostatak društva su zakasnili na misno slavlje, pa im se nije svidjelo kada je kardinal Vinko Puljić za vrijeme misnog slavlja pozdravio mnoge uglednike od načelnika Općine Teslić Save Kasapovića, preko načelnika Grada Zagreba Milana Bandića do samoga predsjednika Federacije BiH Živka Budimira, odnosno sve one uglednike koji su se na vrijeme najavili i došli na početak a ne na pola mise.

Vlajki se odmah počeo "kočoperiti", te je od prisutnih redara i svećenika, gotovo ih vukavši za rukav, tražio da odu do kardinala i zamole ga da se i njega samoga pozdravi. Redari i svećenici su se samo nasmijali i odmahnuli rukom. Zamislite, dakle, Vi tu intelektualnu veličinu u osobi Emila Vlajkija, koji si umišlja da je toliko značajan faktor da bi netko trebao prekidati misno slavlje, te pozdraviti njega, odnosno jednu genocidnu tvorevinu kakva je Republika Srpska?
Svjedoci koji su stajali u blizini Vlajkija, te nam prenijeli ova zanimljiva zbivanja s misnog slavlja u Komušini, ističu da je sam Vlajki bio toliko revoltiran da se glasno obratio svom savjetniku Željku Matiću kazavši ni više ni manje nego: "Platit će mi oni za ovo"!

Tko će mu i kako platiti nije teško zaključiti, jer će očito zbog svega ovoga određene sankcije kao i obično snositi Hrvati koji još uvijek žive na prostoru Republike Srpske, a vrlo dobro znamo kako žive.

Zaključak svega ovoga nije ni potreban, no mi ćemo ipak tekst zaključiti stihovima, odnosno refrenom Antuna Weissgerbera, autora himne Gospi Komušinskoj, a koji glasi:

"Zdravo budi, Gospo Komušinska, pradjedova nado prognanička: Pogled svoj na vjerni narod svrati; dragi lik tvoj nek nas posvud prati!".





JAVNO.ba

ljevoruki wrote:Bio mi profesor na FPN - sjecam ga se kao velikog provokatora i hinju.
Nisam iznenadjen njegovim trenutnim angazmanom i mjestom boravka.

Da bi jedna država mogla međunarodnopravno egzistirati, mora imati punu kontrolu nad cjelokupnim teritorijem. Jasno je da Srbija to svojstvo nema i da više ne može kontrolirati prostor južno od Ibra. U kojoj će institucionalnoj formi Srbija taj dio svog teritorija dogovorno tretirati u nekom eventualnom sporazumu s međunarodnom zajednicom ostaje da se vidi. Ali je sasvim sigurno da sadašnja vlast u Srbiji ne smije ni po koju cijenu dozvoliti da se cjelovitost njenog teritorija do Ibra dovede u pitanje, pa ni po cijenu nekakve imaginarne i sve dalje Evrope

S druge strane, ne postoji nikakva potreba za promjenama, barem što se tiče komparacije BiH sa Srbijom, - Srbija je cjelovit međunarodno priznat višestoljetni teritorij. Sadašnja Bosna i Hercegovina dejtonski je nastala kao asocijacija dvaju teritorija: Hrvatskomuslimanske Federacije i Republike Srpske; oba entiteta imaju i danas značajna državnopravna svojstva i učinkovitosti, što međunarodna zajednica, iako insistira na cjelovitosti BiH, nikad ta državnopravna svojstva oba entiteta nije dovela u pitanje. Tu bi jedino mogao biti sporan veći entitet, koji je prvobitno, prema Vašingtonskom sporazumu, konfederacijski uređen s namjerom da se taj teritorij u budućnosti dodatno konfederira sa Hrvatskom.

Što se tiče rukovodstva Republike Srpske, ono je svjesno svoje konkretne i povijesne odgovornosti, ne želi da zlorabi svoje državnopravne mogućnosti i smatra da je BiH dovoljno širok politički, pravni, ekonomski i socijalni okvir za suživot dvaju entiteta. Ipak, kada se radi o Balkanu, sve je moguće, pošto je jasno da granice sadašnjih država još nisu fiksirane.

