Forum Klix.ba

rossoner wrote:Ma da, i ja mislim da ce nekad proci... Ali ona me poznaje savrseno, toliko dugo smo skupa, zna da nisam takav nikad bio, nikad nikoga nisam vrijedjao a pogotovo njuuu. Isto k'o da je nesto drugo progovaralo iz mene, nesto s neke planete koja nije moja. Nikad prije nisam bio u nekom jacem afektu... Osjecam se pravo jadno.

rossoner wrote:Jako gadna situacija... Promijenila mi je sliku o samom sebi. O cemu se radi? Hodamo vec dugo, nekoliko godina. Uvijek bezgranicno uvazavanje i postovanje, nikada ruzna rijec niti psovka. Nikada. A onda kao bljesak, nakon x-tog faktora koji se ponavljao x puta, i jako mi je smetalo. uvijek sam morao istu stvar objasnjavati i pravdati se za nesto zasto nisam bio kriv. Ona je znala uvijek na kraju da nije bila upravu ali je kroz neko vrijeme se to opet ponavljalo. Nisam mogao da izdrzim vise. 2 dana zaredom se ista stvar desavala iako smo je u medjuvremenu bili rijesili. Osim toga, ja koji sam inace dosta smirena osoba i ne reaguje burno skoro nikad, ta 2-3 dana spavao po 4-5 sati stalno. Radio. Umoran, neneaspavan, pun gorcine, ljut kao nikada. Rekao sam grozne stvari. Rekao sam da me je toliko stid za cijelog zivota. Ta osoba mene nikad nizasta nije uvrijedila. Uvrijedio sam je, opsovao sam joj... Nesto sto je najjadnije psovati, familiju, rekao sam najruznije rijeci. Nikad ne psujem nikome majku niti sta slicno jer je to za mene jako jadno.Tesko mi je vjerovati da mi je takvo sto izaslo. Ne znam kako su te rijeci izasle iz mene, ali nema vise povratka... Nema. Kajem se bezgranicno i jako. ne postoji nacin da objasnim da je to bilo u afektu, da nisam tako mislio, da je nikad ne bih namjerno uvrijedio... Ne postoje. Jako je ljuta, jedva da smo se culi. Objasnio sam joj nadugo i nasiroko i sve sam joj rekao, da mi je iskreno to nesto sto mi je najvise krivo u mom zivotu, da to nikad necu zaboraviti, da tako ne mislim... Rekla je da me neko vrijeme ne zeli uopce vidjeti, a ni sama ne zna kad ce biti sposobna da izadje na jedan razgovor sa mnom. Prekinula je... za sad. Kako da se iskupim za taj grijeh? Ima li nacina. Ima li nade? Ona mi je najdraze bice na ovom svijetu i bas sve bih za nju dao i odradio. Nikad je namjerno ne bih uvrijedio. Ali tako je ispalo. Rijeci su pale, pamet nije bila moja. Bas sve bih dao da to ona moze shvatiti. Molim vas, samo ako ima neko slicno iskustvo, neku ideju kako da probam popraviti stvari, neki savjet koristan da se javi... Moze i na private. Ovo mi je jedna od najgorih situacija u zivotu jer sam povrijedio osobu koju najvise volim. A nisam zelio... Molim vas bez onih ironicnih zajebancija. Sve vas pozdravljam...

Gospoda Ministarka wrote:Vidi, meni da iznova i iznova ponavlja istu stvar za koju zna da mi ide na zivce, pri tome je kao i "rjesavamo" razgovorom, ja bih joj glavu otkinula , u stvari ne bih ali bih je nakon drugog puta poslala tamo odakle je dosla.
Ona kralju manipulise tobom, na taj nacin sto se izvinjavas za nesto sto nisi kriv te papuci.
Iznervirah se bezveze

