Forum Klix.ba

Od davnina vlada pravilo da dobar komšija više vrijedi od brata. To pravilo se puno puta kroz minule vjekove pokazalo kao tačno. Održavanje dobrosusjedskih odnosa sa ljudima koji žive neposredno pored vas je od životnoga značaja. Pri tome moramo se međusobno uvažavati, pomagati, ali i tolerirati jedni drugima pojedine ispade koji nas povrede ili nam se uvredljivima učiniše.

Na takve ispade ponekad znamo i te kako nepromišljeno odgovoriti pa onda dođe do svađe, narušavanja međusobnih odnosa pa i zahlađenja koje rezultira zavađenosti odnosa između komšija.

Ako vam neke stvari kod vaših komšija idu na živce dobro pazite kako ćete reagirati da nepotrebno ne polarizirate vaše odnose. Ponekad im možete i "vratiti milo za drago", ali pazite da to bude u stilu diplomacije, onako "u rukavicama".

Evo vam savjet za to koji je proizašao iz prakse moga suživota sa ljudima koji me okružuju - sa komšijama.


U obližnjoj mesnici kupio sam oko 250 gr pilećih jetrica . . .






. . . i isto toliko slaninice, gledajući da ona bude masnija. Zamolio sam pri tome mesara da je nareže na tanke šnjitice . . .





. . . pažljivo sam umotao komade jetrica u šnjitice slanine i takve smotuljke nataknuo na ražnjiće. Višak šnjitica slaninice sam odložio pored jer će u kasnijem vremenu dobro doći kod spremanja ove podlosti za komšije . . .





. . . zatim sam išao pripremiti moje skriveno ognjište smješteno u jednome kutku dvorišnog vrta kojega sam osobno preuredio za osobne potrebe . . .





Za one koji slabije vide malo uvećavam taj dio dvorišno - vrtnog kutka . . .

Kao dobar poznavaoc ruže vjetrova koja vlada na ovom mikro djelu Zagreba, zapalio sam vatru gledajući da lagani povjetarac ponese dim u pravcu prozora stanova mojih komšija. Tih petnaestak stanova ima danas da osjete moju osvetu za sve ono što me kod njih smetalo proteklih dana, a što sam prešutio u ime dobrosusjedskih odnosa ne prigovarajući im niti zapodjevajući svađu ili raspravu.





. . . na vatru sam stavio rešetku da se dobro zagrije dok se ne napravi obilati žar koji će mi i te kako dobro doći u mome podlome naumu . . .





Zaleđinu mi je čuvao i obezbjeđivao moj vjerni strašni tjelohranitelj, pobjednik mnogih bitaka sa mačkama lutalicama koje nepozvane naiđoše u dvorište . . .





Potom krenu moja osveta. Nakon što sam im, (komšijama), dimom nagovjestio buduće vrijeme patnji i nakon što se stvorio bogati žar stavih na rešetku papriku ...





Malo kasnije razliježe se dvorištom miris pečene paprike koji moj saveznik, povjetarac, tihano pronese kroz otvorene prozore u stanove komšija. E sada je postalo dinamično.

Miris pečene paprike počeo im je iritirati žlijezde sluznice u grlu. Iziritirane žlijezde počele su lučiti slinuu obilnim količinama tako da mi komšije počeše gutati na prazno. He . . . he . . . he . . .





Taj teror mirisom pečene paprike potraje dobrih pola sata. Kada su se privikli na njega odahnuše sa zadovoljstvom misleći da su prebrodili moju osvetu samo tako.

To sam i čekao. Uzeh drugo pripravljeno "oružje" i raspalih njime sa pune rešetke. . .





. . . opet se, kao na pravome ratištu, diže obilje dima kojega povjetarac, stalni današnji saveznik, ponese ka prozorima komšija.





Sada postade još ozbiljnije. Mirisi upacanoga mesa, slaninice, začina i masti koja je pala na žar začas ispuniše dvorište. I ne samo dvorište već se raširiše i po djelu kvarta u kojemu stanujem. Krug osoba koje su počele gutati slinu se proširio. Neki od komšija su proturili glave kroz prozor čežljivo gledajući u izvor ovih neodoljivih mirisa.

Prvo napunih jednu tacnu pečenjem koje laganim hodom pronesoh kroz dvorište u stan, diskretno, tako da svi dobro vide . . .





Poslije i druga tacna prođe isti put. Oni na prozorima razrogačenih očiju, sa punim grlom sline, gledaše kako prođoh njome prema stanu.





Mogu zamisliti kako im je bilo. Neka, neka. Neka vide da ima načina i bez proturječja, ružnih riječi i psovki da im napravim podlost koju su morali trpiti gotovo dva sata, koja im je sve žlijezde sluznice aktivirala, pobudila čireve u želucu, gastritis i tko zna šta već ne, a ne mogu mi ništa.

I ne samo to. Nakon ovakve "torture" komšija, bezobzirno sam sjeo uz stol i navalio da uništim dokaze torture komšija. Nije me niti savjest pekla za to, već naprotiv, aktivirao mi se apetit do zadnje molekule moga organizma.





Vama za utjehu neka ostane činjenica da mi niste komšija i kao takvi ste lišeni torture. Ali ako vam se moja metoda svidjela, tko vam brani da je primjenite u vašoj sredini. Bolje to nego da se s njima svađate. A osveta vam je doslovce slatka . . .

Dobar tek.

Ako može samo jedno pitanje.
Zašto za svaku svoju priču otvaraš posebnu temu

Kod mene u komšiluku sve go papak. Sve svoje probleme sam riješio kupovinom linije (izbija prozore, burazeru), i korištenjem cd-a KUD IDIJOTI. Ja ih svakako volim slušati, a komšije kontaju došla inkvizicija pa se svi ušutili i svi su ljubazni samnom. Ova numera mi je posebno draga kad je odvrnem do daske: