#1 Nespojivost islama sa bosnjastvom
Posted: 09/06/2011 23:42
Cilj ovog teksta je u tome da ukaze na to da islam nije spojiv sa savremenim konceptom nacije, i predstavlja moj stav nakon prijasnje debate o nacionalom identitetu Bosnjaka. "Muslimanima" medju citaocima preporucujem da preskoce ovaj tekst.
U 19. stoljecu, narodi Evrope su se zasitili robovanja svojim elitama. Imali su viziju svijeta u kojem su ljudi jednaki. Pod tim okolnostima je nastao koncept nacije. Ljudi koji govore istim jezikom i imaju slicnu kulturu bi zivjeli u jednoj drzavi, u kojima bi svako bio jednak pred zakonom.
U tom periodu, preci danasnjih Bosnjaka su zivjeli u jednom feudalnom, autokratskom i teokratskom sistemu koji je u svakom pogledu toliko zaostajao za Evropom, da su tadasnji Evropljani Osmansko carstvo nazivali "bolesnim covjekom Evrope." Za ljude koje danas nazivamo Bosnjacima, Hrvatima, Srbima i Crnogorcima, koji govore istim jezikom, imaju slicne obicaje, i dijele zajednicko genetsko porijeklo, najprirodniji nacin realizacije ideje nacije je bio u zajednickoj drzavi. Kako je historija kasnije pokazala, religija je bila ta sila koja je unistila tu ideju. Medju Slavenima Balkana se tada rasirila ideja o ujedinjenju, tada nazvana Ilirskim pokretom, iz koje je kasnije nastala ideja Jugoslavije. Da bi se ocuvali vlast nad podrucjem Balkana, Austrougarski vladari su pokusavali da se na razne nacine suprotstave toj ideji. Tako su Slovenci i Hrvati trebali postati germanizirani i pomadjareni, a u Bosni su podsticali ideju Bosnjastva, nacije koja nastavlja tradiciju srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva. U cilju jacanja te ideje, srednjovjekovno Bosansko kraljevstvo je poistovjeceno sa bogumilstvom, kako bi se isticala razlicitost izmedju Bosnjaka i ostalih nacija.
Ta ideja je bila relativno rasirena medju bosanskomuslimanskom elitom toga doba, iako je bila daleko od toga da bude prihvacena od svih stanovnika Bosne. Taj period prvobitnog bosnjastva je prekinut Austro-Ugarskim porazom u Prvom svjetskom ratu i stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pretece Kraljevine Jugoslavije. Kraljevina SHS je bila drzava koja je skoro konstantno bila u krizi, velikim dijelom zato sto je od pocetka bila gledana od strane Srba kao sredstvo za ujedinjenje Srba, a ne zajednica ravnopravnih naroda. Uspostavom sestojanuarske diktature je stvorena ideja "integralnog jugoslovenstva" i ime drzave je promijenjeno u Kraljevina Jugoslavija. Medjutim, ni to nije zaustavila konstante sukobe u zemlji, posebno izmedju Srba i Hrvata. Zbog toga je 1939 potpisan sporazum Cvetkovic-Macek, na osnovu kojeg je Bosna podijeljena izmedju Hrvatske i Srpske banovine. Svo to vrijeme, preci danasnjih Bosnjaka su uglavnom bili ukupljeni oko Jugoslovenske Muslimanske Organizacije, pod vodstvom Mehmeda Spahe. Kao sto je ocigledno po imenu te stranke, preci danasnjih Bosnjaka su se uglavnom vidjeli kao muslimani.
Nakon okupacije Jugoslavije od Njemacke i sila osovine, Bosna postaje dio Nezavisne Drzave Hrvatske. NDH je na bosanske muslimane gledala kao na Hrvate islamske vjeroispovijesti. Iako se danas medju Bosnjacima malo prica o tome, mnogo predaka danasnjih Bosnjaka su bili prihvatili taj identitet.
Nakon uspostavljanja komunisticke Jugoslavije i prvobitnog perioda nepriznavanja, preci danasnjih Bosnjaka dobivaju ime Muslimani 1974. godine. Srbima i Hrvatima je odgovarao taj naziv, jer bi naziv Bosnjaci implicirao da taj narod ima historijsko pravo na podrucje Bosne. U periodu komunizma, u Bosni je bila aktivna amaterska pseudorevolucionarna organizacija pod imenom Mladi muslimani. Jedan od njenih pripadnika, Alija Izetbegovic, covjek koji nije govorio arapski niti je isao u medresu, a kamoli neku visu islamsku vjersku skolu, napisao je tada "Islamsku deklaraciju", knjigu koja promovise ideju da u zemljama sa vecinski muslimanskim stanovnistvom islam mora biti zvanicna religija, koju ce islamska drzava aktivno podsticati. Nacin na koji je to htio postici u Bosni je proces koji nazvao "islamizacija Muslimana." Komunisticke vlasti su od tog covjeka napravile ono sto je postao kasnije. Da nije bio napravljen mucenikom, vjerovatno njega i tu cijelu mladomuslimansku grupu danas ne bismo ni spominjali.