Emil Vlajki 15.08.2011.

Vlajki: Hrvati trebaju raspisati referendum i okrenuti unutrašnjim saveznicima Republici Srpskoj
24. 08. 2011. • 20:00 A. K.

Hrvatski političari u Federaciji BiH, da je kod njih bilo iskrenosti i hrabrosti, trebalo je da raspišu referendum o svom statusu u tom entitetu u isto vrijeme kada se Republika Srpska uhvatila u koštac sa domaćim i međunarodnim oponentima samog pojma referendum, smatra potpredsjednik RS Emil Vlajki.

Vlajki je rekao da bi, u tom slučaju, i međunarodna zajednica drugačije reagovala, jer bi pred sobom imala otvoreno iskazano nezadovoljstvo dva naroda trenutnim stanjem u BiH pa bi, samim tim, i njeni potezi bili nešto drugačiji.

"Hrvati tada nisu podržali predsjednika RS Milorada Dodika, koji je, s druge strane, do sada nebrojeno mnogo puta otvoreno pokazao da razumije potrebe hrvatskog naroda u BiH i siguran sam da bi pružio bezrezervnu podršku hrvatskom referendumu", rekao je Vlajki tokom današnje posjete dnevnom listu "Fokus".

Vlajki je podsjetio da je on lično, od dolaska na poziciju potpredsjednika RS iz reda hrvatskog naroda, legalnim predstavnicima Hrvata otvoreno poručivao da je referendum jedini način za očuvanje nacionalnih interesa Hrvata u FBiH.

Prema njegovim riječima, važno je da su se hrvatske stranke napokon ujedinile oko ove ideje, koja bi mogla da zaživi i da određene rezultate.

"Referendum bi mogao da raspiše Hrvatski narodni sabor, koji ima kapacitet za tako nešto", rekao je Vlajki, dodajući da bi se politički predstavnici Hrvata morali okrenuti unutrašnjim saveznicima, prije svih RS, jer je očigledno da zvanična Hrvatska, zbog svoje evropske budućnosti, neće biti spremna da podrži ovakav potez hrvatskih političkih stranaka u FBiH.

Vlajki se u razgovoru sa rukovodstvom "Fokusa" upoznao o dosadašnjim i budućim aktivnostima ovog lista koji, kako je rekao, nastoji da postane pravi list naroda.

Potrpedsjednik RS je najavio da će doprinos tome biti i njegova buduća saradnja sa "Fokusom" kroz redovne, sedmične kolumne, što će pomoći daljoj afirmaciji samih novina među svim narodima koji žive u RS.

Pomoćnik direktora "Fokusa" za izdavačku djelatnost i promociju Vladimir Ševarika zahvalio je Vlajkiju na posjeti i želji da kroz autorske tekstove "Fokus" približi i novim čitaocima.

"Vjerujem da će ta saradnja biti dugovječna, na zadovoljstvo naših čitalaca i naroda, kako bismo bili bliže čovjeku i prenijeli mu što više kvalitetnih i istinitih informacija", naglasio je Ševarika.

Vlajki: "Srbija se reducira na Beogradski pašaluk, odlasci Kosova, Sandžaka i Vojvodine su neminovni"
12. 09. 2011. • 00:33 S. B.


Sablast fobija kruži Bosnom i Hercegovinom. U situaciji nezaposlenosti, gladi i nedostatku bilo kakve pozitivne vizije, ljudi postrojeni u nacionalne i vjerske torove šicaju se etiketama nazivajući "one druge" četnicima, ustašama, islamskim fundamentalistima, čifutima, itd.

Plaše se "onih drugih", ali ne i svojih ratnih profitera, pljačkaša, organizirane mafije, "intelektualaca" sa lažnim diplomama, političkih autokrata i mediokriteta svih vrsta. Svaka propaganda "naših" je "istina", a sve od "onih drugih" je laž i manipulacija.

