Entropio wrote:
Kako su se vozači ponašali prema vama? Koliko puta ste stali da odmorite? Gdje je bilo najteže?
Jako pozitivno iskustvo sa vozilima smo imali, svi su se sklanjali pored nas, niko nije trubio, dovikivao i sl.
Jedino je zajebano u tunelima, jer ne možeš procjeniti na osnovu zvuka gdje se nalazi auto, a jebeno je kad prođe šleper neki pa te zaljulja...
Stali možda 5-6 puta da naspemo vode, kupimo voća pored puta i sl. Sve pauze 5-10 minuta. Jedina duža je bila u Jablanici kad smo konkretno jeli nešto (one lepinje sa kajmakom) i prije granice kad smo kupili konzerve neke da imamo u Cro klopati
Meni najteže bilo definitivno u delti Neretve. Pravac nekakav, nigdje mu kraja, puše nekakav i frontalni i bočni vjetar, nemaš gdje vode nasuti. Tu smo legli pored puta, auta prolaze 20 cm od nas, ali nemaš volje da se pomakneš.
Da napomenem da je ovo bilo početkom augusta, ugodnih 38-39 stepeni temperatura, ali to mi nije nešto predstavljalo problem...
Vratili se vozom, nismo baš imali vremena da pedalamo nazad zbog obaveza (samo smo jedan dan dole bili), a inače bi isto nazad. A i sa vozom je posebna priča, samo mi je plaho mrsko pisati.
Usponi nisu neki problem. Nama je Ivan bio neka mentalna prepreka, tipa "valja ga proći", ali bezveze fakat, bez ikakvih problema smo ga ispeli. Zato onda spust niz Bradinu ludilo!
Ima oko Jablanice sitno nekog uspona, i poslije Baćinskih jezera (već na obali) gdje je sve gore-dole, gore-dole bez prestanka.