Izborivsi dominaciju u SDA, preimenovao je Muslimane u Bosnjake. Znacenje tog pojma je bilo isto koje su promovisale komunisticke vlasti. Bosnjaci su bili slavenski muslimani koji su zivjeli na podrucju bivse Jugoslavije, bilo da je to u Sandzaku ili na Kosovu. Bosnjaci su po ideologiji SDA bili prije svega vjerska skupina, a ne nacija u klasicnom, sekularnom smislu.
Danas su Bosnjaci najjadniji narod u Evropi. Izuzevsi Moldaviju, Bosna je najsiromasnija zemlja Evrope. Bosnjaci su protjerani sa podrucja na kojima su zivjeli stoljecima. Uzroci tome su navedene historijske okolnosti, ali prije svega, islam.
Religija, taj opium za narod, je otrov koji se moze konzumirati na razlicite nacine, i u razlicitim kolicinama. Bosnjaci su skupina ljudi koja je imala nesrecu da bude navucena na taj najgori, najintenzivniji, i najstetniji otrov sa kojega je se najteze skinuti. Njihov otrov je donesen iz pustinja Arabije, dijela svijeta koji je po svemu drukciji od zemlje u kojoj zive. Dok je se ideja nacije rasirila medju svim narodima Evrope, pa tako i vecinski muslimanskim Albancima, Bosnjaci se se vidjeli kao dio svjetskog ummeta, zajednice svih muslimana. Vidjeli su se kao predstraza islama u Evropi, i njihovo vjersko vodstvo i dan danas sire te ideje.
Srbi i Hrvati su uveliko iskoristili idiotsku ideologiju SDA, portretirajuci Bosnjake pred zapadnim medijima kao muslimanske fanatike kojima je cilj uspostava serijata u Bosni. Zbog toga je Medjunarodna zajednica tek reagovala 1995. godine, nakon sto su televizijske stanice sirom svijeta prikazale slike masakra na Markalama i nakon sto je pala Srebrenica, i time genocidna namjera Srba postala toliko jasna, da Zapad vise nije mogao je ignorise. Ideja bosnjastva kao preimenovanog muslimanstva je jedan od glavnih razloga zasto su ratnohuskacki vrhovi SDS i HDZ svoje biracko tijelo uspjeli ubijediti da sa "Muslimanima nema suzivota."
Islam nije kompatibilan sa sekularizmom. Islam ima svoju vlastiti pravni sistem, nazvan serijatom, koji je obavezujuci za sve muslimane, u svakom vremenu, na svakom mjestu i u svim okolnostima. On predvidja bicevanje mladih parova koji imaju seks prije braka. Serijat predvidja odsijecanje ruke nekome ko ukrade nesto i ubijanje onoga ko napusti religiju. Kao i sve religije, pripadnici islama su obicno veoma seksualno isfrustrirani. Obaveza im je da recituju knjigu na napisanu na arapskom, jezik kojeg malo ko od bosanskih muslimana zna, i to 5 puta na dan. Muslimani moraju da se izgladnjuju mjesec dana. Muslimani ne mogu da uzimaju kamatu, zbog cega su iskljuceni iz savremene ekonomije i zbog cega su izmislili tzv. "islamsko bankarstvo", lazuci sami sebe da time ne uzimaju kamatu. Primjera je toliko da bi covjek cijeli zivot mogao provesti nabrajajuci besmislice te religije. Ono sto je najgore, jeste sto islam covjeku uzima slobodu i sto ga cini robom neceg sto ne razumije i ne moze razumjeti, zato sto to cemu robuje nema smisla.
Bosnjaci, zbog utjecaja evropske kulture, su odavno shvatili besmislenost tih pravila, zbog cega su odavno prestali praktikovati svoju religiju, podsvjesno bivajuci svjesni idiotizma islama i njegovih propisa. Medjutim, posto im je vjerska knjiga na jeziku kojeg ne razumiju, nemaju ni pojma o tome sta su propisi religije za koju tvrde da je slijede. O tome koliko je ta arhaicna arapska religija u sukobu sa modernom naukom nema potrebe govoriti.