rossoner wrote:Jako gadna situacija... Promijenila mi je sliku o samom sebi. O cemu se radi? Hodamo vec dugo, nekoliko godina. Uvijek bezgranicno uvazavanje i postovanje, nikada ruzna rijec niti psovka. Nikada. A onda kao bljesak, nakon x-tog faktora koji se ponavljao x puta, i jako mi je smetalo. uvijek sam morao istu stvar objasnjavati i pravdati se za nesto zasto nisam bio kriv. Ona je znala uvijek na kraju da nije bila upravu ali je kroz neko vrijeme se to opet ponavljalo. Nisam mogao da izdrzim vise. 2 dana zaredom se ista stvar desavala iako smo je u medjuvremenu bili rijesili. Osim toga, ja koji sam inace dosta smirena osoba i ne reaguje burno skoro nikad, ta 2-3 dana spavao po 4-5 sati stalno. Radio. Umoran, neneaspavan, pun gorcine, ljut kao nikada. Rekao sam grozne stvari. Rekao sam da me je toliko stid za cijelog zivota. Ta osoba mene nikad nizasta nije uvrijedila. Uvrijedio sam je, opsovao sam joj... Nesto sto je najjadnije psovati, familiju, rekao sam najruznije rijeci. Nikad ne psujem nikome majku niti sta slicno jer je to za mene jako jadno.Tesko mi je vjerovati da mi je takvo sto izaslo. Ne znam kako su te rijeci izasle iz mene, ali nema vise povratka... Nema. Kajem se bezgranicno i jako. ne postoji nacin da objasnim da je to bilo u afektu, da nisam tako mislio, da je nikad ne bih namjerno uvrijedio... Ne postoje. Jako je ljuta, jedva da smo se culi. Objasnio sam joj nadugo i nasiroko i sve sam joj rekao, da mi je iskreno to nesto sto mi je najvise krivo u mom zivotu, da to nikad necu zaboraviti, da tako ne mislim... Rekla je da me neko vrijeme ne zeli uopce vidjeti, a ni sama ne zna kad ce biti sposobna da izadje na jedan razgovor sa mnom. Prekinula je... za sad. Kako da se iskupim za taj grijeh? Ima li nacina. Ima li nade? Ona mi je najdraze bice na ovom svijetu i bas sve bih za nju dao i odradio. Nikad je namjerno ne bih uvrijedio. Ali tako je ispalo. Rijeci su pale, pamet nije bila moja. Bas sve bih dao da to ona moze shvatiti. Molim vas, samo ako ima neko slicno iskustvo, neku ideju kako da probam popraviti stvari, neki savjet koristan da se javi... Moze i na private. Ovo mi je jedna od najgorih situacija u zivotu jer sam povrijedio osobu koju najvise volim. A nisam zelio... Molim vas bez onih ironicnih zajebancija. Sve vas pozdravljam...

