#1 "Mirno razdruživanje" i zašto ga ne može biti
Posted: 25/06/2011 10:19
Sarajevo je svoj pristanak na Dejtonski sporazum dalo samo zato što su se promotori velikosrpske ideje obavezali, crno na bijelo, da će poštivati suverenitet i teritorijalni integritet BiH. Pošto nije bilo pobjednika nego je izvučen remi, ulogu tumača tog mirovnog sporazuma je dobila međunarodna zajednica, te je u skladu sa tim mirovnim sporazumom, poduzela niz koraka kako bi se isti ispoštovalo.
Ta se tumačenja u velikoj mjeri nisu svidjela dezintegrirajućim snagama i danas imamo ljude koji prijete da će svoje neslaganje pretočiti u pobunu. Prijetnja o stavljanju državnih zakona van snage na dijelu bosanskohercegovaćke teritorije je posljednji primjer.
Da bi se stvari zadržalo u okviru sistema, potrebno je upozoriti na posljedice tih jednostranih poteza. Mirnog razdruživanja i razdruživanja uopšte neće biti, a onaj ko ugrozi suverenitet BiH jednostrano stavljajući zakone naše zemlje van snage bilo gdje u državi, postaje pobunjenik. Obračun sa takvima možda potraje deset dana, deset mjeseci ili deset godina, ali je sigurno da bi u slučaju pobune došlo do oružanog sukoba.
Neprijatelji države žive u iluziji da svoje ciljeve mogu postići mirnim sredstvima, da jednog dana mogu početi stavljati državne zakone van snage a da će se to tolerisati jer, i tu su u pravu, nikom nije do rata. Ali izbor između nestanka BiH i rata je Sarajevu već jednom ponuđen i to u vrijeme kada je Sarajevo bilo u deset puta goroj poziciji nego danas. Sasvim opravdano, izabralo se odbranu države. Tako da je uvjerenje kako će Sarajevo ovaj put izabrati drugačije, jako opasno jer je sigurno da neće.
Postoje tri faktora sa kojim separatisti moraju računati u slučaju da odluče ugroziti suverenitet države stavljanjem njenih zakona van snage. Prvi je reakcija države, drugi je reakcija bosanskohercegovaćkih patriota i treći je reakcija povratnika.
U slučaju državnih organa čiji je zadatak da brane suverenitet zemlje, sasvim je moguće da blokirani političkim opstrukcijama, isti ne reaguju. Četnici će svoje poteze pokušati predstaviti kao politički proces koji ne ugrožava državu, poput nekadašnjih SAO, čije postojanje tih početnih dana nije pravdano velikosrpskim idealima nego zaštitom Srba. Kada i ako odluče da državne zakone stave van snage, četnici će istovremeno pokrenuti dijalog o vraćanju tih zakona na snagu kako bi dobili na vremenu i odgodili reakciju SIPA-e i OS. U Sarajevu će biti bulumenta političara, kako iz SDA, tako i iz SDP-a, koji će jedva dočekati taj mamac, pokušavajući stvari završiti kroz dijalog, ne shvatajući da se radi o triku. Tako da postoji realna mogućnost da Oružane Snage i SIPA uopšte ne reaguju na pobunu.
U prošlom ratu, značajnu je ulogu odigralo i samoorganizovanje bosanskohercegovaćkih patriota. U budućnosti, tog samoorganizovanja ne smije biti jer je bilo kakvo organizovanje i planiranje paravojnog djelovanja krivično djelo. Međutim, ako četnici prekrše mirovni sporazum i stave državne zakone van snage, a OS i SIPA blokirane političkim manevrima ostanu u svojim bazama, bosanskohercegovaćke patriote će morati uzeti stvari u svoje ruke i pokazati da mirnog razdruživanja neće biti. To u velikoj mjeri i ne mora biti oružano djelovanje, moguće su barikade održavane od strane nenaoružanih ljudi na putnim komunikacijama širom četniteta, ali ni oružano djelovanje nije isključeno. Ovdje treba naglasiti da ne smije biti planiranja i organizovanja bilo kakvog paravojnog djelovanja na području četniteta dok četnici ne naprave prvi korak i izazovu pobunu jednostranim stavljanjem državnih zakona van snage.
Treći faktor su povratničke sredine. Onog trenutka kada četnici stave državne zakone van snage, povratničke sredine će inicirati stavljanje entitetskih zakona van snage u svojim zajednicama. To će biti moguće uraditi širom četniteta, ali je vrlo vjerovatno da će četnici po tom pitanju pokušati uraditi sve što je u njihovoh moći, kako bi potkupili lokalne predstavnike preko kojih bi obezbjedili lojalnost povratnika. U nekim će sredinama to četnicima poći za rukom, u nekim neće, ali je sigurno da će im ovo predstavljati problem kojeg neće biti u stanju riješiti bez nasilja.