Imaginarni bog kojem se Bosnjaci klanjaju nije kao imaginarni bog zidova, koji je sklopio pakt sa svojim izabranim narodom. On nije ni kao imaginarni bog krscana, koji je milostiv, i koji je dosao na zemlju u ljudskoj formi i obecao ljudima nebesko kraljevstvo. Imaginarni islamski bog je perverzni sadista, kojem je cilj da uredi cjelokupni zivot svojih podanika, i koji za najmanje prekrsaje svojih arhaicnih pravila obecava nista manje nego patnju u paklu, iako ostali imaginarni bogovi nisu puno bolji. Kur'an vrvi od fraza koje velicaju robovanje tom imaginarnom nebeskom diktatoru, i sto je najgore, muslimani se nadmecu u tome ko ce biti veci rob. Kao posljedica toga, bosnjacka kultura je izrazito mazohisticka. Za razliku od svojih komsija, Bosnjaci vise obiljezavaju svoja ponizenja od svojih pobjeda. Bosnjaci ne slave pobjede svojih srednjovjekovnih kraljeva. Bosnjaci ne slave pobjedu nad Austrijancima koju su izborili u Banjaluckoj bitci. Bosnjaci ne slave ni Huseina-kapetana Gradascevica, koji je vodio rat sa Osmanlijama da bi Bosna dobila autonomiju. Oni slave azijatske okupatore koji su njihovu zemlju, koja je bila najmocnija na Balkanu, pretvorili u zaostalu koloniju. Sto je najgore, umjesto da u se prilikom sjecanja na prosli rat fokusiraju na svoj herojski otpor, Bosnjaci se svake godine okupljaju u Srebrenici, kolektivno ponavljajuci sebi kako su nemocni.
Bosanski Srbi i Hrvati su odavno izgradili svoj nacionalni identitet i on se nece mijenjati. Oni u Bosni mogu zivjeti samo kao Srbi i Hrvati, ne kao Bosnjaci ili Bosanci. Jugoslovenstvo i bratstvo i jedinstvo su ideje koje su mrtve, i koje nema potrebe vise razmatrati. Zbog svega ovoga, jedini nacin na koji Bosna moze opstati, jeste da Bosnjaci prihvate sekularni nacionalni identitet i rijec Bosnjak dobije ono znacenje koje trenutno ima rijec Bosanac.
U 19. stoljecu, narodi Evrope su se zasitili robovanja svojim elitama. Imali su viziju svijeta u kojem su ljudi jednaki. Pod tim okolnostima je nastao koncept nacije. Ljudi koji govore istim jezikom i imaju slicnu kulturu bi zivjeli u jednoj drzavi, u kojima bi svako bio jednak pred zakonom.
U tom periodu, preci danasnjih Bosnjaka su zivjeli u jednom feudalnom, autokratskom i teokratskom sistemu koji je u svakom pogledu toliko zaostajao za Evropom, da su tadasnji Evropljani Osmansko carstvo nazivali "bolesnim covjekom Evrope." Za ljude koje danas nazivamo Bosnjacima, Hrvatima, Srbima i Crnogorcima, koji govore istim jezikom, imaju slicne obicaje, i dijele zajednicko genetsko porijeklo, najprirodniji nacin realizacije ideje nacije je bio u zajednickoj drzavi. Kako je historija kasnije pokazala, religija je bila ta sila koja je unistila tu ideju. Medju Slavenima Balkana se tada rasirila ideja o ujedinjenju, tada nazvana Ilirskim pokretom, iz koje je kasnije nastala ideja Jugoslavije. Da bi se ocuvali vlast nad podrucjem Balkana, Austrougarski vladari su pokusavali da se na razne nacine suprotstave toj ideji. Tako su Slovenci i Hrvati trebali postati germanizirani i pomadjareni, a u Bosni su podsticali ideju Bosnjastva, nacije koja nastavlja tradiciju srednjovjekovnog Bosanskog kraljevstva. U cilju jacanja te ideje, srednjovjekovno Bosansko kraljevstvo je poistovjeceno sa bogumilstvom, kako bi se isticala razlicitost izmedju Bosnjaka i ostalih nacija.