rossoner wrote:Jako gadna situacija... Promijenila mi je sliku o samom sebi. O cemu se radi? Hodamo vec dugo, nekoliko godina. Uvijek bezgranicno uvazavanje i postovanje, nikada ruzna rijec niti psovka. Nikada. A onda kao bljesak, nakon x-tog faktora koji se ponavljao x puta, i jako mi je smetalo. uvijek sam morao istu stvar objasnjavati i pravdati se za nesto zasto nisam bio kriv. Ona je znala uvijek na kraju da nije bila upravu ali je kroz neko vrijeme se to opet ponavljalo. Nisam mogao da izdrzim vise. 2 dana zaredom se ista stvar desavala iako smo je u medjuvremenu bili rijesili. Osim toga, ja koji sam inace dosta smirena osoba i ne reaguje burno skoro nikad, ta 2-3 dana spavao po 4-5 sati stalno. Radio. Umoran, neneaspavan, pun gorcine, ljut kao nikada. Rekao sam grozne stvari. Rekao sam da me je toliko stid za cijelog zivota. Ta osoba mene nikad nizasta nije uvrijedila. Uvrijedio sam je, opsovao sam joj... Nesto sto je najjadnije psovati, familiju, rekao sam najruznije rijeci. Nikad ne psujem nikome majku niti sta slicno jer je to za mene jako jadno.Tesko mi je vjerovati da mi je takvo sto izaslo. Ne znam kako su te rijeci izasle iz mene, ali nema vise povratka... Nema. Kajem se bezgranicno i jako. ne postoji nacin da objasnim da je to bilo u afektu, da nisam tako mislio, da je nikad ne bih namjerno uvrijedio... Ne postoje. Jako je ljuta, jedva da smo se culi. Objasnio sam joj nadugo i nasiroko i sve sam joj rekao, da mi je iskreno to nesto sto mi je najvise krivo u mom zivotu, da to nikad necu zaboraviti, da tako ne mislim... Rekla je da me neko vrijeme ne zeli uopce vidjeti, a ni sama ne zna kad ce biti sposobna da izadje na jedan razgovor sa mnom. Prekinula je... za sad. Kako da se iskupim za taj grijeh? Ima li nacina. Ima li nade? Ona mi je najdraze bice na ovom svijetu i bas sve bih za nju dao i odradio. Nikad je namjerno ne bih uvrijedio. Ali tako je ispalo. Rijeci su pale, pamet nije bila moja. Bas sve bih dao da to ona moze shvatiti. Molim vas, samo ako ima neko slicno iskustvo, neku ideju kako da probam popraviti stvari, neki savjet koristan da se javi... Moze i na private. Ovo mi je jedna od najgorih situacija u zivotu jer sam povrijedio osobu koju najvise volim. A nisam zelio... Molim vas bez onih ironicnih zajebancija. Sve vas pozdravljam...

alcho wrote:

Gospoda Ministarka wrote:Vidi, meni da iznova i iznova ponavlja istu stvar za koju zna da mi ide na zivce, pri tome je kao i "rjesavamo" razgovorom, ja bih joj glavu otkinula , u stvari ne bih ali bih je nakon drugog puta poslala tamo odakle je dosla.
Ona kralju manipulise tobom, na taj nacin sto se izvinjavas za nesto sto nisi kriv te papuci.
Iznervirah se bezveze

Evo ministarka ima potpuno pravo...mislim, osoba koja te redovno nervira i dovodi svojim ponasanjem u stanje afekta bas i nije prava osoba za tebe. Manipulacija je cudo...sad ce kao biti ljuta sve dok ne dodjes na koljenima da je molis, a naravno vise ne smije biti ni price o tome zasto te je dovela u takvo stanje

rossoner wrote:Jako gadna situacija... Promijenila mi je sliku o samom sebi. O cemu se radi? Hodamo vec dugo, nekoliko godina. Uvijek bezgranicno uvazavanje i postovanje, nikada ruzna rijec niti psovka. Nikada. A onda kao bljesak, nakon x-tog faktora koji se ponavljao x puta, i jako mi je smetalo. uvijek sam morao istu stvar objasnjavati i pravdati se za nesto zasto nisam bio kriv. Ona je znala uvijek na kraju da nije bila upravu ali je kroz neko vrijeme se to opet ponavljalo. Nisam mogao da izdrzim vise. 2 dana zaredom se ista stvar desavala iako smo je u medjuvremenu bili rijesili. Osim toga, ja koji sam inace dosta smirena osoba i ne reaguje burno skoro nikad, ta 2-3 dana spavao po 4-5 sati stalno. Radio. Umoran, neneaspavan, pun gorcine, ljut kao nikada. Rekao sam grozne stvari. Rekao sam da me je toliko stid za cijelog zivota. Ta osoba mene nikad nizasta nije uvrijedila. Uvrijedio sam je, opsovao sam joj... Nesto sto je najjadnije psovati, familiju, rekao sam najruznije rijeci. Nikad ne psujem nikome majku niti sta slicno jer je to za mene jako jadno.Tesko mi je vjerovati da mi je takvo sto izaslo. Ne znam kako su te rijeci izasle iz mene, ali nema vise povratka... Nema. Kajem se bezgranicno i jako. ne postoji nacin da objasnim da je to bilo u afektu, da nisam tako mislio, da je nikad ne bih namjerno uvrijedio... Ne postoje. Jako je ljuta, jedva da smo se culi. Objasnio sam joj nadugo i nasiroko i sve sam joj rekao, da mi je iskreno to nesto sto mi je najvise krivo u mom zivotu, da to nikad necu zaboraviti, da tako ne mislim... Rekla je da me neko vrijeme ne zeli uopce vidjeti, a ni sama ne zna kad ce biti sposobna da izadje na jedan razgovor sa mnom. Prekinula je... za sad. Kako da se iskupim za taj grijeh? Ima li nacina. Ima li nade? Ona mi je najdraze bice na ovom svijetu i bas sve bih za nju dao i odradio. Nikad je namjerno ne bih uvrijedio. Ali tako je ispalo. Rijeci su pale, pamet nije bila moja. Bas sve bih dao da to ona moze shvatiti. Molim vas, samo ako ima neko slicno iskustvo, neku ideju kako da probam popraviti stvari, neki savjet koristan da se javi... Moze i na private. Ovo mi je jedna od najgorih situacija u zivotu jer sam povrijedio osobu koju najvise volim. A nisam zelio... Molim vas bez onih ironicnih zajebancija. Sve vas pozdravljam...

