Kralj, dobra ti tema. Evo ovako, kako je moje znaimanje za ovaj vid muzike rastao, shvatio sam da moram ividt kako mi stojimo sa ovakvim stvarima. Nakon sedmice istraživanja, shvatio sam da je bolje bilo da i nisam razmišljo o tome. Metal u BIH je u zadnjih 5 godina u najvećoj krizi otkako je došao ovdje. Što se tiče metla u BiH, psotoje dva vrlo dobra sajta koji se bave tim. Jedan je amaterski (
http://bosnian-metal.blogspot.com/), ali veoma dobar, nešto kao glasnik ove naše kakave-takve metal scene, a bavi se i historijom metala na ovim prostorima i praćenjem rada naših grupa. Drugi (
http://www.theaebyss.com/) je mnogo ozbiljniji, to je ustvari stranica radio emisije The Aebyss koja ide na Radio Sarajevo. Ova stranica prati metal u globalu i donosi nam svježe vijesti iz metal svijeta, a također prave i recenzije nekih novijih metal izdanja.
A evo malo i mog viđenja ove situacije. Najveći metal bend (nisam rekao najkvalitetniji) ovih prostora je definitivno bio
Divlje Jagode. Oni su stekli značajniju slavu i izvan granica Jugoslavije. Dalje od prijeratnih bendova, a da su odavde, mogao bi se izdvojiti još i
Bombarder koji je nakon rata na beogradskoj adresi.
Monolit je bio mostarski bend, također poznat, ali nije imao neku značajniju slavu izvan granica Jugoslavije. Eh sad, nakon rata priča je drugačija. Rock bendova jeste bilo i to veoma dobrih rock bendova, ali metal bendova je falilo. Početkom protekle decenije situacija se naglo izmjenila, jer se stvorila jako undreground scena. Ali to su uglavnom bili death/black bendovi, a Tuzla i Sarajevo su imali najače takve scene. Može reći da Tuzla i danas ima jaku underground scenu. Što se tiče mog najdražeg žanra trasha, to ga malo ovdje ima. Meni je krivo reći da se scena trash bendova svela na
Bogamber i
Sihiratora, bendove kojim je fora izigrancija sa Bogom. Po meni je to glupo, iako moram reći da muzički kvalitet kod njih ne izostaje jer su članovi
Bogambera bili članovi grupe
Toxic Death koja je razvaljivala.
Također je pohvalan projekat Rat Bendova, OBN televizije jer je dopustio da isplivaju neki domaći bendovi, ali moram reći da je s vremenom i on postao kič parada. Klub Cinemas (Sloga) je posljednji bastion bosanskog metala i tu jedino se može i odgledat nešto normalno, evo Kataklysm je jedan baš dobar i poznat bend. Bilo je tu još par bendova, ali od većih svjetskih imena niko nam nije došao. Nešto najprbližnije tome bio je U2-ov koncert 97. na Koševu, pa sad zamislite koliko smo odlutali. Za mene je najveća metal legenda ovog podneblja tuzlak,
Emir Hot. On je napravio jedini BH mainstream metal album nakon rata. Radi se o albumu
Sevdah Metal o kojem sam pričao na temi Preporučite album. Ko god da ga je poslušao, shvatio je da se radi o prvoklasnom metalu. Osim albuma Sevdah Metal, meni se još dopao album
Definement, sarajevske grupe
Aesthetic Empathy. Radi se o metalcore zvuku, ali vrlo dobrom, vjerujte na svjetskom nivou.
Al se ja napriča, ali eto sve za dobrobit bosanskog metala. Metalheadi u BiH, probudite se, nije još kasno da vratimo metal u život na ovim prostorima. Ne možete glumiti face slušajući metal i govoriti da se furate na Megadeth, Maiden, Metallicu, metal se mora živit i sojetit. Ne smije se nametat kao muzika, ali mora se širiti takva ideja kroz današnju omladinu. Ne moraju nas povezivati sa narkomanima, debilima, alkohličarima, propalim slučajevima, metalac može biti svako ko osjeća metal u duši, a ne onaj kome je to furka, čisto da ispadne frajer il sl. Kao što sam rekao još nije kasno za spas, eto ko živi blizi Sarajeva, ako ikako može nek ode do Sloge, ne morate toliko ni uživat, ali neka vidi gamad turbo-folkerska da nas još ima da nadajmo se da će nas bit.