Ta ideja je bila relativno rasirena medju bosanskomuslimanskom elitom toga doba, iako je bila daleko od toga da bude prihvacena od svih stanovnika Bosne. Taj period prvobitnog bosnjastva je prekinut Austro-Ugarskim porazom u Prvom svjetskom ratu i stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, pretece Kraljevine Jugoslavije. Kraljevina SHS je bila drzava koja je skoro konstantno bila u krizi, velikim dijelom zato sto je od pocetka bila gledana od strane Srba kao sredstvo za ujedinjenje Srba, a ne zajednica ravnopravnih naroda. Uspostavom sestojanuarske diktature je stvorena ideja "integralnog jugoslovenstva" i ime drzave je promijenjeno u Kraljevina Jugoslavija. Medjutim, ni to nije zaustavila konstante sukobe u zemlji, posebno izmedju Srba i Hrvata. Zbog toga je 1939 potpisan sporazum Cvetkovic-Macek, na osnovu kojeg je Bosna podijeljena izmedju Hrvatske i Srpske banovine. Svo to vrijeme, preci danasnjih Bosnjaka su uglavnom bili ukupljeni oko Jugoslovenske Muslimanske Organizacije, pod vodstvom Mehmeda Spahe. Kao sto je ocigledno po imenu te stranke, preci danasnjih Bosnjaka su se uglavnom vidjeli kao muslimani.
Nakon okupacije Jugoslavije od Njemacke i sila osovine, Bosna postaje dio Nezavisne Drzave Hrvatske. NDH je na bosanske muslimane gledala kao na Hrvate islamske vjeroispovijesti. Iako se danas medju Bosnjacima malo prica o tome, mnogo predaka danasnjih Bosnjaka su bili prihvatili taj identitet.
Nakon uspostavljanja komunisticke Jugoslavije i prvobitnog perioda nepriznavanja, preci danasnjih Bosnjaka dobivaju ime Muslimani 1974. godine. Srbima i Hrvatima je odgovarao taj naziv, jer bi naziv Bosnjaci implicirao da taj narod ima historijsko pravo na podrucje Bosne. U periodu komunizma, u Bosni je bila aktivna amaterska pseudorevolucionarna organizacija pod imenom Mladi muslimani. Jedan od njenih pripadnika, Alija Izetbegovic, covjek koji nije govorio arapski niti je isao u medresu, a kamoli neku visu islamsku vjersku skolu, napisao je tada "Islamsku deklaraciju", knjigu koja promovise ideju da u zemljama sa vecinski muslimanskim stanovnistvom islam mora biti zvanicna religija, koju ce islamska drzava aktivno podsticati. Nacin na koji je to htio postici u Bosni je proces koji nazvao "islamizacija Muslimana." Komunisticke vlasti su od tog covjeka napravile ono sto je postao kasnije. Da nije bio napravljen mucenikom, vjerovatno njega i tu cijelu mladomuslimansku grupu danas ne bismo ni spominjali.
Izborivsi dominaciju u SDA, preimenovao je Muslimane u Bosnjake. Znacenje tog pojma je bilo isto koje su promovisale komunisticke vlasti. Bosnjaci su bili slavenski muslimani koji su zivjeli na podrucju bivse Jugoslavije, bilo da je to u Sandzaku ili na Kosovu. Bosnjaci su po ideologiji SDA bili prije svega vjerska skupina, a ne nacija u klasicnom, sekularnom smislu.
Danas su Bosnjaci najjadniji narod u Evropi. Izuzevsi Moldaviju, Bosna je najsiromasnija zemlja Evrope. Bosnjaci su protjerani sa podrucja na kojima su zivjeli stoljecima. Uzroci tome su navedene historijske okolnosti, ali prije svega, islam.
Religija, taj opium za narod, je otrov koji se moze konzumirati na razlicite nacine, i u razlicitim kolicinama. Bosnjaci su skupina ljudi koja je imala nesrecu da bude navucena na taj najgori, najintenzivniji, i najstetniji otrov sa kojega je se najteze skinuti. Njihov otrov je donesen iz pustinja Arabije, dijela svijeta koji je po svemu drukciji od zemlje u kojoj zive. Dok je se ideja nacije rasirila medju svim narodima Evrope, pa tako i vecinski muslimanskim Albancima, Bosnjaci se se vidjeli kao dio svjetskog ummeta, zajednice svih muslimana. Vidjeli su se kao predstraza islama u Evropi, i njihovo vjersko vodstvo i dan danas sire te ideje.