U takvom stanju konfuzije, oni koji dobro znaju što rade i zašto rade, imaju velike projekte etničke i teritorijalne homogenizacije koje su se uglavnom i ostvarile u regionu. RS, kao i RH sa druge strane Save, praktično su postale nacionalno homogene teritorije, Srbija se reducira na Beogradski pašaluk, pošto su odlasci na kraći i duži rok Kosova, Sandžaka i Vojvodine praktično neminovni. Crna Gora se maćehinski odnosi prema Srbima, mada će u budućnosti imati problem sa islamo-etničkim grupama. Makedonija je etnički podijeljena, ali joj stabilnost održava Amerika, sve dok proces stvaranja "velike Albanije" ne pređe u završnu fazu. Turska, svojom agresivnom diplomacijom, nastoji da homogenizira moguća islamska područja na Balkanu gdje bi ona bila glavni faktor i dominirala. Sve u svemu, sve više se stvaraju, za sada ne baš vidljiva, dva osnovna područja - islamofilsko i kršćansko.

Jedino je Federacija u BiH "nezavršena priča". Četvrtina hrvatskog stanovništva od ukupno dva miliona duša je žrtvovana od strane njene "rezervne domaje", prepuštena je samoj sebi i osuđena na polagano nestajanje, dok se Srbi, koji su etnički očišćeni i kojih je svega par postotaka, više "ne kontaju" kao ozbiljan politički subjekt. Oni najbrojniji bi se, normalno, htjeli širiti. Ali stvari nisu tako jednostavne što se ekspanzije većinskog naroda tiče i koji smatra da Hrvati i Srbi imaju rezervnu domovinu, a oni, Bošnjaci, nijednu. Podatak bi također mogao biti i to što milijun i šesto tisuća Bošnjaka želi lebensraum (životni prostor), jer se nalaze na svega 30% Federacije, pa se nastoje izboriti za ostatak teritorije, ili barem za njegov veći dio, a to se prvenstveno odnosi na srednju Bosnu, nastanjenu s dvjesto tisuća Hrvata. "Bošnjački Inzko" je dao temelje tom nastojanju, dajući legalnost nelegalnoj "platformaškoj" vladi, koja je odmah postavila svoje ljude na svim političkim i ekonomskim punktovima, a u saradnji sa nekoliko kvislinških hrvatskih partijica. Politički i ekonomski ugušeni, Hrvati će se ubrzo početi seliti u Hrvatsku, koja će kao članica Evropske unije biti dio ogromnog tržišta radne snage. U prilog ovakvoj bošnjačkoj politici išla je i činjenica što su iza "platformaša" bezuvjetno stajale, i stoje, SAD i Turska, kao i bogate islamske zemlje.

Ovaj proces teritorijalne ekspanzije Bošnjaka nije bilo teško zapaziti. Posebno su kritike dolazile iz Republike Srpske. Da bi tome parirali, bošnjački vjerski, politički i intelektualni krugovi su primijenili pet taktika.

- Prva je bila izmišljeni referentni okvir za prikrivanje njihovih pravih namjera: građansko društvo, ljudska prava i slobode, multikulturalizam, socijaldemokracija, sveprisutna konstitutivnost naroda. Oni su, dakle, svoje partikularne interese pokušali prikriti opšteljudskim interesom. U Europi je ta vrst "multikulturalizma" muslimana odlučno odbačena od "europskih islamofoba" (čitaj: skoro svih političkih lidera i naroda Europske unije), a ni kod nas ova "građanska" priča više ne pije vode. Ipak, ima izvjestan broj naivnih osoba, nepopravljivih idealista, u sve tri konstitutivne etno-religijske BiH grupacije koje istinski vjeruju da je u ovoj zemlji moguće novo, obnovljeno, ako ne baš bratstvo i jedinstvo, onda zasigurno tolerancija, međusobno uvažavanje i zajednički, građanski (su)život gdje religioznost i nacionalnost postaju privatna stvar svakog pojedinca i ništa više. I autor ovog teksta "koga život ništa nije naučio", spada među takve pojedince;

- Druga taktika se svodila na jednostavno negiranje njihove uočljivo intonirane teritorijalno ekspanzivne politike;

- Treća se temeljila na prljavoj kampanji ad hominem (kad nemaš kontraargumenata, popljuj osobu koja argumente iznosi) u kojoj su posebno učestvovali "priznati" bošnjački intelektualci i mediji, unižavajući islamsku rafiniranost, te kulturu ophođenja i komuniciranja;