A ako se odluče na nasilje, bilo u slučaju mirnih demonstracija bosanskohercegovačkih patriota koji su blokirali neku od putnih komunikacija, bilo u slučaju povratničkih sredina koje će se staviti van nadležnosti četniteta, onda će biti nemoguće zadržati OS i SIPA-u u njihovim bazama.
Zato mirno razdruživanje nije moguće.
Ta se tumačenja u velikoj mjeri nisu svidjela dezintegrirajućim snagama i danas imamo ljude koji prijete da će svoje neslaganje pretočiti u pobunu. Prijetnja o stavljanju državnih zakona van snage na dijelu bosanskohercegovaćke teritorije je posljednji primjer.
Da bi se stvari zadržalo u okviru sistema, potrebno je upozoriti na posljedice tih jednostranih poteza. Mirnog razdruživanja i razdruživanja uopšte neće biti, a onaj ko ugrozi suverenitet BiH jednostrano stavljajući zakone naše zemlje van snage bilo gdje u državi, postaje pobunjenik. Obračun sa takvima možda potraje deset dana, deset mjeseci ili deset godina, ali je sigurno da bi u slučaju pobune došlo do oružanog sukoba.
Neprijatelji države žive u iluziji da svoje ciljeve mogu postići mirnim sredstvima, da jednog dana mogu početi stavljati državne zakone van snage a da će se to tolerisati jer, i tu su u pravu, nikom nije do rata. Ali izbor između nestanka BiH i rata je Sarajevu već jednom ponuđen i to u vrijeme kada je Sarajevo bilo u deset puta goroj poziciji nego danas. Sasvim opravdano, izabralo se odbranu države. Tako da je uvjerenje kako će Sarajevo ovaj put izabrati drugačije, jako opasno jer je sigurno da neće.
Postoje tri faktora sa kojim separatisti moraju računati u slučaju da odluče ugroziti suverenitet države stavljanjem njenih zakona van snage. Prvi je reakcija države, drugi je reakcija bosanskohercegovaćkih patriota i treći je reakcija povratnika.
U slučaju državnih organa čiji je zadatak da brane suverenitet zemlje, sasvim je moguće da blokirani političkim opstrukcijama, isti ne reaguju. Četnici će svoje poteze pokušati predstaviti kao politički proces koji ne ugrožava državu, poput nekadašnjih SAO, čije postojanje tih početnih dana nije pravdano velikosrpskim idealima nego zaštitom Srba. Kada i ako odluče da državne zakone stave van snage, četnici će istovremeno pokrenuti dijalog o vraćanju tih zakona na snagu kako bi dobili na vremenu i odgodili reakciju SIPA-e i OS. U Sarajevu će biti bulumenta političara, kako iz SDA, tako i iz SDP-a, koji će jedva dočekati taj mamac, pokušavajući stvari završiti kroz dijalog, ne shvatajući da se radi o triku. Tako da postoji realna mogućnost da Oružane Snage i SIPA uopšte ne reaguju na pobunu.
U prošlom ratu, značajnu je ulogu odigralo i samoorganizovanje bosanskohercegovaćkih patriota. U budućnosti, tog samoorganizovanja ne smije biti jer je bilo kakvo organizovanje i planiranje paravojnog djelovanja krivično djelo. Međutim, ako četnici prekrše mirovni sporazum i stave državne zakone van snage, a OS i SIPA blokirane političkim manevrima ostanu u svojim bazama, bosanskohercegovaćke patriote će morati uzeti stvari u svoje ruke i pokazati da mirnog razdruživanja neće biti. To u velikoj mjeri i ne mora biti oružano djelovanje, moguće su barikade održavane od strane nenaoružanih ljudi na putnim komunikacijama širom četniteta, ali ni oružano djelovanje nije isključeno. Ovdje treba naglasiti da ne smije biti planiranja i organizovanja bilo kakvog paravojnog djelovanja na području četniteta dok četnici ne naprave prvi korak i izazovu pobunu jednostranim stavljanjem državnih zakona van snage.
Treći faktor su povratničke sredine. Onog trenutka kada četnici stave državne zakone van snage, povratničke sredine će inicirati stavljanje entitetskih zakona van snage u svojim zajednicama. To će biti moguće uraditi širom četniteta, ali je vrlo vjerovatno da će četnici po tom pitanju pokušati uraditi sve što je u njihovoh moći, kako bi potkupili lokalne predstavnike preko kojih bi obezbjedili lojalnost povratnika. U nekim će sredinama to četnicima poći za rukom, u nekim neće, ali je sigurno da će im ovo predstavljati problem kojeg neće biti u stanju riješiti bez nasilja.
A ako se odluče na nasilje, bilo u slučaju mirnih demonstracija bosanskohercegovačkih patriota koji su blokirali neku od putnih komunikacija, bilo u slučaju povratničkih sredina koje će se staviti van nadležnosti četniteta, onda će biti nemoguće zadržati OS i SIPA-u u njihovim bazama.
Zato mirno razdruživanje nije moguće.