Srbi i Hrvati su uveliko iskoristili idiotsku ideologiju SDA, portretirajuci Bosnjake pred zapadnim medijima kao muslimanske fanatike kojima je cilj uspostava serijata u Bosni. Zbog toga je Medjunarodna zajednica tek reagovala 1995. godine, nakon sto su televizijske stanice sirom svijeta prikazale slike masakra na Markalama i nakon sto je pala Srebrenica, i time genocidna namjera Srba postala toliko jasna, da Zapad vise nije mogao je ignorise. Ideja bosnjastva kao preimenovanog muslimanstva je jedan od glavnih razloga zasto su ratnohuskacki vrhovi SDS i HDZ svoje biracko tijelo uspjeli ubijediti da sa "Muslimanima nema suzivota."
Islam nije kompatibilan sa sekularizmom. Islam ima svoju vlastiti pravni sistem, nazvan serijatom, koji je obavezujuci za sve muslimane, u svakom vremenu, na svakom mjestu i u svim okolnostima. On predvidja bicevanje mladih parova koji imaju seks prije braka. Serijat predvidja odsijecanje ruke nekome ko ukrade nesto i ubijanje onoga ko napusti religiju. Kao i sve religije, pripadnici islama su obicno veoma seksualno isfrustrirani. Obaveza im je da recituju knjigu na napisanu na arapskom, jezik kojeg malo ko od bosanskih muslimana zna, i to 5 puta na dan. Muslimani moraju da se izgladnjuju mjesec dana. Muslimani ne mogu da uzimaju kamatu, zbog cega su iskljuceni iz savremene ekonomije i zbog cega su izmislili tzv. "islamsko bankarstvo", lazuci sami sebe da time ne uzimaju kamatu. Primjera je toliko da bi covjek cijeli zivot mogao provesti nabrajajuci besmislice te religije. Ono sto je najgore, jeste sto islam covjeku uzima slobodu i sto ga cini robom neceg sto ne razumije i ne moze razumjeti, zato sto to cemu robuje nema smisla.
Bosnjaci, zbog utjecaja evropske kulture, su odavno shvatili besmislenost tih pravila, zbog cega su odavno prestali praktikovati svoju religiju, podsvjesno bivajuci svjesni idiotizma islama i njegovih propisa. Medjutim, posto im je vjerska knjiga na jeziku kojeg ne razumiju, nemaju ni pojma o tome sta su propisi religije za koju tvrde da je slijede. O tome koliko je ta arhaicna arapska religija u sukobu sa modernom naukom nema potrebe govoriti.
Imaginarni bog kojem se Bosnjaci klanjaju nije kao imaginarni bog zidova, koji je sklopio pakt sa svojim izabranim narodom. On nije ni kao imaginarni bog krscana, koji je milostiv, i koji je dosao na zemlju u ljudskoj formi i obecao ljudima nebesko kraljevstvo. Imaginarni islamski bog je perverzni sadista, kojem je cilj da uredi cjelokupni zivot svojih podanika, i koji za najmanje prekrsaje svojih arhaicnih pravila obecava nista manje nego patnju u paklu, iako ostali imaginarni bogovi nisu puno bolji. Kur'an vrvi od fraza koje velicaju robovanje tom imaginarnom nebeskom diktatoru, i sto je najgore, muslimani se nadmecu u tome ko ce biti veci rob. Kao posljedica toga, bosnjacka kultura je izrazito mazohisticka. Za razliku od svojih komsija, Bosnjaci vise obiljezavaju svoja ponizenja od svojih pobjeda. Bosnjaci ne slave pobjede svojih srednjovjekovnih kraljeva. Bosnjaci ne slave pobjedu nad Austrijancima koju su izborili u Banjaluckoj bitci. Bosnjaci ne slave ni Huseina-kapetana Gradascevica, koji je vodio rat sa Osmanlijama da bi Bosna dobila autonomiju. Oni slave azijatske okupatore koji su njihovu zemlju, koja je bila najmocnija na Balkanu, pretvorili u zaostalu koloniju. Sto je najgore, umjesto da u se prilikom sjecanja na prosli rat fokusiraju na svoj herojski otpor, Bosnjaci se svake godine okupljaju u Srebrenici, kolektivno ponavljajuci sebi kako su nemocni.
Bosanski Srbi i Hrvati su odavno izgradili svoj nacionalni identitet i on se nece mijenjati. Oni u Bosni mogu zivjeti samo kao Srbi i Hrvati, ne kao Bosnjaci ili Bosanci. Jugoslovenstvo i bratstvo i jedinstvo su ideje koje su mrtve, i koje nema potrebe vise razmatrati. Zbog svega ovoga, jedini nacin na koji Bosna moze opstati, jeste da Bosnjaci prihvate sekularni nacionalni identitet i rijec Bosnjak dobije ono znacenje koje trenutno ima rijec Bosanac.