- U četvrtom naporu, a po sistemu: napad je najbolja obrana, Bošnjaci su došli na dobru ideju da svako osporavanje njihovih teritorijalnih pretenzija nazovu islamofobijom. Citirali su i imena kritičara ove politike, "ljutih islamofoba", i tako su sa svog osvajačkog djelovanja skrenuli pažnju na jednu inteligentno smišljenu floskulu. Slijedio je medijski cirkus oko toga u koji je bio uključen najveći broj "stručnjaka" za društvene nauke, "islamofobi" su prešli u obrambeni gard, narod je dobio novi ciklus tračerskih igara, nažalost ne i kruha, a na Hrvate i na nelegalnu vlast "platformaša" svi su zaboravili. Da bi stvari bile uvjerljivije, a da se "Vlasi ne dosjete", Islamska zajednica BiH je "ko fol" napala neke svoje medije koji, inače, na razne suptilne, indirektne načine, omogućavaju bošnjačko osvajanje teritorija Federacije;

- Peta taktika je zasigurno bila (i ostala) najsuptilnija. Jedan dio bošnjačke inteligencije se angažirao da pokvari hrvatsko-srpsku alijansu, koja se počela stvarati na ovim prostorima. Preko svojih medija i neformalnih, ali uticajnih, kanala neformalnog komuniciranja, insistiraju na najbolnijim historijskim momentima hrvatsko-srpskih odnosa koje vješto, sve intenzivnije, plasiraju jednoj i drugoj strani. A poznato je da žabu nije teško u vodu natjerati, pa se novonastalo, krhko povjerenje između Srba i Hrvata ubrzano kvari kao majoneza na suncu. U ovom specijalnom ratu razbijanja svijesti o neminovnosti stvaranja neke vrsti "kršćanske koalicije" protiv nadiruće islamizacije Balkana, bošnjački su intelektualci posve sigurno postigli najveći uspjeh.

Naravno, sve ovo skupa ne znači da na našim prostorima islamofobija kao pojava ne postoji u svijesti mnogih nemuslimana. Slično je i sa srbofobijom i hrvatofobijom. Ali dok su Srbi na ovim prostorima demonizovani do granica apsurda, a Hrvati marginalizovani do besvijesti, Bošnjaci su, zahvaljujući specifičnoj konstelaciji međunarodnih odnosa, u snažnom, agresivnom usponu. Konačan cilj ove privremene etno-kategorije (a, u stvari, religijsko-civilizacijske kategorije) jeste Umma, svjetska islamska zajednica, a ne samo zakašnjelo građansko formiranje jedne od evropskih nacija, Bošnjaka. Stoga je njihovo insistiranje na islamofobiji jedno od sitnijih "lukavstva Uma" (Hegel) te civilizacije. Da je to tako i da je njihovo nacionalno opredjeljenje nešto historijski privremeno, lako je za razumjeti kroz proučavanje njihovih fundamentalnih spisa i načela, ali i kroz razmatranje puke pojavnosti. Na primjer, možemo se upitati zašto se u odnosu na Bošnjake ne upotrebljava izraz bošnjakofobija umjesto islamofobije, a na čemu insistira i Islamska zajednica BiH, kao i bošnjački intelektualni krugovi?

I tako, kako god okrenuli stvari, dolazimo do trenutačnog suživota, razgraničenja, a možda i do sukoba dviju civilizacija na BiH prostorima. Tu je islamofobija umjesto sociopsihološkog fenomena, politička konstrukcija namijenjena teritorijalnoj ekspanziji jednog naroda koji, intencionalno gledano, samog sebe prevazilazi kroz vlastitu religiju. Problemi će za Bošnjake, a i za ostale nacije gdje će islam možda postati dominantan, nastati eventualno onda ako se Evropa emancipira u odnosu na SAD, koje podstiču ekspanziju islama na Balkanu. U tom će slučaju islamofobija poprimiti posve drugo značenje, kao dio otpora Zapada ne prema toj religiji, već prema njenom ideološko-političkom projektu teritorijalnog širenja, koje se nastoji realizovati na balkanskim područjima.

Emila Vlajki
"Fokus"