juli84 wrote:Ne kaže se bezveze naljuti čovjeka pa da vidiš kakav je.
Nervira me kad ljudi koriste afekte kao izgovore za loše stvari.
Ne ulazim u vašu situaciju jer je ne poznajem, al znam da kad jednom nešto ružno pređe preko jezika to je gotovo i nema povratka.
Mislim da nije to razlog za raskid, al ostane to, ureže se, i čak i kad se pređe preko toga izađe i nabije se na nos kad se najmanje nadaš.
U svakom slučaju sretno.

ladyblue18 wrote:Svasta, znaci trebao joj je psovati, jah eto.
Nesto ne vjerujem da vi koji podrzavate psovanje ste prosli kroz situaciju ovakvu, da samo znate kako divni osjecaji prolaze kroz vas kada vam sastavi sve na kamaru od Boga pa do majke.

oridjidji wrote:

juli84 wrote:Ne kaže se bezveze naljuti čovjeka pa da vidiš kakav je.
Nervira me kad ljudi koriste afekte kao izgovore za loše stvari.
Ne ulazim u vašu situaciju jer je ne poznajem, al znam da kad jednom nešto ružno pređe preko jezika to je gotovo i nema povratka.
Mislim da nije to razlog za raskid, al ostane to, ureže se, i čak i kad se pređe preko toga izađe i nabije se na nos kad se najmanje nadaš.
U svakom slučaju sretno.

nece ni ruzne rijeci preletjeti onda kada vam je dobro... obicno preleti onda kada se povjerenje izgubi, kada neko sumnja ili ti namece svoju samovolju. kada iako niste zasluzili, ona u vas sumnja i sumnja. isto tako to moze da dodje i onda kada nema nacina da raskine a isti trazi pa vam radi ono sto vas najvise zivcira u namjeri da izvuce iz vas ono najgore. onda ruzne rijeci dodju kad nedostatak kompromisa i tada prelete jednostavno preko jezika...

Gospoda Ministarka wrote: Decku je prva greska bila sto je imao toliko tolerancije. tj. on nije vidio da to sto ona uporno radi a zna da ga to nervira, je cisti odraz nepostovanja i nemara...
Ja se ne bih dovela u situaciju da trpim toliko dugo.

rossoner wrote:A onda kao bljesak, nakon x-tog faktora koji se ponavljao x puta, i jako mi je smetalo. uvijek sam morao istu stvar objasnjavati i pravdati se za nesto zasto nisam bio kriv. Ona je znala uvijek na kraju da nije bila upravu ali je kroz neko vrijeme se to opet ponavljalo. Nisam mogao da izdrzim vise.